Il postino

24.12.2005., subota

plavičasti dim




Šutke je uzela njegov dlan i stavila ga u svoje već natopljeno međunožje. Ovaj put je ona naprosto bila brža.

Posljednjih pola sata vožnje proveli su bez riječi, emocije su bile suviše jake, neizrecive. Ona je s vremena na vrijeme zagrizla donju usnu, pogledala bi u retrovizor, on bi izvukao svoju ruku iz njezinog rukava da može promijeniti brzinu i opet se uvlačio u njenu podlakticu da poveća površinu dodira. Voljela je te njegove male ludosti. Do brvnare su imali još 200 metara ugaženog snijega.

Kružio je cijelom površinom dlana nježno masirajući njen klitoris i nabreklu vulvu. Svaki novi krug podizao je toplinu do njenih grudi i preko bradavica je vraćao njegovom jednako uzavrelom nepcu. Znala ga je napaliti jednom riječi, jednim pokretom glave, jednom dodirom ... mirisom požude obasipala ga je od samog početka putovanja. Kad bi počela masirati svoje grudi znao je da joj se orgazam već penje uz kičmu ...
Naučila ga je svim svojim tajnama, a on je izgleda bio dobar učenik. Ubacivali bi se u ritam jedno drugome i improvizirali u sporim rastućim spiralama. Milovala ga je i ljubila, ubrzano, snažno. Željela ga je, još. Ostavio je njoj da sama odluči kad će ga uzeti. Masaža nabreklim glavićem po klitorisu dovodila ju je do ludila, prije penetracije pogotovo ... masirala se sama i približavala točki bez povratka. Oči su uvijek duboke i beskrajne, pred orgazam posebno ... ovaj put ga je čekala da polete zajedno ...

Vrhovima prstiju je brojao pore po njenim leđima i vratu ...

- Ne spavam, samo nastavi tako ... i zaboravila sam ti nešto reći ... volim te.

Kosom je brisala suze na njegovom licu ... imali su još cijelu noć pred sobom.

- 11:35 - ajmo curice ajmo dječaci (36) - nosi kući - #

20.12.2005., utorak

od svih samoća ...









... najdraža mi je ona u prirodi. Ponesem dovoljno hrane da mogu preživjeti, omiljenu knjigu, kuhalo ... sve to strpam na bicikl i krenem. Ne idem bez cilja, dapače, sve je dobro planirano. I predobro, predobro u smislu da nikad ne bude tako kako je zamišljeno.

U čemu je tajna? U tome što nikuda ne moram stići -- idem a ne moram stići. Jedino čemu posvetim malo više pažnje je mjesto za spavanje, nastojim da bude na

mjestu koje sunce obasja na izlasku. Ti si lud! Misliš samo na sebe! Kupiti ću ti mobitel da se možeš javljati gdje si ... svašta čujem na svoj račun. I svima im odgovaram: "Da, ja sam sve to, i vjerujte mi, sretan sam takav kakav jesam.

Posebna je draž kad zalutam. Znam da sam negdje tu, karta govori jedno, kompas drugo, a moj osjećaj treće. To je onaj skriveni dio plana :) Jednom, negdje u brdima između Drežnice i Brinja, do mraka je još bilo dobar sat vremena i ja sam još uvijek bio nadobudan i planirao stići do Alana. Odustao sam zašuvši lavež pasa i svijetlo na rubu šume ... zaselak kao u priči... pokucam na vrata i upitam za smještaj. Upozorili su me na divlje svinje i pokazali šljivik poviše kuće.

Pijuckao sam čaj i hvatao posljednje zrake zalazećeg sunca koje se raspršivalo po paučinastoj livadi. Vjetar je puhao u naletima i svaka je travka titrala u vlastitom ritmu. Sve je titralo, i livada i šuma i mjesec koji je provirivao na suprotnoj strani... Jutro je bio upravo onakvo kako je gazda opisao.

[ Koići, lipnja 2002 ]


- 01:19 - ajmo curice ajmo dječaci (10) - nosi kući - #

17.12.2005., subota

napravite eksperiment ...


... ostavite jedno jutro mobitel kod kuće i napišite svoje komentare o tome što se dogodilo ...

Znaš da živiš u 2005 kad ..

  1. Slučajno uneseš password u brojšanik mikrovalne

  2. Nisi igrao solitaire sa pravim kartama već godinama

  3. Imaš listu od 15 telefonskih brojeva kako bi dobio 3 člana svoje obitelji

  4. Šalješ e-mail osobi koja sjedi za stolom do tebe.

  5. Tvoj razlog zašto nisi u kontaktu s familijom i prijateljima je taj što oni nemaju e-mail!

  6. Parkirao si se u dvorištu vlastite kuće, uzimaš mobitel i zoveš da provjeriš ima li koga u kući da ti pomogne iznijeti namirnice iz auta!

  7. Svaka reklama na TV-u ima web adresu u dnu ekrana.

  8. Napuštanje kuće bez mobilnog aparata je razlog za paniku (kojeg nisi imao prvih 10, 20 ili 30 godina života).

  9. Ustaješ ujutro i pokrećeš internet i prije ispijanja prve kave.

  10. Počinješ pokretati svoju glavu lijevo-desno da se nasmiješ. :-)

  11. Čitas ovo, klimaš glavom i smiješ se.

  12. Čak još gore, točno znaš kome ćeš proslijediti ovaj email.

  13. Toliko si zauzet da nisi primijetio kako ne postoji stavak 9 na ovoj listi!

  14. Sad si zastao i provjeravaš da li stvarno nema stavka 9 na ovoj listi!

  15. SAD SE SMIJEŠ SAMOM SEBI



- 17:01 - ajmo curice ajmo dječaci (8) - nosi kući - #

12.12.2005., ponedjeljak

o slobodi ...









Razmišljanja o slobodi nameću mi dva općenita stava o njoj: 'o slobodi' za i 'slobodi od'. U većini slučajeva nismo slobodni za ostvarivanje svojih ciljeva jer nismo 'slobodni od'. Nismo slobodni od loših navika: alkohola, cigareta, kupovanja, pa čak i od ponižavanja od strane druge neke osobe ... Čak i kad spoznamo što nas to veže i kad znamo što reba učiniti dešava se da nam ponestaje snage, vrtimo se u krugu, gubimo motivaciju i ponavljamo jedno te isto. Zašto? Ishodište nezadovoljstva sa samim sobom duboko je ukorijenjeno u strahu.
Odakle taj strah? Gdje su njegovi korijeni? Znači li da moramo biti hrabri kako bismo pobijedili strah? Strah ne mora biti ni uočljiv, čak ga u mnogim situacijama tako i ne nazivamo; radije ćemo reći da je glupo 'rezati granu na kojoj sjedimo'.

Korijeni straha su u vlastitom egu. Sve ono što nam daje osjećaj sigurnosti, ugode, pripadnosti ili ... ego drži na okupu i stalno nam to interpretira kao suštinsku potporu vlastitoj egzistenciji. Odbacivanje i najmanje sitnice koja podupire tu sliku o nama shvaćati ćemo kao napad na naš bitak. Nismo u stanju bilo što pokrenuti jer nismo slobodni, nismo slobodno od vlastitog ega.

Priča:
Djevojka s dugom kosom ide ulicom, vjetar joj puše u leđa i baca joj vlastitu kosu u oči i usta. Ona žuri na posao i stalno je odmiče kako bi vidjela kuda hoda. Negoduje i ljuti se na vjetar. Da je slobodna okrenula bi se i krenula uz vjetar.

Svi mi trčimo i jurimo da stignemo na posao, u školu, po djecu u vrtić, u kupovinu. Život nam je ispunjan obavezama, dužnostima, željama ... Smeta nas kolega na poslu, smrdljivac u tramvaju, neljubazna prodavačica ... sve su to vjetrovi koji nam pušu u leđa. Nismo u stanju okrenuti se i krenuti u drugom pravcu jer nismo slobodni. Ego nam nudi trgovanje i kompenzaciju: "ako sam tu izgubio tamo ću dobiti i opet će biti dobro." Kompenzacija na kompenzaciju koja je već kompenzirana nekom kompenzacijom.

Najveća kompenzacija koja postoji je 'ljubav'. Najveća u smislu da smo puno toga u stanju uložiti za ljubav. Pa čak i vlastiti život. Ali dok god nismo 'slobodni od' nismo slobodni za Ljubav. Mislim na Ljubav koja nas oslobađa za sve, ama baš sve što bismo mogli biti u stanju učiniti za za sebe i biti nesebični prema drugima. Kažem 'za sebe' jer je prvenstveno važno voljeti sebe. Onaj tko ne voli sebe blokiran je u ljubavi prema drugima.

Tipičan primjer 'nesebične ljubavi' je ljubav majke prema vlastitom djetetu. Koliko je ona zaista nesebična? Napadne li tigar njeno mladunče majka će biti na leđima tigra. Hoće li ona to učiniti sa svako ljudsko mladunče? Uglavnom će se njena reakcija svesti na glasno pozivanje upomoć. To što majka voli u svom djetetu, je ona sama, njeni vlastiti geni; priroda se je na taj način pobrinula za opstanak vrste.

"Ljubav me ispunjava", "ljubav me hrani", "ljubav mi daje snagu" ... mnogo je takvih izreka o ljubavi ... mogli bismo ih nazvati: "Ljubav kao gorivo". Čovjek je sposoban ljubav transformirati u nešto drugo, on kreira, ljubav mu omogućava tu kreaciju. On sebe manifestira kroz ljubav i uz pomoć ljubavi. Zadovoljstvo vlastitom manifestacijom koja proizlazi iz ljubavi je najveći osjećaj ispunjenosti koji smo sposobni doživjeti ... živjeli.

Ubijmo ljubav kao kompenzaciju i borimo se za ljubav kao gorivo! :)


- 12:03 - ajmo curice ajmo dječaci (15) - nosi kući - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

04/12 (3)
03/12 (1)
01/07 (1)
09/06 (1)
05/06 (1)
04/06 (1)
03/06 (2)
02/06 (2)
01/06 (1)
12/05 (4)
11/05 (3)
10/05 (1)
09/05 (1)
08/05 (2)
07/05 (3)
06/05 (4)
05/05 (1)
04/05 (2)
03/05 (8)
02/05 (8)
01/05 (3)
10/04 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Čemu sve to?


A potrebno je tako malo ...

Poslušaj: Sheila Chandra

čitam:

blogačenje

Još nešto

Putnici, svratite na čašicu razgovora ...

pijesak-at-gmail.com

optimizirano za Mozillu


Samo za tvoje uši:

Cilljaj na zvijezde. Ako i promašiš, završiti ćeš među njima.
razumica

Drhtaj bjeline

vrijeme prolaznosti

još noćas
tobom zaustavljeno

dodirom
vanzemaljskih htijenja

uz plam
dogorjele svijeće

mirisne

ukradene
iz tame

tu pored
tople peći u tišini

na kraju
bijelih svjetova

sa zapletenim
nemirima u kosi

sa mekim sjenama
u naručju nedorečenog

u noći
satkanoj od tvog imena

alkemičar

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se