Odlazim od nje i ja se pitam sada, tko je ovdje gost? Dubok trag cipela ostaje u svježem blatu. Ostatak je negdje u trku iščeznuo. Hoću li pričati unucima o bezuvjetnoj ljubavi. Sjetiti se, pomisliti svih onih koji su bili uz mene ili će slike u trenu vratiti osjećaj. Jeftinim trikom ubaciti me u novu predstavu.

Sve te slike…

Usredotočio sam se na bol, samo to je stvarno od tebe. Znam da osjećam…poput igle bocnulo me, poznat osjećaj koji ubija povjerenje i tjera te da se sjetiš svega. U što sam se pretvorio, što postajem prijatelju. Mogu imati sve…ali sve je to prekriveno prašinom…jer iznevjerit ćeš me, iznevjerit ću te. Svi koje znam, otišli su nekamo…svojim putovima…nosim trnovitu krunu…pun sam slomljenih misli koje sad ne mogu vratiti i neizrečenih riječi…Ti voliš nekog drugog, postaješ netko drugi, a ja sam još uvijek ovdje…čekam…

Mogla si imati sve…moje maglovito carstvo…koje sam s tobom isponova gradio…ispod crte vremena, tvoja sumnja nestaje…slatka djevojko…iznevjerit ću te opet…natjerati na suze…miljama daleko opet ću to biti ja…i naći način da budemo zajedno…da te prebolim…

Toliko čekam ljubav…ali čovjek poput mene odumire jer ono što trebam, ne znam hoće li uspjeti popuniti sve te rupe. Nekoga tko će me voljeti kakav jesam…ono što jesam. Minuta ljubavi…je strijela koja može proći kroz moje srce, a da ono nastavi kucati i ne raspadne u tisuću komadića.

Dišem…

Boljeti će me…
naći ću način…zadržati ringišpil prije nego me opet vrati na početak…barem na tren…pogledati ljubavi u oči…sjetiti se tebe, prijatelju…poljubiti je…i po prvi puta ostati…nepomičan…

Povrijedit ću te…
…prkos suze tjera me, ali strah od pogrešne odluke drži me na mjestu…strah od ponovnog pada prevelik je…hoću li ustati ponovno?

Polako odlaziš i to izjeda rane, vrijeme ne može toliko izbrisati…molim te, samo odi…