četvrtak, 15.05.2008.
kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i
darovao mi nešto malo života,iskoristila bi ovo
vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekla o čemu sve razmišljam,
ali sasvim sigurno bi porazmislila o svemu što kažem.
Cjenila bi stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavala bih manje,više bi sanjala.
Znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo
60 sekundi svjetlosti.
Hodala bi kad se drugi zaustave,
budila bi se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao minutu životA,obukla bi se
jednostavno,
okrenula k suncu,otkrivajući ne samo svoje tijelo,
ali i svoju dušu.
Uvjeravala bi ljude kako se varaju
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Starijim bi ljudima rekla da smrt ne dolazi zajedno
sa starošću,
već s napuštenošću.
Naučila sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučila sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga
odogo
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Govori uvijek šta osjetiš,a čini šta misliš.
Kad bi znala da te danas posljednji put vidim
pspanog,
snažno bi te zagrlila i molila se Bogu
da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bi znala da su to posljednje minute što te vidim,
rekla bih ti "VOLIM TE" i ne bih glupo predpostavljala
da to znaš.
Sutra nema zagarantirano-niti mladi,niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš,
zato nemoj biti neodlučan,učini to danas.,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh,za jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Zapamti,nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli....
žalosno što skoro sve radim obrnuto....
