ponedjeljak, 29.09.2008.
...Drugi dan stojim ispred ogledala,
bojim se nisam dovoljno vježbala,
da se ne odam,dušu da prodam...
pravim se da te više ne poznajem
dok ti se kao poroku odajem
a lažem sebe,onda i tebe...
Moj dragi treba mi vremena da te sa
ramena svog ko snijeg otresem
srce od kamena,tijelo bez plamena
da sve to podnesem!
nalazim pored najgorih razloga,da zastanem
ispred najdražih izloga,
očiju tvojih,slabosti mojih...
izlazim onda negdje bez najve
hladim te kao kaput bez podstave,a još sam
vrela,rado bih sjela...
moj dragi treba mi vremena da te
sa ramena svog ko snijeg otresem,srce
od kamena,tijelo bez plamena da sve to
podnesem,tri lažna imena dobro sakrivena da u grob ponesem
dragi moj..stoj..
treba mi minimum nade da želiš
me još isto ko prije i maksimum
izgleda da ću preživjeti ja
ako mi kažeš ne...
..kažeš ne...
petak, 05.09.2008.
"ja ne nosim luče traume od jučer,
nosiš,nosiš li ih ti??
i ne pijem ove pilule za snove,
piješ,piješ li ih ti??"
na tvoje poruke nema odgovora,
možda tako treba,možda tako mora,
al jecaj duše u roman bi stao,
zar ti nije žao?
ne krivim tvoja oka dva,
ma nisam svetica ni ja,
voljela sam pa pogriješila..
al hoću na tvoje rame da naslonim
glavu da sa svojom crnom kosom
pomješam plavu...
i shvati malo mene,ne slušaj druge
pa nam možda krene...?
is tvarno želim da budemo skupa,i ne,
nije ovo neka šala glupa,
nije i zašto da to krijem??
i lijep si,dođi i zavedi me,
ako si još sam ti povedi me,
ako postoji ona,zavjet svoj pregazi,
al pred oči snjom sretan mi ne dolazi....
