body Magic dreams body

četvrtak, 09.10.2008. 16:51

• Dodirni me sasvim slucajno,poljubi me filmski nestvarno ... I najljepse kad je, prestani ... Okreni se i nestani ... •

• Stigla je . Ponovno je tu , sa nama . Ta pastelna jesen sa sobom je donijela tonove zlatno zutih boja i sada se , laganim koracima sece po parkovima i ulicama te svojim kistom boji lisce . Ta vjetrovita i kisovita jesen , period kada gradovi utihnu , kada je sve mirno i spokojno. Period u kojem ljudi dane provode sklupcani u udobnim foteljama , smjesteni pored prozora posmatrajuci kisu i slusajuci ocaravajuci zvuk koji proizvodi . Neki od nas jos uvijek osjecaju miris ljeta u kosi , talasanje mora u srcu ali jesen ce to izbrisati i sa sobom donijeti carobne jesenje kise , nove dozivljaje i dragocjene trenutke .

Image and video hosting by TinyPic

Na licu moje Tuge sve cesce vidim osmijeh i plasim se . Plasim se biti sretna , plasim se onoga sto ce uslijediti nakon toga . Prebrodila sam neopisivo teska razdoblja u svom zivotu , smognula snage i nastavila dalje onda kada se to cinilo nemogucim i , koliko god sam zahvalna na tome jer sam ,upravo zahvaljujuci tim teskim trenutcima , postala mnogo jaca kao osoba , toliko je to utjecalo na moj duh koji je , nakon svega sto se dogodilo , slomljen . U srecu vise ne vjerujem . Plasim se novih uspona i padova ,a strah sam prihvatila kao sastavni dio svog zivota . Posljednjih mjesec dana , jedini osjecaj koji se javljao u meni , bio je strah . Nedostatak ljubavi , njeznosti , topline i razumijevanja oduzimao mi je dah . Dani su prolazili , protkani mutnom tisinom i pomijesani tugom i strahom . Tamne veceri su me plasile . Pokusavam zaboraviti sve sto se dogodilo i krenuti dalje ali duhovi iz proslosti mi to ne dozvoljavaju . Pokusavam slusati i nadovezati se na ono sto drugi kazu ali misli mi uvijek odlutaju . Ja slusam ali ne cujem . Ja gledam ali ne vidim . Jedino u cemu istinski uzivam je tisina . Tako mi je prijeko potrebna . Voljela bih se , barem na tren udaljiti od ostatka svijeta i samo jedan trenutak posvetiti sebi i svojim mislima . No,unatoc svemu , u meni jos uvijek postoji tracak nade da ce sve biti u redu.Neki kazu da je dobro biti pesimistican i nemati prevelika ocekivanja jer , ukoliko se dogodi nesto lose , barem necemo biti mnogo razocarani.Nakon svega , pitam se : da li grijesim kada vjerujem da ce sve ,naposlijetku biti u redu i da cu pronaci svoje mjesto pod nebom ? •

petak, 19.09.2008. 15:21

• Ja zaboravljam na druge,s tobom stojim usred duge . . S tobom sati ne postoje,nebo topi modre boje .

Ne znam da li da budem sretna ili tuzna jer . .
Osjecam da se zaljubljujem ali nisam sigurna da sam izabrala pravu osobu.Naime , on je trenutno u vezi s mojom prijateljicom ali sve upucuje na to da ona nije zaljubljena u njega , odnosno da joj se on samo dopada.No,unatoc tome,ljuta sam na sebe jer ponovno cinim ono sto sam sebi obecala da to vise nikad necu uciniti . Zaljubljujem se u krivu osobu . Kada ga pogledam , osjetim toplinu oko srca . Zudim za njegovom blizinom jer se ,uz njega osjecam lijepo , onako kako vec odavno nisam . Nisam sigurna da je ovo ljubav , mozda je to samo moja zelja da imam nekog uz sebe jer vec odavno nisam bila u vezi . Mozda . . .
U srijedu navecer smo plesali zajedno . Ja , on i moja prijateljica . Stekla sam dojam da me je krenuo zagrliti te da je htio da tako zagrljeni plesemo ali sam se okrenula i nastavila plesati sa prijateljicom premda ne poricem da sam se , u tom trenutku zaista htjela naci u njegovom zagrljaju , kao sto to zelim i sada . Nisam pravedna , znam. Samo moje razmisljanje o njemu nije pravedno i , jednostavno nije u redu . Ja i on nemamo nikakvu buducnost . Apsurdno je uopce razmisljati o tome . Svjesna sam toga ali ne mogu prestati misliti o njemu . Prije nego sto sam pocela sa pisanjem , gledala sam njegove slike . Ne trebam ni spominjati da je predivan na njima . Nije poput drugih , to je ono sto se odmah primijeti . Nije jedan od onih koji se trude istaknuti pokazivajuci svoju snagu i cineci lose i ,nadasve neprikladne stvari za svoju dob . Bas naprotiv , on je njezan i ima divan pogled na koji nitko , htio to ili ne , ne moze ostati ravnodusan . Bez imalo susprezanja , pokazuje svoje emocije .Ne,nikad nije zaplakao,barem ne onda kada sam ja bila tu ali , bez ustrucavanja otvoreno prica i izrazava svoje osjecaje,a to mi se uistinu dopada . Ne dopadaju mi se tipovi decki koji se ophode i previse zastitnicki prema svojim ljepsim polovicama samo da bi pokazali da su „ frajeri“ . Takvi me nikad nisu privlacili .

