četvrtak, 17.07.2008. 12:38

[° Life isn't about waiting for the storm to pass . . . It's about learning to dance in the rain . . . ° ]

Tisina nad beskrajem mora i neba , gubi se u plavetnilu horizonta .Pojavljuje se vjetar koji njezno miluje moje lice ,koji odnosi jecaj i suze negdje u daljinu .Vrijeme kao da je stalo , sjecanja ostaju . Sama sam sa svojim mislima , upirem pogled u nebo koje pocinju krasiti najljepse zvijezde ,i razmisljam . . .
Bilo je bolno izgubiti se u prostranstvu vlastitih suza , osjecati se kao pjena vala koji nestaje daleko na obzorju.
No,bolne trenutke cu pustiti da otplove rijekom zaborava , negdje daleko.Daleko od mene . . .
Mozda nemam nekog za cije oci mogu reci da su boje carolije,boje ljubavi,magicne .
Ali mogu reci da sam uistinu sretna . . .

Razmisljam o samoci i dosadi , o tome koliko se ta dva pojma razlikuju.Za mene , samoca nije dosada , premda mnogima jeste.Jucer sam provela divan dan ukrasen kisom , umotana toplom dekicom , pijuci svoj najdrazi sok .Gledala sam veoma zanimljiv film i bilo mi je jako lijepo.No,nakon sto sam pogledala film , pocela sam razmisljati , zasto vecina ljudi misli da je samoca dosadna ? Za mene , nije.Naprotiv , volim biti sama premda sam poprilicno komunikativna.Smatram da nam je ponekad potrebno da budemo sami , da uzivamo u ljepoti trenutka.Nikad nisam shvatala kako nekom samoca moze biti dosadna jer ja obozavam trenutke kada sam sama.Ovom prilikom sam se prisjetila divne i istinite recenice koju sam jednom procitala :
„Dosada stanuje samo u dosadnom umu .“
Takodjer . . .

Cesto puta bih se nalazila okruzena masom ljudi ali ipak se unatoc tome osjecam kao najusamljenija osoba na svijetu.Jer...
Nekad se lako izgubiti medju ljudima i jednostavno biti – sam.Kad sam u drustvu ljudi u kojem moram biti zbog nekog razloga,onda sam sama.Medjutim,ponekad je dovoljan samo jedan maleni smijesak drage osobe da bi se osjecala odlicno,kao da sam u najboljem drustvu.
I,nakon toga opet dodje noc i polako postajemo svjesni cinjenice da koliko god imali osobe koje volimo i koje su uz nas,uvijek naposlijetku ostajemo sami i upravo u takvim trenucima se treba znati radovati malim i jednostavnim stvarima.
Ali,koliko god da smo sami,ipak u svakom trenutku mozemo pomisliti da negdje ipak postoji jedna osoba koja misli na Vas...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.