I kamen će plakati...
16.02.2009., ponedjeljak
Ne može se rastati od mene
Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju seni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni u granicama. Svijet je izvan svih granica, izvan svih okvira; unutar jednog prostora, unutar jedne tisine - u covjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja). A zemlja se ne moze rastati od sebe, ni od grada, ni od covjeka. Zato nemojte pokusati da iselite ovaj grad; jer ga ne mozete rastaviti od njega. Nemojte pokusati da iselite ovu zemlju, jer je ne mozete rastaviti od nje; ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod, koji se ne rastaje od sebe. I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte pokusati da me rastavite od mene. Nemojte pokusati ovu zemlju - zive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli izvesti iz mene.) Ali, covjek je neiseljiv, kao i zemlja. I ne moze se rastati od sebe. Josip Pupačić |
