|
Razmišljanja o slobodi nameću mi dva općenita stava o njoj: 'o slobodi' za i 'slobodi od'. U većini slučajeva nismo slobodni za ostvarivanje svojih ciljeva jer nismo 'slobodni od'. Nismo slobodni od loših navika: alkohola, cigareta, kupovanja, pa čak i od ponižavanja od strane druge neke osobe ... Čak i kad spoznamo što nas to veže i kad znamo što reba učiniti dešava se da nam ponestaje snage, vrtimo se u krugu, gubimo motivaciju i ponavljamo jedno te isto. Zašto? Ishodište nezadovoljstva sa samim sobom duboko je ukorijenjeno u strahu.
|
Odakle taj strah? Gdje su njegovi korijeni? Znači li da moramo biti hrabri kako bismo pobijedili strah? Strah ne mora biti ni uočljiv, čak ga u mnogim situacijama tako i ne nazivamo; radije ćemo reći da je glupo 'rezati granu na kojoj sjedimo'.
Korijeni straha su u vlastitom egu. Sve ono što nam daje osjećaj sigurnosti, ugode, pripadnosti ili ... ego drži na okupu i stalno nam to interpretira kao suštinsku potporu vlastitoj egzistenciji. Odbacivanje i najmanje sitnice koja podupire tu sliku o nama shvaćati ćemo kao napad na naš bitak. Nismo u stanju bilo što pokrenuti jer nismo slobodni, nismo slobodno od vlastitog ega.
Priča:
Djevojka s dugom kosom ide ulicom, vjetar joj puše u leđa i baca joj vlastitu kosu u oči i usta. Ona žuri na posao i stalno je odmiče kako bi vidjela kuda hoda. Negoduje i ljuti se na vjetar. Da je slobodna okrenula bi se i krenula uz vjetar.
Svi mi trčimo i jurimo da stignemo na posao, u školu, po djecu u vrtić, u kupovinu. Život nam je ispunjan obavezama, dužnostima, željama ... Smeta nas kolega na poslu, smrdljivac u tramvaju, neljubazna prodavačica ... sve su to vjetrovi koji nam pušu u leđa. Nismo u stanju okrenuti se i krenuti u drugom pravcu jer nismo slobodni. Ego nam nudi trgovanje i kompenzaciju: "ako sam tu izgubio tamo ću dobiti i opet će biti dobro." Kompenzacija na kompenzaciju koja je već kompenzirana nekom kompenzacijom.
Najveća kompenzacija koja postoji je 'ljubav'. Najveća u smislu da smo puno toga u stanju uložiti za ljubav. Pa čak i vlastiti život. Ali dok god nismo 'slobodni od' nismo slobodni za Ljubav. Mislim na Ljubav koja nas oslobađa za sve, ama baš sve što bismo mogli biti u stanju učiniti za za sebe i biti nesebični prema drugima. Kažem 'za sebe' jer je prvenstveno važno voljeti sebe. Onaj tko ne voli sebe blokiran je u ljubavi prema drugima.
Tipičan primjer 'nesebične ljubavi' je ljubav majke prema vlastitom djetetu. Koliko je ona zaista nesebična? Napadne li tigar njeno mladunče majka će biti na leđima tigra. Hoće li ona to učiniti sa svako ljudsko mladunče? Uglavnom će se njena reakcija svesti na glasno pozivanje upomoć. To što majka voli u svom djetetu, je ona sama, njeni vlastiti geni; priroda se je na taj način pobrinula za opstanak vrste.
"Ljubav me ispunjava", "ljubav me hrani", "ljubav mi daje snagu" ... mnogo je takvih izreka o ljubavi ... mogli bismo ih nazvati: "Ljubav kao gorivo". Čovjek je sposoban ljubav transformirati u nešto drugo, on kreira, ljubav mu omogućava tu kreaciju. On sebe manifestira kroz ljubav i uz pomoć ljubavi. Zadovoljstvo vlastitom manifestacijom koja proizlazi iz ljubavi je najveći osjećaj ispunjenosti koji smo sposobni doživjeti ... živjeli.
Ubijmo ljubav kao kompenzaciju i borimo se za ljubav kao gorivo! :)
|
|
