Imogen

petak, 14.01.2005.

kubno recheno :)

Tetovaže. Svi su istetovirani. S nekim slikama ili riječima, šalju poruke o svojim životnim stavovoma.Gromovi, lubanje, pištolji, JNA pa ONA (jebiga, države traju kraće od životnih stavova), keltski ornamenti, Isus, Marija, križevi, U, gušteri, zmajevi, lavovi i tigrovi. A ja bih nešto što ne znači ništa. Onako, u smislu životnog stava ili životnog stila.
I mislim, mislim, mislim što bi to moglo biti. Pa mi padne na pamet košnica. Ona starinska, kupolasta, od pruća ili slame, ne znam. I pčele kako lete oko nje. Jes, to bi mogao tetovirat na rame. Pa kad me pitaju zašto košnica, ja kažem: zato što volim med. Ili pčele. Ili vosak. Whatever. I to me drži neko vrijeme, hi hi hi u glavi, i baš mi je lijepo.
E, onda mi padne na pamet kako bi to moglo izgledat k'o kravlja balega i muhe kako se vrte oko nje. A to je već životni stav. Ili stil. Sranje. Dobro, mijenjam taktiku. Idem na apsurd, idem na parole. Što bih mogao napisati preko cijelih leđa, a da ne znači ništa. Svašta, u biti, ne bi imalo efekta. Moram razdvojiti parolu od sebe. Moram razdvojiti označitelja od referenta. Ili još bolje, ne moram. Mogu označitelja (parolu) razjebat sa dodatnom konotacijom. To! Kategorički imperativ na njemačkom (Handle so, das die Maxime deines Willens jederzeit zugleuich als Prinzip einer allgemeinen Gesetzgebund gelten konnte!), ali naherenom, NSDAP- stiliziranom goticom, tako da izgleda zlokobno i otrovno, k'o neki Goebelsov citat, a ne nešto neupotrebljivo za zloupotrbu. A što ne bi malo razjeb'o i referenta, tj. sebe. Na se nabildam ko životinja sa onim tabletama za bildere, obrijem glavu, slomijem si nos i malo zuba. A jebiga, treba mi i kontekst. Drugi bolesnici. Ko? Ko bi to mogao biti? Pa da! Vlasnici pitt bullova, isto nabildani, nedjeljom, kad odmjeravaju snage svojih kompleksa na plaži. Odakle mi pitt bull, jebo mu pas mater. Hmmm...ma kakav jebeni pitt bull, idemo do kraja. Pojavit ću se ja među njima sa jednom minobacačkom od 120 mm, bez osigurača, ispaljenom ali neeksplodiranom, dakle armiranom, tako da može ruknuti kad god joj padne na pamet. Na lancu, vezanom za rep. Tako da lombra i poskakuje dok je vučem i trzam i vičem svašta na nju. I takav se, gol do pasa, pojavim između njih. A oni svi znaju što mi je to na lancu, jer su svi bili ili u Vojnoj policiji ili u specijalcima. A oni pitt bullovi im neko vrijeme urlaju na mene, dok ja moju dragu od 120 vučem tamo-vamo. A onda umuknu jer ukopčaju da su im se gazde usrale od straha.
A opet mogao bih tetovirati i nešto na kineskom. Pa da mi se Kinezi smiju kad me sretnu. Jer na meni piše: Pekinška patka – jeftino!

- 03:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

koji se kurac ja uopće trudim...

Habanje je svedeno na minimum pošto je rodnica napravljena od specijalo obrađenog polipropilena. Spiralni nizovi perforacija za lubrikaciju nalaze se duž cijelog aktivnog područja, a na raspolaganju imate pet vrsta bezbojnog lubrikanta ugodog mirisa: mango, ocean-fresh, exotic, spring flower i pizza (sadrži 9 vitamina, 12 minerala i samo 1 kaloriju). U cerviksu se nalaze sofisticirani senzori za mjerenje fluktuacija temperature koji kontroliraju malene pumpice smještene u ušima te 15 sekundi nakon klimaksa, polako spuštaju tlak i pretvaraju Bambi iz napetog, neodoljivog objekta požude u mekani, ugodni ležaj za potpuni post-koitalni užitak.

- 03:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

testing, testing

Naletio sam jednom na test inteligencije od Mense, u nekim dnevnim novinama. Bilo je 12 pitanja koje je trebalo rješit za 10 minuta. I bacim se ja na posao, sa nekom radošću, jer sam pamet uvijek smatrao svojim glavnim adutom. I tako počnem...ali mi nije baš jasno što to oni hoće od mene, mislim koji je princip na koji se rješavaju pitanja. Pa pročitam upute, a tamo piše da mi sve treba biti jasno iz pitanja. Dobro. Pa nastavim rješavati test iako mi nije jasno na koji način se to radi, uzdam se u svoj najjači adut. A kad mi nešto nije najjasnije, onda malo promjenim fokus tako da mi se slika zamuti, ne bi li obratio pažnju više na cjelinu nego na detalje. I riješim ja taj test za nekih 20-tak minuta, jebiga, uzelo mi je čitanje uputa pun kurac vremena. Pa zbrojim bodove. I evo što su mi rekli:

0 – 5 bodova: Ne bojte se. Uzmite osobnu iskaznicu i ovaj test i odnesite ga na policijsku upravu. Osobnu iskaznicu ostavit na šalteru zajedno sa testom. Više vam neće trebati. Vratiti se u svoje prebivalište, koristite stazu kojom se najčešće krećete. Kad dođete u svoje prebivalište, pođite u najmanju prostoriju, po mogućnosti bez prozora. Ne bojte se buke koja dolazi iz vani. Mislite o nečemu žutom. Mislite o žutim, žutim, slasnim bananama. Njih će vam donijeti ljudi koji će se o vama odsad brinuti. Ne bojte se, blizu je kraj svim vašim patnjama. Sve će biti dobro.

- 03:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

molim vas, jedno govno i jedan sveti gral, u celofanu...

Ima par godina da sam u potpunosti renovirao kupaonicu. Sve sam postavio novo, dovodne cijevi, odvodne cijevi, pločice, perilicu, bojler i keramikalije. Keramikalije su tuš kabina, umivaonik i wc školjka, sve talijansko jer sam tada imao para. A i lijepo je izgledalo. I sad lijepo izgleda. Ali ima jedan problem, koji na prvi pogled nije značajan. Ali ponavlja se iz dana u dan i to više puta dnevno. Jer ja pretežno jedem bobice i lišće. I bureke od sira. Naime, svaki jebeni put kad se poserem i pustim vodu, moja lijepa, skupa talijanska wc školjka ostane usrana. Jer se ne ispire dobro. Pa moram četkarit. Svaki jebeni dan, otprilike tri puta. A što sam mogao napravit? Da nisam možda trebao pitat prodavača: A bi li ja ikako mogao isprobat ovu wc školjku prije nego je kupim? Jeli vi uopće razumijete kako je meni? Jeli? JELI?

- 03:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

dnevnik 8

Zaboravio sam nešto u vezi mog Dnevnika. Ako se sjećate u bivšoj nam je državi nedjeljni dnevnik bio emitiran uvijek iz drugog studija hrvatsko-srpskog govornog područja.Tako da bi bratski narodi znali kako misle drugi bratski narodi. Tako se postizalo jedinstvo mišljenja. Pa će u mom Dnevniku (jer je moj) barem jedan put mjesečno ulijetati NEMCI tako da svima vama bude jasno kako ja mislim. NEMCI će sve pohapsiti i odvesti, a za stol će sjesti jedan Waffen SS oficir , rođen, odgojen, obrazovan u prosvjetiteljskom duhu te uspješno indoktriniran, sve u prekrasnom Dresdenu, u kojem nije bilo niti jednog, jedinog vojnog cilja. Govor će redovito započinjati sa ¨ Es wird bekannt gegeben!¨ , čega se oni što se sjećaju bratskih dnevnika isto tako mogu sjetiti ako ih upitam: ¨Ko je zapalio žito?¨.

Kad smo već kod Nijemaca, koji su htjeli-nehtjeli zakuhali i bratstvo i jedinstvo, zamislite kartu Europske Unije kad u nju uđu Rumunija i Bugarska, zamislite da je EU zelene boje, a sve ostalo crne boje. Možete li prepoznati neke stare obrise u ovom, našem, dijelu Europe?


- 03:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

dnevnik 7

I konačno, vremenska prognoza. Forma i sadržaj su u dijalektičkom odnosu. Na ekranu umjesto jedne karte, imate četiri karte. Vaš mozak je sinoptički instrument. Pokraj prve karte stoji Matej, pokraj druge stoji Marko, pokraj treće stoji Luka. Četvrta karta je malo odmaknuta. Pokraj nje stoji žena, Ivana, koju je On ljubio.
Dok ova trojica na različite načine govore istu stvar, od čega vi malo što možete razumjeti, iako nije na latinskom, Ivana samo stoji i šuti. U njenom pogledu se vidi bol koja ratuje sa vjerom. Ona ga proklinje dok ga u isto vrijeme beskrajno poštuje. Njen pogled je zadnji prizor moga Dnevnika. Ona je Mudrost, žrtva Istine.

- 03:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dnevnik 6

Sport. Plemenita vještina. Treba ti suparnik da bi mogao pobijediti samoga sebe. Zbog sporta su nekad ratovi prekidani (na određeni rok). Sport. Eh. I publika. Ha ha ha ha ha.
Publika, publika, publika....nikad mi nije bila jasna. Bio sam na utakmici Hrvatska – Danska, na Poljudu, '96 ili '5 ili '7, ne znam. I sjećam se da je ona trava bila tako, tako JEBENO zelena da se nisam mogao prestati smijati. A ovi oko mene su stalno nešto jebali majku, stvarno ne znam ni kome, ni zašto.
Sportski komentar. Forma je opasnost, a sadržaj je konkretiziran. Sportski komentator je nekad bio atletičar, nije bio vrhunski, ali je bio dobar. Bio je dobar jer je uživao u borbi Života protiv svemoćne Entropije, osjećao je tu borbu dok bi trčao i ona mu je davala nadu u pobjedu Života. Bio je gotovo paranormalno empatična osoba, znao bi kako se osjećate na prvi pogled. I bio je dobra osoba. Dok nije postao sportski komentator. Iz dana u dan sav bijes sa tribina, sav bijes sa promatračke strane malih ekrana, kanalizirao se i dolazio ravno u njegovu širom otvorenu, nemoćno receptivnu svijest. Dolazilo je i nešto radosti, ali to bi bila radost nad pobijeđenima, a ne radost pobjede Života koje se on sjećao dok je trčao. I onda je jednog dana bijes zavladao njegovom sviješću, a njegova duša se rasplinula u konačnoj, hladnoj i nepokretnoj pobjedi Entropije. Završio je u ludnici. I nisu mu mogli pomoći, ni sa pola litre Haldola...jer on je još uvijek bio tamo, u fokusu bijesa svjetske sportske publike.
To je naš sportski komentator, uživo iz ludnice, iz sobe obložene starim madracima u koje se on zalijetao po cijeli dan, urlajući. Osim za vrijeme sportskog komentara kada bi iz blizine gledao u zaštićenu kameru. Ne bi ništa govorio, samo bi vas iz krupnog plana promatrao sa vaših malih ekrana. Njegove bi zjenice bile raširene od vašeg adrenalina, od vašeg straha. I sva toplina vašeg doma bi počela polako, po 2. zakonu termodinamike, bježati kroz ta dva okna smrti svemira. I dok bi vam se ruke i noge hladile, vi ste u tom pogledu sasvim jasno vidjeli da se ne trebate bojati ni Boga ni vraga ni bolesti ni gladi ni potresa ni poplava, ni straha samog po sebi. Sve čega se trebate bojati jest drugi čovjek.


- 03:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dnevnik 5

Branka Š. Branka je ful ufurana u ekologiju i narodne običaje. Ful. Ne može jače. Bez obzira na fenotijazinske preparate koji su silom prilika kontaminirali onaj nekad djevičansko divlji prostor između njenih pred-sinaptickih neurona i njenih post-sinaptickih neurona. Branka hrabro ide dalje bez obzira na tu strašnu zagađenost. Jer je njena ljubav prema prirodi jača. Na isto tako stravstven način Branka voli i svoj narod.
I moj Dnevnik ima svoju Branku. I ona voli prirodu i društvo. I svaku večer ukaže na neku (ne)zgodu u prirodi. Ili nam pokaže kako je nekad, kad su naši stari bili djeca, ovaj svijet bio slika i prilika raja. Forma priloga je ugriz, a sadržaj je protuotrov. Izražajno sredstvo je, naravno, monolog. Dakle...
Naš narod od pamtivjeka ima u sebi ugrađen nepogriješivi osječaj za iskonsku ljepotu svoje zemlje, isto kao što je ljubav prema bližnjemu svome bila stvar kućnog odgoja. Da su naši Stari prije stotinu godina imali na raspolaganju sva zla današnje tehnologije, oni bi u gađenju okrenuli glavu na drugu stranu. U ta vremena čovjek i priroda su bili jedno, pod očinskim pogledom dragoga nam Boga, u kojeg naš narod vjeruje snagom tisućljetne tradicije njegovane na relaciji nježne majčinske ljubavi i stroge pravednosti Božijih Posrednika. Osim u slučaju kad bi majka imala PMS. Pa kad nevino djetešce, željno znanja, priđe majci i pita je: Mama, mama, ima li anđela u našem selu? A mama kaže: Ima, sine, ima, to ti je ona Anđelka što je jebe pola sela. A djetešce pita: A što to znači ¨jebe¨, mama, što to znači? Pa mama kaže: Ne znam točno, sine, ali znam da traje devet mjeseci. To ti samo anđeli znaju...i tvoj tata.
Naši stari su sve gradili samo snagom svojih ruku, u znoju lica svoga. Od prvog tračka svjetlosti na istoku pa do zadnje zlatne kapi sutona na zapadu. U radosti i veselju. Osim kad bi se sam Nečastivi upleo i u tu harmoniju ubrizgao pogrdnu, bogohulnu riječ – proleter. Pa bi se naši Stari našli zavarani i počeli se pitati kako to da neki među njima nemaju tu privilegiju da u znoju lica svoga, veselo rade od zore do mraka. Pa bi se okupili i pošli pitat one mudre čuvare tisučljetne harmonije. Odgovor bi dobili samo neki jer ih se većina ne bi vratila svojim domovima. Te zalutale duše bi zauvijek pod svoje okrilje uzeo opet onaj Nečastivi. Sam, naravno, bez posrednika.
Mudrost naših Starih nije bila neka fraza tipa – održivi razvoj. Mudrost je u ta vremena bila urođena, samim činom rođenja. Rađala se uspješno u prosjeku od 70 %, a prvih deset godina bi preživljavala otprilike u polovini slučajeva. Nerealiziranu mudrost, koja nije stigla uživati u nježnom zagrljaju Anđela, dragi bi svemogući Bog ekspresno poslao na reciklažu. Reciklaža bi obično trajala devet mjeseci.
Svojoj zemlji darovani znoj lica svoga naši Stari nisu nadoknađivali ispijanjem vode iz mrske PET ambalaže, za koju će vanzemaljski arheolozi, kad za 50 000 godina slete na naš, iz obijesti, opustošeni svijet, misliti da je fosilni ostatak nekad dominantne vrste na planetu. O ne. Oni su vodu pili iz limenih čuturica, dok su veselo išli braniti svoje mudre čuvare i još mudrije posrednike od zala tako strašnih da se s njima nije smjelo upuštat u bilo kakve pregovore. Tu su tešku zadaću na sebe preuzimali mudri čuvari i još mudriji posrednici. A čuturice su bile biorazgradive, iako im je trebalo malo više vremena nego našim Starim.
Mudrost naših Starih još uvijek živi. Ali ne u ovom Dnevniku. Pa ako ste je željni, onda promijenite program, pizda li vam materina.
Satisfajd, Medusa?

- 03:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

dnevnik 4

EPP. EPP će biti reality alert dobroćudnog tipa. Pojavljivat će se nakon dnevno-političkog komentara, kao konrtapunkt besmislu. Reklamirat će se nepostojeći proizvodi. Forma će biti univerzalna prihvatljivost, a sadržaj ljepota. Na primjer: reklamira se Običan deterdžent (bez fosfata).
Reklama: tek probuđena žena, podbuhla, raščupana i krmeljava gleda se u ogledalo (kamera je iza ogledala). Gleda na sat i sa ¨a, u pizdu materinu¨ izrazom lica uzima četkicu za zube. Prilazi joj muž, neobrijan, ne gleda je ni ovako, ni u ogledalu, šuti i uzima pjenu za brijanje. Njoj curi pjena iz usta dok vrti četkicom u krug, on razmazuje pjenu preko lica. Iza njih se nalazi perilica rublja. Na perilicu se penje nasmiješena djevojčica, u pidžami, uzima kutiju Običnog deterdženta te zasipa njime mamu i tatu po glavama prije nego što je ovo dvoje primjete. Mama i tata, zapjenjeni i zaprašeni se pogledaju i počnu smijati iz sve snage. Djevojčica, sretna skače po perilici. Pojavljuje se slogan: VI NISTE OBIČNI. VI SAMO PERETE ROBU NA UOBIČAJEN NAČIN. To be continued...

- 03:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

dnevnik 3

Kadrovsko rješenje broj tri – politički komentator. Čelav, ima jaku bradu pa bi se trebao brijati tri puta dnevno da bi izgledao obrijano, ali on to radi samo ujutro, a dnevnik je uvečer. Nema prag tolerancije za besmisao, život vodi psihološki rat protiv njega. Žena ga vara, a u njegovom slučaju, to, osim svih drugih, zna i on. Djeca su mu na heroinu i mrze ga jer misli da će se kad, tad opametiti. Pije jako puno kave i puši tri kutije cigareta dnevno. Ipak djeluje mirno. U potpunosti je ovisan o Lorsilanu, uzima 2 ipo mg kad se probudi, tabla mu je stalno u džepu. Kad bi izišao iz kuće bez Lorsilana, sunce bi ga spržilo kao vampira i pretvorilo u pepeo. U mladosti je čitao Danas i polemizirao vješto.
On svojom pojavom (everybody knows that the Plague is coming, everybody knows that it's moving fast) zrači nedvosmislenim beznađem. To je stalna forma dnevno-poltičkog komentara.
Sadržaj: što je moguće irelevantniji bilo čemu relevantnom, ali uvijek sadrži moralnu dilemu koja se nalazi zarobljena u petlji ili začaranom kruga dvojbe između lošeg i lošijeg.

Kom. – Znaći... vi sa sigurnošću tvrdite da u životu niste ni mrava zgazili?
Gost - Da.
Kom. – Zanimljivo...poprilično samouvjerena tvrdnja....zanima me kako možete biti
sigurni u takvo nešto?
Gost - Pa vidite, užasno sam jako pazio dok sam palio mravinjake da ne bih ugazio na
neko od tih nesretnih malih stvorenja. Moralnost je, prije svega, stvar osobne
mentalne higijene, a higijena uvijek zahtijeva nepodijeljenu pažnju čovjeka.
Kom - Dobro....to znaći da vi u svom političkom djelovanju zastupate paljenje
mravinjaka....možete li nam pojasniti to malo?
Gost - Dakako da mogu. Vidite....kad-tad, vi ili bilo ko drugi, ugazit će na nekog od tih
zlosretnih mrava i time narušiti svoj moralni integritet. Ja, odnosno mi, jer ima
nas jako puno, smatramo da je jedino rješenje problem sasjeći u korijenu, svako
polovično, ad hoc bavljenje tom tematikom samo multiplicira probleme u
budučnosti. Stoga je strategija našeg političkog djelovanja sustavno paljenje svih
mravinjaka i time brisanje cijelog tog problema sa dnevnopolitičkog tapeta.
Kom. - Evo, imam ja ovdje jednu teglu s mravima, možda bi bilo korektno da čujemo i
njihovu stranu priče?
Gost - Molim vas, nemojte otvarati tu teglu...oni će se u ovim nekontrolirani uvjetima
sigurno razmiliti naokolo i cijeli moj politički ugled bi mogao nestati samo zbog
jednog krivog pokreta...
Kom. - Ali ovako zatvorene u tegli ih ne možemo ništa čuti...a u ovoj emisiji svako ima
pravo da izrazi svoje stajalište ( pa na stolu ispred Gosta otvara teglu)
Gost - Eto, vidite, sad ste stvorili jedan problem... i umjesto toga da mi sad
polemiziramo satima oko toga stvarajući stalno nove i nove dileme, mi ćemo iz
tog začaranog kruga izaći jednim brzim i kratkim rezom ( Gost se naginje nad
teglom, vadi upaljač i bocu plina za punjenje upaljača te temeljito kremira mrave
u tegli).

- 03:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.01.2005.

dnevnik 2

Reportaža sa terena. Zahtijeva dva kadrovska rješenja i jedan automobil. Automobil će biti Lada Niva. Kadrovsko rješenje broj 1- terenski reporter, pati od agorafobije. Kadrovsko riješenje broj 2 - snimatelj, alkoholicar. Svakodnevna reportaza sa terena:
snimatelj nagovara reportera da iziđe iz automobila, ovaj ne želi. To je forma. Sadržaj bi svaki put bio drugačiji, ovisno o tome o čemu se radi u datoj reportaži, lokaciji, promilaži kod snimatelja, slučajnim prolaznicima itd. Na primjer, reportaža o ukrasnim montažnim bunarima. Okom kamere: reporter sjedi iza zatvorenih vrata u autu i plaće i moli kroz malčice otvoren prozor da ga samo puste na miru i da ga vrate kući, kamerman sa kamerom na ramenu, sve snima i lupa po krovu auta i jebe mater bolesnu ovome unutra jer su tu već dva sata, a on (kamerman) je popio samo 9 piva otkad se probudio. Pat pozicija, vrata su zaključana, kamerman ne može ništa, reporter je iza stakla zamagljenog od paničnog disanja, plaće tiho. Kamerman spušta kameru na tlo, ali tako da u kadru ostaje automobil pa ulazi kroz stražnja vrata Lade i hrve se sa reporterom koji vrišti od straha. Kamerman uspijeva otključati iznutra vrata, izlazi vanka i vuće reportera za noge, ali bezuspješno jer reporter zna što ga čeka vanka, njegova FOBIJA pa su mu se svi mišiči ukrutili u nepopustljiv stisak oko volana. To traje 4 pune minute, samo vuka nogu i kamerman koji svako malo, uz psovke, pada u blato oko Lade, dok reporter tiho cvili i preklinje. Nailaze neka heavy metal djeca sa vrečicom punom piva, fokus kamermanove pažnje se prebacuje na vrečicu, pušta noge reportera i otima djeci vrečicu, udarajuči ih nogom u guzice. Oni ga gađaju kamenjem i jebu mu majku, na što se on ne obazire već sijeda na haubu od Lade i pije pivo.
Reporter se opet zaklučava u Ladu i kroz malčice otvoren prozor pita kamermana kad će ići kući.

- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

hoću :)

Idem putem i smiješim se. Umrijet ću. Jednog dana. Idem putem i smiješim se. Mogu mi stavit žičani kavez sa gladnim štakorima na lice, da me žutim zubima oglođu do kosti. Idem putem i smiješim se. Ne znam do kad ću ići putem i smiješiti se. Idem putem i smiješim se. Mogu me iz zabave rastrgnut ko psi. Idem putem i smiješim se. Mogu me iz zlobe otjerat u ludilo. Idem putem i smiješim se. Nemam niti jedne kune u džepu. Idem putem i smiješim se. Krevet mi je hladan i prazan. Idem putem i smiješim se. Ne moram ići putem i smiješiti se. Idem putem i smiješim se. Zašto idem putem i smiješim se? Samo zato što se nikad ništa nije dogodilo dva puta. Pa ni ja. Idem putem i smiješim se.

- 03:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

dnevnik 1

Želim imat svoj Dnevnik. Ne ono da upisivam što sam sve danas pojeo ( -Kako si?
- Kako se uzme.) nego da precizno gađam u temelje temeljnih premise ovih kula u zraku, u kojima svaka kritika, koja k'o muha udara u nepromijenjivo-zadane okvire, samo daje privid da je išta podložno kritici. Mogao bi nasrnut na same okvire, ali velika je vjerojatnost da bi me brzo zatukli k'o pseto. Elem, tamo-vamo, vamo-tamo, za ovo je kriv Tofu. On će biti kadrovik. On će da ih bira. Mislim da će mu se svidjeti moja koncepcija, pa će to stilski biti UbiBože dobro. Elem, dnevnik...
Zamislite Hrtov Dnevnik, e sve će biti isto tako. Osim lica i događaja. Idemo prvo na lica: Glavna voditeljica, voditelj, svaki dan će biti neko drugi; mora biti izuzetno, patološki sramežljiva osoba. Kad govori, govori drhtavo, kroz stegnuto grlo, povišenim tonom koji ostatku čopora jasno govori da ju je strah i da je pri dnu hijerarhijske ljestvice, podvijenog repa, a opet nema kud iako užasno, užasno želi pobjeći (npr. s druge strane zaštitnog ekrana). Mora gledati u kameru barem 33% vremena, a to joj je najgore od svega jer se mora smiješiti, a mišići oko očiju i sami pogled odaje strah, strah, strah...kad se pokuša nasmiješiti, usne joj trzaju, facijalis iskri pod previsokim naponom, a u sinaptičkim pukotinama nema ni traga ni jednom, jedinom GABA neurotransmiteru. STRAH. Strah je zarazna stvar, ili neugodna. Ja kad bi vidio tako nekog jada pečenog kako se roštilja pred kamerom, odmah bi promjenio program, još dok sam imao tu moć.
Dakle, pozadinska svemirska buka mog Dnevnika biti će iracionalan strah, anksioznost prepoznatljiva unutar prve sekunde gledanja i jako, jako zarazna. Nema sigurnosti, nema vjerodostojnosti, nema čoporisanja i mahanja repom ispred malog ekrana u znak slaganja, mi emitiramo strah, u njegovoj čistoj formi, ne vezanoj za sadržaj. To be continued...

- 03:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

beznadan slučaj? NIKAD!

