 |
Priče u zenu imaju za cilj spoznaju ili satori. Najpoznatija od svih je vjerojatno "Zvuk jednog dlana". Učenik pokušava 'razumjeti' zvuk jednog dlana jer ga nije u stanju percipirati osjetilima. Um čiji je osnovni zadatak baratati sa informacijama dobivenim od osjetila ne zna s čime barata.
| Pokušava zahvatiti objekt svog promišljanja i gubi uporište jer traži informacije kojih nema, gubi se kao što mrav gubi orijentaciju na Mőbiusovoj traci. Zen priča nije logična ona nema radnju, njen jedini cilj je dovesti um do absurda, to je vješto smišljena zamka. Um ne zna stati, on traži rješenje kojeg nema, na kraju sam sebe zaveže u gordijski čvor da bi sljedećeg trena bio sasječen u paramparčad. Um se predaje da bi se izdigao iznad uma, on mora umrijeti jer je sam sebi prepreka. Satori je samoubojstvo umom.
Ljubav je metafora za satori u domeni srca. A ljubavna priča?
Ona se budi treptajem oka, slučajnim nestankom u noći ili percepcijom glasovne konstrukcije 'halo' u telefonskoj slušalici. U ljubavnoj priči ne postoji 'logika stvari' niti apsurd, ona se gradi na vjeri u emocije. Ljubavna priča ja nježna zavodnica, ljubavne niti su ljestve ljubavne zaluđenosti, zen probuđenost je ovdje zamijenjena nestajanjem u opijenosti ... u tvojem glasu ... u tvojem uzavrelom dodiru. Ekstaza ljubavne priče nije trenutak, nije bljesak, nije borba. Ljubav je predavanje i upijanje, ritam koji se uzdiže i penje spiralom uzajamnog ispreplitanja. Ako si čula ritam zvončića ovijenih oko nagih listova plesačice kako ubrzava od potpunog mirovanja do beskonačnosti onda je to najbolja vizuelno-slušna aproksimacija ljubavnog ritma koju ja znam. Svaki tvoj dodir i svaki tvoj 'volim te' je jedan zvon više u tom uzdizanju.
Ljubavna priča nema kraja jer nema ni početka. Ljubav se budi i prisjeća, ljubav se nastavlja i nadograđuje. Ako netko umire u ljubavi to su onda ljubavnici, oni moraju umrijeti. Oni moraju umrijeti u ljubavi.
Šekspir je izgleda znao za tu skrivenu zamku ljubavi, ali ju je morao ispričati na šekspirovski način jer ga inače ne bi razumjeli. Romeo i Julija nisu umri zbog nesporazuma, umrli su zbog ljubavi i za ljubav.
A ova oda ljubavi, ljubavi moja, je samo zvon našem ljubavnom zagrljaju. Volim te.
|
|