nedjelja, 31.08.2008. 14:28

Prave si boje dodala na taj portret zivota mog: talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog. I lila, tamnu, ceznjivu,i boju breskve, neznu i sramezljivu,setno sivu, nepogresivu.

Post zapocinjem divnim stihovima Djordja Balasevica :

„Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.“


Kako se zahvaliti najvaznijoj osobi u mom zivotu ? Njoj.

Njoj koja me je naucila da je svatko divna osoba te da je jedina razlika izmedju ljudi ta sto jedni vise pokazuju koliko vrijede i koliko su lijepi iznutra,a drugi manje .
Njoj koja me je naucila postovati druge ,bez obzira da li su me povrijedili ili ne , objasnjavajuci da ce te iste osobe jednom shvatiti koliko su me povrijedile te da ce oni biti ti koji ce me moliti za oprost .
Njoj koja me je naucila kako biti jaka i kako pokazati svoju snagu onda kada ti je najteze .
Njoj u cijim divnim pricama uzivam.
Njoj koja je moje djetinjstvo ucinila bajkom .
Njoj koja me je naucila da je masta carolija duse.
Njoj koja je bila tu kada sam se upoznavala sa svijetom ljubavi , kada sam prvi put plakala zbog decka i kada sam se prvi put suocila sa ljubavi kao takvom .
Njoj koja me je naucila da uvijek trebam pomagati drugima ukoliko je to u okviru mojih mogucnosti jer nikad ne znamo sto ce se dogoditi . Mozda i nama ,jednom bude potrebna pomoc iste osobe ?
Njoj koja je cijeli svoj zivot podredila meni i mom bratu .
Njoj s kojom mogu pricati niz sati , a da pritom ne osjetim nikakav umor .
Njoj kojoj se divim .
Njoj koju obozavam.
Njoj . Mojoj mami .
Mama , rijeci koje bi mogle ,barem priblizno opisati koliko te volim , jos uvijek nisu izmisljene . Moje djetinjstvo se , po mnogo cemu , razlikovalo od djetinjstva vecine mojih poznanika . Prolazile smo kroz veoma tesko razdoblje,a kada smo pomislile da je ono zavrseno te da su svi nasi problemi , naprosto nestali , pojavili su se novi . No,zanimljivo je da smo uvijek ostale – zajedno . Niti jedna nedaca koju nam je zivot priustio nas nije mogla razdvojiti . Ne mogu poreci da cesto udjemo u sukob te da , na trenutke pozelim da provedem barem jedan dan potpuno sama . No, kada sam se osvrnula oko sebe , shvatila sam da nisam niti prva , a ni posljednja koju obuzmu takve misli ,barem na trenutak . Postoje divni i prelijepi trenutci ali i oni manje lijepi . Upravo zbog njih , obozavam ono sto jesi . Obozavam inteligenciju kojom zracis . Tvoj specificni osmijeh koji svatko od tvojih poznanika i prijatelja , obozava . Tvoju divnu kosu i nacin na koji leprsa na vjetru . Tvoj nacin na koji pokazujes svoje emocije . Tvoju skromnost . Tvoju snagu i sposobnost da pobijedis sve prepreke koje ti se nadju na putu . Tvoj odlican smisao za humor kojem nitko ne moze odoljeti . Nekad sam se divila istaknutim historijskim licnostima , nekad uspjesnim i imucnim licnostima,a sada shvatam da si ti ona kojoj se istinski divim .

Rijeci koje ti posvecujem nisu ni priblizno onom sto ti zasluzujes i zato vec danima pokusavam napisati nesto uistinu divno premda se ni to ne bi moglo porediti sa tvojom unutarnjom i vanjskom ljepotom . Napisem jednu recenicu ,a zatim je izbrisem . Trebala bih napisati recenice koje jos uvijek nisu izmisljene . Koje su poput unikata , kao i ti . Ti ne zasluzujes obicne recenice u kojima cu pisati da te volim i da sam ti neopisivo zahvalna .Ti zasluzujes stihove jos nenapisane i rijeci jos neizrecene .
Mama , volim te !
Tata,zao mi je jer napisane rijeci ne mogu posvetiti i tebi .



Ples latica cvijeca . Spokoj u meni . Misli .
Upravo promatram ples latica cvijeca . Osjecam spokoj.Razmisljam o svojoj baki i svom djedu .Osobama u cijim pricama uzivam . Opcenito,obozavam slusati price iz mladosti svojih roditelja ali i bake i djeda . Ne treba mnogo da shvatimo da se mnogo toga promijenilo . Oni su zaradjivali za zrak koji udisu dok ja ne radim nista .Moja jedina duznost je nauciti gradivo u skoli te se pristojno ophoditi prema drugima .To je jedino sto moja obitelj trazi od mene ,a pruzaju mi sve .Kada kazem da sam u izlogu odredjene prodavnice , pronasla nesto sto mi se dopada - odmah to dobijem.Dovoljno je da lijepo zamolim . Katkad pomislim da nisam zasluzila sve ovo sto imam ,a imam sve . Mnogo vise od onog sto sam zasluzila . Moje ponasanje , na trenutke , ne prilici osobi kakva bih trebala biti .





Osjecam se mnogo bolje od dana kada sam napisala prethodni post iako se , u principu nije mnogo toga promijenilo.On je odlucio da cini ono sto mu ne ide u prilog i ono sto mu ,definitivno ne moze pomoci . Iako ne volim misliti da sam nemocna , ovaj put odustajem jer ne mogu smognuti snage da se nastavim boriti . Kada bih i smognula snagu za borbu , znam da ne bih postigla ono sto bih htjela . Poznajem ga . Kada nesto odluci , ne odustaje od toga dok on ne shvati da grijesi , a to potraje dugo .
Nisam vise vazna ja , niti ono sto ja osjecam . Vazno je ono sto on cini sebi . Shvatila sam da nisam jedini krivac za ono sto se dogodilo . Shvatam da je krajnje vrijeme da prestanem smatrati sebe krivom za sve lose sto se dogodi . Realno , niti u jednom pogledu nisam mogla utjecati ( niti sam to ucinila ) na njegovu odluku da sebi unistava zivot i ono za sto se je , cijeli zivot borio . Ono za sto se trudio . Ono zbog cega je dozivljavao uspone i padove ali je uspio. Ako je on spreman odustati od svega onog cemu je posvetio polovinu svog zivota , nazalost ne mogu uciniti nista po pitanju toga .
Nikad nisam bila poput drugih osoba moje dobi . Oduvijek sam veoma cudna iako se,katkad trudim ne dozvoliti da to izidje na vidjelo . Jedna sam od onih koji se najvise trude oko toga da stvore sliku sretne osobe cak i onda kada se ne osjecaju tako . Polovinu svog djetinjstva sam provela glumeci da sam nesto sto nisam da bi drugi stekli lijep dojam o meni . Kada sam prolazila kroz veoma tesko razdoblje u mom zivotu , nitko nije bio tu . Naprosto osjecam da mi je potrebno barem nekoliko dana za sebe . Da se odmorim i razmislim o svemu sto se dogodilo,a dogodilo se mnogo toga .
Uz to,blizi se pocetak skolske godine . Bila sam ubijedjena da ce se ovaj pocetak razlikovati od ostalih te da se ove godine , nekoliko dana do pocetka skolske godine , nece dogoditi nesto sto ce me slomiti i sto ce odvratiti moje misli od skole i svega vezanog za nju , kao sto se to do sad dogadjalo.No,prevarila sam se . Bilo mi je suvise lijepo da bi potrajalo . Naposlijetku,trebala sam predvidjeti da ce se ovakvo nesto dogoditi . Svaki put kada sam okusila cari srece i kada bih pomislila da sam sretna te da je sve , napokon na svom mjestu , uvijek bi se dogodilo nesto sto bi me ubijedilo u suprotno . Ni ovaj put nije bio iznimka.
Na zivot posmatram kao jedan ples . Tokom plesa , imamo trenutke kada osjecamo da smo puni snage i kada se trudimo pokazati nase plesno umijece ali , suprotno tome,imamo i trenutke kada osjecamo da smo na izmaku snaga te da nedostaje veoma malo da zaustavimo ples . Ja se osjecam upravo ovako , kao da sam na izmaku snaga . No,ni ne pomisljam da zaustavim ples . Uvijek sam bila borbenog duha i zasto bih to dozvolila da se to promijeni zato sto se dogodilo nesto sto me povrijedilo ? I ovaj put cu biti jaka jer moram . Zbog svojih najmilijih i , naposlijetku zbog sebe .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.