Ja ne razlikujem č i ć. Imam ih zapisane u memoriji slikovno prema pojedinačnoj rijeći. Iako ako puno gledam tu rijeć, počnem sumnjati pa onda idem na prvi utisak. Evo, mislim da sam zajebo ovo sa rijeći, a stvarno nisam imao namjeru da vam to paralelno ilustriram. Jer meni je to stvar ilustacije. Može biti da je riječ. Evo. Lost in fucking space.
Nadalje....ja ne razlikujem lijevu i desnu stranu (sebe, moje simulacije stvarnosti, prirode i društva). Tu ne ubrajam političke podjele na lijeve i desne. U tom slučaju znam što je lijevo i osjetim što je desno (naježi mi se duša). Nije to sad kao da ja spavam snom pravednika, sanjam kako slonovi šmrču speed iz onoga transportnog kanala od cementare što prelazi magistralu tamo negdje u Kaštelima nekim. Pa mi usred takvog sna ulete, uz tresak provaljenih vrata i polomljenih prozora, specijalci u crnom, sa heklericama s baterijama pričvršćenim za cijevi i upere ta svijetla u moje krmeljave oči, sve do mog slonovima zaposjednutog mozga, i počnu vikat: - Digni lijevu ruku!!! Digni lijevu ruku!!!
A ja dignem desnu. Ne, ne. To vam je kao da vi i ja sjedimo negdje pokraj mora, vi lijepo pijete bijelu kavu sa šlagom, ja pijem kakao sa šlagom i pričamo o tome što bi pitali Boga da negdje naletimo na Njega, a on ima vremena za samo jedno pitanje. Pa vi kažete da bi ga pitali je li stvarno mora sve biti ovako sjebano kako i jest, a ja kažem da bi ga pitao hoću li dobit prhut ako koristim šampon protiv prhuti iako nemam prhut. Pa onda malo kontempliramo i vi me mirno pitate- Pooka, koja ti je lijeva ruka? A ja kažem – Ova.... i pokažem desnu. Eto to je to. Dakle, ako želite, slobodno možete reći da sam nepismen i da ne znam gdje sam. Ja sam toga i te kako svjestan.

- 03:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

proljeće 13. u decembru, ili bilo kog drugog (schrodingerova jednadžba)

Some things in life are bad
They can really make you mad
Other things just make you swear
and curse
When you're chewing on
life's gristle
Don't grumble, give a whistle
And this'll help things turn out
for the best...
And always look on the bright side of life...

If life seems jolly rotten
There's something you've forgotten
And that's to laugh and smile and
dance and sing
When you feeling in the dumps
Don't be silly chumps
Just purse your lips and whistle
-that's the thing.
And always look on the bright side of life...

For life is quite absurd
And death's the final word
You must always face the curtain
with a bow
Forget about your sin - give the
audience a grin
Enjoy it - it's your last chance
anyhow.
So always look on the bright side
of death
Just before you draw your
terminal breath
Life's a piece of shit
When you look at it
Life's a laugh and death's a joke
it's true
You'ii see it's all a show
Keep'em laughing as you go
Just remember that the last laugh
is on you
And always look on the bright side of life...

I mean - what have you got to loose?
You know, you come from nothing
- you're going back to nothing.
What have you lost? Nothing!

Always look on the bright side of life...

- 02:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zelena pegla

Probudio sam se s odlukom da kupim zelenu peglu. Nisam htio zapisivat jer je bilo lako za zapamtit. Zelena pegla. Zelena pegla. Dođem u prodavaonicu aparata kao što su pegle i stanem ispred pulta. I prodavač me pita da izvolim , da što mi treba. A ja ga gledam i sve hoću reći dajte mi zelenu peglu ali ne mogu. Otvorim usta, a iz njih ni glasa. I onda mi padne na pamet – pa on ne zna za zelenu peglu. On nema pojma što ja hoću. Gleda me i smiješi se, a ne zna. Ha ha ha ha ha ha ...pa niko od ovih ljudi ne zna da ja hoću zelenu peglu. I počnem se smijati. A prodavaču neugodno pa me opet pita da što mi treba. A ja njemu, smijući se: A jeli? Ne znaš, jeli? Da ti nisam možda ja kriv što ne znaš? A? Što to meni treba, ha ha ha...da nisu možda zlatne mamuze ili vjetrobran za slonovsku kabinu?
Pa istrčim vanka, kad tamo stotine...ma tisuće ljudi, a niko od njih ne zna da ja hoću zelenu peglu. Svi idu tamo-vamo, gore-dole, neki se vrte u krug, neki skaču, neki se ljube, i svi u glavama imaju milijarde bilijuna zuječih misli, a samo ja imam u glavi zelenu peglu. Pa se popenjem na drvo i počnem vikati: Zna li iko što ja hoću, zna li iko od vas šest milijardi što je to što ja hoću!? Jeli!? Jeeeeeeli!!? A oni me gledaju, ili ne gledaju, ili gledaju pa ne gledaju i vidim im u očima, vidim im u pokretima da ne znaju što mi treba. E neće ni saznati! Neću je ni kupiti! Ostat će samo moja i čuvat ću je u glavi jer samo ja na svijetu znam za nju, samo ja na svijetu znam za moju zelenu peglu.

- 02:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOBRA KOB

Osoba A: Ja sam Krcun Stanković, mene su prijatelji iz Lovačkog društva sedam puta slučajno ustrijelili u glavu.

Osoba B: Ja sam Krcun Stanković, mene su prijatelji iz Lovačkog društva sedam puta slučajno ustrijelili u glavu.

Osoba C: Ja kam Klkun Kkankoić, menge zu....... zedam puka, zedam puka....u klavu...ongi tamo...u klekaliztu...engo ik...engo ik...

- 02:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

sintaktički infalabilitet

DOGMADOGMADOGMAD
OGMADOGMADOGMADO
GMADOGMADOGMADOG
MADDOGMADDOGMADO
GMADOGMADDOGMADD
OGMADDOGMADDOGMA
DDOGMADOGMADOGMA
DOGMADOGMADOGMAD
OGMADOGMADOGMADO
GMADOGMADOGMADOG

- 02:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

izvrši pa se žali

Ja sam vojni rok služio u JNA, septembarska klasa '90/'91. Jedva sam se izvukao i došao doma. Ali su došli i oni za mnom. Ma nije o tome riječ...
Bio je jedan zastavnik Dimkovski kojeg su svi zvali Dimče. Makedonac. Uloga zastavnika u JNA je bila da pijani tumaraju kasarnom sa plosnatim kožnim torbama u kojima su držali plosnate boce loze, šljive ili vekije, već kako je kojemu odgovaralo. E, ovog Dimčeta smo se naročito bojali jer ga je grizla savjest zbog svoje nepotrebnosti na ovom planetu pa je izmišljao svakojake apsurdne poslove za vojsku samo da bi opravdao svoje postojanje pred Bogom (Partijom) i Narodom (Armijom). I tako on jednog dana zaskoči nas džombe u nekom kamionu kako se izležavamo sakriveni i odvede nas u hangare sa Pragama (samohodni češki protuavionski top 30 mm, jebem li mu majku, kako sam mrzio tu napravu). Pa nam pokaže zid naslaganih kamionskih akumulatora na jednoj strani hangara i kaže da im nije tu mjesto nego da ih treba prebacit na drugu stranu hangara. I dobro, kilavimo se mi noseći te akumulatore u dvoje, 10 minuta, 20 minuta sve dok meni jedan ne isklizne dok sam ga spušto na drugog, a ona kiselina ili djelić nekog oksida sa kleme mi ne uleti mi u oko. I počnem ja skakat i vikat, a ono peče, boli, kao da mi oko gori. A zastavnik Dimče mi počne naređivat: Stani tamo u čošak, stani tamo u čošak! I pogledam ja jednim okom taj jebeni čošak kad tamo stvarno čošak. I ništa više osim čoška hangara. Koji ću kurac radit u čošku hangara dok mi kiselina jede oko? Čekat da iz faze socijalizma pređemo u blagostanje komunizma? Srećom je vanka bila počela padati kiša pa otrčim ispod slomljenog oluka i počnem ispirat to nesretno oko pa se sve dobro svrši, oko malo krvavo, dobijem neku mast i poštedu od par dana. Ali zamisli ti savjeta: Stani tamo u čošak...ko da sam šporka metla (đoger, ha ha). Mislio sam da više u životu neću nikad naići na tako veliku koncentraciju idiota u nekoj organizaciji. Jebiga, bio sam naivan... nisam znao da zastavnici vladaju svijetom.

- 02:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

monsoon wedding

monsoon wedding je najbolji film što sam ga gledao od ne znam kad. Ima jedna scena koja sadrži cijeli film, a film sadrži sve elemente koje sadrže i holivudski proizvodi žanra - drama. Otac obitelji saznaje da mu je bliski obiteljski prijatelj, koji im je užasno puno pomogao kroz život, seksualno iskorištavao usvojenu (bratovu) kćer. I dolazi ženi, shrvan, plače, nemočan pred zlom Zla pa sjedne pokraj nje i nasloni se na nju, u grču bezglasnog plača. I ona ga zagrli i počne ljubiti. A njegova jalova ruka, koja je do tad bila okrenuta dlanom prema gore polako se počne pomicati i dodirivati ženino tijelo. I kroz nedvojbeno seksualno-tjelesnu prisnost tih dvoje ljudi u užasnim okolnostima, oni nalaze izlaz iz Zla stvarnosti. On liježe iza nje, a ona ga rukom privlači bliže sebi, najbliže što dvoje ljudi može priči jedno drugome.
Zamislite sličnu situaciju u američkom filmu, da se u takvim okolnostima dvoje američkih roditelja počnu hvatat? Nezamislivo.
Ali ta ruka što iz nemoći prelazi u ljubav (tjelesnu) ostat će mi zauvijek u pamčenju i svaki put ću se nasmiješit kad se toga sjetim, kao što se sada smiješim.
Usput rečeno, George W. Bush je dao mački ime Indija, valjda iz poštovanja jer ovi imaju pet tisuća godina više kulture od njih, koji su jedini na svijetu uspjeli od genocidnih čobana (kauboji) napravit nacionalne ikone.

- 02:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

finders - keepers

Bio sam jednom poslovno u, ja mislim Benkovcu, sve mi se pomiješalo. Ima tamo jedna spaljena kuća, a na njoj piše: MINIRANO - NE PRILAZI! Nisu prišli, zapalili su je izdaleka. Nije smiješno. Palit kuće, mislim.
Ovo je smiješno.
Pretprošlo ljeto je ispred mog Grada parkirao jahtu vlasnik Oracle-a. Jahta je izgledala kao Bismarck, njemačka krstarica, oštra prova, vojne linije, bahata metraža. Na krmi je bilo košarkaško igralište na koje mogu sletjeti dva Black Hawk helikoptera. Neki dot-kom milijarderi su se tamo loptali. Ja sam tada propustio životnu šansu. Trebao sam po noći, na malom, crnom luft madracu, lica obojenog u crno kao komandos, polako doplutati i crnim auto lakom, velikim slovima, napisati:
ZAUZETO - HRVAT! Ali nisam. I nikad to neću prežaliti. Nikad!

p.s.- za hipersenzibilno domoljubne koje ovo možda vrijeđa, popušite mi, ja sam svojih osam godina pošteno odradio. Dobio sam kurčinu, ali sam ipak dvonožan, ha ha

- 02:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

determinizam

Ja sam škorpion (dupli) u horoskopu, a evo što piše u Rječniku simbola o tome:

Nalazimo se usred freudističkog sado-analnog kompleksa; no psihičkim značenjima anusa pridružuju se i značenja spolnosti; tako se uspostavlja dijalektika uništenja i stvaranja, smrti i ponovnog rođenja, prokletstva i iskupljenja, gdje je Škorpion ljubavni pjev na bojnom polju ili ratnički poklič na ljubavnom polju...u nekoj zemlji crvenoj i crnoj individuum se zatvara u grč svoje sputanosti i postaje ono što jest tek kad ga potrese bjesnilo nekog unutrašnjeg demona koji nije žedan dobro-biti nego više-biti, sve do gorkog okusa tjeskobe življenja, između zova Boga i đavoljeg iskušenja. Ta vulkanska narav čini od čovjeka Škorpiona pticu koja s lakoćom širi krila tek u oluji i kojoj najbolje odgovara klima nevremena, a zavičaj joj je tragedija.

Ha, ha, dok hranim mačke oko zgrade u glavi mi odzvanja: GIVE YOURSELF TO THE POWER OF THE DARK SIDE....nabijem vam tragediju na kurac (u nedostatku sexa)

- 02:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

svako malo Osama Bin Laden me vodi na janjetinu

Evo je dopluto do mog Grada jedan američki ratni brod. Onako, djeluje staro (a i jest), nema topova, raketa, ničega. Samo radari, antene, antene, radari. I vrt se meni po glavi je li to onaj La nešto, ne mogu se nikako sjetit kako se zove, a znam da je taj La nešto zapovijedni brod 6. flote. I sjetim se: La Salle. Ali nisam siguran. Pa vidim neke (bijele) amerikance (vidi se da su amerikanci sa sto metara) pa pođem i pitam:

- Sorry, is the name of your ship La Salle?
- Yes.
- Is it a command ship of the 6th fleet?
- I don't know.

Jadni. Cijeli svijet ih želi dignut u zrak. Kao ja bi odma sjeo u kamion pun RDX-a (heksogen, C-4 je plastična verzija) pa bi im se zabio u tog jebenog Saleta. Morao sam se počet smijat ispred njih, zamisli odgovora: I don't know. Dobro da mi nije rekao samo rank and serial number. Jadni mali amerikanci, ha ha ha ha ha ha


- 02:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

drug nam Tito šalje vijesti, ko ne potpiše - nema jesti!

potencijalni kupac sladoleda: Neću da potpišem da sam komunist! Neću, neću, neću i neću!
neko iz reda za sladoled: Potpiši, jebem ti mater, i tebi i komunistima...

