Vratila se na posao;11W+3D

Nije baš da sam previše zanimljiva, ali , eto da se javim. Nisam još zvala ginića za saunu. Još nismo niti dobili plaću , pa trenutačno to vidimo kao izdatak. Pozitivan, ali izdatak.

Razmišljala sam o svemu tome, trudnoći, mirovanju, kretanju... Dakle, kao što znate bacio me doktor na bolovanje, ali eto sve se održalo (čitaj odležalo) u najboljem redu. Beba i mama zdrave, a u maternici puno mjesta za razvoj ploda naše ljubavi.

Dakle, vratila sam se na posao. Super stvar je što mi je zanimljivo i više ne brinem o trudnoći. Konačno stavrno uživam u drugom stanju! I svi se boje me naljutiti, pa sve se uvijek rješava tako da se prvo potraži rješenje, onda se razradi, a onda se meni izloži kako bih razumno i staloženo reagirala, a ne kao tempirana bomba. Zanimljivo, kako se tako postupa sada kad sam trudna. A, ljudi moji, zar se ne možemo tako svi odnositi prema svima i inače. Da se trudimo svakom čovjeku u svakom trenutku olakšati život i ušparati živaca... Zašto je to tako teško?

Loša je stvar svega skupa što sam umorna kad dođem doma, puno sjedim i malo mi je hladno, budući da se grijemo na plin. Shvatila sam da doista volim svoj posao, ali iz nekog razloga baš i nisam zadovoljna... Ne znam. Možda mi je danas takav dan. Inače, osjećam da su svi (u vrhu piramide ove tvrtke) očekivali da ću do kraja trudnoće ostati na bolovanju. Nije baš utješno. Lijepe želje, nema što. Kao da sam bolesna (što je nešto zabrinjavajuće), a ne trudna (što je nešto pohvalno). Ali to mogu zahvaliti cijeloj Lijepoj našoj koja odlazak s posla uslijed potrebe za mirovanjem u trudnoći zove bolovanjem! Tako sam ja zdrava, s zdravim djetetom u utrobi prozvana pacjenticom, dakle, bolesnom osobom! Lijepo, još ljepše!



No, odlutala sam skroz od onog što sam mislila pisati. Naime razmišljam polako krenuti vježbati. I to yogu, malo istezanja. Tako barem dva tjedna, a onda krenuti na trbušni. Usporeno i polako, ali ipak bih išla. Fali mi. Fali mi te energija, taj moj babinjak, moje vrijeme da budem skroz slatko ženskasta kakva nikada nisam. Uvijek se prije deklariram kao feminiskinja ili barem protivna svim sladunjavim "glupostima", (ali, da se razumije štujem ženstvenost!). Sada, zahvaljujući hormonima baš sam sladunjava - i sebi se pomalo gadim!

Čitam nemilosrdno literaturu o trudnicama, trudnoći i bebama, pa tako vidim po svim mjestima, ako nisam na mirovanju preporučljivo se kretati, a fitness - yoga i trbušni se smatraju možda i najboljim izborom.

Eto, o tome vam ja razmišljam... ali kad dođem s posla više nemam energiije da bih još i vježbala, ali polako ću i s tim krenuti. Idem sljedeći tjedan s kolačem posjetiti moj babinjak na trbušnom. Da me ne zaborave!