Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde. Antun Branko Šimić |
Najljepse moje kada rijeci otrovne ubiju njeznost slome najbolje A strast bez razuma ruku pod ruku bili smo svoji i niciji s kojom lakocom vjerni i nevjerni Zbog sujete i gluposti nismo uspjeli Vjeruj mi, nisam namjerno svaku rijec da mogu ja bih povuk'o ponosni dotakli smo dno mogu da te ne volim, ne i da zaboravim neoprostivo si mi duzna zbog tog Ruku pod ruku bili smo svoji i niciji s kojom lakocom vjerni i nevjerni Strast bez razuma moram veceras svoj bijes da potrosim jos jednu u nizu mjesto tebe zagrlim Zbog sujete i gluposti nismo uspjeli Vjeruj mi, nisam namjerno svaku rijec da mogu ja bih povuk'o ponosni dotakli smo dno mogu da te ne volim, ne i da zaboravim neoprostivo si mi duzna zbog tog Vjeruj mi, nisam namjerno svaku rijec da mogu ja bih povuk'o ponosni dotakli smo dno mogu da te ne volim, ne i da zaboravim neoprostivo si mi duzna zbog tog Toše Proeski |
Ležim na krevetu i gledam kako priprema se da legne pored mene.... Obgrli me svojim moćnim rukama... Ah, čeznem i topim se na mukama.... Svaki pokret ocrtava drugi mišić na tijelu... Svaki osmijeh u meni budi želju... Svakim dodirom vatra u meni se budi... Svakim poljubcem nadimlju mi se grudi... Želim ga svim bićem i tijelom... Ne mogu upravljat ovom željom.... Kad se spusti dole..... Moje prepone sve jače gore.... Dok me ljubi i moje usne pita.... Osjetim gdje mu je očvrsnula kita... A kad nađe put do mene... Cijelo biće mi stenje.... I dok mi utrobu para... Ja umirem na njegovim rukama od žara.... |
Hey nikita is it cold In your little corner of the world You could roll around the globe And never find a warmer soul to know Oh I saw you by the wall Ten of your tin soldiers in a row With eyes that looked like ice on fire The human heart a captive in the snow Oh nikita you will never know anything about my home Ill never know how good it feels to hold you Nikita I need you so Oh nikita is the other side of any given line in time Counting ten tin soldiers in a row Oh no, nikita youll never know Do you ever dream of me Do you ever see the letters that I write When you look up through the wire Nikita do you count the stars at night And if there comes a time Guns and gates no longer hold you in And if youre free to make a choice Just look towards the west and find a friend Elton John |
Bio si mi sve, ali ostavio si me.... Bio si najljepši san u noći... Bio si prekrasna slika za moje oći..... Bio si anđeo koji me štitio... Bio si srce koje me tištilo..... Sada.... Drugi sa mnom sniva najljepše snove.... Drugi ima plave oći kao more.... Drugi je anđeo koji mi daje krila..... Drugi je vratio ženu kakva sam bila..... Sretna sam.... |
Ljubavi moje krvi, smrti živa, nijema, zalud očekujem riječ pisanu tvoju i mislim s cvijetom koji gubi boju, kad živim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna, ne poznaje sjenu nit se od nje krije. Srcu unutrašnjost odp opotrebe nije onaj med smrznuti što ga toči luna. No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te, a tigar i golub u tvojem struku od bola ujeda i ljiljana pate. Stog riječma ispuni moju ludu muku, ili me pusti da živim u tišini, u noći moje duše vječnoj pomrčini. Federico García Lorca |
Remember those walls I built Well, baby they're tumbling down And they didn't even put up a fight They didn't even make up a sound I found a way to let you in But I never really had a doubt Standing in the light of your halo I got my angel now It's like I've been awakened Every rule I had you breakin' It's the risk that I'm takin' I ain't never gonna shut you out Everywhere I'm looking now I'm surrounded by your embrace Baby I can see your halo You know you're my saving grace You're everything I need and more It's written all over your face Baby I can feel your halo Pray it won't fade away I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo Hit me like a ray of sun Burning through my darkest night You're the only one that I want Think I'm addicted to your light I swore I'd never fall again But this don't even feel like falling Gravity can't forget To pull me back to the ground again Feels like I've been awakened Every rule I had you breakin' The risk that I'm