četvrtak, 26.06.2008. 11:45

[° Mene zovu daljine ali jos ponekad , vracam se , nosena dahom topline u one nase ulice °] <3

Razmisljam...
Cesto sam,u svoje dnevnike,opisivala svoj maleni gradic.Opisivala sam sve njegove cari,ljepote i,naposlijetku svoju ljubav prema njemu.Voljela sam mirnocu,spokoj,tisinu i ljepotu malog grada.Smatrala sam da je,katkad lijepo izgubiti se u malom milionu ljudi,slucajnih prolaznika i,uvijek sam se odusevljavala snagom i velicinom velikih gradova poput Zagreba ali moj grad je za mene uvijek bio poseban.No,kad jednostavno pozelite biti izolirani od ostatka svijeta,cinjenica da u Vasem gradu svatko poznaje svakoga i zna ponesto (ponekad i vise nego dovoljno) o svakome,ona Vam postaje pomalo naporna.Nikad ne mogu biti sama sa svojim mislima,a to je ono sto mi je,ponekad najpotrebnije.
Primjerice,jednom sam,setajuci Zagrebom,sjedila na trgu i jela sendvic te slusala MP4 player.Nitko me nije narocito zamjecivao i to me odusevilo dok bi,u mom gradu,svatko obratio paznju na tinejdzerku koja sjedi na trgu,jede sendvic i pjevusi,a vjerovatno bi se susrela i sa cudnim pogledima no,u Zagrebu je druga prica.Nitko ne obraca paznju na to,svi uzurbano prodju pokraj mene,ne pridavajuci veliku paznju onome sto radim.I to je jedan od milion razloga zbog kojih obozavam Zagreb.
Ponekad pozelim pobjeci negdje gdje me nitko ne poznaje...
Pored toga,na trenutke me obuzme strah,u pravom smislu te rijeci.Svaki dan imam priliku cuti da je „skupina mladica,najcesce maloljetnika,pretukla nekog decka,pod utjecajem alkohola ili droge“ .I to me zaista plasi,a ono sto me jos vise plasi je to da moj brat gotovo svaku vecer provodi u gradu i ponekad me obuzme strah da se mozda nece ni vratiti.Da,ima 18 godina ali ta cinjenica me ne tjesi mnogo.Takodjer je istina da je sasvim pristojan decko te da ne konzumira alkohol niti bilo sto tome slicnom ali....
No,mozda je bolje da predjem na drugu temu.:*)
"Koliko puta si ljubila stranca
I bila kao ptica kraj čovjeka
Koji ne leti do tvojih visina
I ne zna tajnu skrivenu u tebi.."
U tisini slutim da je sve prestalo.Da ja i ti vise ne postojimo i da za tebe predstavljamo samo daleku proslost.Zasto mi to cinis?Sasvim je dovoljno sto sam shvatila da nemam pravih prijatelja....
I kada snijezi..Kada se spusta tama..Ti si mi jos uvijek u mislima.Nevjerovatno je,znas...Nevjerovatno je sto si me povrijedio najvise od svih,a i dalje te volim svim svojim srcem.Mozda i vise nego prije...Nerijetko me pitaju sta sam vidjela u tebi,zbog cega si mi tako poseban.Iskreno,ni ja sama ne znam ali znam da nesto u tebi ima.Nesto posebno...Samo jedan osmijeh je dovoljan.Dovoljan da me usrecis..Jednim tvojim pokretom,tvojim osmijehom ili cak jednom rijeci postignes toliko toga...Tvoja odsutnost me unistava..Cinim sve..Pokusavam..Trazim te..Otimam te...Ali sve je uzalud !I Nedavno je bila godina dana kako vise nismo zajedno.Ti se vjerovatno toga nisi ni sjetio,no za mene je upravo taj dan bio jedan od najgorih..I kada razmislim o svemu..Mozda bi bilo bolje da nas nije bilo.Da nismo bili zajedno..Mozda bi bilo lakse..Moje noci vise nisu spokojne kao prije.Sve se neprestano mijenja i osjecam da te promjene vise ne mogu podnijeti..Ne mogu!
I pored toga sto sam tebe izgubila,duboko sam se razocarala u mnogo mojih prijatelja...Kao da ovo s tobom nije dovoljno...
