malena…ne želim te više zamarati teškim riječima, smjernicama kroz život i vezu. Nadao sam se da ću ti postati blizak, shvaćam da to nikada neću biti. Možda su me oči izdale, kada si zatvarala dnevnik vidio sam…“nikada ga neću moći voljeti“. Mislim da moje srce to ne može izdržati, malena, to je tako tužno…
…kao što vidiš, kada me pogledaš, da se lome dijelovi srca i više nisam onakav kakav sam bio…lakše je sjesti i maštati…jer ponekada ljubav koji bi htjeli ne pripada nama…

malena…sjećaš li se kada smo šetali…bio je predivan dan poslije kiše…neću te više gnjaviti, ali hoćeš li mi ispuniti želju i jednom na istom mjestu pustiti smiješak…za mene…
…ništa nije kako se čini…stranac sam sebi…sjena oko mene…zatupljen pogled u daljinu…sve te maske kriju bol…

malena…danas me više ništa ne može iznenaditi, sve sam vidio…ali nekako mi se čini da te ne želim pustiti…da želim patiti…osjećati se živim? Sve imam, a ništa nemam…
…obojio sam sve tvoje slike u crveno…sjena iznad mene…život me čeka da zacijeli rane i popuni rupe…

malena…mislim da sam ti sve rekao…moliti ću se za tebe…da ti se ostvare snovi…
…zaspao sam…sanjam…lebdim nad tišinom s prazninom u sebi…i zaljubljenim pogledom…

malena…danas sam te vidio s drugim, i po prvi puta, moram si lagati…da nikada nisi bila dobra za mene…da je bolje da te nikada više ne vidim…više ti neću pisati…

…doma sam ponovno…hoću li ikada dobiti rat, ne znam…sjeti me se nekada…ja sam onaj koji se zaljubio u tvoj osmjeh…u tebe…