takin' I'm never gonna shut you out Everywhere I'm looking now I'm surrounded by your embrace Baby I can see your halo You know you're my saving grace You're everything I need and more It's written all over your face Baby I can feel your halo Pray it won't fade away I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo Halo, halo Everywhere I'm looking now I'm surrounded by your embrace Baby I can see your halo You know you're my saving grace You're everything I need and more It's written all over your face Baby I can feel your halo Pray it won't fade away I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo I can feel your halo halo halo I can see your halo halo halo Beyonce |
Every night, every day, you're the one I always dream of. Every line of your face is sketched so plain inside my heart. You've grown so deep inside of me. You're everything I feel and see, and you're the one, you're the one I love. All my life, all my love, I can feel when you're beside me. all that's right, all that's wrong suddenly becomes so clear. My heart has overtaken me with feelings you awake in me, and you're the one, you're the one I love. Only you could move me enough to believe in love one more time. All I need to know for tomorrow is that you're mine, mine for a lifetime. If our friends all around find it hard to understand us, you and I understand the other one so very well. And that's what I've been looking for, so I keep coming back for more, 'cause you're the one, you're the one I love. You're the one, you're the one I love. Carpenters |
Često za zabavu mornari na brodu Love albatrose, bijele morske ptice Što prate brodove uz duboku vodu Kao ravnodušne, tihe suputnice. Tek što ih uhvate i na daske stave, Vladarice neba nespretno i bijedno Spuste svoja krila i, pognute glave, drže ih ko vesla postiđeno, čedno. O, kako je mlohav taj putnik krilati! Nedavno prekrasan, kako li je ružan! Netko mu kljun draži onim što dohvati, Drugi oponaša hod mu tako tužan. Pjesnik je nalik tom gospodaru neba Što živi u buri i carskog je roda, U zemaljskoj hajci nema što mu treba I silna mu krila ne daju da hoda. Charles Baudelaire |
Za svoje ću kosti sam izdubsti raku U tlu masnih gruda, gdje puževa ima, Zaboravljen tu ću spavati u mraku Ko pas morski skriven u dubokim dnima. Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova; Ne prosim od svijeta suze žalosnice, Živ, prije bih pozvo jato gavranova Da raskljuju moje truplo nemilice. Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami, Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema; Mudri sladokusci koje trulež mami, Bez kajanja leš mi prorujte posvema I recite: patnje ima li još koje Za taj trup bez duše, za to tijelo moje. Charles Baudelaire |
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći. Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge. Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti. Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji. Sergej Aleksandrovič Jesenjin |
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u planini." Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak. Nije važno što je moja ljubav ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Duša je moja nesretna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me. Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila. Iako je to posljednji bol koju mi zadaje i posljednji stihovi koje za nju pišemm. Pablo Neruda |
Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bježale. I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio ko strijelu za svoj luk i kamen za svjoju pračku. Ali stiže i čas osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah ruže pubisa ! Ah glas tvoj spor i tužan! Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti. Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni! Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna. Pablo Neruda |
Moj grob će biti sunčan, tih i krcat bogatoga sjaja, beskrajan prostor gdje oluje mru nad stijenjem zavičaja. Na njemu neće gorjeti svijeća niti će naricat žene. Ja živ ću ostat da smijehom sna raspršim uspomene. Uskrsnut neću, i čemu to živjet ću ljepše neg prije, a ono što ljudi smrću su zvali za mene smrt i nije. To će tek biti slobodan život od patnji i veriga svijeta, taj prostor gdje mi polože tijelo bit će samo vinjeta. Rasut ću sebe u srca mnoga, i živjet u bezbroj života, jer od sadašnjeg mračnoga mene ostat će samo ljepota. Josip Pupačić |