Image and video hosting by TinyPic

Moram spomenuti da sam se , napokon odmorila , u pravom smislu te rijeci . Sada sam odmorna , ne vise onako umorna i bezvoljna kakva sam bila kada sam pisala prethodni post . Osjecam se kao druga osoba . Sretnija i zadovoljnija . Da , problemi o kojima sam pisala jos uvijek nisu nestali ali sada mnogo lakse podnosim odredjene stvari i osjecam da imam i vise nego dovoljno za snage . Shvatila sam da ne postoji nista sto nas moze sprijeciti u nakani da ostvarimo nase snove i da budemo sretni , osim nas samih . Trebamo znati kada je pogodan trenutak da se zaustavimo , odmorimo i razmislimo o svemu .
Cvrsto sam obecala i sebi i svojim roditeljima da cu se ove godine potruditi te da cu vise uciti ali i uvesti odredjene promjene u nacinu mog ucenja i organiziranost svojih obaveza kojih , osim skole i nemam napretek . Jedna od spomenutih promjena je i ta da mi Internet radnim danima nece biti dostupan pa cu Vam se javljati samo subotom i nedjeljom,a tada ce i postovi biti objavljivani .
Uzivajte .
Pozdravlja Vas Vasa sretna Madame Agnes.
: )

Image and video hosting by TinyPic

nedjelja, 07.09.2008. 11:11

Modro svitanje jutra .

Zasto cekati i teziti ka ostvarenju sna kada znamo da se on nece ostvariti ? Jer snovi se ne ostvaruju . Zasto osjecam da u ovom trenutku ne postoji netko tko moze nacrtati osmijeh na mojim usnama ? Zasto osjecam da je ovo vrijeme kada moji snovi zauvijek odlaze daleko od mene ,a moj spokoj prestaje . Zasto osjecam da se nikad necu , u potpunosti oporaviti od ovog sto mi se trenutno dogadja ? Ne,nije rijec o njemu kojeg sam cesto nazivala svojom jedinom ljubavi . Rijec je o necemu mnogo dubljem i mnogo vaznijem . Kojim putem da krenem ? Da li uopce postoje putevi stvoreni za mene ? Gdje je nestao oblak ljubavi i radosti koji se uvijek nalazio iznad mene ? Oblak koji nije dopustao da budem tuzna .Gdje je nestalo sve ono cemu sam tezila , cemu sam se radovala i cemu sam se nadala ? Sada shvatam da moji osmijesi nikad nisu bili osmijesi vec tek nastojanje da budem sretna . Shvatam da ,zapravo nikad nisam bila sretna . Mnogi kazu da poslije kise uvijek dolazi duga . Zasto ja onda slutim da lijepe dugine boje nikad necu pronaci u sebi , u svom srcu ? Zasto pisac scenarija mog zivota , nije zamisljao moj zivot kao period lijepih i manje lijepih trenutaka vec kao period trenutaka u kojima dolazim do spoznaje da smisao mog postojanja,naprosto ne postoji .
Sada nemam pravo ni sanjati niti odmoriti se . Niti voljeti niti mrziti . Ja vise ne znam sto je ljubav. Ne osjecam je prema nikome . Ne znam u sto sam se pretvorila . Tko sam ja ?
Zasto u svom sjecanju ne pronalazim lijepe trenutke ? Zasto ne osjecam nista osim boli i nemira? Drhtim i placem . Nebo prestaje i polako gubi svoju kristalno plavu boju . Zrak drugacije mirise . Miris cvijeca nestaje . Radosne boje raznolikog mnostva cvijeca nestaju . Sada je ono crno , na trenutke sivo . Zvijezde vise ne plove . Valovi mora se povlace . Vecer se spusta mnogo ranije nego inace .
No,znam zasto sam jos uvijek tu . Zbog svojih najdrazih . Zbog njih pronalazim snagu za svako novo svitanje . No,da li cu dugo izdrzati ? Sumnjam .
Kazu da je zivot mjesavina suncanog dana sa nesto kise . Ne bih se slozila .
Zatvaram oci i srce . Ne zelim osjecati . Ne zelim promatrati . Ne zelim nista .
Ovo su rijeci tkane drhtajima , placem i bolom . Nisam sretna !
S ljubavlju .
Vasa Madame Agnes .

Image and video hosting by TinyPic

nedjelja, 31.08.2008. 14:28

Prave si boje dodala na taj portret zivota mog: talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog. I lila, tamnu, ceznjivu,i boju breskve, neznu i sramezljivu,setno sivu, nepogresivu.

Post zapocinjem divnim stihovima Djordja Balasevica :

„Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.“


Kako se zahvaliti najvaznijoj osobi u mom zivotu ? Njoj.