Slijedi nastavak price Story about Melanie Stewart & her Life :
„Ne.Moje raspolozenje nema veze s tim.Uostalom,drage moje,zar ne primijetite kako je danasnji dan predivan.Cak i zrak lijepo mirise.Zar ne primijetite ?“ – Rekla je Melanie,radosno.
Nakon toga,okrenula se i brzim koracima krenula prema svojoj kancelariji.Znala je da nije u redu lagati kolegicama ali se nasla u takvoj situaciji da nista drugo,jednostavno nije bilo moguce.Nije znala sto da cini.Da li da kaze Lorelai i Danielle da je izisla na veceru,na kojoj se,usput odlicno provela ili da im to presuti,jer i dalje nije znala u kakvom su ona i Oliver,odnosu.Narocito ne,odkad ju je njezno poljubio prije nego sto je usla u svoj stan.Smatrala je da bi njene kolegice,kad bi im ispricala sto se dogodilo,pomislile da se nesto dogadja izmedju njih ili da su,pak u ljubavnoj vezi,a poznavajuci Lorelai i Danielle,to bi,bez sumnje pomislile.
Kada je usla u svoju kancelariju,docekalo ju je mali milion poslovnih obaveza.Nije znala odkud da pocne.Posla je bilo napretek.
Bilo je pet do jedanaest,kada je Melanie zazvonio telefon.Nije se odmah javila.Stovise,nije se ni potrudila ustati i odsetati do stolice gdje se nalazio njen mobitel.Mislila je da nije nista vazno.No,nakon sto je telefon,uporno zvonio u vise navrata,naposlijetku je ustala te se javila.Bio je to Oliver.Htio se,najprije,zahvaliti na ugodno provedenoj veceri.
„Dakle,Melanie,kako se osjecas ?Nadam se da ti je dan ugodno zapoceo.“
„Odlicno,hvala na pitanju,a ti?Dan je zapoceo i vise nego ugodno premda imam mnogo posla.No,posao je posao.“
„Htio sam ti se,najprije zahvaliti na ugodno provedenoj veceri.Bilo mi je prekrasno.Moram priznati da odavno nisam tako s nekim razgovarao.
„Uvijek je ugodno upoznavati nove ljude i sklapati nova prijateljstva.I meni je zaista bila odlicno.Konacno netko s kim mogu porazgovarati o temama koje i mene zanimaju.“ – Rekla je Melanie,sasvim iskreno.
„Vidim,zadovoljstvo je obostrano.No,ukoliko je vec tako,slazes li se da odemo zajedno na rucak?Meni bi odgovaralo 14:00 h,a tebi ?“
„Upravo tada imam pauzu za rucak.Meni odgovara.“
„Odlicno,doci cu po tebe.“
„Jedva cekam.Vidimo se,onda.“
Bilo je 13:55 kada je Oliver stigao do bloka zgrada u kojima su se nalazile kancelarije.Prije nego sto je usao,nakratko je stao jer mu je mobitel zazvonio.U podstavi njegovog kaputa,nalazilo se mnostvo malenih dzepova i u jednom od njih,nalazio se njegov mobitel.Dakako,potrajalo je da Oliver pronadje mobitel.
„Olivere.Smjesta dolazi u tvrtku i,usput kupi novine.Procitat ces nesto,nadasve zanimljivo.“
„U redu,dolazim za 5 minuta.“
Bio je to njegov sef.Sef odvjetnicke tvrtke u kojoj je zaposlen.Taj posao je u potpunosti zanemario,narocito odkad se kandidirao za guvernera premda je od pocetka znao da nema prevelike sanse postati guverner.
Nakon ovog poziva,uzrujao se.Pretpostavio je da su dnevne novine objavile neki clanak o njemu,a ako nisu o njemu,onda su vjerovatno o nekome tko mu je blizak.
Brzim koracima je krenuo prema automobilu.
Znatizelja i nervoza su nadvladavali njegov razum.
Ubrzo je stigao do tvrtke u cijoj se neposrednoj blizini nalazio maleni kiosk u kojem je najcesce kupovao novine.Kupio ih je i cim ih je uzeo u ruke,ima je i sto za vidjeti.Naime,upravo njegovo lice je osvanulo na naslovnici.
KRAJ NISAM NAPISALA. : (
Ukoliko zelite,smislite ga (:
VOLIM VAS,NAJDRAZI MOJI :*)
Do slijedeceg posta :)

