danas su postale dio hermetičkog znanja u koje ljudi više ne vjeruju, a kako je gospodin rekao: - vjera te tvoja spasila! - bez iste nema ni čarolije.
naša civilizacija otuđila nas je od prirode, drugih i nas samih nudeći nam zauzvrat surogatna rješenja koja su naplativa.
postoje kulture koje u dodiru sa zapadnom kulturom nisu odbacile svoje izvorne vrijednosti već je susret rezultirao jednom divnom simbiozom.
ako vas je stres previše pritisnuo nabavite malo čarolije za sebe i otresite ga plesom. ako niste sigurni u pokrete pitajte baku ili jednostavno prepustite kontrolu svom unutrašnjem majmunu.

se pojavilo krajem 18. stoljeća iz urarske radnje Smooth Nikole u obliku muzičke kutije, uređaja koji se sastojao od čeličnog valjka sa izbočinama koje su zapinjale za muzičke zupce i time proizvodile tonove. ovisno o veličini i složenosti uređaja ovisila je i dužina melodije.
uskoro su se počele postavljati na javna mjesta te su kao preteča juke-box omogučavale ubacivanjem kovanice, slušateljima reprodukciju njihove omiljene melodije umjesto ljepljenja novčanice na čelo vođe sastava.

prvi primjeri zvučnog loopinga bili su neželjeni efekt "preskakanja" gramofonskih ploča tj. slučaj kad se zvučna spirala prekine i zatvori u krug. brzine okretanja vinila bile su konstantnih 33, 45 ili 72 okretaja u minuti pa bi muzika čija je brzina u BPM bila višekratnik broja okretaja zatvarala cijelobrojan broj taktova i time činila ritmički smislenu cjelinu.

u glazbenoj produkciji prvi loopovi izvodili su se na mukotrpan način rezanjem i ljepljenjem krajeva magnetofonske vrpce u krug. preciznost je bila bitan faktor! dok je jednima služila kao stilska inovacija drugima je ta tahnika postala osnova glazbenog izričaja.

danas postoji velik broj uređaja koji to omugučuju pritiskom na nekolko gumbića što čak možete izvesti i nogom. ako uz to imate dobar glas ništa vam više nije potrebno, a uz stvarno dobar glas ni uređaj za lupiranje.

su navodno najbolje u životu. oko toga se vrte reklamni slogani, cijele tvrtke, a u posljednje vrijeme se i glazbena industrija okrenula u tom smijeru. osim nadobudnih opensource labela nekoć velike face su se okušale u takvom načinu distribucije. neki su čitav album uključujući i korice strpali u zip, a nekima vjerojatni to nije ni trebalo s obzirom da je čitava produkcija infra-nisko buđetna.
sada dolazi na red poslovica: kolko para tolko muzike, barem što se kvalitete tiče. a možda je u pitanju i poslovica: zabrabjeno voće je najslađe i činjenica da ljudi ne znaju cijeniti besplatne stvari.

ako biste htijeli besplatnu online zabavu, radije pogledajte dobar film.

počeo se razvijati nakon drugog svijetskog rata kako bi probudio uspavanu privredu. industrijska proizvodnja je uz optimalan omjer cijene i kvalitete trebala pronaći vlastiti identitet kako bi privukla pažnju tržišta. tako se javljaju začeci modernizma.
kako nitko nije prorok u svom gradu, prvi ektravagandniji primjerci su našli svoje mjesto tek izvan granica skandinavskih zemalja gdje i danas predstavljaju ikone moderniteta i dobrog ukusu sve do razine mita, branda i trenda.

ako još niste, a voljeli biste uživo vidjeti klasike koji su često činili scenografiju filmova o Jamesu Bondu posjetite izložbu do 27.10. u Muzeju za umjetnost i obrt.

iako se slažem sa konstatacijom "code is poetry" vjerujem da je najsnažnija estetika ipak ona vizualna te bih joj želio posvetiti više pažnje. photoshop je po tom pitanju najprirodniji i najslobodniji alat, a čuda koja koja omogučuje uglavnom su ograničena vještinom, upornošću/trudom/strpljenjem i maštom samog korisnika.

tako sam i ja jučer navečer upregnuo svoje gore navedene karakteristike i poslao svoj prvi rad na natječaj. glasovanje traje do sutra i prema ostalim prijavljenim radovima, mislim da sam se mogao okušat i u malo težoj kategoriji.

iduća tema koja mi se svidjela oslanja se na stil Andrzeja Dagana ali nažalost kraj prijava je za 17h od trenutka kad ovo pišem.
poželite mi sreću!

