09 siječanj 2008

..multiplikator za matematičare i informatičare,
..crop faktor za digitalne fotografe,
1,5x
..kad nas dvoje postane troje
(napravili smo puni krug
..kao i kad je sve počelo – sad opet nikad ne spavamo :)

..počelo je tako da
..nikad nisam spavao
..morao sam biti budan,
..jer bilo nas je rijetko ..i samo noću.
..bio je to rat za nas,
..da ostanemo živi,
..nađemo izgubljene snove.
..stalno budni sanjali smo opet.

SUICIDAL THOUGHTS

11 kolovoz 2005

...sometimes
I fear
that that
what I feel could be your thoughts,
..so dark

..so lone

..so determine
..knowing it makes ma a companion,

it ties
it bonds,
..following you
in crime,
I’m not willing to leave you
I will not

maybe I’m just bored,
played by my twisted mind,
but certainly tragic
and beautiful
are these suicidal times…

08 kolovoz 2005

stonoga,
u svakoj ruci batak

06 srpanj 2005

tiho pričaš,

ne razumijem,

ja (samo) dišem glasnije..

pa zadržim dah da čujem,

i sada sigurno i tiho umirem,
gušim se..
samo još malo!
(mislim da mogu)
ne želim da nestaneš..

23 lipanj 2005

..spavaš mi na trbuhu i ne znaš,
da to što valja nisu valovi što ih sanjaš,
nego: moj trbuh te ljulja kako zijevam,
..gutam te tako ponekad a da nikada ne saznaš

tzv.

20 lipanj 2005











Dok smo se kretali jednom određenom brzinom ona je nesvjesno stenjala ispuštajući zvukove, a da toga, po mome, nije bila ni svjesna. Pored nas su prolazile sve one stvari koje prolaze ljudima kroz život, poput života i ostalih tzv. prolaznih stvari, a nas je bio strah da život ne prođe kraj nas, pa smo tog sunčanog dana oko podne dok je sunce bilo visoka na nebu i još je bio dan, odlučili donijeti neke odluke. Jasno nam je bilo sve ono što nam nije predstavljalo nepoznanicu i mi smo se usredotočili samo na one stvari koje nismo izostavili kao nebitne. Postigli smo dogovor koji se odnosio na nadolazeće vrijeme, poznato i kao budućnost, koje nam se sve više približavalo iz dana u dan, začudo isto onako kako se jedno drugo vrijeme, poznato i kao prošlost, gubilo iza nas. Nismo htjeli da nas ta nadolazeća budućnost zatakne nespremne i izbaci iz stanja podjednake opterećenosti sa svih strana (ili ravnoteže – kako je neki zovu) pa smo se dobronamjerno pomaknuli ustranu i tako propustili tu budućnost da nesmetano prođe kraj nas. Nešto kasnije, u nekoj drugoj budućnosti za koju se nismo pripremali smo zaključili da to i nije bio tako pametan potez, ali i to da smo sada zato stariji i iskusniji. Proučavajući priručnik o uspješnom provođenju projekta Budućnost u kilometrima i ostalim skraćenicama, došli smo do još jednog zaključka kojeg u ovoj trenutnoj sadašnjosti smatramo dogovorom, a to je da nam se čini da pojedinci, o čijim imenima sada nećemo, jer nije ni potrebno a još manje moralno i uzorno, ne shvaćaju složenost nadolazeće budućnosti i misle da će je proživjeti kao sadašnjost. Kad samo pogledamo primjere ostalih zemalja, kojima se je budućnost već desila, bez pretjerizma možemo vidjeti kolika je stopa prolaznosti života kroz naš život. Mi se njima stvarno čudimo i zato smo zamislili da ćemo, vozeći se u autu, otputovati negdje dalje, di ćemo imati više vremena do nadolazećeg trenutka u kojem će buduće prolazno vrijeme doći i proći. A slušajući priče ljudi koji žive na otocima, takozvanih otočana, čuli smo da se tamo sporije živi pa se ima i više vremena. Vladajući stručnom terminologijom i onom naučenom u svakodnevnom, privatnom životu koji provodimo kao obični ljudi, znamo da pojam godišnji predstavlja ono što se odnosi na cijelu godinu, iz čega smo uvidjeli da takozvani godišnji odmor trebamo provoditi na otoku i to tokom cijele godine, jer zbog sporosti prolaznosti duže će trebati da nastupi prošlost kao neizbježno vrijeme kojeg se svi sjećaju.



