No.4: Run for the night

Evo, novi post. Meni se osobito ne sviđa, ali eto.
Moglo je i bolje.
Embryjeva strana priče. U slijedećem postu opet Norina priča.
Hope you like it!
x )

Dane sam provodio utrkivajući se s medvjedima, vukovima, bio sam
poput omanjeg konja, ali uvijek sam bio brži od njih. Ovakav način života nije mi se nimalo sviđao. Bio sam odsječen od svoje braće, od svoje majke koja mi je svakim danom sve više nedostajala. Prošla je već dosta vremena odkako sam otišao. Neprestano su me dozivali mislima da se vratim, no, nekako je i mene neka sila vukla da se vratim u La Push, kao da me tamo nešto čeka. Iako se nisam volio dokazivati pred braćom, sigurno bi pričali o meni kao kukavici, da bi se vratio.
Odlučio sam ostati još malo.

Vani je pao mrak. Bio sam blizu granice s Kanadom. Sitne kapi kiše počele su se spuštati s tamnoplavog neba. Nije se nazirala niti jedna zvijezda. Sjajne, užarene kugle prekrili su tamni oblaci. Legao sam u gustu travu. Kišne kapi padale su sve jače, močeći moje krzno. Poželio sam se fazirati u ljudsko biće, no shvatio sam kako nemam nikakvu odjeću.
Zaklopio sam oči i osjetio kako kiša pada niz mene, niz moje vučje lice, moje gusto krzno.
Osjetio sam kako se nekolicina ostalih fazirala. Seth, Jacob i Quil. Jacob i Quil moji najbolji prijatelji koji nisu znali razlog zašto sam otišao. Samo ga je Lee Lee znala. Čula je u mojim mislila dok smo zajedno držali stražu.
Jake, jesi jesi upoznao Noru, Dennisovu pokćerku. Upitao je Seth Jacoba. To čitanje misli mi je išlo na živce.
Nisam. Zar sam trebao? Hladno mu je odgovorio Jake.
Ako misliš na onu plavu djevojku, ja sam je danas pred školom vidio. Oglasio se zbunjeni Quil.
Da, to je ona. Sutra će doći s May dolje na plažu. A što si ti radio pred školom?
Opet Seth. Taj mali stvarno može jako puno pričati.
Išao sam po Clarie u vrtić pa sam je vidio dok su ona i May izlazile iz škole. Mogu reći da je prekrasna. Tek sam sada primjetio kako, u mislima, izgovaraju imena svojih djevojaka. S nekim posebnim mekanim tonom, drugačijom bojom glasa.
Zar ti Quil, nemaš Clarie? Upitao ga je Jacob.
Imam, ali to neznači da ne primjećujem svijet oko sebe. Hladno mu odgovori Quil.
Isuse, kako ste dosadni. Začuo sam sam svoje misli.
Embry! Tri glasa odjednom. Auuu.
Pa, prijatelju gdje si? Upitao je Jake u svojim mislima.
Pokušati slagati je bilo nemoguće. Čitanje misli bilo je gore od poligrafa, uvijek si morao govoriti istinu, inače te provale. No, svejedno sam pokušao slagati jer sam znao da ako im kažem istinu odmah će krenuti zamnom.
Ah, tu sam u blizini Chicaga.
Ne laži, Em! Znamo kad lažeš. Rekao je Quil.
Dobro, dobro. Pred kanaskom granicom. Ravno od Seatlea. Priznao sam.
Nedostaješ nam. Rekao je Seth svojim umiljatim glasom.
I vi meni, ljudi. Pardon, vukovi. Nasmijali smo se. I nedostajali su mi. Čak su mi i štenci nedostajali. Prije nekoliko mjeseci, našem se čoporu gotovo udvostručio broj. Čak sam pomalo i žalio te klince jer su to bila djeca od 12 ili 13 godina u tijelu osamnaestogodišnjaka, ali su mi svejedno prirasli srcu.
Odjednom sam osjetio užasan smrad, koji me umalo natjerao na povraćanje. Proklete krvopije. Iako sam se već pomalo naviknuo na smrad Cullenovih, ovi su posebno zaudarali. Pustio sam da me smrad vodi k njima. Za ove, Cullenovi su bili Guccijev parfem.
Embry, Embry, što se dogodilo? Čuo sam svu trojicu odjednom.
Krvopije. Bilo je jedino što je uspjelo da mi proleti kroz misli.
Nedaleko, prema sjeveru, nalazilo se dvoje krvopija.
Iako su krvopije obično bili prekrasni stvorovi, ova dvojica su bila ogavna. Imali su dugu crnu kosu, koja je bila puna svakakvih stvorova,a lice im je bilo izbrazdano.
Bili su ljigavi.
Promatrao sam ih sakrivši se malo dublje u šumi.
Nisu osjetili miris koji sam širio jer su upravo ''večerali''. Jadni čovjek se koprcao dok su mu sisali svu krv.
Odjednom, jedan se okrenuo u smjeru gdje sam se nalazio. Dva skrletno crvena oka promatrala su me.
U slijedećem trenutku ležao sam u nesvjesti, u ljudskom obliku. Činilo mi se kao da prolaze dani. Mjeseci, možda godine. Nisam ništa osjećao. Čak ni hladni vjetar koji mi je šibao lice, ni hadne kapi kiše. Gotovo ništa.