Njoj koja me je naucila da je svatko divna osoba te da je jedina razlika izmedju ljudi ta sto jedni vise pokazuju koliko vrijede i koliko su lijepi iznutra,a drugi manje .
Njoj koja me je naucila postovati druge ,bez obzira da li su me povrijedili ili ne , objasnjavajuci da ce te iste osobe jednom shvatiti koliko su me povrijedile te da ce oni biti ti koji ce me moliti za oprost .
Njoj koja me je naucila kako biti jaka i kako pokazati svoju snagu onda kada ti je najteze .
Njoj u cijim divnim pricama uzivam.
Njoj koja je moje djetinjstvo ucinila bajkom .
Njoj koja me je naucila da je masta carolija duse.
Njoj koja je bila tu kada sam se upoznavala sa svijetom ljubavi , kada sam prvi put plakala zbog decka i kada sam se prvi put suocila sa ljubavi kao takvom .
Njoj koja me je naucila da uvijek trebam pomagati drugima ukoliko je to u okviru mojih mogucnosti jer nikad ne znamo sto ce se dogoditi . Mozda i nama ,jednom bude potrebna pomoc iste osobe ?
Njoj koja je cijeli svoj zivot podredila meni i mom bratu .
Njoj s kojom mogu pricati niz sati , a da pritom ne osjetim nikakav umor .
Njoj kojoj se divim .
Njoj koju obozavam.
Njoj . Mojoj mami .
Mama , rijeci koje bi mogle ,barem priblizno opisati koliko te volim , jos uvijek nisu izmisljene . Moje djetinjstvo se , po mnogo cemu , razlikovalo od djetinjstva vecine mojih poznanika . Prolazile smo kroz veoma tesko razdoblje,a kada smo pomislile da je ono zavrseno te da su svi nasi problemi , naprosto nestali , pojavili su se novi . No,zanimljivo je da smo uvijek ostale – zajedno . Niti jedna nedaca koju nam je zivot priustio nas nije mogla razdvojiti . Ne mogu poreci da cesto udjemo u sukob te da , na trenutke pozelim da provedem barem jedan dan potpuno sama . No, kada sam se osvrnula oko sebe , shvatila sam da nisam niti prva , a ni posljednja koju obuzmu takve misli ,barem na trenutak . Postoje divni i prelijepi trenutci ali i oni manje lijepi . Upravo zbog njih , obozavam ono sto jesi . Obozavam inteligenciju kojom zracis . Tvoj specificni osmijeh koji svatko od tvojih poznanika i prijatelja , obozava . Tvoju divnu kosu i nacin na koji leprsa na vjetru . Tvoj nacin na koji pokazujes svoje emocije . Tvoju skromnost . Tvoju snagu i sposobnost da pobijedis sve prepreke koje ti se nadju na putu . Tvoj odlican smisao za humor kojem nitko ne moze odoljeti . Nekad sam se divila istaknutim historijskim licnostima , nekad uspjesnim i imucnim licnostima,a sada shvatam da si ti ona kojoj se istinski divim .

Rijeci koje ti posvecujem nisu ni priblizno onom sto ti zasluzujes i zato vec danima pokusavam napisati nesto uistinu divno premda se ni to ne bi moglo porediti sa tvojom unutarnjom i vanjskom ljepotom . Napisem jednu recenicu ,a zatim je izbrisem . Trebala bih napisati recenice koje jos uvijek nisu izmisljene . Koje su poput unikata , kao i ti . Ti ne zasluzujes obicne recenice u kojima cu pisati da te volim i da sam ti neopisivo zahvalna .Ti zasluzujes stihove jos nenapisane i rijeci jos neizrecene .
Mama , volim te !
Tata,zao mi je jer napisane rijeci ne mogu posvetiti i tebi .


Image and video hosting by TinyPic

Ples latica cvijeca . Spokoj u meni . Misli .

Upravo promatram ples latica cvijeca . Osjecam spokoj.Razmisljam o svojoj baki i svom djedu .Osobama u cijim pricama uzivam . Opcenito,obozavam slusati price iz mladosti svojih roditelja ali i bake i djeda . Ne treba mnogo da shvatimo da se mnogo toga promijenilo . Oni su zaradjivali za zrak koji udisu dok ja ne radim nista .Moja jedina duznost je nauciti gradivo u skoli te se pristojno ophoditi prema drugima .To je jedino sto moja obitelj trazi od mene ,a pruzaju mi sve .Kada kazem da sam u izlogu odredjene prodavnice , pronasla nesto sto mi se dopada - odmah to dobijem.Dovoljno je da lijepo zamolim . Katkad pomislim da nisam zasluzila sve ovo sto imam ,a imam sve . Mnogo vise od onog sto sam zasluzila . Moje ponasanje , na trenutke , ne prilici osobi kakva bih trebala biti .


Image and video hosting by TinyPic


Osjecam se mnogo bolje od dana kada sam napisala prethodni post iako se , u principu nije mnogo toga promijenilo.On je odlucio da cini ono sto mu ne ide u prilog i ono sto mu ,definitivno ne moze pomoci . Iako ne volim misliti da sam nemocna , ovaj put odustajem jer ne mogu smognuti snage da se nastavim boriti . Kada bih i smognula snagu za borbu , znam da ne bih postigla ono sto bih htjela . Poznajem ga . Kada nesto odluci , ne odustaje od toga dok on ne shvati da grijesi , a to potraje dugo .
Nisam vise vazna ja , niti ono sto ja osjecam . Vazno je ono sto on cini sebi . Shvatila sam da nisam jedini krivac za ono sto se dogodilo . Shvatam da je krajnje vrijeme da prestanem smatrati sebe krivom za sve lose sto se dogodi . Realno , niti u jednom pogledu nisam mogla utjecati ( niti sam to ucinila ) na njegovu odluku da sebi unistava zivot i ono za sto se je , cijeli zivot borio . Ono za sto se trudio . Ono zbog cega je dozivljavao uspone i padove ali je uspio. Ako je on spreman odustati od svega onog cemu je posvetio polovinu svog zivota , nazalost ne mogu uciniti nista po pitanju toga .
Nikad nisam bila poput drugih osoba moje dobi . Oduvijek sam veoma cudna iako se,katkad trudim ne dozvoliti da to izidje na vidjelo . Jedna sam od onih koji se najvise trude oko toga da stvore sliku sretne osobe cak i onda kada se ne osjecaju tako . Polovinu svog djetinjstva sam provela glumeci da sam nesto sto nisam da bi drugi stekli lijep dojam o meni . Kada sam prolazila kroz veoma tesko razdoblje u mom zivotu , nitko nije bio tu . Naprosto osjecam da mi je potrebno barem nekoliko dana za sebe . Da se odmorim i razmislim o svemu sto se dogodilo,a dogodilo se mnogo toga .
Uz to,blizi se pocetak skolske godine . Bila sam ubijedjena da ce se ovaj pocetak razlikovati od ostalih te da se ove godine , nekoliko dana do pocetka skolske godine , nece dogoditi nesto sto ce me slomiti i sto ce odvratiti moje misli od skole i svega vezanog za nju , kao sto se to do sad dogadjalo.No,prevarila sam se . Bilo mi je suvise lijepo da bi potrajalo . Naposlijetku,trebala sam predvidjeti da ce se ovakvo nesto dogoditi . Svaki put kada sam okusila cari srece i kada bih pomislila da sam sretna te da je sve , napokon na svom mjestu , uvijek bi se dogodilo nesto sto bi me ubijedilo u suprotno . Ni ovaj put nije bio iznimka.
Na zivot posmatram kao jedan ples . Tokom plesa , imamo trenutke kada osjecamo da smo puni snage i kada se trudimo pokazati nase plesno umijece ali , suprotno tome,imamo i trenutke kada osjecamo da smo na izmaku snaga te da nedostaje veoma malo da zaustavimo ples . Ja se osjecam upravo ovako , kao da sam na izmaku snaga . No,ni ne pomisljam da zaustavim ples . Uvijek sam bila borbenog duha i zasto bih to dozvolila da se to promijeni zato sto se dogodilo nesto sto me povrijedilo ? I ovaj put cu biti jaka jer moram . Zbog svojih najmilijih i , naposlijetku zbog sebe .


