se pojavilo krajem 18. stoljeća iz urarske radnje Smooth Nikole u obliku muzičke kutije, uređaja koji se sastojao od čeličnog valjka sa izbočinama koje su zapinjale za muzičke zupce i time proizvodile tonove. ovisno o veličini i složenosti uređaja ovisila je i dužina melodije.
uskoro su se počele postavljati na javna mjesta te su kao preteča juke-box omogučavale ubacivanjem kovanice, slušateljima reprodukciju njihove omiljene melodije umjesto ljepljenja novčanice na čelo vođe sastava.

prvi primjeri zvučnog loopinga bili su neželjeni efekt "preskakanja" gramofonskih ploča tj. slučaj kad se zvučna spirala prekine i zatvori u krug. brzine okretanja vinila bile su konstantnih 33, 45 ili 72 okretaja u minuti pa bi muzika čija je brzina u BPM bila višekratnik broja okretaja zatvarala cijelobrojan broj taktova i time činila ritmički smislenu cjelinu.

u glazbenoj produkciji prvi loopovi izvodili su se na mukotrpan način rezanjem i ljepljenjem krajeva magnetofonske vrpce u krug. preciznost je bila bitan faktor! dok je jednima služila kao stilska inovacija drugima je ta tahnika postala osnova glazbenog izričaja.

danas postoji velik broj uređaja koji to omugučuju pritiskom na nekolko gumbića što čak možete izvesti i nogom. ako uz to imate dobar glas ništa vam više nije potrebno, a uz stvarno dobar glas ni uređaj za lupiranje.