Il postino

26.04.2012., četvrtak

činiti dobro

Davanje milodara djeci i prosjacima ne čini me sretnijim. Ne znam kako je to kod vas? Desi se da poklonim desetak kuna nekom uličnom sviraču kad njegova muzika dotakne moju dušu. Ponekad sustavno pomažem nekoj školi ili pojedincu. To me bar čini smirenim i nudi mi osjećaj da sam koristan. :))) Pitate se zašto sam se nasmješio? Reći ću vam ...

...jednom davno dobio sam 'kompliment' od domoroca s Nove Gvineje da sam koristan kao i njegov pas. Gledao sam ga s čuđenjem jer nisam shvatio u kakvoj smo vezi njegov pas i ja. Posrednik u toj vezi je svakako on ... ali moj ograničeni um to nije bio u stanju doživjeti kao kompliment. Tek kad mi je objasnio da u džungli, a tamo je džungla odmah iza njegove kuće, po ponašanju svog psa naslućuje je li opasnost 'iza ugla' ili nije, shvatio sam što je želio reći. A što sam ja to učinio da sam pokrenuo njegove asocijacije malo je poduža priča. Možda drugi put...

Razmišljam o 'dobrim' djelima i 'dobrim' stvarima koje sam učinio. Jesu li zaista dobra? Neka od njih bila su kratkoročno 'dobra', a dugoročno 'katastrofalno loša'. Uvjeren sam da to isto vrijedi kako za osobna tako i za 'zajednička' djela i civilizacijska dostignuća. Kriterij 'dobrote' vrlo brzo me dovede do situacije da ne razumijem ni samog sebe, a jednako tako ni druge. Sjećam se trenutaka iz djetinjstva kad sam se loše osjećao zbog vlastitih emocija, a samo zato jer su mi govorili da 'to i to' nije dobro.

Umjesto razmišljanja o 'dobroti' možda je korisnije razumjeti je li moje djelo početak (uzrok) ili posljedica niza akcija. Naravno, to uključuje pretpostavku da vjerujem u uzročno-posljedičnu konstrukciju svijeta. Zamislite situaciju u kojoj ste uzrok nečijih suza i u sljedećem scenariju pružate maramicu da pomognete u brisanju tih suza. Nudi li vam se neko 'moralno okruženje' tog scenarija ili ste mrtvi-hladni?

Teško je biti promatrač...

Ja nisam Pavle (sam na svijetu), socijalno sam biće i veći dio moje introspekcije odnosi se na prekopavanje vlastitog okruženja. Moja individualna sreća i zdravlje nisu odjeljivi od zdravlja i sreće drugih i nerazumijevanje odnosa s drugima doživljavam kao zabrinutost, čak i kao bol. U takvom stanju nisam u stanju činiti 'dobro'.

(Catch-22) kad razmišljam o tome što je dobro onda nisam dobro.

Ne znam kako je to riješio Jursenarin Hadrijan u svojim memoarima, ali izgleda da nije riješio kad je 'catch' i dalje prisutan. Ako se dobro sjećam, Hadrijana nije toliko mučilo kako spasiti Rimsko carstvo nego kako spasiti samoga sebe. Nije ni slutio da će ga spasiti jedna (ne)obična žena s tako mističnim imenom: Margarita.

- 00:36 - ajmo curice ajmo dječaci (8) - nosi kući - #

07.04.2012., subota

?????

- tata evo gliste u mlaki vode, udavit će se, što da radim?
- neće, pusti je, glista voli vodu
- ali tata ....
...
...
...

- tata, a što nastane kad se glista udavi?
- nastane udav
- to još nisam čula
- ja jesam, a tebi želim da odgovaraš na puuuuno pitanja svoje djece
- i hoću, da znaš, i kupit ću im puuuuuno glisti

- 22:36 - ajmo curice ajmo dječaci (2) - nosi kući - #

06.04.2012., petak

slobodan pad

Nisam prikrivao ni svoje namjere, ni svoje misli niti svoje osjećaje, a Ona je sve to interpretirala na svoj način. Nije me vidjela. Dovršavala je rečenice koje sam započeo, sugerirala mi što bih trebao zaključiti, ukazivala na moje mane. A ja samo samo želio da me ponekad netko sasluša ili pomazi. Stvarala je hologram mog svijeta od svojih misli, svojih osjećaja i svojih namjera. Malo pomalo taj se hologram počeo uvlačiti u moj vlastiti. Kaos je bio na pomolu...

Počeo tajiti neke sasvim male bezazlene stvari za koje sam pretpostavljao da bi mogle izazvati oluju. Zatim sam počeo sakrivati svoje namjere, a na kraju sam prestao izražavati i svoje osjećaje. Ona interpretirala moje namjere, moje emocije i moje riječi od prije nekoliko godina jer do sadašnjih nije mogla doprijeti. Kamen oko mog vrata je postao pretežak, uže je stezalo do boli. Ponestajalo mi je zraka, svi više i više...

Progovorio sam i s^am počeo interpretirati svoje misli, emocije i namjere. Za nju je to bio šok. Nije me takvog poznavala...

Ona je još uvijek u šoku a ja sam u slobodnom padu na vlastitu planetu.

Tajne ne postoje, pa čak ni i one najmanje, svemir zna sve, pa zašto ih onda onda ne bi znali i ljudi.
- 09:23 - ajmo curice ajmo dječaci (3) - nosi kući - #

<< Arhiva >>

04/12 (3)
03/12 (1)
01/07 (1)
09/06 (1)
05/06 (1)
04/06 (1)
03/06 (2)
02/06 (2)
01/06 (1)
12/05 (4)
11/05 (3)
10/05 (1)
09/05 (1)
08/05 (2)
07/05 (3)
06/05 (4)
05/05 (1)
04/05 (2)
03/05 (8)
02/05 (8)
01/05 (3)
10/04 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Čemu sve to?


A potrebno je tako malo ...

Poslušaj: Sheila Chandra

čitam:

blogačenje

Još nešto

Putnici, svratite na čašicu razgovora ...

pijesak-at-gmail.com

optimizirano za Mozillu


Samo za tvoje uši:

Cilljaj na zvijezde. Ako i promašiš, završiti ćeš među njima.
razumica

Drhtaj bjeline

vrijeme prolaznosti

još noćas
tobom zaustavljeno

dodirom
vanzemaljskih htijenja

uz plam
dogorjele svijeće

mirisne

ukradene
iz tame

tu pored
tople peći u tišini

na kraju
bijelih svjetova

sa zapletenim
nemirima u kosi

sa mekim sjenama
u naručju nedorečenog

u noći
satkanoj od tvog imena

alkemičar

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se