četvrtak, 19.06.2008. 11:03

[° Slagala sam sebe da si laz i vratila se svojim starim stazama ali ni svi peroni svijeta nimalo me nisu promjenili. °]

S obzirom da zavrsetak skolske godine uvijek donosi mnogo slobodnog vremena,jucer sam se odlucila vratiti u proslost.Trazila sam svoje stare dnevnike koje sam,iz meni nepoznatog razloga,sacuvala.Listala sam i citala stranice ispisanog dnevnika.Odredjene stvari su mi izmamile osmijeh na lice dok su me druge pomalo rastuzile.U svakoj recenici se moze prepoznati nota naivnosti,djecije razigranosti.Izmedju ostalog,shvatila sam koliko sam se promijenila.Postala sam zrelija,pomalo ozbiljnija,naposlijetku,jaca kao osoba,a to je ono cemu sam oduvijek tezila.Oduvijek sam bila svjesna da se razlikujem od svojih vrsnjakinja i nikad se zbog toga nisam osjecala lose jer ne zelim biti poput njih.Oduvijek sam tezila ka tome da se razlikujem od drugih jer vjerujem da smo svi jedinstveni i posebni na svoj nacin i htjela sam to dokazati.Mojim vrsnjakinjama pricinjava zadovoljstvo pricanje o deckima,o tome kako su konzumirale alkohol,o tome kako su sa 13 godina pocele izlaziti u grad,uzivaju lagati da im roditelji sve dozvoljavaju te da ih nikad ne kaznjavaju,a ja sam se mali milion puta uvjerila da je prava istina susta suprotnost onome sto one pricaju.Njihova povrsnost je neopisiva i jednostavno ne zelim biti dio tog drustva,ne zelim da me drugi smatraju takvom.Ukoliko je to njihov nacin zivota i ako su sretne tim nacinom zivota,neka nastave,zaista nemam apsolutno nista protiv toga ali ja imam pomalo drugacije ciljeve,snove i ambicije.Ne zelim imati decka.Imala sam samo jednog decka i gorko pozalila jer sam osjecala da polako tonem,da sve gubi svoj smisao.Noci sam provodila placuci,skrivajuci se u svom malenom kutku tisine i boli,skrivajuci se od drugih jer nisam htjela da vide kako placem i koliko sam povrijedjena,a on?On nije ni primijetio sto cini.Nakon sto smo prekinuli,krivio me za nas prekid i neprestano govorio da sam ja kriva za sve,a sto je najgore od svega,i sama sam pocela vjerovati u to.

No,ova godina je sa sobom donijela nesto drugacije,nesto zagonetnije,tajanstvenije.Zrak drugacije mirise i veceri zagonetnije i ljepse izgledaju.Pocetkom godine,otkrila sam da mi nije potreban decko da bi bila sretna.Naprotiv,odkad je svatko od nas krenuo svojim putem,mnogo sam sretnija i rijetko kad skidam osmijeh s lica.Ponekad mi uistinu nedostaje netko tko ce mi reci da me voli u trenutku kad mi je to najpotrebnije ali imam predivnu obitelj i predivne prijatelje i ne treba mi nitko drugo.
Da,vise ne slusam sto on sapuce dok sniva ali vise se ne plasim koga nocima sanja.Daleko putujem,vjetar donosi neko drugo vrijeme,a ja...Ja uzivam u tom vremenu i on mi vise,jednostavno nije potreban.
P.S.Iako sam u prethodnom postu napisala da cu u iducem postu objaviti nastavak price „Story about Melanie Stewart & her life“,zbog brojnih obaveza,nisam stigla napisati nastavak spomenute price stoga ce on biti objavljen tek u slijedecem postu koji mozete ocekivati sredinom ili krajem slijedeceg tjedna.
Have a nice day !
: ))