- 02:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sahrana, kremiranje ili možda...

Kad bi otvarali pogrebno poduzeće, kako bi ga nazvali? Mir? Vječni mir? Zasluženi mir? Spokoj? Blaženstvo? Rajske livade? Vječnost? Pod anđeoskim krilom? U Božjem zagrljaju? U društvu svetaca? NE! Ne, ne, ne i ne! U mom Gradu postoji pogrebno poduzeće koje se zove EKO! Dobro ste pročitali. EKO. I to piše baš velikim slovima na crnom kombiju. Zamislite, umre vam baba od 93 godine; demencija, parkinson, slomljen kuk i tako dalje. Umre, jadnica, blago u snu. I svi se tješe i govore- dobro je da ide po redu. I onda vam se pred vrata dokotura kombi sa natpisom EKO pa iz njega iziđe zaposlenik u crnom kombinezonu, sa crnom šiltericom na glavi, a na njoj piše EKO.
Onda vas mirno ali uz užurbani pogled i govor tijela, upita – a gdje Vam je pokojnica? Vi mu je pokažete, pa je, uz vašu pomoć, on i kolege u kombinezonima lijepo odnesu u kombi. I vi ga onda pitate: To je to? Sve će biti u redu? A on vam odgovori: Ništa vi ne brinite! Mi ćemo vašu pokojnicu lijepo, ekološki zbrinut. Baš kao i sve drugo što vrijedi za kompostiranje.

- 02:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SEX

TREBA MI SEX. SEX, SEX, SEX,SEX. Nisam ni primjetio koliko je vremena prošlo od zadnjeg puta. TREBA MI SEX. Treba mi nježnost, treba mi dodir, treba mi bliskost, treba mi poljubac...SEX. Ljubav? To bi bilo...kao sreća, sreća, sreća...

- 02:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Teksaški masakr vibracionom bušilicom

- Laura Bush: Oh, no...not again! How many times do I have to tell you, George - you can´t shave with that thing!

- 02:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvi (1.) red

Tete Luce. Tete Luce je lik prvog (1.) reda. Tete Luce je, kao Titov omladinac, bila na nekom govoru Alije Sirotanovića ( rudara, multi- udarnika Rada, koji je nekad bio na novčanici od 10 dinara, smeđoj, ako znate o čemu govorim) i bili su tamo neki čokanjčići sa rakijom, slučajno (ha ha) u njenoj blizini. I negdje na pola govora ovog jadnog, nepismenog, lakovjernog rudara-udarnika, tete Luce se počne smijat (valjda je tek tada počela slušat) i govorit na glas: Ajme, ljudi pa ovaj ne umije govoriti, ha ha ha...i tetu Lucu izbace iz socijalističke omladine. PEDESETIH.
Tete Luce je bila kuma nekom prijatelju, a kum mu je bio neki Musliman. I pita pop kako se zovete, a Musliman kaže Neznam Hadži-nešto-ić. A pop ga, u skladu sa standardima humora svoje rodne pripizdine, upita: A što je tu ime ,a što prezime. I čovjek lijepo, mirno, ponovi i objasni. A onda pop pita tete Lucu, a ona kaže: Luce D.........ić B........ić, prvo mi je djevojačko, a drugo jebačko. Hej?? Šutnula je malo govno sto metara dalje od sebe. Prvi (1.) red.

- 02:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

razrađeni komentar na text jednog od vrlih sinova Velikog Blog

Znate onu reklamu za Calgon, onu: perilica dulje živi uz Caaaalgon. Ono kad neki nasmijani meštar zbunjenoj domačici pokazuje grijač prekriven kamencem. Onda stavi perilicu na kolica i kaže, nasmiješeno: Moramo je odnijeti! Instant reakcija reprezentativnog uzorka domačica: Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Počet će nam nosit stvari iz kuće! ( Grrrrr, grrrrrr...reži ovrha, u vidu pridružene konotacije) Trči, trči, kupi Calgon, prije nego što počnu lupati na vrata. Briljantan marketinški gimmick. Ali što je s onim nemalim brojem domačica od kojih je jedna pitala jednu moju prijateljicu kad se vratila iz Pariza: Jesi li vidjela tamo Crusa i Eden? ( likovi iz Santa Barbare, koji su, u epizodama u to vrijeme, bili u Parizu) Hoće li one možda pomislit: Hmmm...bolje nego da mi ga odvedu. Pa lijepo mužu u svaku jutarnju kavu stave jednu malu, malu žličicu Calgona.

- 02:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

text is the message

JA (2% mozga, od čega 85% otpada na žiroskop): Daj mi još jedan konjak, molim te, molim te...
ŠANKER (u sebi): ajde, padni više, molim te, molim te...
vrijeme radnje: 1988 - 2003

- 02:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

gotovo je

i drago mi je. nestalo je kao dim iz boce oslobođen u maglu, potpuno bezbolno. pošlo je nekom drugom, srećom ili tugom. Ili možda zabunom kao što je meni došlo. miran sam i drago mi je.

- 02:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

psihotest: povućen, miran i marljiv

Gledam ga već danima. Sve je veći i veći. Tu, iz kontrolne sobe, imam dobar pregled. Drugi ne obračaju pažnju, važnije im je gledati nogomet na televiziji. Možda je i bolje da ne znaju, ko zna kakvu bi glupost mogli napravit. Ja mu već znam navike, tek uvečer izviri iz ventilacijskog otvora, iako je u zadnje vrijeme toliko narastao da me malo strah da se ne prestane po danu uvlačiti nazad. Ima sigurno oko tristo kila. Ako ostane sakriven iza reaktora, ovi iz kontrole radijacije u rashladnoj vodi bi ga mogli prepasti, a onda bi moglo biti svašta. Ako zrikavac od tristo kila počne skakat po reaktoru, neće biti dobro. Ko zna, možda je i bolje da se sve ovdje i završi, nego da se oslobodi i pobjegne. Ne znam, moram razmisliti...

- 02:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Imagine...

Zamislite. Zamislite. Zamislite. Zamislite da imate para i volje za zajebanciju.
Zamislite jednu policijsku zasjedu sa radarom na nekom putu, ovako zimi. Ajde, recimo, negdje između Benkovca i Stankovaca. Dosadno ljudima, nema nikoga, a ako i zaustave nekog pjanog, znaju mu stričeve pa ga moraju pustit. I onda, u tri ujutro, vide neko čudno svjetlo kako dolazi putem, ko motor ali još nešto manje svijetli sa strane. Pa kad ga lijepo zaustave, ono na motoru jedan NEMAC sa crnom kacigom, u crnom kožnjaku, a u prikolici do motora udobno sjedi jedan SS oficir i ljutito ih gleda. Pa oni, onako u čudu, kažu: Dobra večer. Vozačku i prometnu, molim! A onaj oficir se počne derat nešto na njemačkom pa ustane, iziđe iz prikolice i nastavi se derat i unosit im se u lice. I što će jadni policajci, ne znaju bi li ga tukli ili se smijali ali isto ih je malo strah jer se ovaj dere sve jače i jače, a uvjetovani refleks je uvjetovani refleks. A onda iz mraka, sa zatamljenim svjetlima, dotutnji kamion pa uz škripu zakoči na sred puta, a iz njega počnu iskakat NEMCI, svi sa puškama, i svi ih upere u ove jadne policajce, a onaj oficir se ne prestaje derat, samo je sad još bjesniji i nešto pokazuje rukama. Pa ovi NEMCI pohvataju ove prestravljene policajce pod ruke, bace im kape i pištolje u grmlje pokraj puta, a njih postave na rub asfalta pa se počnu slagat u strijeljački stroj. I dok oficir uzvikuje naredbe, jedan od policajaca zove na motorolu:
- Milane! Milane! Šalji pojačanje!
- Šta ti je Ante, šta je bilo!
- Šalji pojačanje, strijeljat će nas, strijeljat će nas...
- Ko će vas strijeljat, šta to govoriš...
- NEMCI, NEMCI...strijeljat će nas NEMCI...

- 02:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

demarkacija

Nijemci – europski populacijski fenomen germanskog podrijetla, kroz povijest se znao vinuti do zvjezdanog neba iznad nas, praćen Odom radosti pa se onda u lovcu-bombarderu Stuka (Sturzkampf Flugzeug) obrušiti sve do pakla kroz dimljak krematorija. Slavenski izraz Nijemci nastaje kad se dvije skupine naroda susreću pa Slaveni, pošto ih ništa nisu mogli razumjeti, mudro zaključuju da je to isti kurac kao da su nijemi.

NEMCI – patogena, ali po svom manifestiranju benigna imaginacijska tvorevina mog razdraganog uma. Nastaje u trenutku kad sam prije par godina gledao onaj film – Misija na Mars (bio je na TV-u neki dan, vidio sam u novinama), kad neki astronauti dolaze do onog golemog lica nakon što se cijelo jedno brdo razletilo pa se to lice pojavilo. U trenutku kad se na tom golemom licu otvaraju neka velika vrata, uz zaslijepljujuću svijetlost koja prodire iznutra, a ovi astronauti krenu prema unutra, meni padne na pamet da se na vratima, kako se oni polako približavaju, počnu pojavljivati obrisi jednog njemačkog vojnika sa onom kacigom, sa puškomitraljezom, u zaklonu iza vreća sa pijeskom i drugog, pokraj njega, kako mu pridržava redenik. I čim gledateljima postane jasno što je to, u stvari, na vratima, ovi NEMCI otvore vatru i pobiju ove astronaute, bez puno zajebancije. I onda THE END, naravno. Od tada uvijek i svugdje očekujem da iskoče: NEMCI! Nešto kao Spanish inquisition. You know what I mean? Say no more!

- 02:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Hi-hi-hi

Ona što se smije: ¨Hi, hi, hi...¨, dok mi kupuje kartu za kino i zajebava me što sam siromašan, ispričala mi je ovaj vic.
Dođe Fata u doktora sa nekim problemom i doktor joj kaže: Ma nije to ništa strašno, samo ćete morati uzimati malo ovih muških hormona, ali samo malo, jedno mjesec dana. A Fata ga pita: Pa što će mi biti od toga? A malo će te biti dlakaviji, i to je to- reče doktor.
I za mjesec dana dođe Fata na kontrolu pa je pita doktor: kako je Fato, jesi li puno odlakavila? Ma nisam puno, skoro ništa- kaže Fata. A gdje, Fato, je li po nogama, leđima...ne vidi se ništa.
Ma samo malo tuda po jajima, kaže Fata.

- 02:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ma kakva severina

Sve se odigralo poprilično brzo. Nakon kratke priče o potpuno nebitnim stvarima, odvela me u svoj stan. Konačno se i meni posrećilo, pomislio sam. Bez puno prenemaganja završili smo u krevetu i stvari su krenule dobro, bez ikakvog pritiska ili obaveze.
E, onda je u sobu ušao njen osmogodišnji sin i sjeo na noćni ormarić. Jeo je slane štapiće i gledao nas. Kad je mene ponudio, ja sam zbunjeno odbio i pomalo se počeo gubiti u toj čudnoj situaciji. Ona me samo potapšala po leđima i rekla: Ma ajde dalje, zna on već sve o tim stvarima – pa se skupa sa malim počela smijati. Ja sam okrenuo glavu na drugu stranu i nastavio s poslom nekako nevoljko, jedva čekajući da sve to završi. I taman kad smo valjda bili blizu nekog kompromisa, bar je tako zvučalo, u sobu uleti uz tresak njezin muž. Ženo! – poviće i stane iznad nas. Ja sam se ukočio od straha i nemoćno ga gledao. Imao je brkove i bio je za dvije glave viši od mene, sa velikim trbuhom. Na njemu je bio kostim od Supermena, sa plaštom, a na leđima je imao neki stari usisivač prašine, zalijepljen širokim selotejpom preko trbuha. Pitao je više nestrpljivo nego ljutito, uopće me ne registrirajući: Gdje mi je produžni kabel!? Dopizdilo mi je letit samo po kući, hoću malo vanka! Ona je rekla da ne zna, a onda je mali rekao: Dođi, tata, ja ću ti reći gdje je ako mi daš dvaes kuna – i uzeo starog za ruku pa ga izveo iz sobe. Onda me je ona nasmiješeno pogledala pa rekla: Hoćemo li dalje, macane...dok sam se ja polako počeo izvlačiti iz cijele situacije.


- 02:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tip for the month

move your body close to me, worm December,
love's the only engine of survival...

- 02:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ring the bells that still can ring...

Radio sam jednu te istu stvar koja me plaši svaki dan. Svaki dan je bio isti. Strah.
Mozak mi je kuća koja potresima trese cijelu Zemlju. Sa četiri je vijka pričvršćena za tlo.
Moja se djeca vrte u krug sa ključevima i mahnito zavijaju. Koga je strah sna samo ispod zvijezda, njih ili mene? Uzet ću ih za ruke pa ćemo sjesti na livadu. U miru ćemo gledati mrave. Kad tad.

- 02:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

usporedba o pobješnjelom maxu, pk. 30.11.

Sjećam se kad sam gledao Pasiju u kinu. Nisam htio ali me nagovorila jedna draga prijateljica kojoj su tri puta oduzimali dozvolu zbog alkohola. Pa sam pošao. Kino je bilo puno. Ispred ili/i iza mene je sjedio neko ko se nije stigao istuširati tog dana. Ja sam jedini u kinu šuškao s kokicama. Film je super, super, super! Prikazuje sve baš kao što je i bilo, nema ni trunke holivudskog uljepšavanja, skoro kao dokumentarac. Samo je još trebalo da se slika pomalo trese tako da imamo dojam kao da neko iz gomile snima sa kamerom. I da neki od rimskih vojnika, dok Isusa vode na Golgotu, stavi ruku na objektiv pa odgurne kameru. A kad Isusa bičuju sa onim groznim bičem sa kukicama, pa mu otkinu komad kože sa boka tako da mu se vide rebra, moglo bi malo krvi poprskati i leću objektiva kao što je sigurno prskalo i onda prisutne. E, i još pri kraju, kad je Isus već razapet pa govori :Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine, a onaj neki razapeti razbojnik sa strane mu se ruga pa mu zbog toga vrana počne kopati oko, e pa ta bi vrana trebala u 3-D tehnici još preletjeti preko glava publike tako da nam svima bude jasno kolika je moć osvetoljubivog Boga.
Mislim da bi takav jedan realističan i na činjenicama zasnovan film trebalo snimiti i o Holokaustu. Recimo o jednom radnom danu dr. Mengelea u Aushwitzu. Kako se budi, umija, češlja pa pije kavu i čita novine. Onda pođe u logorsku ambulantu pa tamo živoj židovskoj djeci, bez anestezije, skalpelom reže genitalije ne bi li bolje razumio kuda sve vijuga granica izdržljivosti boli. I da mi to lijepo u kinu gledamo baš onako kako je i bilo.

JEBEM LI TI MATER PORNOGRAFSKU.

- 02:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

adolf hitler je bio vegetarijanac

Slutim nesreću. Ima da se desi u azotari. Stradaće nevini. Videt će se iz vasione.
Leonard Cohen

Imate li nešto k'o mišomor, samo za mačke?
Dalaj Lama

Spriječite djecu da se igraju s pacijentom nakon operacije.
Ivan Pavao I I

Dinamo! Dinamo! Dinamo! Ale-aleee, ale-aleeee... Dinamo! Dinamo! Dinamo!
Ludwig Wittgenstein

After dis miting, gr gr, ajm going tu a tenis kort.
Evil Dead

Dobar dan. Našli smo ove lijepe mačiće na putu. Bi li ih ikako mogli uspavati?
NEMCI ( u veterinarskoj ambulanti )

Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana. Jure viče, šalji nešto, za smirenje poglavniče.
Iz Madrida, Ante šalje, Maksa sa paklom Xanaxa.
Ustaška ( Vrapče)

Dok je Pale bio sam na svijetu, neko mu je silovao rodicu.
Policijsko izvješće

Ako bajunet zapne između rebara, najjednostavnije rješenje je da opalite pa će se puška zbog trzaja sama osloboditi.
Gandhi

Mogao bih se zakleti da je bilo zeleno svijetlo.
Timothy Leary

Ne znam što je gore, doktore, da neprestalno mislim o tome ili da stvarno pođem pa zakoljem svinju.
Prince Charles

Gdje da potpišem?
George W. Bush

Hajde, molim te, molim te, molim te, glasaj se malo kao sova.
Tito Jovanki (za vrijeme seksa)

Nisam mogao biti jasniji. Neće me sigurno niko krivo razumjeti.
Isus Krist

- 02:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

per aspera ad astra

Kad sam bio mali, u vrijeme komunističkog mraka, čitao sam puno (ne impliciram da su me primoravali) stripova o Velikom Bleku, Komandantu Marku, Zagoru, Kapetanu Mikiju, Teksu Vileru i, naravno, Stripoteku. I nikad mi to nije palo na pamet. Tek nedavno, u mojim ranim tridesetim, od nekih sam prijatelja saznao nešto što je bilo više nego očigledno, samo su nedostajali eksplicitni prizori (ne impliciram nikakvu cenzuru).
Svi gore navedeni likovi imali su neke ženske likove više ili manje suvislo nadovezane, samo je Zagor imao Čika i živio s njim u sred Darkvudske močvare (- Čiko, čiko, koliko je sati? – Ne znam, mali, pitaj Zagora). Elem, što su njih dvojica radili tamo kad je ponuda avantura bila loša? Jedna od opcija je da su se prčili, Bože moj, ništa strašno, posve prirodno i ljudski. E, ali komplikacije slijede...što bi bilo da sam ja kao mali znao o tim stvarima malo više pa da sam ja to sam zaključio. Ili još gore da mi je moja draga mama rekla: Sine, ovaj ti jebe ovoga maloga kad ti pođeš spavati. Što bi bilo da sam ja na moju osnovnu školu napisao: ZAGOR JEBE ČIKA U GUZICU. Kako bi se pod budnim okom jedne avangardne radničke partije mogao potkrast jednan tako dekadentan fenomen, toliko priličan trulom kapitalizmu? I to još napast najmanje, još nesvjesne svoje klasne svijesti, najizopačenijom vrstom indoktrinacije. Odgovor bi, dakako, bio – nikako!
Zagor i Čiko nisu pederi nego je onaj mali što je napisao parolu: provokator, subverzivni element, kontrarevolucionar i tako dalje, sve do sasvim jasnog- neprijatelj naroda. I onda bi ja, ili još gore, moja mama, najebali po članku 133. Kaznenog zakona bivše nam države zbog stravičnog zločina – verbalnog delikta. Mene bi izbacili iz škole, mama bi ostala bez posla, malo bi nas strpali u zatvor pa bi poslije morali bježat u emigraciju. Onda bi ja tamo pekao pizze s Gojkom Šuškom i ekipom pa bi se lijepo '90-te, pobjedonosno vratio, s časnom titulom disidenta i političkog zatvorenika. Onda bi se u tim okolnostima eksplozije demokracije, polako ali zasluženo počeo penjati prema vrhu u službi domovini. Možda bi čak dogurao i do Ministra prosvjete. E, u tom bi slučaju moja prva odluka zasigurno bila – ZAGORA NE PAKIRATI!

- 02:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

godišnji plan prebačen za 270%

Želio sam raditi nešto dobro i plemenito i to uz veliki rizik. Mislio sam, više ću cjeniti samog sebe (djela, a ne riječi) I onda sam se našao u prašumi kvaka-22 (must, must read), najbolja od kojih je bila: samo polako, mora biti gotovo preksutra. Borio sam se, nisam pognuo glavu.
Ali sam odustao, izjedalo me. Pomalo su nas poubijali i izranjavali skoro 25 % ali sve to nije nikoga pretjerano dojmilo. Jučer su ubili još jednog, mojih godina. To je iza mene. Sad znam puno više.Oni su jednostavno zli.

- 02:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

taman u vrijeme nedjeljne propovijedi

Gledam ih, pizda im materina. Gledam ih na njihovim jebenim jahtama sa helikopterima. Sviđa im se tamo gdje ja živim pa pomalo kupuju.(Sehen Sie diese Stadt? Das ist zu verkauf.) Plemenita kasta, inertna kao i plemeniti plinovi, ne miješaju se s drugima. Pare se međusobno. I plutaju indiferentno, na svojim jahtama, po mirnoj stvarnosti kao što malarični komarci plutaju po difterijom i tifusom zaraženoj vodi što je siromašna djeca moraju piti. I jedna stvar me nervira, nervira, nervira, nervira...zašto im puštaju da misle kako se jahta sa helikopterima može provući kloz iglene uši.

- 02:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

strijeljat ćemo, nećemo strijeljat

Dostojevski je za svog života napisao više romana, između kojih se kvalitetom ističu Braća Karamazovi te Idiot. No vrhunac svog iznimnog talenta iskazao je u svojoj jedinoj drami: Pobuna na letećem hangaru br. 32. To remek djelo ruske književnosti proročanski anticipira socijalne odnose u alijeniziranom društvu sutrašnjice. Iako prevladava kritički intonirana socijalna tematika, cijelu priču prožima i duh avanture, često u šaljivoj atmosferi kojom oko sebe zrači glavni lik, Sergej. On zbacuje sa sebe okove šablonizirane svakidašnjice te postaje duhovni vođa pokreta otpora na, dotad, rutinom umrtvljenom hangaru. Od moćnog računala, KUR-a, preuzima vlast nad hangarom i obećava život pun uzbuđenja svim članovima posade. Ali Dostojevski ne bi bio Dostojevski kad bi sve išlo tako glatko. Kolja, hangarski frizer, gonjen zavišću, za vrijeme šišanja nagovari Laru, Sergejevu zaručnicu da mu u piće podmetne užasnu drogu
Fant, lažući da će time osigurati vječnu Sergejevu ljubav. Dotad razumni i uvijek veseli Sergej počne gubiti pamet i govoriti njemački te postane krajnje bezobziran prema svima koji nisu bili NEMCI. Pošto među posadom nije bilo NEMACA, Sergej se sam zabarikidira na komandnom mostu te počne preko razglasa davati proglase svakih 10 minuta koji su svi započinjali sa: Es wird bekannt gegeben! (Daje se na znanje!), a hangarom se stane zalijetati u polarne kape i mrviti led, praveći užasne tsunamije. Kad je utjecaj droge počeo jenjavati, Sergej uviđa silno zlo koje je počinio, što ga tjera u ludilo.
Lara se dvoji između isposništva i modne piste ali iz samoprijezira bira ovo drugo pa postaje supermodel i promovira Koljinu modnu liniju. Moćno računalo, KUR, nakon što ga ponovo upale, promisli: Jao, jao, jao...opet ovi majmuni...

- 02:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

SLOBODA (izbora programa) JE ROPSTVO

Pokvarila mi se televizija prije dva mjeseca. Velika, Sony, 72 cm. Nisam imao para za popravit pa mi je nekako bilo lako odlučit: ma ko joj jebe mater, neću je više ni gledat. I onda mi je bilo glupo gledat u televiziju koja ne radi. I još zauzima prostor i skuplja prašinu. Pa je lijepo stavim u ormar, u koji je stala kao da je za nju napravljen. A u tom ormaru držim neke stvari meni jako drage. I sad svaki put kad otvorim ormar, stvori se ispred mene, točno u visini očiju, bezdan beživotnog ekrana. Jebote, što ako me jednog dana proguta? Usiše? Neko vrijeme će me tražit pa će onda naći sve ovo što sam pisao. I brzo zaključiti: lud, odluto, raznijele ga hijene. Case closed. A ja u televiziji. Onda ide ovrha, jer sam dužan, i moja televizija, skupa sa mnom, ode na bubanj. Što će nekome pokvarena televizija? A možda je neko i kupi pa popravi. I donese je doma veseo djeci pa se svi okupe i uključe je u struju i upale. A tamo, umjesto Tarika Filipovića, iskočim ja, kost i koža, bradat i kosmat pa počnem lupati šakama iznutra po ekranu i derat se: PUSTITE ME VANI! PUSTITE ME VANI! A oni- cap!- ugase televiziju, svi prestravljeni. Pa onda pomisle- možda je to neki film strave pa je ponovo upale. I opet ja, očajan i uplakan: OVO JE MOJA TELEVIZIJA...PUSTITE ME VANI, PUST...-cap! Što će sad, jadni ljudi, ako prijave, svi će mislit da su oni ludi. Onda je oni fino poklone staračkom domu. Pa se starci lijepo okupe, upale televiziju, a ja iznutra: PUSTITE ME, MOLIM VAS, PUSTITE ME... Što je sad ovo, upitaju se svi. A onda neko kaže: Ma to je onaj big brader, samo su zajebali ovog što je zadnji osto, ha ha ha ha...pa me onda po cijeli dan pale gase i zajebavaju: Gdje ti je sad milijun kuna, pizdunu, ha ha ha ha ha.....
Da se ja nje ipak riješim za trajno?

- 02:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Alisa

Ko si ti, čitaoče, koji ćeš posle jednog stoleća
čitati pesme moje?
Ne mogu ti poslati ni jedan cvet od ovog proljetnog
bogatstva, ni jednu traku zlata sa ovih oblaka gore.
Otvori vrata svoja i gledaj u daljinu.
U svom cvetnom vrtu skupljaj mirisne spomene
na minulo cveće pre stotinu leta.
U radosti svoga srca da osetiš živu radost koja
je pevala jednog proljetnog jutra - šaljući svoj
veseli glas preko stotinu ljeta.

Rabindranat Tagore (1861-1941), preveo David C. Pijade, brat Moše Pijade. Pod njemačkom okupacijom hapšen tri puta i likvidiran s cijelom obitelji u plinskoj komori. Njegova najstarija kćer, Alisa, djevojka od 17 godina bila je u partizanima, u Posavskom odredu. Uhvaćena krajem 1941. i ubijena u niškom logoru.

- 02:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

đe baš na moj auto, u pizdu materinu

Probudila sam se i ustala iz kreveta. Nije bio moj. Pogledala sam čovjeka što spava u njemu. Nije bio moj. Pošla sam do WC-a i uzela nevoljko četkicu za zube. Nije bila moja. Upotrijebila sam je i pogledala u ogledalu niz besprijekorno bijelih zuba. Nisu bili moji. Izašla sam na balkon i gledala veliki grad kako se budi. Nije bio moj. Naslonila sam se na ogradu i pogledala,daleko dolje, djecu kako pospano žure u školu. Nisu bila moja. Ograda je, uz škripu, popustila. Nije bio moj dan. A ni ograda.

- 02:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vidioci - nenaoružani i opasni

Izađoh na njivu, kad ono tamo vas komšiluk. Ja pitam šta je, a oni meni: da je li se ja dirkam kad sam sam kod kuće. Ja kažem, šta vam je ljudi, pa ne bih ja nikad, a oni da šta onda perem gaće svaki dan; pa da ubijem vrijeme, rekoh, a oni da šta sam ubio, ubio sam, a sad će malo oni – pa me dohvatiše, i staro i mlado i taman da me dokusure kad se ono pojavi Bogorodica pa im kaže: Eno na kolodvoru autobus na dva sprata! - pa oni otrčaše da vide to čudo, a ja, jadan, osto pa ne vidjeh.

- 02:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za ovo je kriv palagružin Ubu

Bio je prekrasan, sunčan dan. Ljudi su se veselo prepustili rutini bezbrižne svakodnevice, obavljajući sve one sitne male stvari što ovaj život čine tako lijepim. Odjednom je počela užasna, zaglušujuća škripa. Djelovalo je kao da sve postojeće urla zbog naglo spoznate boli postojanja. Onda je uslijedio najjači prasak koji sam u životu čuo. Svima je bilo jasno da dopire s neba pa su sve prestravljene glave, sa pokrivenim ušima, uprle svoj pogled prema gore. Gore, na nebu, bio je jasno vidljiv ravni crni procijep koji je išao s jedne strane nebeske sfere pa sve do druge. Procijep se uz buku koja je prelazila u bol, polako počeo širiti, sve dok iz crnine nije provirila njuška užasnog čudovišta. Ljudi su u panici trčali glavom bez obzira, a neki su samo plačući gledali. Čudovište je malo pogledalo naokolo pa počelo palucat golemim ljepljivim jezikom, koji je uz prasak gromova ljepio i odnosio u ralje čudovišta na stotine pomahnitalih ljudi. Ja sam mirno stojao i gledao. Znao sam da će doći red i na nas. Svemirski mravojed je iznimno temeljita životinja.

- 02:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VELIKO PRASE TE PROMATRA

Idem danas iz Grada doma, pješke, ubijam anksioznost te naletim na hororšou zalazak sunca. Duga ravna crta horizonta razdvaja ultra modro more od neba od užarenog bakra, a moćna kugla ide dole, u pizdu materinu s lirikom, nije o tome riječ. Dakle, prizor za stati i pogledati. I stanem ja, i mislim kako je lijepo što sam živ pa pogledam naokolo, a tamo neki stranci otvorenih usta gledaju, neki nešto pokušavaju sa digitalcima i jedna žena stoji, naslonjena na ogradu, leđima okrenuta svemu tome. Samo ona. I što radi? Čita Story. Nasmijem se, i u šali, ponavljam, ŠALI promislim – Jebem ti opće pravo glasa. Pa krenem dalje i dođem do trafike pa zastanem ne bi li pogledao malo taj Story izbliza. I tamo Severina prekinula s nekim, još nešto zaboravio sam što i...najopširniji prikaz zbivanja u Big Brotheru. Zoom, stohastičke sile moje psihe odvedu me do nečega što mi je davno palo na pamet u jednom drugom kontekstu, dakle:
Uzmemo komad više-manje blatnjave livade, recimo 50x50 metara pa to lijepo okolčimo i postavimo drvenu ogradu. Onda u taj jasno definirani prostor pustimo, amo reć, tridesetak svinja da amo-tamo vrludaju po svojoj volji. Potom dovedemo jedan osrednje velik motorkotač vrste – kroser, npr. Yamahu TW pa mu na volan učvrstimo kameru sa radio vezom. E, onda baš JA sjednem na taj motor i krenem naganjat te svinje po toj okolčenoj kocki po cijeli božiji dan dok kamera emitira uživo sliku nesretnih životinja kako bježe tamo-vamo od pobješnjelog kotača, koji je jedini dio motora što se vidi na slici, uz reski stereo zvuk stalnog turiranja neumorne mašine i užasnutog skvićanja glavnih protagonista. I to se, lijepo, od jutra do mraka prikazuje na jednom od brojnih domaćih TV programa. I kome bi onda normalnom palo na pamet gledati Big Brother.


- 02:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

od srca

otvor' ženo kapiju, man' se očenaša
satrah TAM-om Branimir Glavaša....i-juuhuuu...

- 02:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pa ti živi s nekim...

Kinezi su ga prvi opazili. Bio je ogroman i očigledno živ. Kad se stacionirao u orbiti oko Mjeseca ispostavilo se da njegovu putanju ulaska u Sunčev sistem, a da svojom ogromnom gravitacijskiom silom ne poremeti odnose među planetima, ne može rekonstruirati ni najmoćnije računalo na zemlji. Neko je vrijeme šutio, a onda je na svim frekvencijama tečnim oxfordskim engleskim jezikom upitao da može li on kroz neki od aktivnih vulkana postavit svoja jajašca u središte našeg planeta jer da je tamo temperatura idealna te da ima izobilje željezne magme kojom se njegovi mladi inače hrane sve dok planet ne implodira pa oni mogu onda slobodno da se razmile svaki na svoju stranu.
Nakon što je prošla prva reakcija panične paralize, svjetski vođe su sastavili ljubazni odgovor u kojem se biću objašnjava kako bi to bio kraj naše civilizacije te da niko nema pravo takvo nešto dopustiti uz opasku da možda postoji neki planet bez inteligentnog života koji je njemu, po svemu sudeći, sigurno u dosegu. Biće je tri dana šutalo, malo zanemarujući korekcije svoje putanje pa su plime i oseke divljale neviđenom silom. Onda je iznenada progovorilo i nervoznijim tonom reklo da je sve u redu, da mi imamo pravo na svoj mali planet, koji kad malo bolje razmisli i nije baš nešto,a da on u svakom slučaju može što god hoće, ali da nije mala duša i da nije tako odgojen, pa će lijepo preći preko ovoga kao da se ništa nije dogodilo jer mu je, u krajnjem slučaju, ispod časti uopće pregovarati sa nekim malenim gmizavcima o tome gdje će on i kada položit svoja jajašca ali da je bio dobro raspoložen i naivno vjerovao u dobru volju te da smo mu sve to sad sjebali jer da smo od onih što spižđivaju sve oko sebe kad su u kurcu te da ima i on svojih problema ali ne opterećuje druge s njima pa da nam svima redom jebe mater majmunsku, ko nas je uopće pustio da se toliko razmnožimo tako gadni. I još je rekao da može napravit biljarsku partiju od našeg Sunčevog sistema ali da neće, nego će nam se fino posrati na Mjesec tako da ga se sjećamo po nećemu lijepom. I tako je i bilo.

- 02:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...kill, kill, kill, kill the poor

Nakon toliko godina u braku, bilo mi je nevjerojatno da je takvo nešto moguće. To je jutro bilo kao da nam je prvi put. Probudili smo se i pogledali i sve je krenulo samo od sebe. U tom vrtlogu strasti, u tom vrtlogu slobode nestajali smo zajedno, ona i ja, to predivno jutro. Da je ovrha u tijeku, primjetili smo tek kad su počeli izvlaćiti madrac ispod nas.

- 02:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

E, u moje vrijeme nije bilo toliko sablazni. Neki se red ipak znao...

Kad čovjek zaskoči živozinju, zna se, taj će zaskočit i dijete pa ga, stoga, treba odma zatuć. Ako dijete zaskoči životinju, to nije tako strašno jer je normalno da dijete zaskoči i drugo dijete. Ali ako dijete može da bira, a ipak zaskoči životinju, a ne drugo dijete, onda i njega treba zatuć. Zato treba pažljivo pratiti i barem jedan put tjedno, može poslije Bogoslužja, javno iznositi koliko čije dijete zaskače životinju, a koliko drugu djecu pa sve do onih koji ništa ne zaskaču koje isto treba zatuć jer se takvi daju zaskočit od životinja, što je najgore od svega jer onda i životinja misli da je u redu da se i nju zaskače pa se ne glasa puno. A kad dijete vidi da životinja šuti dok ju se zaskače, onda se neće ni dijete glasat kad ga se zaskoči pa se onda zaskače u tišini i nikako se ne može znati ko koga i koliko zaskače, što i te kako pogoduje onima što zaskaču djecu.

- 02:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bešika (iliti vas urinarni trakt)

Ostavi ja ženu u bolnici u petak, da joj slikaju bešiku pa došo po nju u poneđeljak, kad nje niđe, ni žive ni mrtve. Šta ću, odo ja u upravu, da đe mi je žena, a neki premarijus kaže da ne znaju, da je posrijedi težak oblik mimikrije, ali da ne brinem - po noći oni metnu ljepila za miševe pred klozete, pa da će dolijat ona kad-tad, jer da navodno ima slabu bešiku.

- 02:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oh, my God, they tested it on animals...

- Hello? Hello?
- Oval office. How can I help you?
- It’s Mr. O. Put me through!
- Oh, just a moment, please…here you go.
- Oooooh….who is it now?
- It’s Osama, you dumb fuck…are you drunk again?
- Oooooh! Aah! Wait a minute…zip it up, Condoliza, I’ve got O. on the line…what is it
this time?
- Are you sure about this thing? It’s just a fucking Zoo? What’s the catch?
- I now it’s a fucking Zoo, man. Pet owners vote for Democrats! Children love
animals and people listen to their little droppings. Just fucking do it!
- Ok, ok… there might be some Jews there, anyway…
- I’ve arranged that already. You’re not gonna wind up as a crazy giraffe killer,
there’s something for you in this, too.
- Well, ok then. Watch it on the evening news… here we go…

- 02:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

And, yet, by heaven, I think my love as rare

Ne znam što mi se dogodilo kad sam je prvi put vidio. Ne znam što se uopće dogodilo.
Kako može par trenutaka vizualne percepcije nešto takvo učiniti. Kako je njen lik uspio napravit takvu crvotočinu u stvarnosti i šutnuti me tamo gdje sad jesam. Recite mi, majstori-mehaničari emocionalnog kauzaliteta. Recite mi da je to simptom neke fiksacije u nekoj od predgenitalnih faza seksualne organizacije. Recite mi da je to regresija, recite mi da je to projekcija. Ezoterija sad ima jaču propagandu od vas? Dobro. Recite mi da su nam se aure našle u istoj fazi spektralne periodičnosti. Recite mi da smo u prošlim životima zajedno letjeli na jug preko olujnih mora. Recite mi da, ako smo svi sazdani od tvari potekle iz zvijezda što su nestale u bljesku supernova, recite mi onda da smo ona i ja zajedno nekad bliještali u istoj velikoj zvijezdi. Ili mi recite da je sve to onkraj mojih kognitivnih sposobnosti, recite mi da to ne mogu ni znati, agnostici antinomičarski. Govore mi već ljudi da se uozbiljim, da sam otplivao u patologiju...govore mi da je prazna, umovi jadni euklidski. Ne želim o tome misliti, ne želim hrđom neokorteksa dirati u lijepotu neposrednog. Neka svi laju, neka me vežu i odvedu. VIDIO sam je, blago, blago rečeno, VIDIO! I među milijun plinskih boca, vama jadnicima svih istih, ona meni svijetli zorom Nastanka. Nedam je više nikome! Kuhat ću na struju, jebe mi se. Ona je moja, moja, moja.....moja narančasta plinska boca!

- 02:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

personalija

Koliko sam vidio po drugim blogovima, svi pišu o nekim personalijama, a ja bulaznim bespućima patogeno simulirane zbilje pa evo nešto i o meni...

Ponekad me uhvati klaustrofobija i želja da odem iz gužvice mog malog, rodnog Grada. Da odem živjeti negdje u zelenim prostranstva Gorskog Kotara, sam, daleko od svih koje znam ili mislim da znam, tako da ne pomišljam o ljudima i da oni i ne pomišljaju o meni. Volio bih imati samo jednog gavrana. Gavrane se može naučiti da govore pa bih ja njega zvao Ptico, a on bi mene zvao Tata. I volio bih imati malu pušku, kratke cijevi, da mi čuva leđa. I vozio bih se biciklom, u miru, osunčanim makadamima kroz stoljetne šume, a moj bi gavran kružio oko mene. Pa bi Ptica moja tu i tamo prograktala:
Opkoljavaju te, Tata, opkoljavaju te!, a ja bi hop sa bicikla pa u jarak. A gavran bi onda: Gotov si, Tata, gotov si, gra, gra, a ja bi iz puške moje male - metak koji lijevo, metak koji desno, a gavran bi onda: Nemaš metaka, Tata, živog će te odrat, živog će te odrat, gra, gra, a ja bi onda bajunet na pušku pa na juriš kroz šumu, sve do košnica, a tamo udri, udri, udri kundakom po onim kutijama. A onda bi trčo i trčo, a one pčele za mnom, a gavran odozgo: Najebo si, Tata, najebo si, gra, gra! Vidi koliko ih je, a ti sam, gra, gra... pa bi onda takav uletio u selo pa u crkvu, a one pčele za mnom, a oni ljudi tamo - vamo pa bi popa pito što mi je radit, a on bi meni šapnuo – U moje ti je žene, zolja ispod cijene; a gavran bi odozgo: Ode ti u Vrapče, Tata, ode ti u Vrapče! Gra, gra!, a ja bi trk na zvonik, da sve bolje vidim, a moj bi gavran meni: Evo ih, Tata, evo ih, gra, gra, evo ih u bijelim mantilima, da te odvedu, gra, gra, gra... pa bi ja tada lijepo sa zvonika, udri po svemu u bijelom... dum, dum, dum, dum....pa kad već ne gledam televiziju, neka oni malo gledaju mene na televiziji, a moj bi gavro: Na svim si programima, Tata, na svim si programima, gra, gra. Idem ja tu u šumarku pojebat nešto fino, gra, gra! A tebe neka malo jebu ovi dole, gra,gra...ko te jebe kad si lud, gra, gra, gra, gra...

