Tetovaže. Svi su istetovirani. S nekim slikama ili riječima, šalju poruke o svojim životnim stavovoma.Gromovi, lubanje, pištolji, JNA pa ONA (jebiga, države traju kraće od životnih stavova), keltski ornamenti, Isus, Marija, križevi, U, gušteri, zmajevi, lavovi i tigrovi. A ja bih nešto što ne znači ništa. Onako, u smislu životnog stava ili životnog stila. |
Habanje je svedeno na minimum pošto je rodnica napravljena od specijalo obrađenog polipropilena. Spiralni nizovi perforacija za lubrikaciju nalaze se duž cijelog aktivnog područja, a na raspolaganju imate pet vrsta bezbojnog lubrikanta ugodog mirisa: mango, ocean-fresh, exotic, spring flower i pizza (sadrži 9 vitamina, 12 minerala i samo 1 kaloriju). U cerviksu se nalaze sofisticirani senzori za mjerenje fluktuacija temperature koji kontroliraju malene pumpice smještene u ušima te 15 sekundi nakon klimaksa, polako spuštaju tlak i pretvaraju Bambi iz napetog, neodoljivog objekta požude u mekani, ugodni ležaj za potpuni post-koitalni užitak. |
Naletio sam jednom na test inteligencije od Mense, u nekim dnevnim novinama. Bilo je 12 pitanja koje je trebalo rješit za 10 minuta. I bacim se ja na posao, sa nekom radošću, jer sam pamet uvijek smatrao svojim glavnim adutom. I tako počnem...ali mi nije baš jasno što to oni hoće od mene, mislim koji je princip na koji se rješavaju pitanja. Pa pročitam upute, a tamo piše da mi sve treba biti jasno iz pitanja. Dobro. Pa nastavim rješavati test iako mi nije jasno na koji način se to radi, uzdam se u svoj najjači adut. A kad mi nešto nije najjasnije, onda malo promjenim fokus tako da mi se slika zamuti, ne bi li obratio pažnju više na cjelinu nego na detalje. I riješim ja taj test za nekih 20-tak minuta, jebiga, uzelo mi je čitanje uputa pun kurac vremena. Pa zbrojim bodove. I evo što su mi rekli: |
Ima par godina da sam u potpunosti renovirao kupaonicu. Sve sam postavio novo, dovodne cijevi, odvodne cijevi, pločice, perilicu, bojler i keramikalije. Keramikalije su tuš kabina, umivaonik i wc školjka, sve talijansko jer sam tada imao para. A i lijepo je izgledalo. I sad lijepo izgleda. Ali ima jedan problem, koji na prvi pogled nije značajan. Ali ponavlja se iz dana u dan i to više puta dnevno. Jer ja pretežno jedem bobice i lišće. I bureke od sira. Naime, svaki jebeni put kad se poserem i pustim vodu, moja lijepa, skupa talijanska wc školjka ostane usrana. Jer se ne ispire dobro. Pa moram četkarit. Svaki jebeni dan, otprilike tri puta. A što sam mogao napravit? Da nisam možda trebao pitat prodavača: A bi li ja ikako mogao isprobat ovu wc školjku prije nego je kupim? Jeli vi uopće razumijete kako je meni? Jeli? JELI? |
Zaboravio sam nešto u vezi mog Dnevnika. Ako se sjećate u bivšoj nam je državi nedjeljni dnevnik bio emitiran uvijek iz drugog studija hrvatsko-srpskog govornog područja.Tako da bi bratski narodi znali kako misle drugi bratski narodi. Tako se postizalo jedinstvo mišljenja. Pa će u mom Dnevniku (jer je moj) barem jedan put mjesečno ulijetati NEMCI tako da svima vama bude jasno kako ja mislim. NEMCI će sve pohapsiti i odvesti, a za stol će sjesti jedan Waffen SS oficir , rođen, odgojen, obrazovan u prosvjetiteljskom duhu te uspješno indoktriniran, sve u prekrasnom Dresdenu, u kojem nije bilo niti jednog, jedinog vojnog cilja. Govor će redovito započinjati sa ¨ Es wird bekannt gegeben!¨ , čega se oni što se sjećaju bratskih dnevnika isto tako mogu sjetiti ako ih upitam: ¨Ko je zapalio žito?¨. |
I konačno, vremenska prognoza. Forma i sadržaj su u dijalektičkom odnosu. Na ekranu umjesto jedne karte, imate četiri karte. Vaš mozak je sinoptički instrument. Pokraj prve karte stoji Matej, pokraj druge stoji Marko, pokraj treće stoji Luka. Četvrta karta je malo odmaknuta. Pokraj nje stoji žena, Ivana, koju je On ljubio. |
Sport. Plemenita vještina. Treba ti suparnik da bi mogao pobijediti samoga sebe. Zbog sporta su nekad ratovi prekidani (na određeni rok). Sport. Eh. I publika. Ha ha ha ha ha. |