(napisali: ego&be'be)

Parablog

10 lipanj 2005











Da imam malo više vremena rado bi pokrenuo još jedan blog – Parablog.
Kad sam počeo pisati jako mi se svidjela ideja javnog dnevnika gdje te nitko ne poznaje i mogućnost da nađem ljude koji pišu na meni zanimljiv način i da vidim kako drugi doživljavaju stvari koje su meni važne. Što dalje, to mi se više čini da je ova, prije ugodna i tiha, mala zajednica polako postala jako tašta i puna sebe. Sve češće se, čim otvorim blog.hr, ne mogu sjetiti zašto sam došao. Blog je senzacija, naslovi su senzacionalni, ne biti bloger je nepojmljivo a ljudi koji ne vode blogove su građani drugog reda kojima je promaknuo smisao života pa im je jedino preostalo da negdje u tišini, na svježem zraku, skriveni daleko on očiju viših bića dočekaju svoju smrt - bloga im njihovoga bezbložničkog.
Tu je i statistika; fascinantna nakupina naoko bezopasnih brojeva koji tiho lome male umjetničke duše i još tiše im šapuću u uho što – je – to – što – ljudi – žele - čuti. Polako se uvodi red u prajuhu nesređenih misli, pjesama i pitanja, duše se kategoriziraju i sistematiziraju i nebo na kraju biva obasjano (statistički usporedivim)sjajem predivnih zvijezda.
Tako mi nekako tužno izgleda ko da je blog postao smisao sam sebi, veći od ljudi koji tamo obitavaju, a moram reći da sam primijetio i zgodnu listu (top listu) za one koji se u igru uključuju putem SMS-a (koliko ono po SMS-u? nekih 5 kn ili tako nešto… J)


p.s.
Baš smo se prije par dana smijali na račun toga kako bi se ta statistika dala upotrijebiti i za nešto korisno. Evo npr.: žene bi mogle sebi ugraditi male potkožne senzore koji bi registrirali koliko ih često njihovi partneri zadovoljavaju. Rezultati bi se objavljivali na top listama. Posljedica toga bi sigurno – sigurno bila ta da bi na ulicama susretali puno - puno više nasmijanih i sve ljepših lica i sve vitkijih strukova. 100% …ma miljon i 800% jači učinak od vijagre, lanaca, lateks uniformi medicinske sestre i visokih peta zajedno.
(..a dalo bi se i zaraditi – svako javljanje senzora 5 kn + PDV – pa da vidim ko neće)

01 lipanj 2005


-želim
-a razlog?
-hm… pa nema razloga
-želiš bez razloga?
-da ..i neobično mi je to, ali želim
-i ne znaš zašto?
-pa ne osjećam potrebu da znam ..nimalo
-neobično
-misliš?
-pa nisam siguran
-vidiš, kad tražim razlog osjećam se kao da zapravo tražim istomišljenike ili kao da tražim da ne budem sama
-a ovako bez razloga?
-pa kad nešto napravim bez razloga to je kao da dotaknem život, to je nešto što ima smisla, ne traži objašnjenje i nešto u što vjerujem
-pa da! sad i meni ima smisla, ali moram ti nešto reći: ja tebe želim ..bez razloga
-molim?
-želim te
-zašto?
-pa kažem ti: bez razloga
-nije mi to jasno,
-pa zašto se onda smiješ?
-bez razloga
-to znači da ima smisla
-ne
-nego?
-samo mi čini dobro i želim da potraje
-a moja želja?
-pa nemoj tražiti razloge

pričamo ..šutimo

24 svibanj 2005

razgovaramo jednom i dobro nam je
pričamo drugi put i odlično nam je
(zabavljamo se, puni smo dosjetki, izmjenjujemo se)
pričamo ponovo, ali ovaj put ništa; nema nas tu,
pa kako?
pa onda ušutimo i šutimo
i dobro nam je;
šutimo još malo i odlično nam je
(pretapamo se, punimo se, izmjenjujemo se)
šutimo ponovo, ali nam više ne ide, nemamo više o čemu, gubimo se..
pa onda progovorimo i nađemo se..

16 kn

cigareta je savršen alibi,
(čovjek sa cigaretom nikad nema osjećaj da ne radi ništa,
za čovjeka sa cigaretom se kaže: ..puši ili ima čik-pauzu)
cigareta je ljepilo što spaja vrijeme,
(spaja pukotine između seksa i tišine, između sada i malo kasnije, između pitanja i odgovora, između posla i pauze ..fino zaglađuje sitne neravnine svakodnevice)
cigareta je moćna mantra,
(vi znate da je cilj meditacije i molitve da se jedan osjeća smireno, zadovoljno i smisleno u trenutku i jasno vam je da je za to potrebno puno više vremena i discipline nego što imate ..zapalite cigaretu jednostavno)

23 svibanj 2005

..još me nasmijava kako me je nazvala i rekla da mi je izabrala košulju kod švercera,
ne sjećam se kad sam prije toga dobio tako ozbiljnu izjavu ljubavi..
(ne sjećam se kad sam zadnji put tako jako i iznenada osjetio da me neko misli)

dok me nije bilo

18 svibanj 2005

(sjedio sam par dana na sastanku
sve sami stručnjaci,
profesionalno odrađuju svoj posao,)

ja sam samo osjećao da mi vrijeme bježi i da bi i ja pobjegao s njim…

16 svibanj 2005

..griješili smo sinoć na tepihu;
jeli smo fini skupi sir i pili pepsi

05 svibanj 2005












Vraćam se s pauze i zastanem kraj onog malog štanda i zagledam se u par lijepih sisa na naslovnici Playboy-a ..zaobiđem štand i još malo gledam kako neke druge dvije velike sise ispadaju iz košulje na naslovnici ne znam čega ..iznad naslova o inteligenciji pjevačica ili tako nekako.
Samo gledam ..ne bludim u mislima, ne oživljavam te slike koje vidim ..samo gledam i ne mislim na ništa, ništa ...jednostavan oblik ..mekane linije ..čarolija na papiru ..upijam nešto toliko divno prije nego se vratim na posao ..mantra koja djeluje trenutno. Sad točno znam što želim i što ne želim, um mi je bistar poput površine mirnog jezera u svitanje predivnog sunčanog dana negdje daleko u brdima gdje još nisu zašli beton, struja i plastika. Božansku tišinu narušava samo krik orla kojem za dlaku izmiče predivan, arijelom opran, bliješteće bijeli zec koji hita svojoj još bjeljoj zečici na jutarnje oprašivanje.. itd.
..uglavnom: 'ko sise gleda – zlo ne misli.





p.s. dao sam joj 2(dvije) kune da me kupi i kupila me...

04 travanj 2005










predmet: prodajem se,


p.s. može i na crno.

24.03.

30 ožujak 2005










mrak,
plaža,
daleko od grada,
more me gleda,
i smije se …govori:
«sjeti se, to si ti»
motam polako,
dobro je,
sve se preklapa,
osjećam,
rastapa me,
od zaborava
spašava…

«laka radost»
«mladih dana»
«utisak se otima»
«kao sila okeana»
«sliva se ka prstima»
«kao voda bistrog hlada»
«ima dar»
«da oporavlja»
«živi život koji sanja»
«pita se kome pripada»
«u srcu plamen osećanja»
«vatru nosi»
«stihija»

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se