Igre i Vicevi

utorak, 24.03.2015.

Teror isti

Moje prvo sjećanje na neki teroristički atentat je vezano za nemili događaj u vrijem Olimijskih igara u Minhenu, ako se dobro sjećam, 1972. Zvali su se Crni Rujan, bili su palestinski teroristi, upali su u olimpijsko selo i smaknuli brojne izraelske sportaše. U to vrijeme je Jugoslavija bila snažno na strani palestinaci i ja, koliko god sam bio mali, se sjećam da je vlada bila jako posramljena s događajem vezanim za najveću sportsku manifestaciju na svijetu. Ovo sjećanje mi se je danas osvježilo nakon što sam čuo vijest o padu njemačkog aviona u francuskim Alpima. Vjerujem da je ova vijest svima donijela tračak nelagode i sumnje: da li se radi o normalnoj avionskoj nesreći ili je tu umješana nečija ruka koja je pomogla zrakoplovu da padne? Grozna sumnja u današnje vrijeme kada gotovo redovito, rekao bih jednom mjesečno, a po nekada i tjedno, negdje na ovoj našoj jedinoj i najdržoj planeti pogibaju desetci nevinih uslijed terorističkih aktova.

Negdje početkom osamdesetih godina odležao sam u bolnici u Lovranu nekih mjesec dan: problemi s leđima. Kako nisam imao što raditi, čitao sam gotovo jednu knjigu na dan. Pod ruku mi je dospjelo i jedno dijelo Sigmund Freuda u kojemu on autobiografski govori o svom radu. Na početku njegove karijere, osnova njegove teorije je bila da je čovjek jako uslovljen s erosom, s porivom prema suprotnom spolu. Na osnovu toga je razvio cijelu svoju teoriju i iz toga je proizišla i psihoanaliza. Pred kraj života u njemu su se počele rađati sumnje u ispravnost njegovih pretpostavki i krenulo je uobličavanje nove ideje: osnovni pokretač ljudske rase jeste thanatos, nagon smrti.

Gledajući ono malo što znam o povijesti naše civilizacije, usudio bih se reći da vjerovatno nije prošao jedan jedini dan na kugli zemaljskoj da se negdje nije ratovalo, ubijalo i pogibalo. Jači je uvijek htio pokoriti slabijega, opljačkati ga, podvrgnuti svojoj volji, ali isto tako i uništiti neprijatelja iz čiste mržnje. Nakon strahovitih događaja u drugom svjetskom ratu činilo se da je čovjek naučio lekciju. Samo se činilo; nastavilo se s kolonijalnim ratovima. S glupim ratovima; sjećate se rata između Argentine i Engleske oko Falklandskih otoka? Ni Europa nije htjela zaostati. Činila se previše civilizirana da bi pala u napast oružanih sukoba. Ali mi smo bili tu da pokažemo da thanatos ima smisla. Bivši Sovjetski Savez se u početku raspao na miran način, bez ispaljenog metka. Evo sada to nadokađuju. A što da kažemo o arapskom svijetu?

Redovni atentati u Izraelu, nova teroristička država koja se formira na Bliskom Istoku i koja svakim danom izgleda sve dominantnije. U prva tri mjeseca ove godine napad na redakciju francuskog satiričkog tjednika, prošli tjedan teroristički napad u Tunisu, redovni atentati u Pakistanu. Tko zna što sam sve zaboravio. Nedavno sam, za Božić prošle godine, bio u New Yorku i posjetio Ground Zero, simbol žrtava besmislenih masakara. Mrtvih k'o salate. Čini mi se da je Freudova zadnja teorija ona ispravna. Nekako su uvijek glavni protagonisti arapi i muslimani, dok su žrtve vrlo često židovi. Da li znate tko je uveo terorizam na velika vrata. Nećete vjerovati, ali su to bili upravo židovi.

Krajem 40. godina prošlog vijeka, kada je trebalo odlučiti da se Palestina podijeli i jedan dio pokloni najvećim žrtvama drugog svjetskog rata, te predjele su kontrolirali Britanci. Nisu bili previše naklonjeni židovima i ovi su odlučili da podignu svoj glas, da se čuje u cijelom svijetu. Bang, bang. Ekplozije po ulicama i hotelima. Puno nevinih žrtava a sve uz ispriku da se naš glas čuje u Ujedinjenim Nacijama, koje su trebale donijeti odluku.

Prelistavam malo ovaj elektronski dnevnik i pokušavam pronaći opravdanje za naslov bloga. Isprika je optimizam: kada sam ga otvorio, prije 7 ljeta, očito sam vedrije gledao na stvari, s više nade u budućnost. Ali isto tako je sve ovo neka igra, i dan danas. Ne baš od onih nevinih, za djecu, nego više za odrasle, one zločeste, koji su čitali Freuda i odlučili da se iscijele primjenjujući njegova saznanja. Nadajmo se da današnji događaj nije u vezi s člankom, jer u suprotnom atmosfera postaje teška, vrlo teška, kako bi to rekao James Bond.

Usput, jeste li primjetili novost? Kupio sam novo računalo s hrvatskom tipkovnicom pa se sada puno bolje piše, a pogotovo čita. Moglo se to i na starome, prebaciti englesku na hrvatsku, ali sam bio ljen i nisam imao volje.

- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se