...jednom davno, na početku puta dobio sam pismo o ljudima bez lica. Pitala me tko su ti ljudi, jesu li stvarni? Pero je samo krenulo, oni su što mi želimo da budu, oni su tko mi želimo da budu, oni su naši snovi...Susretao sam ljude bez lica, obrise ljudskosti, gdje su li njihovi osjećaji? Hoće li oni ikada shvatiti?
...igraju poznatu igru, otkrivajući svoje najjače karte malo po malo povisujući ulog do prihvatljivog, u slučaju visok rizika se povuku tražeći utjehu u sebi sličnima....odlično odigrana igra dovodi do uspjeha, a što onda? Nađu li što traže ili tragaju za većim uzbuđenjem dok se krv ne sledi, a srce ponovno zatitra. Tada ostaje samo tiha patnja jer slijedeći korak zahtjeva primanje života za ruku, jesu li oni spremni toliko riskirati? Ili žele živjetu u svome svjetu savršenstvu. Boje se jednostavnosti, boje se da će biti otkriveni...i na kraju ostanu sami...
...Pogriješio sam, oni su ovdje, oni su stvarni, oni su oko nas...naslikani u tisuće nijansa, svaka nijansa posebno izražena, misle da su posebi, a ne znaju da su to sve iste boje.
...suza potekne, dijete se rodi, nada za promjenom, za boljim, putuje sa mnom...ne odustaje...