---------------------------------------------------

izvještaj:
za svoj prvi rad dobio sam pohvale žirija i svoju prvu zlatnu zvijezdicu, a drugi rad nisam mogao poslati jer nisam imao pristup tom natječaju:(

još nije definiran točan termin ali u 12. mjesecu bih trebao imati obranu diplomskog rada.
tema mu glasi: Pretvorba optičkog signala u zvuk
a mentor je: prof. dr. sc. Branko Somek
ideja za taj rad mi je došla još krajem 2005. godine kad sam slušao predmet KSiM na čijim se vježbama uz pomoč spektrograma analiziralo zvučne signale. u potrazi za malo više informacija nabasao sam i na primjere obrnutog procesa, skinuo program koji se naziva Coagula, zaljubio se i odlučio od tog napravit show:) uz pomoč live inačice koju će mi netko isprogramirati. onda se igrom slučaja profesor Somek ponudio da kod njega pišem diplomski i to mi se učinilo kao dobra prilika.
ako vam se tema sviđa pogledajte i ostale zanimljive stranice vezane uz nju i javite mi ako sam nešto propustio.

od danas pišem!

jučer sam pisao o neorginalnosti i lošim manipulacijama tuđim elementima.
evo primjera da to rade i ljudi koj(i/e) se naziva(ju) profesionalcima. za razliku od originalnog djela, vjerojatno zbog promjene fonta, replika ne popunjava prostor u potpunosti i dolazi do preklapanja teksta.
pitam se: da li su oni to primjetili?

izgleda da je u današnjem poslovnom svijetu ova tehnika ključ uspjeha jer je potražnja ogromna i površna, a konkurencija sve jeftinija. kvantiteta zamjenjuje kvalitetu i individualnost postaje mana.

nekoč, ne tako davno, dok sam još bio jako nadobudan zaposlio sam se u jednoj firmi koja je poslovala preko teleworkinga kao dizajner. Predložio sam da izradim visualni identitet na što mi je "osnivač i direktor" objasnio da on još nije spreman na to i predložio mi ili da promjenim text na starim bannerima ili preradim neku stranicu ali bez flasha, da bude njihova.
to se zove: kopiendinpruv - reče on.

kako su blogovi postali jako popularni i lagani za uporabu ljudi su ih počeli učestalo redizajnirati i mjenjati im funkciju u website.
dobar primjer je dottom koji na istom nudi i objašnjenja kako to postići. uz to nudi i svesrdnu pomoć preko maila na koji mi nikad nije odgovorio.
s druge pak strane ima ljudi koji su naučili krasti kod i mjenjati potpis, te neću navodit i onih koji su naučili koristiti kod i mjenjati grafiku ali . nemaju smisla za estetiku ili nisu originalni i uglavnom koriste tuđe elemente.
333 nam nudi opsežan popis blogova vezanih uz dizajn.
postoji i manja skupina koja stvarno želi autentični leyout ali muku muče s kodom. u tu bi skupinu uvrstio i sebe...

uglavnom, uz davorovu pomoć uspio sam sastaviti nešto slično zamišljenom:)

alati: Adobe CSS paket (Dreamweaver, Photoshop, Flash)

ako sam se nekom zamjerio nek mi nacrta naočale i brkove!

igregurec.awardspace.com

ivo.gregurec@gmail.com

098/620-661

Ivo Gregurec aka m.org
rođen je 01.03.1982.
ovaj blog piše jer nema drugog posla i dosta vremena provodi surfajući internetom koristeći Mozillu Firefox pa vam preporuća da i vi koristite istu kako biste ovaj blog vidjeli kao što je zamišljen. uz to će vam još trebat i adobe Flash player (nekoć makromedijin), a ni java nije na odmet.