Branka Š. Branka je ful ufurana u ekologiju i narodne običaje. Ful. Ne može jače. Bez obzira na fenotijazinske preparate koji su silom prilika kontaminirali onaj nekad djevičansko divlji prostor između njenih pred-sinaptickih neurona i njenih post-sinaptickih neurona. Branka hrabro ide dalje bez obzira na tu strašnu zagađenost. Jer je njena ljubav prema prirodi jača. Na isto tako stravstven način Branka voli i svoj narod. |
EPP. EPP će biti reality alert dobroćudnog tipa. Pojavljivat će se nakon dnevno-političkog komentara, kao konrtapunkt besmislu. Reklamirat će se nepostojeći proizvodi. Forma će biti univerzalna prihvatljivost, a sadržaj ljepota. Na primjer: reklamira se Običan deterdžent (bez fosfata). |
Kadrovsko rješenje broj tri – politički komentator. Čelav, ima jaku bradu pa bi se trebao brijati tri puta dnevno da bi izgledao obrijano, ali on to radi samo ujutro, a dnevnik je uvečer. Nema prag tolerancije za besmisao, život vodi psihološki rat protiv njega. Žena ga vara, a u njegovom slučaju, to, osim svih drugih, zna i on. Djeca su mu na heroinu i mrze ga jer misli da će se kad, tad opametiti. Pije jako puno kave i puši tri kutije cigareta dnevno. Ipak djeluje mirno. U potpunosti je ovisan o Lorsilanu, uzima 2 ipo mg kad se probudi, tabla mu je stalno u džepu. Kad bi izišao iz kuće bez Lorsilana, sunce bi ga spržilo kao vampira i pretvorilo u pepeo. U mladosti je čitao Danas i polemizirao vješto. |
Reportaža sa terena. Zahtijeva dva kadrovska rješenja i jedan automobil. Automobil će biti Lada Niva. Kadrovsko rješenje broj 1- terenski reporter, pati od agorafobije. Kadrovsko riješenje broj 2 - snimatelj, alkoholicar. Svakodnevna reportaza sa terena: |
Idem putem i smiješim se. Umrijet ću. Jednog dana. Idem putem i smiješim se. Mogu mi stavit žičani kavez sa gladnim štakorima na lice, da me žutim zubima oglođu do kosti. Idem putem i smiješim se. Ne znam do kad ću ići putem i smiješiti se. Idem putem i smiješim se. Mogu me iz zabave rastrgnut ko psi. Idem putem i smiješim se. Mogu me iz zlobe otjerat u ludilo. Idem putem i smiješim se. Nemam niti jedne kune u džepu. Idem putem i smiješim se. Krevet mi je hladan i prazan. Idem putem i smiješim se. Ne moram ići putem i smiješiti se. Idem putem i smiješim se. Zašto idem putem i smiješim se? Samo zato što se nikad ništa nije dogodilo dva puta. Pa ni ja. Idem putem i smiješim se. |
Želim imat svoj Dnevnik. Ne ono da upisivam što sam sve danas pojeo ( -Kako si? |
Ja ne razlikujem č i ć. Imam ih zapisane u memoriji slikovno prema pojedinačnoj rijeći. Iako ako puno gledam tu rijeć, počnem sumnjati pa onda idem na prvi utisak. Evo, mislim da sam zajebo ovo sa rijeći, a stvarno nisam imao namjeru da vam to paralelno ilustriram. Jer meni je to stvar ilustacije. Može biti da je riječ. Evo. Lost in fucking space. |
Some things in life are bad |
Probudio sam se s odlukom da kupim zelenu peglu. Nisam htio zapisivat jer je bilo lako za zapamtit. Zelena pegla. Zelena pegla. Dođem u prodavaonicu aparata kao što su pegle i stanem ispred pulta. I prodavač me pita da izvolim , da što mi treba. A ja ga gledam i sve hoću reći dajte mi zelenu peglu ali ne mogu. Otvorim usta, a iz njih ni glasa. I onda mi padne na pamet – pa on ne zna za zelenu peglu. On nema pojma što ja hoću. Gleda me i smiješi se, a ne zna. Ha ha ha ha ha ha ...pa niko od ovih ljudi ne zna da ja hoću zelenu peglu. I počnem se smijati. A prodavaču neugodno pa me opet pita da što mi treba. A ja njemu, smijući se: A jeli? Ne znaš, jeli? Da ti nisam možda ja kriv što ne znaš? A? Što to meni treba, ha ha ha...da nisu možda zlatne mamuze ili vjetrobran za slonovsku kabinu? |
Osoba A: Ja sam Krcun Stanković, mene su prijatelji iz Lovačkog društva sedam puta slučajno ustrijelili u glavu. |
DOGMADOGMADOGMAD |
Ja sam vojni rok služio u JNA, septembarska klasa '90/'91. Jedva sam se izvukao i došao doma. Ali su došli i oni za mnom. Ma nije o tome riječ... |
monsoon wedding je najbolji film što sam ga gledao od ne znam kad. Ima jedna scena koja sadrži cijeli film, a film sadrži sve elemente koje sadrže i holivudski proizvodi žanra - drama. Otac obitelji saznaje da mu je bliski obiteljski prijatelj, koji im je užasno puno pomogao kroz život, seksualno iskorištavao usvojenu (bratovu) kćer. I dolazi ženi, shrvan, plače, nemočan pred zlom Zla pa sjedne pokraj nje i nasloni se na nju, u grču bezglasnog plača. I ona ga zagrli i počne ljubiti. A njegova jalova ruka, koja je do tad bila okrenuta dlanom prema gore polako se počne pomicati i dodirivati ženino tijelo. I kroz nedvojbeno seksualno-tjelesnu prisnost tih dvoje ljudi u užasnim okolnostima, oni nalaze izlaz iz Zla stvarnosti. On liježe iza nje, a ona ga rukom privlači bliže sebi, najbliže što dvoje ljudi može priči jedno drugome. |
Bio sam jednom poslovno u, ja mislim Benkovcu, sve mi se pomiješalo. Ima tamo jedna spaljena kuća, a na njoj piše: MINIRANO - NE PRILAZI! Nisu prišli, zapalili su je izdaleka. Nije smiješno. Palit kuće, mislim. |
Ja sam škorpion (dupli) u horoskopu, a evo što piše u Rječniku simbola o tome: |
Evo je dopluto do mog Grada jedan američki ratni brod. Onako, djeluje staro (a i jest), nema topova, raketa, ničega. Samo radari, antene, antene, radari. I vrt se meni po glavi je li to onaj La nešto, ne mogu se nikako sjetit kako se zove, a znam da je taj La nešto zapovijedni brod 6. flote. I sjetim se: La Salle. Ali nisam siguran. Pa vidim neke (bijele) amerikance (vidi se da su amerikanci sa sto metara) pa pođem i pitam: |
potencijalni kupac sladoleda: Neću da potpišem da sam komunist! Neću, neću, neću i neću! |
Kad bi otvarali pogrebno poduzeće, kako bi ga nazvali? Mir? Vječni mir? Zasluženi mir? Spokoj? Blaženstvo? Rajske livade? Vječnost? Pod anđeoskim krilom? U Božjem zagrljaju? U društvu svetaca? NE! Ne, ne, ne i ne! U mom Gradu postoji pogrebno poduzeće koje se zove EKO! Dobro ste pročitali. EKO. I to piše baš velikim slovima na crnom kombiju. Zamislite, umre vam baba od 93 godine; demencija, parkinson, slomljen kuk i tako dalje. Umre, jadnica, blago u snu. I svi se tješe i govore- dobro je da ide po redu. I onda vam se pred vrata dokotura kombi sa natpisom EKO pa iz njega iziđe zaposlenik u crnom kombinezonu, sa crnom šiltericom na glavi, a na njoj piše EKO. |
TREBA MI SEX. SEX, SEX, SEX,SEX. Nisam ni primjetio koliko je vremena prošlo od zadnjeg puta. TREBA MI SEX. Treba mi nježnost, treba mi dodir, treba mi bliskost, treba mi poljubac...SEX. Ljubav? To bi bilo...kao sreća, sreća, sreća... |
- Laura Bush: Oh, no...not again! How many times do I have to tell you, George - you can´t shave with that thing! |
Tete Luce. Tete Luce je lik prvog (1.) reda. Tete Luce je, kao Titov omladinac, bila na nekom govoru Alije Sirotanovića ( rudara, multi- udarnika Rada, koji je nekad bio na novčanici od 10 dinara, smeđoj, ako znate o čemu govorim) i bili su tamo neki čokanjčići sa rakijom, slučajno (ha ha) u njenoj blizini. I negdje na pola govora ovog jadnog, nepismenog, lakovjernog rudara-udarnika, tete Luce se počne smijat (valjda je tek tada počela slušat) i govorit na glas: Ajme, ljudi pa ovaj ne umije govoriti, ha ha ha...i tetu Lucu izbace iz socijalističke omladine. PEDESETIH. |
Znate onu reklamu za Calgon, onu: perilica dulje živi uz Caaaalgon. Ono kad neki nasmijani meštar zbunjenoj domačici pokazuje grijač prekriven kamencem. Onda stavi perilicu na kolica i kaže, nasmiješeno: Moramo je odnijeti! Instant reakcija reprezentativnog uzorka domačica: Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Počet će nam nosit stvari iz kuće! ( Grrrrr, grrrrrr...reži ovrha, u vidu pridružene konotacije) Trči, trči, kupi Calgon, prije nego što počnu lupati na vrata. Briljantan marketinški gimmick. Ali što je s onim nemalim brojem domačica od kojih je jedna pitala jednu moju prijateljicu kad se vratila iz Pariza: Jesi li vidjela tamo Crusa i Eden? ( likovi iz Santa Barbare, koji su, u epizodama u to vrijeme, bili u Parizu) Hoće li one možda pomislit: Hmmm...bolje nego da mi ga odvedu. Pa lijepo mužu u svaku jutarnju kavu stave jednu malu, malu žličicu Calgona. |
