IMOTSKAKRAJINA

srijeda, 28.03.2007.

Slivno: Mrtvačnica - posvadila mještane >

Slivno-u sumrak

Slivno u općini Runovići, jedno je od rijetkih mjesta u Imotskoj krajini, koje nema mrtvačnicu. Upravo taj vrlo važan komunalni objekt, koji još uvijek stoji u papirima, kamen je spoticanja u Slivnu. Zapravo, još joj nije postavljen ni kamen temeljac, a ozbiljno je posvađala mještane,podignula tenzije,jednostavno to je svakodnevna tema u tom lijepom mjestu.

-Upravo zbog toga ću kao legalno izabran predsjednik Mjesnog odbora ovih dana podnijeti ostavku,veli nam Ante Lozina,koji je i pozvao novinare,kako bi objasnio cijeli slučaj Slivanjske mrtvačnice.

Još,prije par godina,veli Ante,mjesni župnik fra Rafael Begić,potom remeta Gojko Lozina,ja, te nas nekolicina u selu i Mjesnom odboru,pokrenuuli smo akciju za izgradnju mrtvačnice.To je civilizacijski objekat I smatrali smo da je nužan.Imali smo potporu naše općine , načelnika Josipa Lešine,osigurani su i novci oko pola milijuna kuna,određena lokacija sa zapadne strane našeg groblja.Raspisali smo natječaj,u zakonskom roku izabrali izvođača. I kada je trebao krenuti posao,odjednom na opće iznenađenje -šok,Naš remeta Gojko Lozina zabranjuje radove jer,kako reče,mrtvačnicu neće u blizini svoje kuće.Pitao sam I župnika,no on se odjednom okrenuo i usprotivio lokaciji. Onda smo odlučili uz pomoć projektanta mrtvačnice ing.Ivana Kovačevića, pomaknuti je dalje od Gojkove kuće. I kada smo se opet svi složili,ponovno osporavanje lokacije,prijetnje. U selu me pitaju kada će mrtvačnica,imali smo nedavno I zbor građana s načelnikom općine,no nismo našli riješenje.I tako zbog nečijeg inata,nemamo vrlo važan objekat.Jednostavno se više ne mogu boriti,pa ću podnijeti ostavku veli Ante Lozina,koji nam kaže da je Mjesni odbor kojem je on na čelu radio odlično. Nasipanje su lokalne ceste, sredilo se pitanje đačkih autobusnih karata, dodijelile su se besplatne knjige učenicima, pomagali su studente iz Slivna.

Prozvani Gojko Lozina,na sve prozivke svoga sumještanina,uzbuđeno nam je rekao.

-To je sramota da se svađamo u Slivnu. Nisam ja protiv mrtvačnice.samo su je htjeli izgraditi meni kraj prozora, a mjesta ima gdje god hoće. Ja sam im rekao ,a I moji sinovi da se neće graditi pokraj moje kuće. Ima lokacija I to vrlo lijepih s južne strane groblja te još neke,ali oni baš htjeli tu.

-Žalosno je da se sumještani svađaju,veli nam župnik fra.Rafael Begić.Ja sam I prvi započeo akciju za izgradnju mrtvačnice, ali moram priznati da nije red da se gradi svega dvadesetak metara od Gojkove kuće. Ima mjesta I drugdje.

-Upoznat sam sa problemom oko izgradnje mrtvačnice.Rekao sam mještanima Slivna,da će općina u skladu sa svojom politikom razvoja svakog našeg mjesnog odbora,pomoći u izgradnji toga objekta. U Slivnu No,na njima je da se dogovore o lokaciji.


Teksti foto:Radio Imotski

28.03.2007. u 00:15 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Studeni 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (9)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?



-vijesti iz Imotske Krajine
-svoje primjedbe prijedloge i komentare ostavite u knjizi gostiju



Grb

KNJIGA UTISAKA - KLIKNI OVDJE

POLOŽAJ IMOTSKOG NA GOOGLE MAPI

Volim Imotski

Volim imotske priče uz jutarnje kave i nalivene glave, jer uvijek nešto slave. Sutra opuštanje, u Jezero spuštanje, komentiranje, ruganje, kupanje, guštanje, pa izlazak gore, zezanciju do zore. Uz imotske ljude slušat imotske fore. Kroz zelene škure gledat imotske cure il' na ure i ure slušat zvuke bure. U daljini sveti Jure, preko njega pa na more, prvo kladionica, onda palimo motore. Gledat imotske ljude, normalne i čudne, slušat imotske ptice što ujutro me bude. Imotsku hranu kad se baci pod sač il' slušat dobar trač kad popijem too much. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il' loše. Volim imotsku djecu, odrasle i starce, imotske mace, klošare i face. Imotske kafiće, zgodne konobarice, divlje aute, na njima imotske tablice. Šverc preko granice, imotske mešetare - moderne galantare, što zarađuju pare. Onda granični prijelaz kad je roba u gepeku, a carini šteku da propusti Mečku. Svako selo i kuću, Hercegovinu dragu, Prosjake, sinove i domaću gangu. Agu Hasanagu, vile u jezerima, priče o sijelima i legende o selima. Vrljiku, zvijezde, miris, duh i boju, svaku životinju, biljku, cijelu Krajinu moju. Nogometaše, imotske sportaše, imotske mafijaše i one koji ih se plaše. Volim svakog onog 'ko Imotski voli, oni drugi nek' pate, za njih me glava ne boli. Volim kad mi pluća ovaj zrak troše, volim imotsko sve, bilo dobro il loše. Di je jedini dom, di srce mi je cijelo, di mi imotska krv u žilama teče vrelo!
Ante Chash


Put u Imotu

Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko: Sunce i Mjesec, jata ptica selica i zvijezda, vjetri i oblaci, vuci i poskoci, munje i vile, zemaljske i podzemaljske vode. Dođu i prođu ljudi.
Ako si odlučio u nju doputovati, u njoj se roditi, u njoj umrijeti, kako ćeš naći Imotu? Kako su je tisućama godina nalazile divlje guske i ždrali? Na pola svoga nebeskoga puta, između modrog i bijelog polarnog leda i Modrog i Bijeloga Nila, ugledali bi Modro i Crljeno jezero, Prološko blato i zajezerano Imotsko polje, cijelo pretvoreno u blato i zvano Blatom, zalepršali velikim krilima između okopoljskih brda i sela, prosuli miris polarnih predjela, polarnih zvijezda. Na prostranim i mekim krilima donosili prostrane i meke polarne snjegove. U ta vremena divljih gusaka i ždrala, u Imoti zapadali duboki snijezi, pa su Imotsku krajinu mogle prelijetati samo divlje guske i ždrali. Mogli je pretrčavati samo vukovi-duhovi. Vile i vilenjaci. I mladi, viloviti Imoćani.
Kako ju je našao car-pisac, u porfiru rođeni Konstantin Porfirogenet, kad joj je u desetom stoljeću, kao jedanaestoj hrvatskoj župi, porfirom, prvi zapisao ime: Imota? Pero umakao u porfirno Crljeno jezero, u starohrvatsku krv. Ime starohrvatsko, staroilirsko, starozemaljsko, dublje od jezera i jama. Ne možeš mu se spustiti do dna niti ga do dna protumačiti. Niklo iz zemlje, kao što niču kaćuni. Napaja dušu, kao što tijela na Dva Oka i na Opačcu napaja Vrljika. Kao Ševar i Zvizda na Studencima. Kao živi bunari u Zagvozdu i na Lovreću.
Ako si poželio, odredio, ako ti je dan znak, možeš izabrati dan, vrata i put. Ući u Imotu između dva brda, dva stećka, dva duba. Zaigrati i doigrati kolo života: kako ti je pisano na stećku.
Put kroz mater, kroz pramater. Putom koji nisi izabrao ti. Koji je izabrao tebe. Na tom putu srela te jarebica, zmija. Srela te divlja kruška. Pao iz matere, pod divlju krušku.
Sedam dana-tjedana, sedam ljeta-proljeća, sedam stoljeća ležao-odležao u ječmenoj slami, da bi medio-omedio, da bi se civilizirao, pitomio-pripitomio, postao pitomom kruškom. S mirisom neiskorjenjive divljine, Zavelima i Bijakove. S okusom divlje kruške.
Ako dolaziš s mora, otkud dolijeću lastavice, povodnji, munje, otkud dođoše prekomorci: Rimljani, Židovi, Grci, maslinova grana, križ i knjiga, zastani pod najvišom jadranskom planinom, Bijakovom, gdje su zastajali i oni. Otvorena su ti četvera morska vrata. Troja čelom probiše rijeke: Neretva, Cetina i Žrnovnica. Četvrta, Stazu, prsima probiše mazge. Na sva četvera u Imotu vode stari i novi puti. Na svaka si dobro došao.
Ako slaziš iz Bosne, otkud slaze snijezi, vuci i bura, otkud sađoše Avari, Turci, stećci i bosančica, već sa Stražbenice, između Ržanoga i Sviba, kroz modra vruljska vrata ugledat ćeš - ugledat će te more. Modri se i srebri i duboko u imotsko kopno šalje svoj glatki i slani znak. Ako si znalac voda, ako su ti vode sestre, posestrime ili ljubavnice, u Imotu će te dovesti vode. Nebeske, zemaljske, podzemaljske. Klance i pute osvjetljavat će ti munje.
Prati let orla. Let orlice. Gnijezdo joj je na Bijakovi, lovina na Čvrsnici: sedam puta na dan valja preplivati nebo. Leti za orlom i orlicom. Jedan časak zastane nad Imotom: da joj se sjenka napije vode na Vrljici, da u Crljenomu jezeru poprska krila. Tamo zastani i ti. Ne čas, zastani cio život. Jer što je život? - Časak kad je orao zastao na nebu nad Imotom: da mu se sjenka napije vode, da sjenka poprska krilo.
Usred jadranskog, usred imotskog krša, kraj modrih krških očiju na Svibu, raste pelim. U se skupio svu gorčinu i svu gorku ljepotu krša i života u kršu. Imotska mjera gorčine: gorak ko pelim. Gorak kakav jeste. Gorak po sebi, gorak u sebi, gorak sebi. Zemljo krška, imotska, hrvatska, to si sobom izrekla sebe. To si sobom ti, to smo tobom i sobom mi.
Ako je u tebi kap pelima, kap imotske krvi, ne treba ti voda ni ptica, kompas ni mahovina: dovest će te u Imotu ta jedna jedina kap.


Petar Gudelj:Put u Imotu

Procvjetali bademi u Imotskom, krajem siječnja

Neobična topla zima,koja se u Imotskoj krajini ne pamti u posljednjih nekoliko desetljeća,poigrala se i s voćkama. Tako je u vrtu Nina Tonkovića u samo središtu Imotskog procvjetao badem. Stari Imoćani pamte da je badem znao procvjetati krajem veljače, no u siječnju ni najstariji ne pamte. Ono zanimljivo jeste činjenica da su se prvi pupoljci na bademu pojavili još 10.siječnja,a prvi cvjetovi 18.siječnja. Ovih dana već su bijelo-roza cvjetovi ogrnuli cijelu krošnju. Zanimljivo je također da s njega još nisu obrani,a ni otpali zreli sasušeni plodovi od prošlogodišnjeg dozrijevanja.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se