Evo me, moj svijete, na raskršću i tvom i mome Oprostimo se. - Ti plačeš Moj križ svejedno gori. Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi Snijeg pada Zemlja raste A ti poražen toneš Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod U krčmi Moj križ svejedno gori Uzdignut Razapet Mračan Dovikujem ti. - On gori Dovikujem ti. - Ti strepiš iskre po tebi pršte Peku stravične snove Moj svijete, uzalud stvaran Moj svijete uzalud ljubljen Moj svijete Udaljujem se. Pružam za tobom ruke Sjene velikih vojski nadiru iz davnina Zrak su omastile strijele Razbijen Usitnjen sanjaš Neprestane pritištu more Vjekovi pokapaju svjetlo Rane otaca izrastaju u kraste Divna majka Margarita prodaje suze Majka Margarita Moj križ svejedno gori Nosim ga - moj križ a tvoje ime Nosim ga Slomljen ma svečan Puta ne vidim nigdje Voda po kojoj hodam hlapi Poda mom bujaju pare moj križ svejedno gori Oblistava u beskrej tvoje ime Udaljujem se I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi Ti toneš po svome snu A ja koracam I grcam, i grcam, i gledam prema beskreju Moj križ svejedno gori Moj križ a tvoje ime. Josip Pupačić |
Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni u granicama. Svijet je izvan svih granica, izvan svih okvira; unutar jednog prostora, unutar jedne tisine - u covjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja). A zemlja se ne moze rastati od sebe, ni od grada, ni od covjeka. Zato nemojte pokusati da iselite ovaj grad; jer ga ne mozete rastaviti od njega. Nemojte pokusati da iselite ovu zemlju, jer je ne mozete rastaviti od nje; ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod, koji se ne rastaje od sebe. I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte pokusati da me rastavite od mene. Nemojte pokusati ovu zemlju - zive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli izvesti iz mene.) Ali, covjek je neiseljiv, kao i zemlja. I ne moze se rastati od sebe. Josip Pupačić |
Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio četvorica nas. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj. Jezera su me slikala. Dizali su me jablani. Rijeka me umivala za sebe. Peračice su lovile moju sliku. Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio četvorica nas. Livade su me voljele. Nosile su moj glas i njim su sjekle potoke. Radovao sam se sebi. Imao sam braću. (Imao sam uspravan hod.) To su bila tri moja brata: moj brat, moj brat, i moj brat. Josip Pupačić |
I gledam more gdje se k meni penje I slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru. Josip Pupačić |
Bezbroj kukaca ima što dozivaju od jutra do večeri, i kliču:"Ja te volim! Ja te volim!". Ali krijesnica, u tihoj groznici, izgarajući tijelom, strasnija je od svih njihovih žudnji. Takva je i moja ljubav... Japanska tradiocionalna pjesma... |
Ljudi bome mogu biti okrutni. Upravo sam došla iz vana jer više nisam mogla trpiti poglede i nevezane rečenice koje su suptilno bile upućene meni. Govore mi da moram očvrsnut, ali nemam snage se suprostavit ljudima koje toliko volim i (barem sam mislila) toliko poznajem. Sama sam si kriva za situaciju u koju sam se dovela, ali oni mi bome ne olakšavaju ni trunke. Imam osječaj da nikad neću prestat plakat radi tih ljudi, a najgore je to što nemam u kome nać utjehu, što nemam nikog tko će me zagrlit i reć sve će bit dobro. A ja ne mogu više sama. Trudim se iz petnih žila, ali ne mogu više sama. Treba mi utjeha. U tako kratko vremena izgubila sam SVE! I osoba kojoj sam najviše vjerovala, danas mi je dokazala da ne treba vjerovat nikome. Sa samo jednim svojim postupkom mi je dokazala da joj više ništa ne značim, pa čak ni kao prijateljica. Svim tim ljudima želim reć samo jedno. HVALA! Hvala što ste mi otvorili oči. Možda sada budem pametnija! |