JA (2% mozga, od čega 85% otpada na žiroskop): Daj mi još jedan konjak, molim te, molim te... |
i drago mi je. nestalo je kao dim iz boce oslobođen u maglu, potpuno bezbolno. pošlo je nekom drugom, srećom ili tugom. Ili možda zabunom kao što je meni došlo. miran sam i drago mi je. |
Gledam ga već danima. Sve je veći i veći. Tu, iz kontrolne sobe, imam dobar pregled. Drugi ne obračaju pažnju, važnije im je gledati nogomet na televiziji. Možda je i bolje da ne znaju, ko zna kakvu bi glupost mogli napravit. Ja mu već znam navike, tek uvečer izviri iz ventilacijskog otvora, iako je u zadnje vrijeme toliko narastao da me malo strah da se ne prestane po danu uvlačiti nazad. Ima sigurno oko tristo kila. Ako ostane sakriven iza reaktora, ovi iz kontrole radijacije u rashladnoj vodi bi ga mogli prepasti, a onda bi moglo biti svašta. Ako zrikavac od tristo kila počne skakat po reaktoru, neće biti dobro. Ko zna, možda je i bolje da se sve ovdje i završi, nego da se oslobodi i pobjegne. Ne znam, moram razmisliti... |
Zamislite. Zamislite. Zamislite. Zamislite da imate para i volje za zajebanciju. |
Nijemci – europski populacijski fenomen germanskog podrijetla, kroz povijest se znao vinuti do zvjezdanog neba iznad nas, praćen Odom radosti pa se onda u lovcu-bombarderu Stuka (Sturzkampf Flugzeug) obrušiti sve do pakla kroz dimljak krematorija. Slavenski izraz Nijemci nastaje kad se dvije skupine naroda susreću pa Slaveni, pošto ih ništa nisu mogli razumjeti, mudro zaključuju da je to isti kurac kao da su nijemi. |
Ona što se smije: ¨Hi, hi, hi...¨, dok mi kupuje kartu za kino i zajebava me što sam siromašan, ispričala mi je ovaj vic. |
Sve se odigralo poprilično brzo. Nakon kratke priče o potpuno nebitnim stvarima, odvela me u svoj stan. Konačno se i meni posrećilo, pomislio sam. Bez puno prenemaganja završili smo u krevetu i stvari su krenule dobro, bez ikakvog pritiska ili obaveze. |
move your body close to me, worm December, |
Radio sam jednu te istu stvar koja me plaši svaki dan. Svaki dan je bio isti. Strah. |
Sjećam se kad sam gledao Pasiju u kinu. Nisam htio ali me nagovorila jedna draga prijateljica kojoj su tri puta oduzimali dozvolu zbog alkohola. Pa sam pošao. Kino je bilo puno. Ispred ili/i iza mene je sjedio neko ko se nije stigao istuširati tog dana. Ja sam jedini u kinu šuškao s kokicama. Film je super, super, super! Prikazuje sve baš kao što je i bilo, nema ni trunke holivudskog uljepšavanja, skoro kao dokumentarac. Samo je još trebalo da se slika pomalo trese tako da imamo dojam kao da neko iz gomile snima sa kamerom. I da neki od rimskih vojnika, dok Isusa vode na Golgotu, stavi ruku na objektiv pa odgurne kameru. A kad Isusa bičuju sa onim groznim bičem sa kukicama, pa mu otkinu komad kože sa boka tako da mu se vide rebra, moglo bi malo krvi poprskati i leću objektiva kao što je sigurno prskalo i onda prisutne. E, i još pri kraju, kad je Isus već razapet pa govori :Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine, a onaj neki razapeti razbojnik sa strane mu se ruga pa mu zbog toga vrana počne kopati oko, e pa ta bi vrana trebala u 3-D tehnici još preletjeti preko glava publike tako da nam svima bude jasno kolika je moć osvetoljubivog Boga. |
Slutim nesreću. Ima da se desi u azotari. Stradaće nevini. Videt će se iz vasione. |
Kad sam bio mali, u vrijeme komunističkog mraka, čitao sam puno (ne impliciram da su me primoravali) stripova o Velikom Bleku, Komandantu Marku, Zagoru, Kapetanu Mikiju, Teksu Vileru i, naravno, Stripoteku. I nikad mi to nije palo na pamet. Tek nedavno, u mojim ranim tridesetim, od nekih sam prijatelja saznao nešto što je bilo više nego očigledno, samo su nedostajali eksplicitni prizori (ne impliciram nikakvu cenzuru). |
Želio sam raditi nešto dobro i plemenito i to uz veliki rizik. Mislio sam, više ću cjeniti samog sebe (djela, a ne riječi) I onda sam se našao u prašumi kvaka-22 (must, must read), najbolja od kojih je bila: samo polako, mora biti gotovo preksutra. Borio sam se, nisam pognuo glavu. |