Image and video hosting by TinyPic

srijeda, 27.08.2008. 17:58

Povratak .

Dogodilo se ono od cega sam strahovala da ce se dogoditi . Ono sto me
u jednom trenutku slomilo . Jos sinoc sam sebe smatrala najsretnijom
osobom na svijetu . Plesala sam i pjevala . Uzivala u ljepoti svakog trenutka .
Okusila sam cari srece . No , bas onda kada sam pomislila da ne mogu
biti sretnija te da je zivot divan , dogodilo se ono sto mi je pokazalo da odredjene pogreske iz proslosti nikad nece biti zaboravljene ,a odredjene osobe ce ih ponavljati i ja sam kriva za to . Pocinio je pogresku ,a ja sam
odgovorna za to . Nisam shvatala da je i on ljudsko bice sa osjecajima . Nisam shvatala da je vec dovoljno povrijedjen sa strane drugih ljudi . Gledala sam na
njega kao na neunistivu osobu koju moje rijeci nece povrijediti . Trebala sam
biti tu uz njega i pomoci mu onda kada mu je bilo najteze . Onda kada mu je
moja podrska najvise trebala , ja nisam bila tu jer sam bila zaokupljena sobom . Od drugih sam trazila pomoc , a nisam bila tu kada je tim osobama pomoc
bila najpotrebnija . Jedna od tih osoba je on . Kada bih rekla : " Oprosti " , znam
da to ne bi bilo dovoljno jer niti jedna moja rijec ne moze umanjiti bol koju
on osjeca . Niti jedna moja rijec ne moze opravdati ono sto sam ucinila .
Kada sam danas saznala razloge zbog kojih je cinio odredjene stvari , osjecala
sam da se , nesto u meni , slomilo . Plakala sam . Nisam se mogla suzdrzati .
Svaka rijec je nanosila bol . Nisam imala snage nastaviti slusati .
Trebala sam biti uz njega kada su ga drugi ostavili .
Ja nisam bila tu . Onda kada sam i bila , nisam ga saslusala . Nisam ga
podrzala . Nisam mu pomogla . Nisam ucinila nista cime bih zasluzila njegovu
ljubav i postovanje ali mi je to ipak pruzao .I dalje pruza .
Drugi su ga ostavili i povrijedili , a jedna od onih koji su ga povrijedili sam i ja iako on to ne zeli priznati jer ne zeli da se osjecam krivom .

Ovo nije zavrsetak ove price . Zelim da ti pomognem i uspjet cu u tome .
Mi cemo uspjeti . Zajedno mozemo pobijediti sve one koji nam se nadju na
putu .

Uvijek ces imati moju bezuvjetnu podrsku . Dio mene zauvijek pripada tebi .
Oprosti za svu bol koju sam ti nanijela . Ne zasluzujem te .



P.S. Rijeci koje sam napisala nisu upucene Njemu . Upucene su meni najvaznijoj osobi na svijetu . Pronaci ce se .
Volim Vas .

Image and video hosting by TinyPic

subota, 23.08.2008. 13:23

Odlazim tamo gdje se horizonti plave . . Na prijestolje snova .

Zasto vecina osoba moje dobi smatra da je , u skladu sa nasim godinama da se ponasamo nepristojno te da nemamo postovanja prema starijima ? Ne dijelim njihovo misljenje . Slazem se da je ovo , vjerovatno najljepse razdoblje naseg zivota te da bi trebali nastojati da svaki dan ucinimo lijepim i uzbudljivim ali pod tim ne podrazumijevam da ne bi trebali postovati osobe starije od nas . Primijetila sam da se mnogi ponasaju onako kako ne bi trebali i onako kako se , inace ne ponasaju da bi impresionirali odredjene osobe .

What a wicked game to play
To make me feel this way
What a wicked thing to do
To let me dream of you
What a wicked thing to say
You never felt this way
What a wicked thing you do
To make me dream of you



Vjerovatno ste i Vi sami primijetili da vec relativno dugo nisam pisala o ljubavi . Ni ja ne znam kad i zasto je nestala moja potreba da neprestano pisem o ljubavi . Gdje i kada je nestala moja romanticna strana ?
Odgovor na to ne znam . No,znam da je On i dalje melodija mojih najljepsih snova .Znam da svaki put , kada pomislim na Njega , osjetim toplinu oko srca .
O,da . Jos uvijek volim te .
Nasa prica , ocigledno nema zavrsetka .

