Igre i Vicevi

četvrtak, 09.10.2008.

Ciao svima, velikima i malima

Svi chat-aju, imaju neki website, facebook ili blog, u dvije rijeci sve se druze preko Interneta, ukljucujuci i moju suprugu koja je otvorila account na Facebook-u, skuplja prijatelje, a ja razmisljam da si kupim jos jedan kompjuter jer je ovaj postojeci postao vrlo rijetko dostupan. Surfajuci tako po mrezi u kasne nocne sate, kada se kompjuter konacno oslobodi od moje zene koja na kraju ipak odspava koji sat, naidjem na blog.hr i vidim da je sve besplatno, gratis, pa hajde da i ja probam, da slijedim modu, da se podrustvenim online, iako, da budem iskren, preferiram komunicirati osobno, uz kavicu ili uz pivce. Bar gledas u oci onoga s kim pricas i znas, manje vise, da li misli sto govori ili ne.

Zivim u Italiji vec dugo, dugo godina, ali sam porijeklom iz Hrvatske, ili da budem jos precizniji iz Rijeke. Odmah jedna isprika zbog mojih tekstova: moja tastatura je talijanska pa prema tome nema nasih akcentiranih znakova. Ja sam se vec odavno navikao na ovakve tekstove komunicirajuci s prijateljima iz Hrvatske preko mail-a, a nadam se da i moji potencijalni citaoci (hm, hm, tko zna, mozda me netko bude i citao) nece imati vecih problema.

Na stranu moja lagana averzija prema Internetu i prema tehnologiji opcenito (istina je da nam olaksava zivot, ali kada se nesto pokvari sva ta olaksanja se pretvore u ogroman stres), ali moram priznati da je Internet veliki pronalazak: cesto puta u sali kazem prijateljima da je po meni ti drugi najveci izum ljudskog roda svih vremena, odmah iza kotaca. Ono sto mi se posebno svidja je mogucnost da si covjek organizira putovanja po cijelom svijutu, po jako dobroj cijeni, bez da se prakticno pomakne od kuce: karte za avion online, rezervacija hotela online, rezervacija razgledanja muzeja u vrijeme tvoje posjete, uvijek online. Uz to se moze naci mnostvo korisnih informacija o destinaciji koju posjecujes, pogotovo po forumima gdje ljudi iznose osobna iskustva i daju savjete o mjestima koja su posjetili.

Za prvi post mislim da bi bilo vise nego dovoljno. U slijedecem, ako budem ima volje da nastavim ovo iskustvo, cu staviti par slika (prvo moram nauciti kako se to radi) iz Izraela, mog zadnjeg putovanja.
Skoro da zaboravi: sigurno ce se netko pitati zasto se blog zove vicevi i igre. To su dvije zabavne aktivnosti, pa kako jako volim zabavu, evo te dvije rijeci u naslovu bloga. Dosta!

- 14:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.