Gledam ih, pizda im materina. Gledam ih na njihovim jebenim jahtama sa helikopterima. Sviđa im se tamo gdje ja živim pa pomalo kupuju.(Sehen Sie diese Stadt? Das ist zu verkauf.) Plemenita kasta, inertna kao i plemeniti plinovi, ne miješaju se s drugima. Pare se međusobno. I plutaju indiferentno, na svojim jahtama, po mirnoj stvarnosti kao što malarični komarci plutaju po difterijom i tifusom zaraženoj vodi što je siromašna djeca moraju piti. I jedna stvar me nervira, nervira, nervira, nervira...zašto im puštaju da misle kako se jahta sa helikopterima može provući kloz iglene uši. |
Dostojevski je za svog života napisao više romana, između kojih se kvalitetom ističu Braća Karamazovi te Idiot. No vrhunac svog iznimnog talenta iskazao je u svojoj jedinoj drami: Pobuna na letećem hangaru br. 32. To remek djelo ruske književnosti proročanski anticipira socijalne odnose u alijeniziranom društvu sutrašnjice. Iako prevladava kritički intonirana socijalna tematika, cijelu priču prožima i duh avanture, često u šaljivoj atmosferi kojom oko sebe zrači glavni lik, Sergej. On zbacuje sa sebe okove šablonizirane svakidašnjice te postaje duhovni vođa pokreta otpora na, dotad, rutinom umrtvljenom hangaru. Od moćnog računala, KUR-a, preuzima vlast nad hangarom i obećava život pun uzbuđenja svim članovima posade. Ali Dostojevski ne bi bio Dostojevski kad bi sve išlo tako glatko. Kolja, hangarski frizer, gonjen zavišću, za vrijeme šišanja nagovari Laru, Sergejevu zaručnicu da mu u piće podmetne užasnu drogu |
Pokvarila mi se televizija prije dva mjeseca. Velika, Sony, 72 cm. Nisam imao para za popravit pa mi je nekako bilo lako odlučit: ma ko joj jebe mater, neću je više ni gledat. I onda mi je bilo glupo gledat u televiziju koja ne radi. I još zauzima prostor i skuplja prašinu. Pa je lijepo stavim u ormar, u koji je stala kao da je za nju napravljen. A u tom ormaru držim neke stvari meni jako drage. I sad svaki put kad otvorim ormar, stvori se ispred mene, točno u visini očiju, bezdan beživotnog ekrana. Jebote, što ako me jednog dana proguta? Usiše? Neko vrijeme će me tražit pa će onda naći sve ovo što sam pisao. I brzo zaključiti: lud, odluto, raznijele ga hijene. Case closed. A ja u televiziji. Onda ide ovrha, jer sam dužan, i moja televizija, skupa sa mnom, ode na bubanj. Što će nekome pokvarena televizija? A možda je neko i kupi pa popravi. I donese je doma veseo djeci pa se svi okupe i uključe je u struju i upale. A tamo, umjesto Tarika Filipovića, iskočim ja, kost i koža, bradat i kosmat pa počnem lupati šakama iznutra po ekranu i derat se: PUSTITE ME VANI! PUSTITE ME VANI! A oni- cap!- ugase televiziju, svi prestravljeni. Pa onda pomisle- možda je to neki film strave pa je ponovo upale. I opet ja, očajan i uplakan: OVO JE MOJA TELEVIZIJA...PUSTITE ME VANI, PUST...-cap! Što će sad, jadni ljudi, ako prijave, svi će mislit da su oni ludi. Onda je oni fino poklone staračkom domu. Pa se starci lijepo okupe, upale televiziju, a ja iznutra: PUSTITE ME, MOLIM VAS, PUSTITE ME... Što je sad ovo, upitaju se svi. A onda neko kaže: Ma to je onaj big brader, samo su zajebali ovog što je zadnji osto, ha ha ha ha...pa me onda po cijeli dan pale gase i zajebavaju: Gdje ti je sad milijun kuna, pizdunu, ha ha ha ha ha..... |
Ko si ti, čitaoče, koji ćeš posle jednog stoleća |
Probudila sam se i ustala iz kreveta. Nije bio moj. Pogledala sam čovjeka što spava u njemu. Nije bio moj. Pošla sam do WC-a i uzela nevoljko četkicu za zube. Nije bila moja. Upotrijebila sam je i pogledala u ogledalu niz besprijekorno bijelih zuba. Nisu bili moji. Izašla sam na balkon i gledala veliki grad kako se budi. Nije bio moj. Naslonila sam se na ogradu i pogledala,daleko dolje, djecu kako pospano žure u školu. Nisu bila moja. Ograda je, uz škripu, popustila. Nije bio moj dan. A ni ograda. |
