...ponekad zaboravljam da nismo svi isti...
...ne mogu zaboraviti tko sam, ne mogu zaboraviti tko sam bio što su mi učinili, zašto sam plakao... ...što mi je to mamilo osmijeh, tako krhko i nevino, što nisam htio vidjeti, što sam želio vjerovati... ...nesigurna ruka bacila je kamen, razbila pjev slavuja, hladna je ta ruka koja svakim danom slika nova uvjerenja... ...slavuj tiho, ali prepoznatljivo kroji svoje stihove što ih vjetar nosi kroz sjenu šume, do posljednjeg pera koje vjeruje da će poletjeti na stihovima ljubavi, zagrliti visinu, sletjeti na toplu ruku i zapečaćen poljupcem nestati u tišini glazbe... ...zatvorit ću oči na trenutak i taj će trenutak već proći... |