- 02:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Stvarno im nije u redu

Jedna stvar mi stvarno nije jasna i ne da mi spavat mirno jer me nepravda boli. I to me boli predatorski, kvari mi životne radosti iskačući, pritajena, iz tame mog opscesivnog karaktera. Kako može Darth Vaider nakon svih pizdarija što je napravio, završit u đedajskoj verziji raja? Raznosi planete, ubija nevine, tamani i one svoje domobrane jer ga ne slušaju, obnaša istovremeno dužnosti i glasnogovornika i glavnog egzekutora Tamne strane... i onda se na kraju pokaje i to kad mu šef napadne familiju. Onaj mu stari autogeno vari sina, a on gleda pa gleda, pa misli hoću – neću, i onda mu odjednom pukne film pa baci starog u bunar. I onda crkne... a gospodin scenarist mu spremno urući indulgenciju. I kakva je tu poruka? Zamislite da ja radim u vodovodu pa da na kraju smijene lijepo ulijem pola litre LSD-ja u rezervoare, i to recimo, za Novu godinu, baš kad se oružje vadi iz podrumu i podmazuje. Pa lijepo uzmem kameru i krenem snimati pojedine psihotične epizode kolektivnog ultra-bad tripa (nema šanse da im bude dobro, da ga jebeš) i fino zabilježim za budućnost kako se krhka kora ljudske pristojnosti raspukla i potonula u govno licemjerja koje je samo prekrivala. I onda nakon dva dana, kad se svi spuste, ja lijepo u novinama napišem iskreno pokajanje uz duboko žaljenje zbog svih poginulih, ranjenih i nestalih te tisuća onih što u šatorima čekaju pomoć pred prepunom psihijatrijom. I onda dođe policija pa me uhapsi i odvede u neke drama dobre toplice pa me tamo uvale u jakuzzi i to zajedno s Angelinom Jollie koju spopadaju napadi MDMA ljubavi i nježnosti. I kad nam baš bude špica, još dođe i lokalni biskup pa nas blagoslovi. Ne znam, možda vrijedi pokušati...

- 02:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Do it to Julija, do it to Julia (dijalog o benzodiazepinima)

- Dobar dan, izvolite.
- Dajte mi crvenih i plavih apaurina!
- Imate li recept?
- Ovi ovake boje mi ne djeluju, daj mi crvenih i plavih!
- Što vam je to u ruci!? Je li to bomba...
- Jes, bomba! Zelena, M53! Daj mi crvenih apaurina, bacit ću je iza pulta!
- Evo ih, evo ih...
- Izvadi ih iz kutije da ih vidim!
- Evo, evo...samo mirno...
- To su plavi, gdje su crveni...govori, kurvo!
- Nema crvenih, nema crvenih... ne proizvode crvene, ko vam je reko da ih ima
- Reko mi je onaj mali debeli iz privatne apoteke, onaj što samo plače, a apoteka mu smrdi na govna! On
mi je reko da u vas ima crvenih, a u njega samo zeleni...
- Nema ih, nema...pa dala bi vam...hoćete drugih crvenih?
- Hoćeš da me otruješ, kurvo! Govori ko ih ima, Bog mi je svjedok, ubit ću te!
- Aaaa...svjedoci! Jehovi svjedoci! Jehovini svjedoci! Oni imaju svega! Idu po kućama i dijele...
imaju i crvenih i plavih i narančastih i žutih, svakakvih...
- Ko su ti!? Gdje ću ih naći?
- Napolju su! Nema ih ovdje...vani su, vani su...
- Kako izgledaju, kako ću ih prepoznat!? GOVORI!!!
- Idu u parovima i čudno izgledaju... smiješe se svima...
- Dobro, idem ja, ali eto me nazad ako ih ne nađem, jasno?
- Jasno, jasno


- Stani! Dajte mi crvenih apaurina da ne vadim bombu iz džepa...
- Sorry, we're British. We don't speak Croatian? You seem preety upset, are you ok?
- Dajte mi cr-ve-nih APAURINA!!!
- Oh, dear, you're a loony...well, look there...see those two creatures over there, they are just like you,
they can help you...
- Šta mi to pokazuješ... ko su ti oni...
- Ask them, ask them...what ever it is that you want...go on...off you go
- Ali ovi se ne smiješe, ovi ko da su nekoga pokopali danas...
- Go on, go on...byeee...


- Stoj! Dajte crvenih apaurina, imam bombu u džepu, sve ću nas pobit!
- Was? Was hat er gesagt?
- Ich habe keine Annung...ein Moment, bitte...
- Daj, daj, daj mi ih!
- Miii zmo Nem...ci...
- Šta si to reko?
- Mi zmo NEMCI!
- Nemci? Nemci!? Majku li vam jebem srpsku, da vam jebem... jeste li ovo htjeli? Evo je, evo je...na!
Ein, zwei, drei, vier...ENDE

- 02:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

valpovo

Priča se da je sedamdesetprve Valpovo izbilo na more negdje u visini Vinodolskog te se zaustavilo i naglo uzdiglo u zrak nakon čega je danima kružilo iznad bivše države. Navodno je to bio znak da otpočne maspok, a pilotirao je, ni više ni manje nego sam Stipe Šuvar.
Kasnije, kad se sve sleglo, sleglo je valjda i Valpovo iako vam to ne bih znao točno reći, nisam nikad bio u Valpovu niti znam ikoga iz Valpova.Zvao sam više puta telefonski i svaki put bi mi rekli: "jeste,ovo je Valovo" ili "valpovčanka,izvolte..." ali sve to ništa ne znači, mogu oni postaviti svoje agente u centrali ili je sve to nasnimljeno. Poslao sam bio i ženu da dobijem informacije iz prve ruke; sve sam joj bio lijepo objasnio i dao joj pištolj za svaki slučaj ali otad od nje više ni glasa, ko da je u zemlju propala...a na vijestima još prikažu da je trihineloza zarazila neku obitelj u Valpovu pa puste snimke svinjokolje ne bih li se ustrašio, da mi ne padne na pamet pitat za Valpovo ili, ne daj bože, otići u Valpovo. Poslije sam dobijao pisma, ko biva piše mi žena da se ostavim Valpova i odem u doktora jer da će mi kad tad Valpovo doći glave; ko da sam ja od jučer pa ne poznam razne tehnike ustrašivanja. Ima već sedam godina da ja polako, što se kaže "odozdo", pokušavam upozorit na problem Valpova; svaki dan napišem po jedno pismo o Valpovu i pošaljem ga nasumice nekome iz telefonskog imenika, i to bez potpisa da mi ne bi ušli u trag. Po noći izađem u grad i bacam letke na kojima piše: "probudite se, nema Valpova" ili "danas Valpovo, suta vi" , prije sam pisao parole po zidovima ali je izašlo u novinama da je Valpovo hrvatski Amsterdam ili da se "susrećemo sa novim fenomenom kolektivnih fiksacija na rodno mjesto u opustošenom svijetu droge" te da "povratka u Valpovo nema osim preko psihijatrije ili zatvora". Neko vrijeme pokušavao sam sve zaboravit i skoro mi je uspjelo; nanovo sam se oženio i započeo novi život, život bez Valpova. I tako je sve bilo u najboljem redu, sve dok mi tast nije za godišnjicu poklonio sedam dana ljetovanja u Vinodolskom u hotelu "Val po val". U trenutku sam izgubio svijest, a kad sam se probudio sve mi je bilo jasno; opet su me pronašli te me ovo iskušavaju. Postao sam krajnje oprezan; govorio sam što je manje moguće i provodio što više mogu vremena sam u podrumu. Kad me je žena ostavila već sam znao da izlaza bez borbe nema.

- 02:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

neviđeni vandalizam

Nakon žestoke svađe sa suprugom, L.M. (44), otprije poznat policiji zbog narušavanja javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju, popeo se na krov svoje kuće te praznim pivskim bocama gađao i teško oštetio svemirski teleskop Hubble. Izgrednik je potom mirno priveden te nakon policijske obrade, oslobođen. Na telefonski upit, glasnogovornik Američke svemirske agencije (NASA) kratko je izjavio da se štete još zbrajaju.

- 02:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BADEL

Kao i prošli put, ostala sam nijema pred obiljem ajvara. Znala sam da me voli, ali ovoliko... Privukla sam sinčića k sebi i tiho mu šapnula na uho: "Sine, tvoj otac je svetac..."

Imam jednu ideju, ali pošto mi je atribut "eksluzivan", dakle onaj koji isključuje većinu u korist manjine, ogavan, pogotovo kad je riječ o informacijama potencijalno korisnim za opće dobro, ja ću podijelit tu ideju sa svima na planetu. Radi se o revolucionarnom izumu koji može promijeniti našu svakidašnjicu pa ako ga neko sebično prisvoji te patentira i zgrne neviđeno bogatsvo, dabogda zauvijek bio zatočen u njem sa golim Billom Gatesom. Dakle...uzmemo jedan kvalitetniji te poveći čučavac te montiramo na njega tuš kabinu- e, voila, imamo dvije nužno potrebne kulturne tekovine stopljene u jednu, koja s jedne strane štedi na sve oskudnijem resursu, vodi, a s druge je strane higijenski superiorna, jer kada će te se to prati ako ne poslije sranja. A umjesto prevaziđene WC školjke, možete postaviti bistu nekog svog velikana, npr Dartha Vaidera.

Kad smo kod velikana, koliko vas zna da je tvornica alkoholnih pića Badel dobila ime po Marijanu Badelu (1920-1944), revolucionaru i Narodnom heroju, kojega su '44, kao političkog komesara brigade Franjo Ogulinac - Seljo, kod Jastrebarskog ubili NEMCI. I što bi rekao zlosretni Marijan, koji je u 24. godini položio život na oltar ideala, kad bi vidio da mu voljenu radničku klasu sustavno tamane proizvodom zvanim Mirogojček, dok na svakoj sramotnoj boci velikim slovima piše BADEL. Josip Kraš je sa Krašuljcima i Krašoticama još prekrašno dobro prošao, tamani pretilnu buržoaziju.

- 01:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nemili događaji

Zna se dogoditi da se čovjek i životinja na prvi pogled toliko zbliže da to stvori usko grlo ili, u najgorem slučaju, zastoj u proizvodnji. Razdvojiti čovjeka od životinje u takvim okolnostima, iznimno je opasno jer, zbog prirode posla i vrste sredstava za rad, zna doći čak i do fatalnih ozljeda onoga koji razdvaja. Stoga je najracionalnije postupanje u takvim okolnostima zalijevanje zaposlenika i životinje ledenom vodom sve dok se strasti ne smire. Zaposlenik se nakon toga, gotovo redovno, vraća svome poslu, a životinja se predaje drugom zaposleniku na daljnju obradu. Uprava ove klaonice apelira na sve zaposlene da neprirodni karakter i opis nemilih događaja ne iznose u javnosti jer bi ova tvrtka, a samim tim i zaposlenici, zbog moralnih implikacija u medijima i negativnog propagandnog učinka, mogli pretrpjeti golemu štetu.

Zapovijednik nas je okupio te objavio da ovo nisu obični prosvjedi već da se među prosvjednicima nalaze iznimno zarazne i opasne nevidljive grbe koje u trenutku mogu zaraziti čovjeka i potpuno mu pomutiti um. Pošto Ministarstvo ima samo jedne specijalne naočale za rano uočavanje nevidljivih grba, on će sa krova davati upute motorolom gdje su žarišta i gdje treba najžešće udariti. Bilo je baš kako je i rekao. Kad smo krenuli u akciju bilo je sve prividno normalno, ali čim bi krenuli prema žarištu i počeli sa obradom prosvjednika, grbe bi se počele pojavljivati. Kako bi koga dohvatili sa palicama, on bi se pogrbio i tek nakon dulje obrade, kad bi se prosvjednik skroz ispružio, mogli smo biti sigurni da je čist te da je grba prešla na drugoga. Akcija je trajala kraće nego inače jer se, iz straha od zaraze, sa prosvjednicima nismo puno naguravali. Ipak, srećom, niko od naših nije zaražen. Zapovijednik nam je kasnije rekao da je zadovoljan, i da mu je drago što nikom od nas nije ništa jer da su zarazi grbom inače skloni kriminalni tipovi te da će on golim rukama ubit bilo koga našeg ko se zarazi jer je to, prije svega, njegova osobna sramota. Još je rekao da je, eto baš jutros, morao ubit punicu jer je grba spopala taman dok je vadila rublje iz perilice i da od nas, kad smo kod kuće, očekuje istu revnost u izvršavanju dužnosti. Moji su kod kuće, hvala Bogu, svi dobro, uspravni ko jablani, koliko god ja tuk'o iz provjere. Mora bit da je sve to stvar odgoja pa zato i mogu mirno da spavam. Ali isto ja tu i tamo opipam ženu, ali nema brige, leži ravno ko daska.

