Što slušam? - kad sam pod različitim osjećajima

nedjelja , 30.11.2014.

S obzirom da imam veliku volju i želju pisati glazbene postove (križar je apsolutan razlog), danas ću donijeti jedan. I bit će ih puno više, s puno različitih glazba, no, kako je vjerna križarica rekla - nema "silikonki" i ostalih primjera jeftine, otrcane glazbe koje su rađene isključivo da se indoktrinira mlada generacija, i radi profita. Sva sreća pa postoji nekakav, mali dio nas koji su preživjeli tu indoktrinaciju, koji su gledali glazbenike da nastupaju "s srcem i dušom", kojima profit nije bio tako važan, ali ipak su ga dobili dvaput ili triput više nego su ove silikonke dobile. Iako su tu slavu stekli davno (zato moje omiljene i zovu fosili), ipak su ostavili trag na generacije koje tek slijede. Na mene, na drage mi bloggere, na sve mi živo. Naprosto obožavam sve pjesme koje slušam ovdje.

Kad sam sretan.

Kad sam sretan, ne pustim si onu šablonsku "Happy", koja je već toliko put proigrana, da je dosadila čovjeku. Imate tu mnogo stvari koje jednostavno ne mogu biti proigrane. One su jednostavno, klasici.

Zato si pustim nešto od Oasisa. Preferabilno "Champagne Supernova" ili "Some Might Say"





Iako R.E.M po naravi ima depresivne pjesme, ja volim pustiti "Man on the moon" ako sam sretan.



Ili bilo što od Fratellisa. Oni imaju albume prošarane srećom, dugom i jednorozima. Naprosto obožavam takve bendove. Nijedna pjesma im nije sumorna. Osim "Whistle For The Choir", ta je možda malo, malčice tužna. Ovako? "Henrietta", "Chelsea Dagger", "Acid Jazz Singer", sve moguće i nemoguće pjesme.







Znate koji je najbolji način za otkrivanje glazbenika* "Večeri s Joolsom Hollandom". On uvijek ima najbolje, najnovije i najzvučnije glazbenike različitih stilova, najveće, a opet nepoznate glazbenike. Stavit ću vam nekoliko glazbenika koji su svirali na njemu.

Futureheadsi, relativno mladi, perspektivni bend. Obožavam njihovu glazbu. Tu su i dvije pjesme, pa si odaberite osoban favorit.



Ovaj islandski bend zrači energijom i spiritualnošću, i Sigur Ros bi moga nastaviti Islandsku tradiciju dobre glazbe. Ima tu i drugih osim Bjork.



Ovo je jedan njujorški bend. Kroz ovaj post ću vam više o njemu reći, jer on mi je apsolutno fantastičan.



Uglavnom, vidim da mi osjećaji nisu jača strana, pa ću staviti nešto što sam slušao preko godina, pa tako, nešto što još nisam stavio, a odlična je preporuka.

Emily's Army je bend o kojim sam vam već nešto prije govorio. Bubnjar je sin Billie Joea Armstronga, frontmena Green Daya. Iako imaju "Broadcast This" među njihovim poznatijim stvarima, "High Waisted Shorts" je jedna od mojih osobno boljih. Ovdje vam je verzija na Lokerse festivalu, gdje su svirali prebrzo, no morali su, jer su im dramatično skratili set. Šupci.



Tu je i Aberdeen City, bend iz američkog Bostona, koji je prekinuo 2009. nakon što je glavni gitarist (onaj s ovom smiješnom gitarom, crnom), otišao kako bi studirao. Iako sam fan obrazovanja, ovo mi ruši sve u vodu.

Ovdje su također uživo, u Bostonu 2008.



Robert Smith iz benda The Cure je čudak. No, i ja sam takav, pa je to i vjerojatni razlog zašto mi se sviđa Cure. Njihov klasik, "Friday I'm In Love" mi je najbolji, pa ću zato staviti njega kao predstavnika. Opet, sve uživo. Ovo su oni na Readingu (ili Leedsu), 2012.



Dobar indie rock bend je MIXALYDIA iz Walesa, doduše, nepoznat široj poublici. Iako mi je on jedan od najboljih izvođača. Ikada, ima samo mali broj pjesama, na YouTube-u. Pisao sam im kad će nove pjesme, oni su mi odgovorili da će u listopadu. Rekli su "We'll give you summin you'll love." Nije li to razlog za biti sretnim?



Rekao sam da ću pričati o Strokesima i hoću. Ovo je bend s 5 odličnih multi-instrumentalista, 2 gitare, basom, bubnjevima i pjevačem. Pjevač ima one teške "groovy" vokale, a u ovoj pjesmi, gitare su čiste, bez kakvih teških tonova, a bas dionica je jednostavna. Samo pogledajte solažu u ovoj pjesmi. Wow!



Davne 1999. Sheryl Crow je okupila par prijatelja i mnogo ljudi u Central Parku. Danas je tako nastala moja najomiljenija verzija najomiljenije pjesme Rolling Stonesa. Richards ima stil sviranja gitare koji je fascinantan, nevjerojatan, pogledajte njega kako se saginje, kako lovi tu gitaru! Taj micawber!



Bend, koji je relativno poznat iz naše estrade je Genova, koji je svirao i na Zaječarskoj gitarijadi, a njihova najbolja pjesma je daleko "Biti ništa".



Iz naše estrade su vam tu još nevjerojatni Plavi Orkestar, koji mi se sviđa zbog gitara u pjesmi, i općenite kompozicije pjesama. Sve moguće hitove su radili, što je nevjerojatno. Iako imaju milijun studio pjesama, ova verzija uživo u Mariboru 1998. ih nadvladava.



I ova na Porcijunkulovu. Bio sam tamo! Najbolji. Koncert. Ikada.



Toliko čudno izaranžirana, da se ne može prepoznati, ovo je najbolja verzije te pjesme. Jelići su apsolutno nevjerojatni bili ovdje.



I za kraj. Malo sumornosti. Ova Indexova pjesma je vjerojatno njihova i najpopularnija, najbolje napisana, najmirnija, i najviše depresije probudi. Uživajte uz ovu.



Sutra dolazi novi nastavak, što ću slušati u prosincu. I neće biti nijedne Božićne. Mu-a-ha-ha.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.