< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
made by:~antee~
made by:~antee~
made by:~antee~
Prijateljstvo
"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.
Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.
Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje. Možda je to u nekim slučajevima istina, no ja sam imala takvo iskustvo da su mi prijatelji iz osnovne škole oni najbolji, što opet ne znači da ih u srednjoj neću steći.. Kako god bilo, prijatelje trebamo tražiti cijeli život i kad god oni dođu, bit će dobrodošli.
Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo.
Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili čak i preko Interneta.
Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.
No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.
Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.
Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i d ate neće za vikend sjebati, makar mu se i ne da izaći, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.
Imate li i osobu/e s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu.
No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora.
Kada u jednom odnosu nema takve ljubomore i zavisti i kad prijatelji pokušavaju doprinijeti sreći onog drugog, i to smatram značajkom pravog prijateljstva. Ako netko zna tvoje probleme i rješava ih skupa s tobom,ohrabruje te i potiče ili te samo sasluša, odmah ti je lakše. Divno je kad nema sumnje u riječi i djela pravog prijatelja, kad ti ta osoba na bilo koji način uljepša dan – razglednicom, porukom, pozivom ili samo osmijehom. Kad smo stvarno sretni što imamo tako nekoga pored sebe.
Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.
Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!
Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe, no to su posebne teme koje ostavljam i vama na razmišljanje, a i o njima možda u nekom od slijedećih postova. :)
Eh to bi bilo to.........nadam se da vam se sviđa.......
evo malo i slikica o prijateljstvu......aj poZZZzZZzz
By:InEs
Eeej ovo vam je super LOVE CALCULATOR....pa ga svakako isprobajte.....
OVDJE KLIKNITE
eh......prvo da se svima zahvalimo na komentarima....!!!!!
HVALA LIJEPA!!!!
pošto je na meni red da nešto našvrljam,evo ja ću vam opisati naš subotnji izlazak
Pa krenimo.........
ja sam došla po Lelu negdje oko 19:00h,pa smo trebali na utakmicu ali to se je trebalo platiti.....a mi nismo htjeli za to sranje dati novce....pa smo malo zujali po gradu...i onda naišli na Natašu,Ivanu i Filipa
joj pa smo se smijali kao luđaci pa je došla neka baba i vikala na nas
eh....onda smo ošli do Bolera svi na jedan blacky....pa smo tamo sreli Martinu,Dajanu i ostale......pa smo se tamo zajebavali....eh onda su došle Željka,Nikolina,Jelena,Martina....pa smo si ja i Željka opet narucile blacky i tako se mi malo zajebavamo pricamo....pa nam dosadio bolero....reko idemo mi do ara i tako mi došli tamo,a tamo gužva da se.......napokon mi si nasle mjesto,pa opet po piće........joj,joj još se je Nikolina nazujala najviše od svih nas....i poludila,smijala se,plesala,goo girl......al jebiga došlo vrijeme da idemo kući.....i tak......ja i Lela se još putem kući smijale ko neke glupače...............i to bi valjda bilo to......aj svima pozzzzz.....ja nažalost moram sada ići učiti biologiju.......
Eeej!!!!
Kao prvo ko' i uvjek svima veliko hvala za komentare!
Šta ima novog? Kod nas ima stvarno svašta!! ........
Prošli tjedan je bio supeeer..normalno zato jer su još bili praznici..........
Al dobro ja ću vam opisat zadnjih par dana:Petak:u petak je bilo suuuper...mada se baš i nesjećam najbolje...znam da smo bili na jezeru (ko i obično),i znam da je bilo zakon!
Subota-a to je druga priča,to je bilo još bolje,ja se ljepo mislila cjeli dan izležavat i navečer u grad...i tak ja gledam onaj neki film Ponos i predrasude ..a i nije baš bio neki al ajd....kad ono Ines zove počela se ona derat (doslovce) "joj aj molim te učini mi najveću usluga" ja reko šta sad...kaže ona aj odma sad ideš samnom u Flavije (frizerski salon) i pošto je u nedjelju imala Krizmu došlo joj da stavi umjetne nokte a bilo je 14:40 a Flavije radi do 15:00 a znate mi baš i neživimo blizu grada..........al ona bila nagovorila one žene da ostanu duže i tak je i bilo......one joj to ljepo stavile ...i tak mi malo bile u gradu..i kuć spremat se za navečer....I tak mi bile i tu zadnju subotu u gradu .......i mogu vam reć bilo je suuperr....
Ines,Željka,Jeca(Željkina sestrična),i Matej(neki Željkin prijatelj) mi išli malo do Bolera ...i tam su bile i Dajana i Martina pa su malo bile s nama....
