 |
Prvog dana ti uzmu svu odjeću i ošišaju te na ćelavo.
Drugog dana čekaš da se nešto desi, vrijeme prolazi sporo. S vremena na vrijeme ti daju koricu kruha i šalicu čaja.
Četvrti dan pitaš se za smisao svega toga i želiš pobjeći.
Peti dan dobiješ koricu kruha i šalicu čaja, plačeš od sreće jer si dobila malo pažnje.
Šesti dan dobivaš dozvolu da vidiš i ostale polaznike. Svatko nosi svoj lončić za čaj oko pasa i razmišlja hodajući u krug.
Sedmi dan shvatiš da si u zatvoru ali ti nije jasan razlog. Pitaš druge je li to zaista tako a oni te gledaju u čudu. Obeshrabrena si i odustaješ od daljnje potrage za smislom. Pokrivaš oči rukama i sakrivaš jecaj. Konačno prihvaćaš svoju samoću. Shrvana si, predaješ se a da se nisi ni pokušala boriti .... Pružam ti ogledalo i brišem tvoje suze - nisi se vidjela već godinama.
Diviš se vlastitoj ljepoti, nakon toliko vremena.
|
|