Izađoh na njivu, kad ono tamo vas komšiluk. Ja pitam šta je, a oni meni: da je li se ja dirkam kad sam sam kod kuće. Ja kažem, šta vam je ljudi, pa ne bih ja nikad, a oni da šta onda perem gaće svaki dan; pa da ubijem vrijeme, rekoh, a oni da šta sam ubio, ubio sam, a sad će malo oni – pa me dohvatiše, i staro i mlado i taman da me dokusure kad se ono pojavi Bogorodica pa im kaže: Eno na kolodvoru autobus na dva sprata! - pa oni otrčaše da vide to čudo, a ja, jadan, osto pa ne vidjeh. |
Bio je prekrasan, sunčan dan. Ljudi su se veselo prepustili rutini bezbrižne svakodnevice, obavljajući sve one sitne male stvari što ovaj život čine tako lijepim. Odjednom je počela užasna, zaglušujuća škripa. Djelovalo je kao da sve postojeće urla zbog naglo spoznate boli postojanja. Onda je uslijedio najjači prasak koji sam u životu čuo. Svima je bilo jasno da dopire s neba pa su sve prestravljene glave, sa pokrivenim ušima, uprle svoj pogled prema gore. Gore, na nebu, bio je jasno vidljiv ravni crni procijep koji je išao s jedne strane nebeske sfere pa sve do druge. Procijep se uz buku koja je prelazila u bol, polako počeo širiti, sve dok iz crnine nije provirila njuška užasnog čudovišta. Ljudi su u panici trčali glavom bez obzira, a neki su samo plačući gledali. Čudovište je malo pogledalo naokolo pa počelo palucat golemim ljepljivim jezikom, koji je uz prasak gromova ljepio i odnosio u ralje čudovišta na stotine pomahnitalih ljudi. Ja sam mirno stojao i gledao. Znao sam da će doći red i na nas. Svemirski mravojed je iznimno temeljita životinja. |
Idem danas iz Grada doma, pješke, ubijam anksioznost te naletim na hororšou zalazak sunca. Duga ravna crta horizonta razdvaja ultra modro more od neba od užarenog bakra, a moćna kugla ide dole, u pizdu materinu s lirikom, nije o tome riječ. Dakle, prizor za stati i pogledati. I stanem ja, i mislim kako je lijepo što sam živ pa pogledam naokolo, a tamo neki stranci otvorenih usta gledaju, neki nešto pokušavaju sa digitalcima i jedna žena stoji, naslonjena na ogradu, leđima okrenuta svemu tome. Samo ona. I što radi? Čita Story. Nasmijem se, i u šali, ponavljam, ŠALI promislim – Jebem ti opće pravo glasa. Pa krenem dalje i dođem do trafike pa zastanem ne bi li pogledao malo taj Story izbliza. I tamo Severina prekinula s nekim, još nešto zaboravio sam što i...najopširniji prikaz zbivanja u Big Brotheru. Zoom, stohastičke sile moje psihe odvedu me do nečega što mi je davno palo na pamet u jednom drugom kontekstu, dakle: |
otvor' ženo kapiju, man' se očenaša |
Kinezi su ga prvi opazili. Bio je ogroman i očigledno živ. Kad se stacionirao u orbiti oko Mjeseca ispostavilo se da njegovu putanju ulaska u Sunčev sistem, a da svojom ogromnom gravitacijskiom silom ne poremeti odnose među planetima, ne može rekonstruirati ni najmoćnije računalo na zemlji. Neko je vrijeme šutio, a onda je na svim frekvencijama tečnim oxfordskim engleskim jezikom upitao da može li on kroz neki od aktivnih vulkana postavit svoja jajašca u središte našeg planeta jer da je tamo temperatura idealna te da ima izobilje željezne magme kojom se njegovi mladi inače hrane sve dok planet ne implodira pa oni mogu onda slobodno da se razmile svaki na svoju stranu. |
Nakon toliko godina u braku, bilo mi je nevjerojatno da je takvo nešto moguće. To je jutro bilo kao da nam je prvi put. Probudili smo se i pogledali i sve je krenulo samo od sebe. U tom vrtlogu strasti, u tom vrtlogu slobode nestajali smo zajedno, ona i ja, to predivno jutro. Da je ovrha u tijeku, primjetili smo tek kad su počeli izvlaćiti madrac ispod nas. |
Kad čovjek zaskoči živozinju, zna se, taj će zaskočit i dijete pa ga, stoga, treba odma zatuć. Ako dijete zaskoči životinju, to nije tako strašno jer je normalno da dijete zaskoči i drugo dijete. Ali ako dijete može da bira, a ipak zaskoči životinju, a ne drugo dijete, onda i njega treba zatuć. Zato treba pažljivo pratiti i barem jedan put tjedno, može poslije Bogoslužja, javno iznositi koliko čije dijete zaskače životinju, a koliko drugu djecu pa sve do onih koji ništa ne zaskaču koje isto treba zatuć jer se takvi daju zaskočit od životinja, što je najgore od svega jer onda i životinja misli da je u redu da se i nju zaskače pa se ne glasa puno. A kad dijete vidi da životinja šuti dok ju se zaskače, onda se neće ni dijete glasat kad ga se zaskoči pa se onda zaskače u tišini i nikako se ne može znati ko koga i koliko zaskače, što i te kako pogoduje onima što zaskaču djecu. |