Kasnije mi ošli do Ara....i tam je bilo još bolje....pogotovo nekima jel tak Ines?!....ha-ha.......uglavnom.....
I tak mi morale ić a blago Željki ona ostala do 2...uf.....
E sad Nedjelja:krizma....e da....ja sam išla tam na slavlje kod Ines u neki Raj ....tam negdje u Medincima....i bilo je isto zakkon!.........
Joj i Ponedjeljak:neee....opet škola..mi smo išli popodne.....ma...odma prvi sat eo ravnateljice da nam napokon kaže ko će se testirat ma sigurno ste čuli za to neko testiranje ma bezveze....
mene fala Bogu nisu odbrali (tj.njima je kao kompjuter izbacivo imena)....A zato njih 10-ro mora ić....e da....i Ines je među njima...a ona je odma rekla kave sam ja sreće još će mene odabrat i ono stvarno...svašta....a poslje je bilo dobro imali smo sam 5 sati nismo imali tzk..jeeeee ......
E da...e da nepišem sam neke gluposti ko i obično eo vam neke pjesme,priče i slike.....aj uživajte....
~BOL~
Moje Više Ja pokazuje mi kako treba živjeti oslobođen boli.Učim odgovarati
na bol kao da je ona budilica koja me obavještava da moram probuditi svoju unutarnju mudrost.Kada osjetim bol, odmah započinjem svoje mentalne aktivnosti.Često riječ bol zamjenjujem riječu osjet.Moje tijelo doživljeve nebrojene osjete.Ta mala igra riječima omogućuje mi usredočiti vlastitu svijest na liječenje, što mi pomaže ozdraviti daleko brže.Znam da,ukoliko samo malo prilagodim um,da se i moje tijelo prilagođuje sukladno njemu.Ljubav će uvijek ugasiti bol.
~LJUBAV~
Duboko u središtu moga bića nalazi se zaliha ljubavi.Nju je nemoguće iscrpsti.Tijekom svog životnog vijeka ne mogu je svu upotrijebiti.Stoga, ne moram škrtariti s njom.Uvijek mogu biti darežljiva.Ljubav je zarazna.Kada dijelim ljubav, ona mi umnogostručeno vraća.Što više ljubavi dajem, više ću je imati.Na ovaj svijet došla sam da budem davalac ljubavi.Došla sam
prepuna ljubavi.Iako ću čitavog života dijeliti svoju ljubav, kada budem napuštala ovaj svijet moje će srce još uvijek biti puno i sretno.Ako želim više ljubavi, trebam samo davati ljubav.Ljubav jest,ja jesam.Radujem se ljubavi koju moram dijeliti.
Kao prvo svima sretan Uskrs!!!!!!!...sve najbolje.........
Eo ja...nisam znala šta zanimljivo..pa ću bezveze započet!
Eo zadnjih par dana sad preko praznika stalno visimo na onom jezeru........ma baš je tam ljepo....odlično.............
Jučer se ja i Ines dogovorile pa malo išle s Sandrom i Silvijom do škole...i to....Sandra donjela neke brojeve koji su je zvali da provjerimo ko je to....i jako se je iznenadila kad smo zvale te brojeve i ispalo je da su to neki đedovi......al smo se smijale...uf......Danas smo isto s njima išle na jezero..malo se slikale i tak...međutim mojim digitalac je jako specijalan....sve je valjalo kad ja došla kuć piše da nema ni jedne slike...da nisam ništ slikala....joojj........
Poslje mi zvale Barbaru a ona bila kod Tene pa rekla da dođemo i tak mi išli do nje.....a poslje kod Barbare.........i taman ja došla kuć prikraju Zakona braće..............
Eo da bi post bio malo duži ja ću vam stavit slike i opisat neke frendove (a najviše one iz razreda)..pa krenimo...
Martina & Dajana
Ma one su oodlliične...uvjek vesele i nasmješene....drage...
Uvjek su spremne za akciju .....ma super su!
Barbara....ma ona je super!!
S njom smo išle u vrtić..onda je ona krenila u drugu školu....i nismo ju uopće poznavale...a onda je kod nas došla u 5razredu....u početku se uopće nismo družile no od 6 raz. smo naj frendice.....Ona se jakkoo volii smijat,jako voli plesat,obožava sve sportove,uvjek zna slušat i pomoć,jakoo voli pričat..pogotovo na telefon...ajojjj
Silvija...jooj ma ona je super...kad ju dobro upoznaš odlična je frendica...oboožžžavvaa nogomet..i jako je vatrena navijačica Dinama.....uvjek zna slušat....jako je draga....umiljata....ma fantastična....
...Sandra...ajoj ljudi moji ona tolko voli pričat ja jikad u životu nisam vidla nikoga ko voli tolko pričat ko ona....a nezna šta da kaže onda se opali smijat...a smije se jakooo glasno vjerujte.....s njom ama baš nikad nije dosadno.....obožava plesat...i sestrična je od Silvije....uvjek zna šta treba reć...i zna pomoć....super je!
..Hiba.....nju Ines nepozna...ona je odlična cura...neam njenu sliku i ona živi u Vukovaru al svaki dan se čujemo....ima predivan glas...obožžaavvaa pjevat....naši se znaju još odmalena.....često se mi i vidimo....
ma ona mi je ko sestra i jako mi je žao što neživi tu....
..Lea...jojj i ona je super....nejde s nama u razred.....
neam ni njenu sliku.......baš je i ne viđam u zadnje vrijeme.....ma ona je odlična.....zabavna...draga....smješna......
....Nino.K....e on mi je stavarnooo najboljii prijatelj...
ma neam riječi.....on je jakoo zabavan.....smješan....
s njim nikad nikome ne može biti dosadno.......svi ga obožavaju....bez njega nikad nebi bilo isto....
..Denis....isto ko i Nino............
odličan je prijatelj.....a on kad nešt provali cjeli razred se opali smijat....da nema njega i Nine nebi nam bilo tak zabavno......i smješno.....
ni s njim nikad nikom nije dosadno....jako je dobar prijatelj....
......Goran-Marko.......isto ko ovi dvoje njih trojica su uvjek povezani....
uvjek nas sve nasmijavaju....a Goran stvarno zna slušat...pomoć....jedino on (skupa samnom) navija za Manchester
uvjek zna šta treba reć...super je !
..Nikolina...suppeerrr cura.......
zabavna...draga.....s njom se uvjek mogu ljepo napričat....
voli puno pričat....ma odlična jee...!
...Ivana...e ta je cura jakoo smješna....ide u drugu školu....samo naglasak joj je smješan.....ona može nasmijat stavrnooo svakog......super je.......Odlična je..........
...Nataša........ona isto ide s Ivanom u drugu školu,....isto je super...
zabavna...smješna..draga...s njom se isto moš ljepo napričat.....
Ma suuperr je....
Nikolina P & Kristina Č
Isto ko i svi oodlične cure,Nikolina je uvjek nasmiješena i raspoložena,Kristina je jako zabavna..ma svaka čast cure!
Iva F. & Iva V.
Ma njih dve su totalno opičene,super su,obadvije su stalno za akciju....
jako su drage,ma sve naj naj......
E ima ih još punoo al .........eo ove izdvajam........drugi su npr.(da nezaboravim nekog):Željka,Kristina,Dražen,Matej,,Tomislav,.........
P.s-hvala svima na komentarima!..........čujemo se.......
By:Lel@
Eo prvo da se zahvalimo svima na komentarima.........
Posto bas nemam inspiracije pricati cu vam nesto bezveze.....
Ovako:Jucer smo bili u Požegi(mi krizmanici) i bilo je onako dobro samo da nije toliko trajala ona misa ajoj svi smo poludili,kao prvo tamo je izgledalo kao u raju bilo negdje mozda vise od 20-ak svecenika i svi su bili u onim bijelim haljinama ili kako se to vec zove.....ajoj ja sam se cijelo vrijeme smijalaneom sveceniku koji ima facu kao morski konj........pa sam se onda smijala nekom malom koji ima jaaako klempave usi.......strasno kao slonic dumbo jos gore......a uglavnom bilo je dobro.......kad smo dosli kuci meni je bilo dosadno pa sam nazvala svoje dvije drage prijateljice Lelu da dode do mene i Barbaru al njoj se nije dalopa posto je meni i leli bilo dosadno dogovorimo se mi sa Kristinom da se malo idemo vozati....i tako osli mi malo do jezera al nam je i tam bilo dosadnopa nam je pala luda ideja......da odemo biciklima i ja rolamado Ivanbrijega i tako mi krenusmo trebalo nam je skoro sat vremena do tog Ivanbrijega.......kad smo stigli malo se odmorili i krenuli mi natrag......ajoj svatko tko je ikada iso do tog Ivanbrijega zna koliko tamo ima zavoja,a ja glupaca jos idem rolama ajoj kad se samo sjetim onih zavoja krv mi se sledi u žilama i zahvaljujem Bogu da sam ziva........ali pokraj tih zavoja se meni kao i obicno moralo jos nesto dogoditi......kako sam se rolala tako sam izgubila ravnotezu i dernila u nekakav veliki grm......isuse boze ja kad sam vam padala tako sam uspijela napraviti i kolut naprijed i opizditi glavom u drvo......ali evo me ziva sam.......a ove dvije glupace Lela i Kristina umiru od smijeha.......skupa samnom...........sve u svemu nama je bilo odlicno.....do sljedećeg tipkanja
Evo jedne pricice koju vjerujem da smo svi barem jednom proživjeli:
PRVA PRAVA LJUBAV........
Dogodilo se to prije skoro godinu i pol i totalno promijenilo moj život. Da, jesam tinejdžerica i ovo što još uvijek osjećam možda nije prava ljubav, pa neki ljudi to neće shvatiti ozbiljno. NA kraju sam učinila veliku glupost koja se na neki način meni obila o glavu. Dogodilo se slijedeće. Ja sam atletičarka i moje najdraže prijateljice treniraju sa mnom u klubu. Jedna od njih, godinu mlađa od mene, je hodala sa dečkom iz susjednog kluba iako je to samo bilo ono "preko mobitela" zbog njezine stroge mame. Ja njega ispočetka nisam ni primjećivala ni na koji način osim toga što je bio perspektivan mladi atletičar pa su ga puno spominjali, ali nakon jednog natjecanja on mi se svidio. To sviđanje je polako raslo i iako su njih dvoje već bili prekinuli ja nisam htjela ništa poduzimati jer sam znala da joj se još sviđa. Sviđao mi se i kad su ponovo krenuli, ali sam trpjela i šutjela i to mi je olakšavala činjenica što je to ponovo bilo samo "preko mobitela". Dok su još hodali on je meni počeo slati poruke, ali samo prijateljske i ništa više. Nisu puno bili skupa i on je ostavio. Tada su mi počele stizati odvažnije poruke na koje sam ja, također zavodeći, odgovarala. Znala sam da se mojoj prijateljici još sviđa, ali prvi poljubac se dogodio i bilo je kao u filmovima. Ja sam inače osoba kojoj se dečko prestane sviđati čim je poljubi i sve mi brzo dosadi, ali ovo je bilo drugačije. Nakon njegovog poljupca moja koljena su potpuno popustila i to je bilo to. Krenuli smo na Valentinovo i naša veza se potpuno razlikovala od one prošle. Prošlo je mjesec i pol nakon što sam se odvažila prijateljici priznati da mi hodamo, a vjerojatno to i ne bi mogla učiniti bez podrške svoje najbolje prijateljice. Ona mi je oprostila (ja znam da bi meni to bilo jako teško) i rekla da joj se ionako više ne sviđa, ali ja znam da joj, makar joj se više ne sviđao, nije bilo lako. I tako je naša veza nastavljena dok jednog dana, nakon pola godine, nisam dobila poruku od njega. Rekao je da mu je žao što mi to poručuje na takav način, ali da više ne osjeća isto za mene te da bi bilo najbolje da prekinemo, ali bi on volio da ostanemo prijatelji. Ispočetka nisam reagirala. Bilo mi je svejedno, jedino sam bila ljuta što sve poručuje preko jedne poruke nakon 6 mjeseci što smo bili skupa. Tek nakon nekoliko dana sam shvatila što mi je značio. Nisam plakala, ali srce mi se paralo i sva mjesta na kojima smo skupa bili bolno su podsjećala na njega. Nakon 3-4 mjeseca sam ga preboljela, zapravo ne znam jesam li jer da me sad pita hoćemo li ponovo biti skupa, pristala bi. I svejedno kad se svega sjetim, sjećanja navru i ponovo boli. No ta bol očito nije bila dovoljna. Nakon godinu dana, tj. početkom ovog ljeta, prohodao je s još jednom od mojih prijateljica. Ona je jedna od njih 5-6 s kojima sam 24/7 i koje su mi najdraže prijateljice.. Još uvijek su skupa, zaljubljeni, zagrljeni kao što smo mi bili. Nitko ne zna, čak ni moja najbolja prijateljica da me još boli. To mi je kazna, jer sam izabrala dečka umjesto prijateljstva, znam to. Otkad smo prekinuli, nisam imala vezu dužu od tjedan dana jer u svakome tražim njega. Nisam opsjednuta njime, ne mislim na njega svaki dan, ne sanjam ga, ali kad pomislim da sam s njim, svi drugi dečki padaju u zaborav, srce mi zatuče, ali i zaboli. Jer s njim sam provela najljepše trenutke u životu i znam da će uvijek ostati u mom srcu jer on je bio moja prva prava ljubav!