- 01:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

inherentna sklonost pozlaćivanju

U mog dragog gadan namaz iza uha,
oko nas se vrti sto 'iljada muha

Otkinuo cimeru glavu, na čelo mu napisao FRAJ pa slikao i stavio u oglas- "Tražim cimera..."

Ovo nisam ja izmislio, nego narod, ja sam samo malo čudan, a ovo je...ovo je za sva slomljena ženska srca, od dragog naroda:
Ostavi me dragi izjebanu, ko ptica govno na kamenu.

- 01:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vezano uz teoriju, još ponešto te zaboga, NEMCI

E, maloprije mi je palo na pamet, vezano uz moj pogled na povijest ( sa vaše lijeve strane) - što li su tek napravili nesretnim neandertalcima kad su naletili na njih dok su pravili invaziju na Europu. A postoji i kostur miješanog homo sapiens-neandertalac djeteta. Horror, kako to već i biva. Aaaaaaaaa... idemo dalje.

Kao i ona na kraju teksta sa vaše lijeve strane, i ova je moja: If you mean well to your child, start saving for his rehab. Ha ha ha ha ha... i dalje...

Kad mu je tenk prešao preko svinjca i pobio svo blago, Mitar je pomislio: "A moj Bože, šta je, tu je...". Kad su ga ustrijelili u lijevu ruku dok je silazio sa tavana, Mitar je samo promrmlj'o: "Kud baš na me, sunce li mu jebem.". Dok su mu silovali ženu i vikali - "Prijatno, mart!", a on visio sa šljive, vezan za nogu, Mitar je rek'o: "E, ovako više ne more!". Pošao je u grad i u domu JNA, na šanku, našao majora Konjhodžića da ga pita kakvo mu je to imanje prodao. Major ga saslušao, gledajući u konjačić pa počeo da galami: "Jesam li ti lepo rek'o da parnom sredom izvesiš crvenu zastavu, a neparnom sredom izvesiš plavu zastavu, pa ako te ko bude dir'o, ima meni da ide na raport! Razumeš!".

Ostani gdje jesi! Vidio sam te! Skini babu s užeta i vrati je u vreću! Kradeš rodbinu po selu pa vješaš u svom šljiviku! U svakoj kući neko nedostaje! Šta će ti, bolan, deset ujni i trie's baba! Zlotvore!

Evo! Ovo je dokaz da su Nemci ’43 u supu sipali pirinač, a ne, kao što moj uvaženi kolega tvrdi, da je pirinač držao pod kontrolom veći deo Rajha, te da je stigao iz vasione!

- 01:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

omacila se, Adnane, NEMCI, NEMCI

OMACILA SE U DJETELINI BEZ ZNANJA POGLAVARSTVA! ŽIVODER ZATEČEN NESPREMAN; KRIZNI STOŽER POZIVA NA RED I STRPLJENJE. PANIKA UZELA PRVU ŽRTVU- ROM PREGAŽEN.

Kad mi je moj suprug Adnan na ljetovanju pokaz'o kako svojim trepetljikama vata plankton, ja sam odma’ telefonom javila babu, pa kad se vratismo - babo i neki Himza iz firme baciše ga u visoku peć u Kaknju. Ja sam prijavila da se propio i nesto, pa mi ostade kuća i bašća. Samo ne znam što ću s ovim silnim granatlinama od siromašnog urana, neće niko da kupuje kad su siromašne. Kažu, nose baksuz.. Što nije skupljo marke, majku li mu jebem.

Desanka je jela kuvane pileće glave kad su banuli Nemci. "Was machst du, serbishe Saboter?",
upita SS Obersturmbanführer Köpke. "Samo malo, samo malo, u kući mi je nered, ima neka velika jama s jazavcima, a ima i zemunski kolodvor, sakrili ga skojevci u spavaćoj sobi, još u aprilu. A imam i ove divne goblene s motivima sodomije gdje izrodi jedni druge uguravaju. E, pa da, imam još i ove servere, kaže muž da pola svjeta drće na njih, ali ja nisam nikog vidjela..."

Za kombajnom kad zaspo je, u jesenskoj berbi, ubi’ Gojko sudiju i prekinu derbi.

- 01:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEMCI, NEMCI, NEMCI

Na prvom grobu pisalo je: “Ovog ubiše Nemci”, a na sledećem sve Nemci, Nemci, Nemci, pa na jednom: “Ovog je ubio zet”, pa opet Nemci, Nemci, Nemci, pa na zadnjem: “Ovaj je još bio živ, al’ šteta bilo rupe”.

Dok je žena iz bunara zvala ljekara, muž joj reče: nema ti dolje signala.

Kad je u izvješću pročitao: Butnom kosti pokojnog muža redarstveniku razbila glavu – inspektor Jazvec je znao; Zaspo je pijan, pa su ga rastrgla djeca, žena je mislila da su rastrgli poštara, pa je dograbila kost da i ona nešto oglođe, čula je da netko otvara vrata i pomislila da joj muž hoće ukrasti hranu i opet je ostaviti trudnom, pa je u polumraku zamahnula košću te zatukla neiskusnog kolegu. Težak slučaj za nekoga ‘ko nije iz ovog kraja – pomisli inspektor.

Poljubi djecu za mene, a susjedima zatruj bunar i spali štalu. Ako imaš slobodnog vremena pođi pa divljaj po gradu s vilama. Zauvijek tvoj Aleksander.

Voljela bih da se zovem Radivojka i da nemam ovaj, da ‘prostiš, penis.

U Smederevo udari kometa, na veselje vasceloga sveta.

Rijetko dolazim, a ni njima nije drago, pa mi nude kompot, a ja kompot ne volim, pa pođem.

Kad sam ga odvela u zubara, on je rek’o da je to normalno i da tako mora biti. Kad mu je otpala glava, kako sam ja mogla znati da nije i ona mliječna?

- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tribute to the prime mover

Manojlo Nukić bio je osoba koja bi obavezno svakome zapinjala za oko. Bio je sitna stasa, a osoba tako mršave, suhonjave i kržljave građe valjda se još nije pojavila na kugli zemaljskoj. Bio je urar i život mu je bio odraz zanata. Svaki dan ustajao bi točno u 4.55 ( pet minuta prije sata svog rođenja), a budila bi ga njegova supruga uzvicima: "Izdaja! Izdaja!" Zatim bi odlazio na posao, a potom u šetnju, uvijek u isto vrijeme tako da su njegovi sugrađeni mogli namiještati satove prema njegovim prolascima. Žena mu je bila uvijek bolešljiva, ali nikad bolesna. Spavala je uvijek uz otvoren prozor, a disala nije nikad na usta već uvijek na nos pa je izbjegavala razgovore na otvorenom iz straha da ne dobije hunjavicu, kojoj je bila jako sklona. Dugo vremena nisu imali djece i kad su svi već mislili da je kasno, žena mu je ostala trudna. 21.ožujka, na prvi dan proljeća rodila je četvorke, tri sina i jednu kćerku. Muž joj je mirno saslušao vijesti od uzbuđenog doktora te otišao na matični ured sa spiskom imena.
15 ljeta kasnije, najbistrije dijete, najmlađa kćer, listala je tek kupljene knjige za nadolazeću školsku godinu i hihotala se proučavajući udžbenik iz predmeta čudnog naziva: OPĆENARODNA ODBRANA I DRUŠTVENA SAMOZAŠTITA. "Koliko gluposti na jednom mjestu", mislila je i jela jabuku rumenu kao i njeni zdravi obrazi. Pogled joj zapne za naslov "NERVNI GASOVI" te ona sa zanimanjem počne čitati. Nakon par trenutaka pogled joj se sledi, jabuka joj ispadne iz ruke, a rumenilo nestane iz obraza. Skoči na noge te počne dozivati braču koja su nedaleko, sa drugom djecom igrala nogomet. Kad su joj brača dotčala, našli su je kako se vrti u krug i rukama drži za glavu. Najstariji brat, koji je bio punašniji i imao astmu zadihano se pridruži brači. "Što je bilo, sestrice, ko te diro,što je bilo?", pitali su je u glas, preplašeni njenim izgledom i ponašanjem, brača Sarin i Soman, dok je najstariji, Tabun, samo hroptao. Ve-iks se prestane vrtiti u krug i ne spuštajući ruke s glave, zabrinuto reće: " Bog te jebo, tata nam je lud."

- 01:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

perad i ostaci

Kad sam se, naposlijetku ipak odlučio za uzgoj peradi, otac me se odrekao, majka mi je zanijemila i nedugo potom umrla. Brača bi me kamenovala, a sestra pljuvala kad bi me srela na putu. Župnik mi je rekao da me mrzi i da bi me izopćio iz Crkve, ali da mu sad ne daju, nego kad se situacija malo smiri. Ja mislim da nisam pogriješio. Što je bilo, bilo je. Ne želim cijeli život robovati prošlosti i živjeti u mržnji. Ili ću biti slobodan ili me neće biti!

Niko ne zna zašto Milorad je lipso, osim dece što u rakiju sipaše mu tipso.

Od klera do klera gosti se pantera. Ona hop – kad ono pop.

- 01:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

deterđent

HR – Deterdžent za ručno pranje posuđa s dodatkom octa učinkovito odstranjuje masnoće i osigurava besprijekornu čistoću i sjaj. Držati izvan dohvata djece. Djecu pristojno odgojiti te ne tući po glavi. U slučaju da djetetu koje se tuće po glavi deterdžent dospije u oči, ova tvrtka ne snosi nikakvu odgovornost. Kod neodgojene djece tržit će se vještačenje stručnog pedagoškog tijela. U svakom slučaju isprati sa mnogo vode. Kod gutanja vrijede isti kriteriji samo se ispiranje nije dokazalo učinkovitim, što ne znaći da je zabranjeno. Pri traženju liječničke pomoći nije uputno bilo kakvo spominjanje ovog deterdženta već treba ustrajavati na tvrdnji da je dijete obijesno. Za bilo kakve ozlijede glave pri liječničkoj pomoći ova tvrtka ne snosi odgovornost. Ako pri dokazivanju djetetove obijesti isto treba tući po glavi, ne preporučuje se to raditi pred liječnikom. Nakon svakog pranja ruke isprati u čistoj vodi. Ako zbog ozljeda glave nije moguće razlikovati čistu vodu od vode sa deterdžentom, ova tvrtka ne snosi odgovornost za bilo kakve posljedice. Osobama sa osjetljivom ili oštećenom kožom ova tvrtka ne priznaje ustavom i zakonima inače zagarantirana prava. Rok upotrebe biti će naknadno objavljen u domaćim medijima. Zemlja porijekla: Susjedna. Uvoznik: nejasno naveden na ambalaži.

YU - Deterdžent za ručno pranje posuđa sa dodatkom sirčeta, efikasno odstranjuje masnoću, besprekorno čisti posuđe i čuva mu sjaj. Čuvati van domašaja dece. Decu uvek čuvati u razdvojenom objektu od deterdženta (sredstva). Ako sredstvo ipak oseti prisutnost deteta te mu dođe u dodir s očima, to znači da dete i sredstvo nisu bili čuvani u dovoljno odvojenim objektima. Pravilom službe ove firme utvrđeno je da dejstvo sredstva po deci u idealnim vremenskim uslovima doseže i do 30 kilometara stoga to uvek treba imati na umu pri razmeštanju dece i sredstava. Ako dete ipak bude kontaminovano sredstvom, treba ga razmestiti od druge dece, u izolovani čošak te pričekati da dejstvo sredstva prestane. Sve podatke o ozledama pri upotrebi ovog sredstva tretiraju se kao poverljive te njihovo odavanje kažnjava preki sud. Nakon upotrebe ovog sredstva ruke oprati u čistoj vodi te vodu proslediti drugu s leve strane. Nakon čišćenja, kontaminovanu vodu razmestiti od čiste vode, po mogučnosti u izolovani čošak. Osobe nesposobne za rukovanje ovim sredstvom biće kažnjene ako ih se uhvati unutar 30 kilometara od sredstva. Rok upotrebe sredstva u mirnodopskim uslovima: neograničen. Zemlja porekla: Unutar dosega sredstva. Uvoznik: Prvi partizan, Užice

BIH – Deterdžent za ručno pranje posuđa sa sadržinom octa, besprijekorno odstranjuje masnoće i osigurava besprijekornu čistoću i sjaj. Držati izvan dohvata djece. Uvijek imati u vidu mogučnost da djeca, organizovana u oružane skupine dođu u dodir sa sredstvom. U tom slučaju, izbjegavati kontakt pogledom sa naoružanom djecom pod utjecajem sredstva te poslušno izvršavati sve naredbe do dolaska međunarodnih posrednika. U slučaju da djeca pitaju ima li ljekara među prisutnima, ljekaru prepustiti odluku hoće li se javiti. Ako djeca počnu s likvidacijom nevinih u potrazi za ljekarom, ljekara odmah prokazati. Osobama sklonim panici nikako ne dati do znanja kolika je ozbiljnost situacije. U slučaju dolaska međunarodnih posrednika izbjegavati metež te ne optuživati nikog naoružanog. Sve mrtve,nestale i ranjene prijaviti međunarodnim posrednicima. Nakon smirivanja situacije, mrtve i ranjene sanirati te omogućiti neometan nastavak života. Rok upotrebe: krajnje nepredvidljiv. Uvoznik: skriven pod šifrom povijenog odmaka.

- 01:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>