utorak, 10.06.2008. 16:12

[ Story about Melanie Stewart & her life..(Part 2 ) ] <3

Nakon sto se priblizavao kraj pauze za dorucak,Melanie i Julia su polako zavrsavale sa doruckom.Ubrzo pozvase konobara da im donese racun.Nakon sto su se poljubile i zagrlile,svaka je otisla svojim putem.
Ispred odvjetnicke tvrtke u kojoj je radila,Melanie je docekalo izuzetno ugodno iznenadjenje po imenu Oliver.Naime,dosao je Melanie uruciti predivan buket crvenih ruza sto je nju,pomalo iznenadilo.Dakako,smatrala je to lijepom gestom ali to nije ocekivala.
„Gospodine Burton....“
„Za Vas sam Oliver.Bilo bi mnogo ljepse kad bismo presli na „ti“ .! „ – Prekinu je Oliver.
„U redu,Olivere.Zaista ne znam kako da Vam se zahvalim na ovoj prekrasnoj gesti iako moram priznati,ovo je bilo uistinu neocekivano.“ - Rece Melanie sa blagim smijeskom na licu.
„Nema potrebe za zahvaljivanjem.Prekrasna dama zasluzuje,barem priblizno lijepo cvijece poput Vas iako se nijedno ne moze porediti s Vama.Da li pristajete otici sa mnom na veceru,veceras?Cinite se kao veoma zanimljiva osoba i,buduci da cemo suradjivati,bilo bi mi drago kad bismo se mogli malo bolje upoznati.Ne brinite,ne planiram Vas zavesti.“ – Rekao je Oliver kroz smijeh.
„Vjerovat cu Vam na rijec.U redu,mozemo otici na veceru.Meni bi odgovaralo oko 20:00 h,a Vama?“
„Savrseno.Vidimo se.Doci cu po Vas.Dvije veoma ljubazne gospodje iz Vase odvjetnicke tvrtke su mi dale Vasu adresu.“
Kada je Oliver otisao,Melanie je usla u svoju kancelariju i odmah se prihvatila posla.Toga je bilo napretek.No nikako se nije mogla skoncentrisati na ono sto radi.Razmisljala je o Oliveru.Sve skupa,pocevsi od njegove ljubaznosti pa do prekrasnih ruza joj je bilo veoma cudno.Ocekivala je tipicnog bogatasa koji misli da se cijeli svijet vrti oko njega.Nije ocekivala prijatnu,ljubaznu osobu,a upravo takav je bio Oliver.Ubrzo je otisla na internet i trazila clanke o njemu.Htjela je saznati je li uistinu tako prijatna osoba kakvim se cini ili glumi da je takav da bi dosao do nekog cilja.
Lutajuci internetskim prostranstvima,pronasla je mnogobrojne clanke o njemu ali u nijednom se on ne spominje u negativnom kontekstu.Osjecala je kao da joj je pao kamen sa srca.
Nakon sto je njeno radno vrijeme zavrsilo,uzurbano je pocela spremati papire koje je trebala nositi doma i stavila ih u torbu.
Stigla je doma,pripremila si kupku koja joj je bila prijeko potrebna i,nakon sata uzivanja pocela se spremati za veceru koja se priblizavala.
Oliver je vec bio stigao,no,kako to obicno biva kod pripadnica zenskog spola,ona nije bila spremna.
Otvorila mu je vrata od stana te ga ljubazno zamolila da ju priceka obecavajuci da ce brzo biti gotova.
I nakon punih 45 minuta,Melanie je izisla iz kupaonice.
Odjenula je jednostavnu,cipkastu i elegantnu crnu haljinu do koljena te crne Dior cipele.Bila je uistinu prekrasna.
„Melanie...Prekrasno izgledate veceras.Ovo zaista iskreno kazem.
„Izgledate?Olivere,zar nismo rekli da necemo preci na“ti“?“
„Da,u pravu si.Izvinjavam se.“ – Rece Oliver.
Iako su se dogovorili da ce krenuti na veceru u 20:00,bilo je 20:55 kad su stigli u restoran.
Za Melanie ali i Olivera,vecer je prosla i vise nego ugodno.Oboje su uzivali u vremenu provedenom zajedno.Dotakli su se svih mogucih tema i kroz smijeh se prisjecali nekih upecatljivih trenutaka u njihovim zivotima.
„Melanie,moram priznati da mi je veceras bilo odlicno.Mogli bismo ovo ponoviti.Iako si mi se,odmah na prvi dojam,ucinila kao izvanredna osoba,sad sam se u to i uvjerio.“ – Rekao je Oliver.
„U pravu si.Zaista bismo mogli ovo ponoviti ukoliko oboje uhvatimo vremena.Hvala ti na komplimentu, i ti si izvanredna osoba.Znas,danas sam trazila clanke o tebi,na internetu.Iskreno receno,zanimalo me sto se o tebi pise i nisam pronasla niti jedan clanak u kojem se ti spominjes u negativnom kontekstu.To je poprilicno zadivljujuce za javnu osobu poput tebe.Vjerujem da i sam znas da vecina osoba iz javnog zivota ,svaki drugi dan osvanu na naslovnicama tracerskih casopisa.“
Melanie ga je odusevila svojom iskrenoscu i inteligenciji.
„Vec sam mnogo puta do sad,prilikom davanja intervjua naglasio da sam ja,zapravo veoma dosadna osoba.Ne radim skandale,navecer gotovo i ne izlazim osim na poslovne vecere,nemam ni suprugu ni ljubavnicu.Cak sam jednom prilikom proglasen „najdosadnijom licnosti iz javnog zivota“. Rekao je Oliver kroz smijeh.
„To mi se i svidja.Mnogo je bolje dobiti takvu titulu nego biti na losem glasu.Ne volim skandalozne osobe i ne razumijem zasto odredjene osobe pokusavaju privuci pozornost pravljenjem skandala.Meni su mnogo draze osobe koje pozornost privlace humanitarnim radom osim ako to koriste da bi se javnosti prikazali kao sveci,a u biti su daleko od toga.Mislim da bih i ja dobila takvu titulu koju si i ti dobio da se bavim javnim poslom.“ – Rece Melanie sasvim iskreno.
„Sve je moguce.Ha-ha“ Rekao je Oliver,saljivo.
„Da,slazem se.Oprosti,Olivere,znam da nije najpristojnije ali zaista bi trebala ici jer je 01:30,a ja bih vec u 07:00 h trebala biti budna i spremna za posao.
„Razumijem.Lijepo se naspavaj.Nadam se da se vidimo sutra.“
„Hvala,i ti,takodjer.Dakako da se vidimo.“
Osvanu i petak i donese jedan od onih blistavih,suncanih dana kakvi su bili cesti i natjera sve ljude da pozure napolje.
Nakon sto se probudila,Melanie je sjedila za kuhinjsim stolom sa jutarnjom kavom,u ruci.
Bio je ovo lijep pocetak dana.
Ubrzo se spremila za posao i kada je stigla,kao i svaki put,docekalo ju je mnostvo (poslovnih) obaveza no,danas se jednostavno nije htjela uzrujavati zbog toga i sve sto joj je to jutro donijelo,prihvatala je sa smijeskom.
Iako je uvijek bila nasmijesena,njene kolegice,Danielle i Lorelai su primijetile da je danas ipak poseban dan.
„Zelimo cuti sve,u detalje.Upoznala si nekog zanosnog,zgodnog i sarmantnog frajera i izlazis s njim na veceru ili si vec bila,ha?“ – Rece Lorelai.
Nastavak price u slijedecem postu...