Trust is a word all lovers know
The glorious art of staining souls, my darling
We are not the ones to blame
The more we have the more we want
And the more it hurts our hearts, my baby
It always ends up in tears


Za kraj Vam ostavljam sastav napisan na moru. Rijeci pisane iz srca upucene meni , najvaznijoj osobi na svijetu . Mom bratu .

Nothing compares to you

Plaza . Valovi . Moje tijelo okrenuto prema Suncu . Kada sam okrenula i opazila jednog djecaka i curicu kako bezbrizno , nasmijesenih lica , trckaraju plazom , nisam mogla da se ne nasmijesim . Obozavam djecu , njihovu razigranost i vedrinu koju unose u zivote drugih . Katkad pomislim da su djeca jedina neiskvarena ljudska bica jer , polako ulazeci u svijet odraslih , sve vise se susrecem sa lazima i spletkarenjem . Promatrajuci njih dvoje , podsjetili su me na mene i mog starijeg brata . Nisam mogla da se ne podsjetim na period kada smo i mi onako veselo i bezbrizno trckarali plazom , igrajuci se i uzivajuci u ljetu . No , ove godine sve se promijenilo . Dogodilo se – odrastanje . On je ove godine odlucio da ne zeli ici s nama na more , a to je , jednim dijelom i razumljivo jer ima 18 godina i logicno je da su osobama te dobi , odlasci sa roditeljima na more , dosadni . Iako mi je na moru predivno , ne mogu da ne pomislim o njemu i o tome koliko bi mi bilo ljepse ali i uzbudljivije da je on tu . Ne uspjevam se pomiriti s cinjenicom da cu ga , od iduce godine , rijetko vidjati jer ce studirati u drugom gradu . Primijetila sam da je , u posljednje vrijeme mnogo njezniji i ljubazniji prema meni iako ne znam zbog cega . Mozda je to zbog toga jer i on zeli da ovu godinu iskoristimo najbolje sto mozemo jer je svjestan cinjenice da iduce godine odlazi i da prestajemo biti djeca . Nasi razgovori nece biti onakvi kakvi su bili nekad niti cemo mi biti onakvi kakvi smo bili prije godinu dana .
Sjecas se kada si , pred roditeljima , preuzimao odgovornost na sebe kada bih ja ucinila nesto sto nisam trebala ?
Sjecas se onih carobnih ljeta kada smo odlazili na more i kada si me ucio plivati ?
Sjecas se kada si me bacao u more ,a zatim se zadovoljno smjeskao ?
Sjecas se kada smo jedno drugom posvecivali posebnu paznju koju sada posvecujemo nekom drugom ?
Znam da se ja sjecam . Takodjer znam da te obozavam , da ti se divim , da te volim i da mi nedostajes jer ne mogu bez tebe .
Sve uspomene iz djetinjstva zauvijek ce biti vezane za tebe .
Pocela sam plakati . Vrijeme je da krenem .
Dragi citaoci , zelim Vam ugodan ostatak dana . Sve Vas voli Vasa Lana .


Image and video hosting by TinyPic

četvrtak, 14.08.2008. 18:07

. . . I'll do what it takes till I touch the sky . . .

Zar ne bi bilo predivno kada bi se prema drugima lijepo i pristojno ophodili i kada bi se drugi isto tako ophodili prema nama ? Jedna sam od onih koji se na postavljeno pitanje uvijek trude odgovoriti s osmijehom ali ,unatoc tome , nerijetko srecem ljude koji ne znaju , ne zele ili ne mogu biti ljubazni prema drugima i moram priznati da me to ,katkad poprilicno rastuzi . Katkad se ne osjecam dobro i nije mi do smijeha ali se nasmijem jer ne zelim biti neljubazna prema drugima , zasto drugi ne mogu uzvratiti osmijeh ? To nije tako tesko .Nikad ne znamo i ne mozemo znati zasto se netko smije i sto se krije iza tog osmijeha ali uvijek nam bude drago kada vidimo nekog nasmijanog i sretnog.Zar ne ?Gotovo svakodnevno prodjem pokraj nekoliko stotina ljudi ali rijetko koja osoba je nasmijesena ili barem prividno sretna . To me uvijek rastuzi .


Ovih dana uzivam uz Sidneya Sheldona , mog najdrazeg pisca . Na moru sam procitala : „Savrsene planove“ , „Jutro,podne,vecer“ i „Gospodara igre“ . Ono sto Sidneya karakterise kao pisca su neockivani obrati . Prilikom citanja ne mozete ni naslutiti sto slijedi , dogodi se nesto o cemu niste ni pomisljali . Prvom prilikom procitajte barem jednu od njegovih knjiga .
Bila sam na moru i bilo mi je divno . Po prvi put se nisam ustrucavala hodati u kupacem kostimu niti sam pomislila da ostanem u hotelskoj sobi . Uvijek je lijepo odvojiti se od osoba koje nas okruzuju , radilo se o dragim ili manje dragim osobama . Barem nakratko .Bila sam okruzena svojom obitelji , osobama koje obozavam ,a drustvo su mi pravile knjige mog najdrazeg pisca , nista vise od toga mi nije bilo potrebno . Na tezinu nisam obracala pozornost , niti u jednom trenutku , a to najbolje dokazuju palacinke koje sam konzumirala u enormnim kolicinama . : )



Jedan dio posta bih htjela posvetiti mami , predivnoj osobi koja ima posebno mjesto u mom srcu , jer je to najmanje sto mogu uciniti za nju .Nikad je nisam znala cijeniti onako kako ona to zasluzuje i nisam se trudila da joj se oduzim za sve sto je ucinila za mene . Vrijeme koje smo trebale provesti u uzajamnoj ljubavi i postovanju , provodile smo prepiruci se ,a ja sam odgovorna za to jer sam se ponasala onako kako nisam trebala ali , unatoc tome , uvijek je imala razumijevanja za mene i niti u jednom trenutku se nisam imala priliku osjecati lose zbog nje.Mama,divim ti se . Hvala ti . Obozavam te.


