Maleni koraci

Gladam moju Malenu. Sad je već porasla,pa se kao i svaka majka zapitam, gdje je prošlo vrijeme. Zvuči takav klišej, ali sad tek kad sam majka, vidim da je istina... a tek je osam mjeseci iza nas. Sad već naveliko se sama ustaje na više ne tako klimave nožice. Milina ju je gledati s koliko energije i upora pristupa apsolutno svemu, pa makar i izluđivanju svojih staraca. A sami smo to tražili ionako... Divno ju je samo promatrati kako raste, kako je počela puno toga razumjeti, kako se "pravi gluha", kako je zapravo tako pametna. Ponekad se pitam da li uopće trebam je pred svima hvaliti/kuditi, imam dojam da njen iako mali mozak sve razumije, pa se u skladu s time i ponaša...

Ovih dana stoji po svuda, tako se ustala na kauču i krenula... krenula svojim malim koracima uz rub kauča držeć se za uzglavlje po igračku na drugom kraju kauča. Maleni koraci... poslije je tupnula na pozadinu ali sva sretna zagrizla u nađenu igračku - koja sreća! Moja i njena....

Kad je tako gledam, ne mogu si ne pomisliti kako smo mi odrasli otupjeli, sve zbog svijeta oko nas. Ne veselimo se malenim uspjesima, nismo ustrajni, ne trošimo "nepotrebno" energiju, ne plačemo i ne smijemo se od srca samo zato jer nam je tako došlo. Djeca su savršena! Željela bih kad bismo svi prestali odrastati - to bi bila prava ljudskost!

Borimo se s viškom kilograma, manjkom novaca i ne razmišljamo kako to koliko god bilo jako bitno, uopće nije bitno ako se ne znaš od srca grohotom smijati, ako ne znaš pravo se isplakati. Ma što će ti sve pare svijeta, ma čak i svo zdravlje ako ne znaš se nasmijati, uživati i biti sretan, ako ne poznaješ sve emocije.... Da, kriza je, ali prvenstveno emotivna, ova financijska i ekonomska možda je s razlogom tu - da opet počnemo poštivati male stvari....

Idem malenim koracima, uživam i smijem se.
Stanje +4, -4 cm u struku i bokovima... Ovaj tjedan ugl. jušno i vege - treba uravnotežiti blagdansko uživanje mesine i šećera. I naravno svaki dan guranje kolica 1-2 h i par trbušnjaka...