četvrtak, 05.06.2008. 17:28

[° Story about Melanie Stewart & her life ° [ <3

Magic dreams je opet tu.
O cemu je ona proteklih dana razmisljala...- Kad sam TE upoznala,jos uvijek sam bila malena djevojcica,prepuna snova i nadanja.Djevojcica koja je nakon sto je izgubila tebe izgubila sjaj u ocima,izgubila one nevine,djetinjaste snove.Djevojcica koja je zbog tebe prerano pocela odrastati i,nocima plakala u sobi dok su njeni prijatelji tek poceli otkrivati svijet ljubavi i patnje.Nisu znali koliko ljubav boli,ne na onakav nacin na koji sam ja znala.
I,na neki cudan nacin,i dalje ne zalim zbog nas.Naprotiv,sretna sam jer smo ja i ti postojali.I,da mogu vratiti vrijeme,opet bih sve ucinila kao sto zaista i jesam.Sad sam jos sigurnija da se sve dogadja s razlogom.Iako sam prerano otkrila koliku patnju ljubav moze prouzrokovati,sretna sam jer me upravo to ucinilo mnogo jacom i zrelijom.
Hvala :*)
- Koliko puta..Koliko puta smo razmisljali o tome koliko je netko dobra osoba i da bismo trebali obnoviti prijateljstvo sa tom osobom.No,ta scena brzo iscezne iz glave.Jurimo za,naizgled bitnim stvarima.Cesto nam na um padne netko drag ali jednostavno nemamo vremena za tu osobu ili barem mislimo da nemamo.Uvijek nam se na putu nadje nesto vazno,neodgodivo.Neprestano odbijamo pozive za izlazak,mislimo da ce doci pogodnije vrijeme za to,a ne shvatamo da drugog vremena mozda nece ni biti...

Sada slijedi prica ciji nastavak objavljujem u iducem postu.Uzivajte,najdrazi moji.

Story about Melanie Stewart & her life
Melanie Stewart se priblizavala tridesetoj godini. Visoka,egzoticna izgleda ; sive,pomalo kose oci,mekana kosa boje meda,duga i elegantno jednostavna.Melanie je izuzetno lijepa i ima kvocijent inteligencije 180,a priroda se pobrinula za ostalo.No,otkrila je da njen izgled nije tolika prednost kao sto odredjene osobe misle.Naime,muskarci su je neprestano salijetali ali..Nijedan se nije potrudio da ju doista upozna.Osim dviju tajnice koje su radile u odvjetnickoj tvrtki,Melanie je ondje bila jedina zena.
Iako je imala i vise nego dovoljno klijenata,nikad se nije bunila kad bi joj vlasnik tvrtke u kojoj radi,rekao da preuzme jos jednog klijenta.
Znala je da nije pametno buniti se.
No,ovaj klijent se po necemu razlikovao od ostalih.
Oliver Burton.
Poznat i ugledan odvjetnik ali ujedno i kandidat za guvernera.Pored toga,glasio je za najpozeljnijeg nezenju i nerijetko su ga uporedjivali sa,nama svima veoma dobro poznatim,Bradom Pittom.
Jako privlacan,crne,neukrotive kose,tamnih ociju,atletske gradje i osmijeha. – To bi bio Oliverov kratak opis.
Kad je Oliver usao u njen ured,toplo se nasmijesio.
„Mnogo sam cuo o Vama.Ne mogu opisati koliko mi je drago sto cete upravo Vi,Melanie voditi moju kampanju. – Rekao je.
Bio je sve ono sto Melanie uistinu nije ocekivala.Iz njega je zracila krajnje ocaravajuca iskrenost.Melanie je na trenutak ostala bez rijeci,a to se uistinu rijetko dogadjalo.
Pocnimo od pocetka.Zasto se kandidirate za guvernera ?
- „To je vrlo jednostavno,Melanie.Ovo je prekrasna drzava ali nas mnogi smatraju primitivcima.Zelim promijeniti tu sliku o ovoj drzavi.Povijest ove drzave je uistinu zanimljiva i postoji mnogo toga zbog cega bi mi,kao njeni stanovnici trebali biti ponosni.Imamo najljepse krajolike na svijetu ; uzbudljive spilje,rijeke,brojne historijeske gradjevine ; sve.I ne zelim da smo samo mi upoznati s tim,zelim s tim upoznati i ostatak ovog svijeta.“
U njegovom govoru se mogla uociti izvjesna nota optimizma.
„Melanie,dakako da kampanja nece uspjeti ako i vi ne budete vjerovali u sve ovo kao i ja.“ – Rece on,sa blagim osmijehom.
„Vjerujem.Doista se radujem ovome.“ – Rece ona,iskreno.
Ubrzo su zavrsili.Nakon sto su se pozdravili,Oliver se okrenuo i otisao u ured Jima Taylora,vlasnika spomenute odvjetnicke tvrtke.Imao je jako lijep hod.Djelovao je kao da ima odredjenu dozu samopouzdanja u sebi,sto ne mora da bude losa stvar.
Ubrzo nakon njegova odlaska,doslo je vrijeme za pauzu koju je Lorelai odlucila iskoristiti za rucak sa najboljom prijateljicom,Juliom.
Julia je bila zgodna zena,prodornih tamnih ociju i duge tamne,njegovane kose.Melanie i Julia su bile prijateljice gotovo dvije decenije.Obe su bile britkog uma,inteligentne,duhovite i,naposlijetku izuzetno lijepe.
Julia je zastupala velike korporacije u pravnim sporovima i radila samo na tuzbama,sto je u velikoj mjeri odgovaralo njenoj,pomalo agresivnoj prirodi.
„I kako si mi?Je li se dogodilo sta novo?“ – upitala je Julia.
„U biti,nista narocito.Osim...“
„Osim? Osim cega ?“ – Radoznalo je upitala Julia.
„Vjerovatno si cula za Olivera Burtona.Izgleda da cu voditi njegovu kampanju.“ – Rece Melanie ponosno.
„Da pogodim..Uzasno je zgodan i svidja ti se.Ne bi ti zamjerila ako je tako.Iskreno,ne znam kako bi se ponasala da se on nadje u mojoj blizini.Bolje da ne razmisljam.“
„Odvratna si!Nisam mislila na to.U redu,zaista je zgodan ali ne moze mi se svidjati netko koga prvi put vidim.No,ucinio se kao iskrena i inteligentna osoba ali to sam i ocekivala,nakon sto sam procitala neke clanke o njemu.“ – Rece Melanie.
„U redu,draga.Kako ti kazes.“ – Rekla je Julia i nasmijesi se.

NASTAVAK U IDUCEM POSTU : )
Do tada,najljepsi pozdrav od Vase Lane : )

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.