Razmisljala sam o tome koliko su prijateljstva prolazna . Upoznamo nekog tko nas ocara svojim intelektualnim sposobnostima ili odlicnim smislom za humor ili svojom osobnoscu.Naposlijetku se sprijateljimo s tom osobom . Ubrzo shvatimo da imamo mnogo zajednickih tema i pocinjemo svo svoje slobodno vrijeme provoditi sa tom osobom . No,odjednom , neocekivano , dogodi se nesto sto slomi to isto prijateljstvo , zauvijek . Sjecanja i uspomene na tu osobu u potpunosti izblijede , a zatim u nas zivot ulaze drugi ljudi , nasi potencijalni prijatelji koji nam postaju vazni onoliko koliko nam je bila vazna prethodna osoba . Znam da ce se to dogoditi i meni i savrseno sam svjesna da se to mnogima dogodilo ali me sama pomisao na to da se za relativno kratko vrijeme necu ni sjecati svojih sadasnjih prijatelja , cini tuznom . Svjesna sam da cu biti okruzena novim ljudima koje cu zavoljeti onako kako volim svoje sadasnje prijatelje i da cu sklopiti nova predivna prijateljstva ali . . . Odredjene osobe ne zelim izgubiti .Zelim da oni zauvijek budu dio mog zivota i da zauvijek postoje u jednom kutku mog srca . Da li se moja mastanja mogu pretvoriti u stvarnost ? Da li je to moguce ili nemoguce ?
Razmisljajuci o tome , dosla sam do zakljucka da nisam nimalo hrabra osoba te da sve prepustam slucaju . Imam mnogo snova i veliki sam sanjar ali nikad se nisam povodila za tim snovima i borila se za njih . Uvijek je u meni postojala odredjena doza straha koja mi nije dozvoljavala da se borim za sebe , da slijedim svoje srce , svoje snove . Sada se pitam kako bi bilo da sam , u odredjenim situacijama postupila drugacije ? Mozda bih danas bila sretnija ili mozda ne . Znam da ne bih trebala razmisljati o tome i isto tako znam da je pomalo apsurdno postavljati sebi pitanje :“Kako bi bilo da sam postupila drugacije?“ ali ne mogu se suzdrzati .No , poucena iskustvima iz proslosti , cvrsto sam odlucila da cu se , od ovog trenutka pa nadalje boriti za sebe , svoje snove jer ukoliko to ne budem ucinila , vjerovatno mi se niti jedan od mojih snova nece ostvariti .
Stoga , podarite osmijeh drugim ljudima pa i onima koje ne poznajete jer ce im to uljepsati dan i u to budite sigurni , postujte osobe koje Vas okruzuju , narocito svoju obitelj , njegujte prijateljstva sa osobama koje su za Vas posebne i ni pod koju cijenu , ne dozvolite da se to prijateljstvo slomi , i ono sto je najvaznije od svega : slijedite svoje snove .
Svima zelim ugodan ostatak dana .
Odlazim .




Edit : Najdrazi moji , napravila sam novi msn jer sam zaboravila lozinku
prethodnog . Novi msn je magicdreams@live.com
Ukoliko zelite , dodajte me . Bit ce mi drago : ) Ostavljam osmijeh .

petak, 01.08.2008. 14:43

[ Rijeci uvijek imaju boju kada dolaze iz srca ]

Cesta tema mojih prethodnih postova je manjak samopouzdanja koji me kroz zivot prati vec duze vrijeme.
Moji prijatelji me smatraju iznimno duhovitom ,vedrom i,nadasve nekonfliktnom osobom ,stoga se cesto sale na moj racun jer su ubijedjeni da se necu naljutiti ili uvrijediti.U pocetku mi to nije tesko padalo niti sam to previse uzimala k srcu,sve sam to shvatala kao salu ali...
Kada je to vec postalo jako cesto,s vremenom me pocelo iritirati jer imam dojam da sam svojim prijateljima /cama postala neisrcpan materijal za ismijavanje,a to je uistinu neugodna i nimalo laskava pozicija u drustvu. Gotovo sve moje prijateljice su sminkerice,vjecito imaju tone i tone kozmetike na licu i uvijek su odjevene po posljednjoj modi i ,iskreno receno,cesto se pored njih osjecam kao potpuni autsajder u drustvu jer ja jednostavno nisam takva.Kozmetiku i ne koristim,a glede mode,ona mi nikad nije bila prioritet premda uvijek pazim da odjenem samo ono sto je meni lijepo i u cemu se osjecam ugodno.Moj nacin odijevanja mnogi hvale kao i moj fizicki izgled ali ...
U zadnje vrijeme vodim bitku sa ogledalom.Imam poprilicno suhu kozu,a da ne pricam o tome da se u mnogim stvarima osjecam debelo iako mnogi uporno tvrde da zaista nisam debela.Mnogo puta sam samoj sebi obecavala da cu poceti raditi vjezbe,prestati jesti fast food o kojem sam postala ovisna te se rijesiti svojih losih navika kao sto je ta i,naposlijetku konacno poduzeti nesto sa svojim licem,odnosno bubuljicama.Dakako,nista od toga nisam ispunila.
O tome sam popricala jedino s mamom,a mozete pretpostaviti kakva je bila njena reakcija :
„Nikad necu razumjeti zasto imas komplekse.Imas odlicnu figuru,taman i predivan ten i,uz to si prava ljepotica.“
Mozda joj se nisam ni trebala povjeriti jer sam mogla i ocekivati da ce reci ovakvo nesto.Realno gledano,zar bi necija mama svojoj kcerki rekla da je ruzna ili debela?!
Takodjer,ponekad imam dojam kao da se svi okrecu za mojim prijateljicama te da me nitko ne zamjecuje.Koji decko ne bi primijetio atraktivne,visoke,vitke i lijepe djevojke poput njih?
Takodjer,kada mi se netko iza ledja smije,uvijek me obuzme paranoja jer pomislim da se smije meni,odnosno mom izgledu.
Pored toga , postoje osobe koje nikad necu moci razumjeti i kojima pricinjava uzitak ciniti da se drugi osjecaju lose zbog njih . Jedna od takvih osoba je moja „prijateljica“ . Naime , ona je veoma zadovoljna sobom i svojim izgledom,a ja nemam apsolutno nista protiv toga . Bas naprotiv , drago mi je sto je zadovoljna i sretna ali , katkad pomislim da uziva u tome da se ja osjecam lose zbog nje jer , kada smo zajedno , gotovo uvijek mi ukaze na jedan od mojih tjelesnih nedostataka . U pocetku to nisam shvatala tako ozbiljno ali , kako je vrijeme prolazilo , pocela je to ciniti svakodnevno . Nebrojeno mnogo puta sam bila deprimirana upravo zbog toga i nisam shvatala zasto zeli da se osjecam lose jer zna da cu se , nakon takvih komentara , zasigurno osjecati lose , da li sam joj nesto lose ucinila pa mi se pokusava „osvetiti“ na ovaj nacin ?
No,predjimo na drugu temu .
Postoji i mnogo toga cemu se radujem , kao naprimjer :
1. U ponedjeljak idem na more .
2. Blizi se pocetak skolske godine.
3. Njega sam u potpunosti zaboravila i rijetko ga se sjetim .
4. U ponedjeljak ili utorak ce se ponovno emitirati jedan od mojih najdrazih filmova :“Odbjegla nevjesta“ sa Juliom Roberts u glavnoj ulozi .
Sve je u redu osim onog o cemu sam pisala na pocetku posta .
Za kraj : „Desiderata“
DESIDERATA, 1692.

Idi smireno kroz buku i uzurbanost, i sjeti se mira koji se moze naci u tisini.

Koliko je to moguce, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno i slusaj druge, cak i glupe i neuke- i oni imaju svoju pricu.

Izbjegavaj bucne i agresivne osobe, oni su teret duhu.

Ako usporedujes sebe s drugima, mozes postati ogorcen ili ponosan, jer uvijek ce biti vecih i manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignucima i planovima. Odrzi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko on bio skroman, to je pravo blago promjenjivim vremenima.

Budi pazljiv u svojim poslovima jer, svijet je pun heroizma.

Budi ono sto jesi, budi svoj. Pogotovo nemoj glumiti ljubav. No nemoj biti ni cinican prema ljubavi jer, usprkos svoj ogranicenosti i svim razocaranjima, ona je vjecna kao i trava.

Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajuci stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te stiti od iznenadne nesrece.

Ali ne zalosti sam sebe izmisljanjima mnoga strahovanja nastaju iz umora i osamljenosti.

Osim odrzavanja discipline (zdrave), budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, nista manje nego sto su to drvece ili zvijezde. Imas pravo biti ovdje, i bilo ti to jasno ili ne nema sumnje da se svemir razvija kao sto bi i trebao.

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljas i, bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bucnom komesanju zivota, zadrzi mir u svojoj dusi.

Pored sve prljavstine i jadikovanja i porusenih snova.

Ovo je ipak divan svijet.

Budi pazljiv.

Tezi da budes sretan!

Zapamtite : Ovo zaista jeste divan svijet . Iskoristite njegove cari . : )



Komentiraj ( 126 ) Print - On/Off

četvrtak, 24.07.2008. 14:27

Masta je carolija duse

Katkad se pitam , sto je to sto covjeka cini ? Da li je to mudrost , znanje ili topla dusa ?Ja smatram da da ga ne cine ni sve moguce skole ni diplome uredno poslozene na zidu.Smatram da su one samo dokaz tastog uma i marljivosti.Uvijek se rastuzim kada primijetim da su obrazovane i financijski stabilne osobe prihvacenije u drustvu . Slazem se da je znanje moc ali postoji nebrojeno mnogo osoba koje su podjednako inteligentne,vrijedne i marljive , a nemaju se priliku obrazovati i kulturno uzdizati .
Image and video hosting by TinyPic
Razmisljala sam i o sreci . Sto je za Vas sreca : blago ,novac ili bubamara na prekrasnom cvijetu?Katkad preokupiramo misli ,razmisljajuci o nacinu zarade ili poslovnim / skolskim obavezama , a zaboravimo na prekrasan miris cvijeca , carobnoj glazbi koju nam pruzaju kapi kise.Zasto cesto zaboravimo nacin na koji mozemo uploviti u carobne snove ?
Primijetila sam da mnogi cesto razmisljaju o buducnosti i o onom sto ce nam ona donijeti .No,ja ne zelim vidjeci buducnost jer smatram da je sadasnjost poklon nasem srcu . Zelim biti sada i ovdje.Uzivati u ljepoti ovog trenutka .Buducnost zelim uciniti tajnom .O njoj zelim razmisljati onda kada u nju krocim laganim koracima .Ovu avanturu koju nazivam zivotom zelim prozivjeti onako kako zelim , uzivajuci u ljepoti svakog trenutka .
Pocela sam graditi svoju oazu mira koju ce sacinjavati riznica ljubavi i rijeci koje teku dok moje srce govori .
Image and video hosting by TinyPic
Za kraj : „Ljepota zene“
Slavna Audrey Hepburn je, osim što je bila prelijepa glumica (za ulogu u filmu 'Praznik u Rimu' 1953. osvojila je i Oscara), bila i velika aktivistica za ljudska prava, a 1988. je postala glasnogovornica UNICEF-a.

Što se tiče savjeta o ljepoti, najviše je voljela citirati slavne stihove Sama Levensona:

Za atraktivne usne, govorite ljubazno.

Za divne oči, gledajte ono što je dobro u ljudima.

Za dobru liniju, dijelite hranu s gladnima.

Za lijepu kosu, dozvolite djeci da provlače svoje prste jednom dnevno kroz nju.

Za dobro držanje, hodajte sa znanjem da nikada niste sami.

Ljudi, više nego stvari, trebaju obnavljanje, oživljavanje, potvrđivanje, prosuđivanje; nikada ne odbacujte nikoga.

Upamtite, ukoliko vam ikada treba pomoć, naći ćete je na krajevima svake od vaših ruku.

Kako odrastate, otkrit ćete da imate dvije ruke: jednu da pomognete sebi, a drugu da pomognete drugima.

Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili frizuri. Ljepota žene se ogleda u njenim očima, jer su one vrata njenog srca, mjesto gdje ljubav počiva.

Ljepota žene nije u njenoj vanjštini, nego se prava ljepota žene očituje u njenoj duši. To je pažnja koju ona nesebično pruža, ljubav koju ona pokazuje.

Ljepota žene se povećava kako godine prolaze.
Image and video hosting by TinyPic

Edit :
Najdrazi moji , ukoliko zelite glasati za moj blog , to mozete uciniti
ovdje
Ostavljam osmijeh : )

Komentiraj ( 136 ) Print - On/Off

četvrtak, 17.07.2008. 12:38

[° Life isn't about waiting for the storm to pass . . . It's about learning to dance in the rain . . . ° ]

Image and video hosting by TinyPic
Tisina nad beskrajem mora i neba , gubi se u plavetnilu horizonta .Pojavljuje se vjetar koji njezno miluje moje lice ,koji odnosi jecaj i suze negdje u daljinu .Vrijeme kao da je stalo , sjecanja ostaju . Sama sam sa svojim mislima , upirem pogled u nebo koje pocinju krasiti najljepse zvijezde ,i razmisljam . . .
Bilo je bolno izgubiti se u prostranstvu vlastitih suza , osjecati se kao pjena vala koji nestaje daleko na obzorju.
No,bolne trenutke cu pustiti da otplove rijekom zaborava , negdje daleko.Daleko od mene . . .
Mozda nemam nekog za cije oci mogu reci da su boje carolije,boje ljubavi,magicne .
Ali mogu reci da sam uistinu sretna . . .
Image and video hosting by TinyPic
Razmisljam o samoci i dosadi , o tome koliko se ta dva pojma razlikuju.Za mene , samoca nije dosada , premda mnogima jeste.Jucer sam provela divan dan ukrasen kisom , umotana toplom dekicom , pijuci svoj najdrazi sok .Gledala sam veoma zanimljiv film i bilo mi je jako lijepo.No,nakon sto sam pogledala film , pocela sam razmisljati , zasto vecina ljudi misli da je samoca dosadna ? Za mene , nije.Naprotiv , volim biti sama premda sam poprilicno komunikativna.Smatram da nam je ponekad potrebno da budemo sami , da uzivamo u ljepoti trenutka.Nikad nisam shvatala kako nekom samoca moze biti dosadna jer ja obozavam trenutke kada sam sama.Ovom prilikom sam se prisjetila divne i istinite recenice koju sam jednom procitala :
„Dosada stanuje samo u dosadnom umu .“
Takodjer . . .

Cesto puta bih se nalazila okruzena masom ljudi ali ipak se unatoc tome osjecam kao najusamljenija osoba na svijetu.Jer...
Nekad se lako izgubiti medju ljudima i jednostavno biti – sam.Kad sam u drustvu ljudi u kojem moram biti zbog nekog razloga,onda sam sama.Medjutim,ponekad je dovoljan samo jedan maleni smijesak drage osobe da bi se osjecala odlicno,kao da sam u najboljem drustvu.
I,nakon toga opet dodje noc i polako postajemo svjesni cinjenice da koliko god imali osobe koje volimo i koje su uz nas,uvijek naposlijetku ostajemo sami i upravo u takvim trenucima se treba znati radovati malim i jednostavnim stvarima.
Ali,koliko god da smo sami,ipak u svakom trenutku mozemo pomisliti da negdje ipak postoji jedna osoba koja misli na Vas...
Image and video hosting by TinyPic

Komentiraj ( 142 ) Print - On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2008  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Djordje Balasevic

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam..."
(Djordje Balasevic - Provincijalka)
- "Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše,
vuče mi rukav: "Idemo!"
Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti..." (Djordje Balasevic - D moll )
- "Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol." (Djordje Balasevic - D moll )
- "Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču." (Djordje Balasevic - Ne volim Januar )
- "Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna..." (Djordje Balasevic - Nedostaje mi nasa ljubav)
- "Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje..." (Djordje Balasevic - Nedostaje mi nasa ljubav)
- "Zivot je more, pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi srce plasljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode." (Djordje Balasevic - Zivot je more )
- "U jutra rana plase me senke
minulih dana.
Secanja mutna kao u lazi,
kao u snu..." (Djordje Balasevic - Zivot je more )
- "Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve vise padam,
i sve su jace ruke sto me vuku dnu..." (Djordje Balasevic - Zivot je more )

CREDITS

picture: deviantart
base code: sugarmeemee