Ostavi ja ženu u bolnici u petak, da joj slikaju bešiku pa došo po nju u poneđeljak, kad nje niđe, ni žive ni mrtve. Šta ću, odo ja u upravu, da đe mi je žena, a neki premarijus kaže da ne znaju, da je posrijedi težak oblik mimikrije, ali da ne brinem - po noći oni metnu ljepila za miševe pred klozete, pa da će dolijat ona kad-tad, jer da navodno ima slabu bešiku. |
- Hello? Hello? |
Ne znam što mi se dogodilo kad sam je prvi put vidio. Ne znam što se uopće dogodilo. |
Koliko sam vidio po drugim blogovima, svi pišu o nekim personalijama, a ja bulaznim bespućima patogeno simulirane zbilje pa evo nešto i o meni... |
Jedna stvar mi stvarno nije jasna i ne da mi spavat mirno jer me nepravda boli. I to me boli predatorski, kvari mi životne radosti iskačući, pritajena, iz tame mog opscesivnog karaktera. Kako može Darth Vaider nakon svih pizdarija što je napravio, završit u đedajskoj verziji raja? Raznosi planete, ubija nevine, tamani i one svoje domobrane jer ga ne slušaju, obnaša istovremeno dužnosti i glasnogovornika i glavnog egzekutora Tamne strane... i onda se na kraju pokaje i to kad mu šef napadne familiju. Onaj mu stari autogeno vari sina, a on gleda pa gleda, pa misli hoću – neću, i onda mu odjednom pukne film pa baci starog u bunar. I onda crkne... a gospodin scenarist mu spremno urući indulgenciju. I kakva je tu poruka? Zamislite da ja radim u vodovodu pa da na kraju smijene lijepo ulijem pola litre LSD-ja u rezervoare, i to recimo, za Novu godinu, baš kad se oružje vadi iz podrumu i podmazuje. Pa lijepo uzmem kameru i krenem snimati pojedine psihotične epizode kolektivnog ultra-bad tripa (nema šanse da im bude dobro, da ga jebeš) i fino zabilježim za budućnost kako se krhka kora ljudske pristojnosti raspukla i potonula u govno licemjerja koje je samo prekrivala. I onda nakon dva dana, kad se svi spuste, ja lijepo u novinama napišem iskreno pokajanje uz duboko žaljenje zbog svih poginulih, ranjenih i nestalih te tisuća onih što u šatorima čekaju pomoć pred prepunom psihijatrijom. I onda dođe policija pa me uhapsi i odvede u neke drama dobre toplice pa me tamo uvale u jakuzzi i to zajedno s Angelinom Jollie koju spopadaju napadi MDMA ljubavi i nježnosti. I kad nam baš bude špica, još dođe i lokalni biskup pa nas blagoslovi. Ne znam, možda vrijedi pokušati... |
- Dobar dan, izvolite. |
Priča se da je sedamdesetprve Valpovo izbilo na more negdje u visini Vinodolskog te se zaustavilo i naglo uzdiglo u zrak nakon čega je danima kružilo iznad bivše države. Navodno je to bio znak da otpočne maspok, a pilotirao je, ni više ni manje nego sam Stipe Šuvar. |
Nakon žestoke svađe sa suprugom, L.M. (44), otprije poznat policiji zbog narušavanja javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju, popeo se na krov svoje kuće te praznim pivskim bocama gađao i teško oštetio svemirski teleskop Hubble. Izgrednik je potom mirno priveden te nakon policijske obrade, oslobođen. Na telefonski upit, glasnogovornik Američke svemirske agencije (NASA) kratko je izjavio da se štete još zbrajaju. |
Kao i prošli put, ostala sam nijema pred obiljem ajvara. Znala sam da me voli, ali ovoliko... Privukla sam sinčića k sebi i tiho mu šapnula na uho: "Sine, tvoj otac je svetac..." |