Nekoga moraš voljeti, makar i trave, rijeku, stablo ili kamen, nekome moraš ruku nasloniti na rame da se gladna nasiti blizine, nekome moraš, moraš, to je kao kruh, kao gutljaj vode, moraš dati svoje bijele oblake, svoje smjele ptice snova, svoje plahe ptice nemoći – negdje mora biti za njih gnijezdo spokojstva i nježnosti - nekoga moraš voljeti, makar i travu, rijeku, stablo ili kamen - jer stabla i trave znadu za samoću – kad koraci svagda odu dalje premda se trenutak zaustave – jer rijeka zna za tugu – samo da se nagne nad svoju dubinu - jer kamen pozna bol – koliko je već teških nogu išlo preko njegova nijemog srca - nekoga moraš voljeti, nekoga moraš voljeti, s nekim moraš ukorak, istim tragom - ah, trave, rijeka, kamen, stablo, šutljiva pratnja osamljenika i čudaka, velika, dobra bića što progovore samo kad zašute ljudi. Ivan Minatti (1924-) |
Suze su presušile, a ja ih i dalje osječam. Bol je otupjela, ali je i dalje tu. Uplašena sam kao gonjena srna, koja nema gdje pobjeć. Tražim izlaz ali... Sve se više topim u ovoj jebenoj tuzi. Proklet bio dan kad sam rekla DA! Proklet bio dan kad sam poslušala srce, a ne razum. Nek je prokleto sve! Proklet bio i ti što si me ostavio! |
Dovidjenja, dragi, dovidjenja; Ti mi prijatelju jednom bijese sve. Urecen rastanak bez naseg htjenja Obecava I sastanak, zar ne? Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova Nemoj da ti bol obrve povije- Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova, Al' ni zivjeti bas nije najnovije. Sergej Aleksandrovič Jesenjin |
Naletjela sam davno na ovu poslovicu i nikad nisam vjerovala u nju. Danas sam se uvjerila u njezino značenje i ne mogu vjerovati da postoje takvi ljudi. Neprijatelj ti želi zlo zbog nečega oko čega se ne slažete, ali on uvijek ima razlog. Ali bivši prijatelj ti napravi zlo iz čistoga mira, iz ljubomore. Nakon što par godina i ne progovorite ni riječi, čovjek se zapita što si takvoj osobi mogao napravit nažao da ti želi nanjet bol. Takve osobe su bolesne i trebaju ići na liječenje. A ti možeš jedino biti jak i ne dozvolit da te povrijedi. Teško je, ali ne dam im gušta!!!! |
Evo danas je taj dan, dan kad sam shvatila da mogu biti jaka. Mogu samo ako to i želim. Ljudi me gaze iz dana u dan, ne zanimaju ih moji osječaji i nije ih briga za mene. Zbog toga sam do sada prolila suza i suza, a danas sam shvatila da oni ne zvrijeđuju moje suze. NITKO NE ZAVRIJEĐUJE MOJE SUZE! Bit ću opet svoja osoba i neću nikome dozvolit da me uništi! Jaka sam i nitko mi ništa ne može! Od sada idem s tom misli kroz život i znam da će sve biti u redu! |
Ne čujem te dugo vremena, i onda nazoveš.... Ne vidim te dugo vremena, i onda se pojaviš.... Srce mi se smiri, a onda.... opet želi iskočiti iz grudi i pobjeći tebi.... Zar ne vidiš da me svakim danom, malo po malo ubijaš? Ma ti ne vidiš ništa! A ja...., ja stanem i zamislim se. I svaki put iznova shvatim da je moje srce još kod tebe.... Nikad mi ga nisi vratio.... |
Još uvijek plačem svaku noć, još uvijek gledam na sat kad ćeš doć. Još uvijek se pitam:" Zašto?" Još uvijek ne znam odgovor. |
Ne mogu ti opisati kako se osjećam. Sutra ti je rođendan, a tebe nema. Ne mogu te poljubiti, zagrliti, čestitati ti... Se sječaš prošlog rođendana? Bilo je to teško vrijeme za tebe, budući da ti je mama otišla..., a ja sam se trudila da se osječaš kao i svake godine do tada. Nisam ni slutila da će to biti zadnja godina da smo zajedno. Fale mi tvoji zagrljaji, tvoja nježna milovanja po kosi, tvoj poljubac u čelo i nježne riječi VOLIM TE. Znam da me više ne voliš. Nije bitno hoćeš li pročitati ovaj post ili nečeš, i nije bitno hoćeš li nazvati ili nečeš. Jer nemam snage te više čekati i nemam snage plakati svaku večer. Povrijedio si me, ali nisi me porazio. Nemam snage za čekanje i plakanje ali imam snage za život. Jer ako me nečeš, dragi, onda me i ne zavrijeđuješ! Sretan rođendan! Volim te! |
Što vidiš kada pogledaš u nebo? Ja vidim tebe. Što vidiš kada pogledaš u more? Ja vidim tebe. Što tražiš svaku večer? Ja tražim tebe. Što tražiš u drugima? Ja tražim tebe. A onda mi je sinulo da, ti ne tražiš ništa. A ja i dalje tražim tebe. Vrati se. Jer, bez tebe neznam živjeti. |
"Ljubav, kazahu nam vidjeoci iz starine, Zlatni je leptir iz divljine Što leprša i leti obasjanim nebom I tka sreću srdaca što dođoše iz tmine." Algernon Swinburne |
Travanj 2011 (1)
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (14)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv