Vrata metroa su već odavno bila zatvorena, a on je svoj pogled još uvijek sakrivao iza nemirnog plamička svijeće. Večer je bila sve samo ne ugodna, bar za njega. Na kraju je ipak priznao, nije imao izbora --- ona je šutila i promatrala ga, dugo ... predugo.
- Kasno je da sad odlaziž, a taksi je skup. Možeš spavati u dnevnom boravku - predloži mu.
.....
San nije dolazio. Zabavljalo ga je poigravanje svjetla ulične lampe i sjene treperavog lišća s ulice. Neki tonovi u daljini pokušavali su postati muzikom. Ova noć je iz njega istisnula i posljednji centimetar boje.
- Znadeš li ti da ćemo samo patiti - izgleda da nije bio jedini neprijatelj sna te večeri.
- Bolje i to nego ništa - uzvrati.
Šutila je, dugo ... predugo. Okrenuo je jastuk na suhu stranu.
.....
Uzela je njegov dlan i položila ga na svoje lice ... Trepavice ... slani rubovi vrelih usana. Svaki je daljnji pokret bio suvišan.
.....
Šutili smo. Dugo .... dugo
|
|
|