...Što će se dogoditi kada shvatim da sam sam...među vukovima...kriva kretnja, pokret i za mnom ostaje samo krvav trag...Tko si ti? Reci mi...tko si!?
...Suputniče, jesi li uz mene? Teret je lakše nositi u dvoje...čudna je pruga sudbine...
...sijećam se, kao dijete pjevao sam o jednom vlaku koji vodi do „Zemlje sreće“...to dijete putuje sad mnom, nismo sami, ima nas više suputniče...mnogo nas je koji putujemo, neki nose povez, neki naočale, a nekima taj vlak jednostavno promiče...

vjerojatno su na krivoj stanici...

...stari, trošan peron me svakim danom čeka da zakoračim. Nekada zakasnim, nekada jednostavno gledam taj vlak kako odlazi bez mene znajući da nisam spreman voziti se njime...

Zar je tako teško otvoriti srce...stopiti s realnosti, a ne u snu sanjariti...Sve počinje jednom...

Jesi li se ti vozio sa mnom suputniče? Vozi li i tvoj vlak do „Zemlje sreće“? ...eh suputniče, možda si i bio tamo, a ne znaš...“Zemlja sreće“ ti je jako blizu, a tako daleko... Možeš i pješice doć...
...pješačio sam i ja... pješačio sam suputniče, pješačio... po mjesečini, trebaš vidjeti taj most kada se rijeka poigra sa zrakama svjetlosti...

samo taj most se stalno prelazi...ta rijeka vječno teče suputniče...

...čega se bojiš suputniče...da te se nitko neće sjećati ako padneš? Kada padneš, možeš ostati ležati, ali jednom se moraš dignuti i možeš ići samo u jednom smjeru...Reci mi suputniče voliš li više strah i nemir koji nosi strast ili onaj osjećaj kada saznaš da bespomoćno ležiš na podu bez volje da se digneš...

onaj tko zastane na mostu možda ga nikada i ne prijeđe jer rijeka čeka one koji umiru prije smrti...

...prigušena svjetla...dopiru slabi zvukovi operete...glas se lomi ali se probija poput neslomljive strijele i razdire mi prsa...zar je već došlo vrijeme za reći doviđenja suputniče, doviđenja?

od zore sam tražio da zapuše vjetar, zaplete vrijeme da još jednom prođem kroz tvoje snove...

...vjetar zapuše, magla se digne...zaplete vrijeme...stojim...prolazim kroz tvoje snove...i čekam...čekam da prođe i ovaj dan...na kraju...
...kreni suputniče sa mnom...zadnji put...nestanimo u tami...gdje ništa nije važno...

neke stvari su neizbježne...

...dobro došo u neprekidan vrtlog osjećaja...čekajući osvetu onima koji gledaju, a ne vide...
reci mi kako je...