Zna se dogoditi da se čovjek i životinja na prvi pogled toliko zbliže da to stvori usko grlo ili, u najgorem slučaju, zastoj u proizvodnji. Razdvojiti čovjeka od životinje u takvim okolnostima, iznimno je opasno jer, zbog prirode posla i vrste sredstava za rad, zna doći čak i do fatalnih ozljeda onoga koji razdvaja. Stoga je najracionalnije postupanje u takvim okolnostima zalijevanje zaposlenika i životinje ledenom vodom sve dok se strasti ne smire. Zaposlenik se nakon toga, gotovo redovno, vraća svome poslu, a životinja se predaje drugom zaposleniku na daljnju obradu. Uprava ove klaonice apelira na sve zaposlene da neprirodni karakter i opis nemilih događaja ne iznose u javnosti jer bi ova tvrtka, a samim tim i zaposlenici, zbog moralnih implikacija u medijima i negativnog propagandnog učinka, mogli pretrpjeti golemu štetu. |
U mog dragog gadan namaz iza uha, |
E, maloprije mi je palo na pamet, vezano uz moj pogled na povijest ( sa vaše lijeve strane) - što li su tek napravili nesretnim neandertalcima kad su naletili na njih dok su pravili invaziju na Europu. A postoji i kostur miješanog homo sapiens-neandertalac djeteta. Horror, kako to već i biva. Aaaaaaaaa... idemo dalje. |
OMACILA SE U DJETELINI BEZ ZNANJA POGLAVARSTVA! ŽIVODER ZATEČEN NESPREMAN; KRIZNI STOŽER POZIVA NA RED I STRPLJENJE. PANIKA UZELA PRVU ŽRTVU- ROM PREGAŽEN. |
Na prvom grobu pisalo je: “Ovog ubiše Nemci”, a na sledećem sve Nemci, Nemci, Nemci, pa na jednom: “Ovog je ubio zet”, pa opet Nemci, Nemci, Nemci, pa na zadnjem: “Ovaj je još bio živ, al’ šteta bilo rupe”. |
Manojlo Nukić bio je osoba koja bi obavezno svakome zapinjala za oko. Bio je sitna stasa, a osoba tako mršave, suhonjave i kržljave građe valjda se još nije pojavila na kugli zemaljskoj. Bio je urar i život mu je bio odraz zanata. Svaki dan ustajao bi točno u 4.55 ( pet minuta prije sata svog rođenja), a budila bi ga njegova supruga uzvicima: "Izdaja! Izdaja!" Zatim bi odlazio na posao, a potom u šetnju, uvijek u isto vrijeme tako da su njegovi sugrađeni mogli namiještati satove prema njegovim prolascima. Žena mu je bila uvijek bolešljiva, ali nikad bolesna. Spavala je uvijek uz otvoren prozor, a disala nije nikad na usta već uvijek na nos pa je izbjegavala razgovore na otvorenom iz straha da ne dobije hunjavicu, kojoj je bila jako sklona. Dugo vremena nisu imali djece i kad su svi već mislili da je kasno, žena mu je ostala trudna. 21.ožujka, na prvi dan proljeća rodila je četvorke, tri sina i jednu kćerku. Muž joj je mirno saslušao vijesti od uzbuđenog doktora te otišao na matični ured sa spiskom imena. |
Kad sam se, naposlijetku ipak odlučio za uzgoj peradi, otac me se odrekao, majka mi je zanijemila i nedugo potom umrla. Brača bi me kamenovala, a sestra pljuvala kad bi me srela na putu. Župnik mi je rekao da me mrzi i da bi me izopćio iz Crkve, ali da mu sad ne daju, nego kad se situacija malo smiri. Ja mislim da nisam pogriješio. Što je bilo, bilo je. Ne želim cijeli život robovati prošlosti i živjeti u mržnji. Ili ću biti slobodan ili me neće biti! |
HR – Deterdžent za ručno pranje posuđa s dodatkom octa učinkovito odstranjuje masnoće i osigurava besprijekornu čistoću i sjaj. Držati izvan dohvata djece. Djecu pristojno odgojiti te ne tući po glavi. U slučaju da djetetu koje se tuće po glavi deterdžent dospije u oči, ova tvrtka ne snosi nikakvu odgovornost. Kod neodgojene djece tržit će se vještačenje stručnog pedagoškog tijela. U svakom slučaju isprati sa mnogo vode. Kod gutanja vrijede isti kriteriji samo se ispiranje nije dokazalo učinkovitim, što ne znaći da je zabranjeno. Pri traženju liječničke pomoći nije uputno bilo kakvo spominjanje ovog deterdženta već treba ustrajavati na tvrdnji da je dijete obijesno. Za bilo kakve ozlijede glave pri liječničkoj pomoći ova tvrtka ne snosi odgovornost. Ako pri dokazivanju djetetove obijesti isto treba tući po glavi, ne preporučuje se to raditi pred liječnikom. Nakon svakog pranja ruke isprati u čistoj vodi. Ako zbog ozljeda glave nije moguće razlikovati čistu vodu od vode sa deterdžentom, ova tvrtka ne snosi odgovornost za bilo kakve posljedice. Osobama sa osjetljivom ili oštećenom kožom ova tvrtka ne priznaje ustavom i zakonima inače zagarantirana prava. Rok upotrebe biti će naknadno objavljen u domaćim medijima. Zemlja porijekla: Susjedna. Uvoznik: nejasno naveden na ambalaži. |
siječanj, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv