No:3 Over the hills and far away.

Evo novog posta.
Nadam se da će vam se svidjeti.
Nisam imala baš inspiracije.
Pisala sam ga do tri ujutro pa mi nemojte zamjerat na pogreškama.

***
Ispred visoke zgrade stajala je malena djevojčica velikih, nebesko plavih očiju. Na sebi je imala zelenu haljinu koja joj je isticala zlaćanu kosu. Njezine oči nervozno su pogledavale ulicu. Izgledao je kao da nekoga čeka, no djevojčici je preko lica bio raširen veliki osmjeh. Upravo joj je završio sat klavira kod gospođe Feyr, čiji su dugački prsti bili nakićeni raznim prstenjem, a ručni zglobovi narukvicama. A crvena kosa padala niz leđa sve do uskog struka.
Djevojčica je gledala na sat koji joj se nalazio na njezinoj sićušnoj desnoj ruci, dok je u lijevoj držala note koje joj je gospođa dala.
Djevojčici je bilo oko 13 godina. Djetinje crte lica počele su zamjenjivati one mlade žene.
Konačno se niz dugačku ulicu na kotačima dokotrljao vozilo koje je čekala. Uzbuđeno je čekala i počela poskakivati na mjestu. Bio je to njezin otac, a djevojčici je danas bio 13. rođendan. Trebao ju je pokupiti sa sata klavira da zajedno otiđu po poklon.
Auto je polagano vozio niz cestu kada se u njega zabio drugi koji je velikom brzinom jurio niz zavoj. Začuo se zvuk udaranja lima o lim, te lima o zid.
Djevojčica je gledala kako vozilo njezina oca udara o zid, a kako vjertobransko staklo puca i tisuće minijaturnih kristalića koji su se rasuli po njezinom ocu zadavajući mu krvave tragove.
Sve se zbilo u milisekundi. U jednom trenutku djevojčica je gledala automobil, čiji su kotači lagano klizili ulicom, a sada je gledala automobil čija je karoserija bila zgužvana.
Djevojčica ispustila prodoran krik i potrčala prema automobilu. Kada je bila nekoliko metara udaljena od automobila, uhvatila ju je starija žena crvene kose.

Probudila sam se obilvena hladnim znojem koji mi se slijevao niz leđa. Grlo mi se žarilo, mislila sam da više neću moći udahnuti. Taj san bio je gori od ikoje noćne more koju sam ikada sanjala. Uhvatila sam bočicu vode koju sam imala na noćnom ormariću i otpila gutljaj. Hladna voda smirila je žaranje u grlu, pa sam konačno došla do daha.
Pogledala sam sat na noćnom ormariću. Bilo je 5 sati i 45 minuta.
Uskoro vrijeme za buđenje, pomislila sam. Uzela sam mp3 s police kraj kreveta, stavila slušalice na uši i pritisnula play. Anna Nalick. Voljela sam njezine pjesme, uvijek bi me opustile. Samo sam željela otjerati taj san iz glave.
Nemoj misliti na to Nora, rekla sam samoj sebi.
Pokušala sam si na razne načine odvratiti misli. Uskoro je zazvonila budilica. Njezin prodoran zvuk ispunio je sobu. Lijeno sam se digla i obula papuče na s likom krokodila.
Nakon što sam punih pola sata provela u kupaonici izašla sam van omotana ručnikom. Mama i Dennis još su spavali.
Mama i Dennis upoznali su se prije 2 godine na dobrotvornoj zabavi koju je priređivala tvrtka u kojoj je radila. Dennis je imao svoj lanac, ako se to uopće može tako nazvati, knjižara preko cijelog SAD-a. U NY došao je poslovno. I to je otprilike to što ja znam. Nisam željela majku mnogo ispitivati o tome jer sam znala da joj je neugodno, a čim bih joj postavila ikakvo malo intimnije pitanje o Dennisu napravila bi grimasu i zacrvenjela se kao rajčica.
Moja majka bila je vrlo lijepa žena. Muškarci bi je uvijek oblijetali. Imala je dugu smeđu kosu i zelene oči, vitko manekensko tijelo, a na njezinu licu vidjela se samo pokoja bora od smijanja. Kada se smijala otkrivala bi red pravilnih, biserno-bijelih zubi.Bila je moja čista suprotnost.
Popela sam se uza stube jer je bilo potrebno pronaći odjeću za prvi dan nastave. Članci glupih tinejdžerskih magazina uvijek su govorili da prvi dan u novoj školi uvijek treba ostaviti dojam pa makar to bilo odjećom. Da, baš.
Odlučila sam se za najjednostavniju varijantu. Crvena karirana košulja kojoj sam zasukla rukave i crne traperice.
Čula sam lupanje vrata u prizemlju kuće i zakljućila sa su se mama i Dennis probudjeli.
Na brzinu sam obukla čarape s likom Spidermana koje sam prošli Božić dobila od Selene, moje najbolje prijateljice u New Yorku. Obožavala sam Marvelove stripove kao petnaestogodišnjakinja, osobito Spidermana, bila je to jedna od onih pubertetskih faza u kojoj izražavate svoj bunt ili takvo nešto. E pa, Selena i ja bile smo obožavateljice Spidermanova stripa koji nam je bio obavezna lektira. Bilo je čudno kako čarape izdrže toliko!
Na putu do kuhinje preskakala sam po dvije sube što je rezultiralo spektakularnim padom. Raširila sam se po podu koliko sam duga i široka.Dennis je izašao iz kuhinje zaogrnut ogrtačem i pružio mi ruku. Uhvatila sam njegovu veliku ruku i osovila se na noge. Na licu mu je titrao smješak. Upitao me svojim hrapavim glasom:
''Jesi li dobro?''
''Aha.'' -kratko sam odgovorila otirajući prljavštinu s hlača.
Na brzinu sam pojela dva tosta, obula tenisice i izjurila iz kuće.

***

Škola u Rezervatu bila je zgrada, malo veća i izduženija od ostalih,ispred koje se nalazilo malo parkiralište čija su mjesta već odavno bila popunjena, a vlasnici vozila u grupicama su se smijali i došaptavali.
Nastava je ovdje počela prije tjedan dana, no kako sam doputovala tek krajem ovoga tjedna krenula sam tek danas s nastavom.
Iznutra je zgrada bila oličena u blijedo-plavu boju, koja je graničila s bijelom. Na zidovima su se nalazili bijeli tragovi gipsa, koji je najvjerojatnije pokrivao rupe. Na samom ulazu nalazio se pult za kojim je sjedila niska žena, kratke smeđe kose i velikih, razmaknutih tamnosmeđih očiju.
''Bok, dušo!''- žena me ljubazno pozdravila kada sam prišla pultu.
''Dobar dan, ja sam Nora Spektor, nova učenica, rekli su mi da se javim vama kada dođem.''-brzo sam joj izreferirala kao da sam to naučila napamet.
''Oh, da. Rekli su mi za vas.'' - žena me odmjerila pogledom te nastavila-''Evo dušo, ovdje ti je raspored sati, tlocrt škole i popis knjiga koje će ti trebati. Nakon nastave donesi mi ove papire potpisane od strane svakoga profesora.'' - pružila mi je nekoliko papira i zatim usiljeno dodala:'' Ugodan prvi dan.''
''Hvala.'' - rekla sam joj i nasmiješila se.
Nastavila sam dalje kroz hodnik tražeći odjel za Književnost, što je stajalo u mom rasporedu kao prvi sat. Pogledom sam pretraživala tlocrt tražeći odjel Književnosti i jezika. Pronašla sam ga skrivenog na kraju hodnika. Podigla sam pogled s papira i primjetila kako gotovo svi gledaju u mene. Spustila sam pogled i nastavila dalje probijajući se kroz mnoštvo učenika. Izgledalo je da je rezervat mnogo veći nego što sam mislila, u školi je bilo dovoljno učenika da stvore gužvu na hodniku.
Ušla sam u učionicu čekajući kod katedre profesoricu koja je trebala potpisati papir. Nedugo nakon zvona, kad su svi ušli, u učionicu je dolepršala žena u kasnim dvadestima, pepeljasto-plave kose u žutoj haljini s cvijetićima.
''Dobar dan!''- profesorica je veselo pozdravila razred koji joj je odgovorio s nešto manje oduševljenja. Kada je stigla do katedre veselo mi se obratila:
''Bok dušo, ti si sigurno Nora, ja sam prof. Dunts.''
''Da, ja sam Nora. Gospođa u referadi dala mi je ovaj papir da potpišete.'' - pužila sam joj papir, a ona ga je u jednom potezu potpisala i vratila mi ga.
''Možeš sjesti ondje u zadnju klupu kod May budući da je to jedino prazno mjesto.''- rekla je profesorica nasmiješivši se. Laknulo mi je što se nemoram predstavljati.
Uputila sam se prema zadnjoj klupi kada sam opazila da se tri djevojke iz srednjeg reda zlokobno smiju.
Sjela sam kraj djevojke u zadnjoj klupi.
''Bok, ja sam May Stox.''- progovorila je mekanim glasom, toplo mi se nasmiješivši.
''Bok, ja sam Nora Spektor.''

Tijekom dana prva tri sata May je bila jedina cura koja je razgovarala sa mnom. May je bila prekrasna. Imala je valovitu kosu koja je padala sve do polovice njezinih leđa, prekrasne smeđe oči zračile su toplinom, od kojih mi je, kad god bih pogledala u njih, bilo lakše. Njezine pune usne bile su cijelo vrijeme razvučene u topao osmjeh. Tokom ručka upoznala sam još neke njezine prijatelje ukučujući i njezina dečka Setha Clearwatera. Gledao ju je na tako poseban način, a u očima mu se nazirao sjaj. Bili su tu još i Sarah, i Kevin koji me odmah zasuo mnogobrojnim pitanjima o New Yorku....
May se doselila prije četiri godine u La Push. Njezina majka je dobila posao u Forksu, a tada im se kuća u rezervatu činila idealnom. May je odrasla, ne poznavajući svoga oca. Nikada nije vidjela njegovo lice, niti čula njegove tople riječi.
Osjećala sam kako ćemo biti jako dobre prijateljice. Zajedno smo se uputile kućama.

You could be happy
and I won't know
But you weren't happy
the day I watched you go

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Likovi.

Forbidden to Remember; Terrified to Forget.

CREDITS

No:3 Over the hills and far away.