Probudio sam se. U zraku sam osjetio poznati miris. Miris Emilynih kolača koje je pekla. Svi smo obožavali taj miris. Podignuo sam se s kauča na kojem sam ležao.
''Sam, Embry se probudio!''- rekla je Emily svojim laganim glasom. U predjelu sljepoočnice sijevnula je jaka bol. Tek sam sad primjetio da me sve boli. Oko glave imao sam zavezan zavoj, gips na nozi i nekoliko zavoja na rukama.
Sam je ušao u sobu. Gledao me sa žaljenjem.
''Ozljede bi trebale zacijeliti do večeras. Ono dvoje krvopija te bacalo okolo. Možeš biti sretan što su se Jake, Seth i Quil znali gdje si, inače si mogao kobno završiti.''
Primjetio sam da je Jacobovo ime izgovorio pažljivo, sa strahopoštovanjem. Njegova duga, crna kosa svjetlucala je pod svjetlom koje je dopiralo kroz otvoren prozor. Bili su to posjeljedni sunčani dani u La Pushu. Nakon desetog rujna počinju dani kiše. Bio je običaj slaviti kraj sunčanih dana. Meni je to bilo glupo.
U sobu je ušla Emily donoseći pun pladanj hrane. Spustila ga je na stolić do kauča.
''Gdje su krvopije?'' – uspio sam upitati Sama.
'' Neznamo, otišli su čim su osjetili da dolaze Jacob, Quil i Seth. Nisu krenuli za njima jer si bio u poprilično lošem stanju.''- odgovorio mi je grleći Emily. Prije nego što sam otišao njih dvoje su se vjenčali. Bilo je to vjenčanje s najviše hrane ikada, ponajviše zato jer je cijeli čopor bio pozvan, a zamislite samo dvadesetak muškaraca i tinejdžera koji mogu pojesti tone i tone hrane, a još su uvijek gladni.
Kratko sam kimnuo u njihovu smjeru.
''Sam, smijem li kratko nazvati svoju majku?''- upitao sam ga.
''Naravno!'' uskliknuo je, a Emily mi je dodala telefon.
Ukucao sam broj. Nekoliko je puta odzvonilo nakon čega se javio poznati glas.
''Halo?'' – upitala je mama s druge strane žice. Sam i Emily izašli su iz dnevnog boravka.
''Mama, Embry je.''-slabašno sam izdahnuo u slušalicu.
''Vratio sam se, kod Sama sam.''- govori sam tiho u slušalicu.
''Embry, zašto si otišao? Zar nisi mogao ostati, sve smo mogi srediti, što god te mučilo.''- rekla je jednako tiho kao i ja. Glas joj je bio pun boli. Upitao sam se što sam joj to učinio.
''Bilo je to nešto što sam morao rasčistiti sam sa sobom. Večeras ću se vratiti doma. Na Prvoj Plaži je Krijes, pa svi idemo. Volim te, mama.''- rekao sa, u slušalicu.
''Dobro, nemoj biti do kasno. I ja tebe volim, sine. Nedostajao si mi.''
''Bok.'' – rekao sam u slušalicu, a mama je to ponovila i poklopila slušalicu. Čim sam pritisnuo crvenu tipku na telefonu, vrata su se naglo otvorila.
''Embryyyyyyyyyyyyyyy!''- slavobitno su uskliknuli Jake, Seth i Quil.
''Ej, dečki.'' – pozdravio sam ih hineći veselje. Sva trojica, kao i ja uostalom, bila su previsoka za devetnaestogodišnjake. Izgedali su poput tri vrlo razvijena muškarca u srednjim dvadesetim.
''Skidaj te zavoje! Idemo na Plažu zapaliti krijes sa Samom!'' rekao je Quil vukući me za rukav majice. Nisam niti primjetio kako me glava više i ne boli.
_______________________________
In fields where nothing grew but weeds,
I found a flower at my feet,
Bending there in my direction,
I wrapped a hand around its stem,
I pulled until the roots gave in,
Finding there what I’d been missing,

But I know…
So I tell myself, I tell myself it’s wrong.
There’s a point we pass from which we can’t return.
I felt the cold rain of the coming storm.

Rise Against - The Good Left Undone
________________________________

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Likovi.

Forbidden to Remember; Terrified to Forget.

CREDITS

No.4: Run for the night