Pa bok.....veliki svima......
Vjerovatno vam ni nemoram objašnjavati zašto ovaj naslov..........
Ja ljudi nemogu vjerovati da je da je došao već kraj školske godine....
i nemogu vjerovati da sljedeće godine neće više biti ovog moga razreda.....u četvrtak smo imali maturalnu....Barbara,Lela,Silvija i ja smo toliko plakale da smo uspjele na kraju rasplakati i većinu našega razreda.....ja mislim da nikada u životu nisam toliko plakala.....toliko da me je razrednica došla smirivati...i govoriti da će sve biti u redu da život ide dalje.....ali ja neželim,jednostavno ne želim da se rastanem od tih ljudi......i neznače mi ništa ona sranja......PA VIDJET ĆETE SE VI U SREDNJOJ ŠKOLI ILI IZLAZIT ĆETE VIKENDOM......kad se ja samo sjetim koliko smo toga zajedno prošli prve ljubavi,prva razočaranja,prve svađe......jednostavno nemogu zamisliti ponedjeljak bilo ujutro ili popodne.....kad dođem u školu Ninino,Goranovo,Matejovo i Denisovo podjebavanje,onu Jeleninu zbunjenost,Sandrino smijanje,svađanje sa Emanuelom,,zajebavanje keme,Slavice i nedolazak na satove vjeronauka,moljenje Željke da mi posudi svoju neku suknjicu za grad ili ples....,odlaženje poslijepodne na sladoled u Tenu i smijajući se toliko da bi ljudi pomislili da smo ludi ili bog zna odakle.....ima još toliko toga....pa se svega nemogu ni sjetiti....e da jučer(petak)smo bili na našoj posljednjoj ekskurziji u Bizovcu i bilo nam je zakon....samo što ja glupača nisam ponijela kupaći....pa mi ga je posudila moja draga prijateljica Valentina.....i ja joj se zahvaljujem....uglavnom mi si iznajmili nekakvu sjenicu i budale to platili jel je neki tam mutant reko da nemožemo biti tu ak neplatimo...ma nek si on popuši...ajoj sta smo mi napravili od te sjenice....majko milena....bilo je flaša svuda.....pomfrija po stolu....pa je meni sladoled ispao na pod pa se je i to razmrljalo......pa je jadna Lela...izgubila bateriju za mobitel....pa bokte tko je lud tako da uzme nečiju bateriju.....e onda smo ja i Lela sebi išle nešto tamo kupiti nije važno šta i to smo tražili pola sata....jebote u tom hotelu ima i frizerki salon...,trgovina sa robom..,tisak i disco...i tak uglavnom bilo nam je super....e da kada smo se vraćali kući pjevali smo toliko da je cijeli autobus orio....bože sačuvaj.....e da pozdrav mome cijelom 8.a,a posebno mojoj ekipi Leli,Martini,Barbari,Dajani,Nini,Denisu,Letiću.....

I NEZABORAVITE 8.A ŽiVi VjEčNo
E OVO JE ZA BARBARU,LELU,MARTINU,DAJANU I INES(mene)


Prijateljice

Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojcice zene postale,
neke su se već i udale,
a ja jos cekam azurne zore.

Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.