NEŠTO O STRESU

Pokuph par tuđih mudrosti pa eto, da podijelim... meni fora...



Da biste razumjeli stres u njegovom najčišćem obliku, zamislite pastuha zebre, široko razrogačenih očiju i s prašinom koja pršti ispod njegovih kopita dok galopira kroz nacionalni park Serengeti ispred lavice koja ga proždrljivo proganja.

U trenutku kada je zebra otkrila grabežljivca, signal iz njenog kopitarskog mozga pokrenuo je adrenalnu žlijezdu smještenu na vrhu bubrega i ova je počela lučiti hormone stresa: adrenalin i noradrenalin (također zvane epinefrin i norepinefrin), i kortizol.

Zajedno, hormoni smjesta ubrzavaju zebrine otkucaje srca, optok krvi i disanje, tako da bi mogla pobjeći najvećom brzinom. Ti hormoni su također prekinuli procese koji zebri nisu trebali dok je bila zaokupljena borbom za goli život: probavu, rast, proizvodnju sperme, reagiranje imunih stanica, te grananje i nicanje neurona u mozgu. Ako zebra dovoljno brzo trči da bi pobjegla napadaču, te vitalne aktivnosti se kasnije mogu povratiti. To je važno, jer bez njih ova bi životinja isto tako sigurno uginula kao i da su snažne čeljusti pregrizle njen vrat.

Istraživač Rober Sapolsky s Univerziteta Stanford u Palo Alto, Kalifornija, jednostavno postavlja tu dilemu: "Taj izlaz nije jeftin!"

Pod normalnim okolnostima, nakon što životinje u divljni prežive razdoblja stresa izazvanog borbom ili bijegom, vraćaju se paši ili drijemanju na popodnevnom suncu. Luda jurnjava u sigurnost je gruba, ali njihov stres je akutan i privremen.

U osobe s kroničnim, dugotrajnim stresom tijelo veći dio vremena reagira kao da ga progoni nevelik, koštunjav, kaskajući lav, no svejedno lav.

U svom radu na Stanfordu, Sapolsky je otkrio da tijekom produljenih razdoblja kroničnog sresa, kortizol i s njim povezani hormoni stresa uzrokuju da živčane stanice u određenim dijelovima mozga gube svoje grane i konačno potpuno umiru. To može dovesti do slabog pamćenja, nejasnog razmišljanja i odsutnosti kreativnosti. Stres također pogoršava već prethodno postojeće bolesti mozga kao što su epilepsija, kap, Alzheimerovu bolest i slaboumnost uzrokovanu SIDOM.

Zbog ostalih efekata prekidanja funkcija u tijelu, kronični hormoni stresa u odraslih također mogu voditi u zamorenost, mišićne bolove, povišeni krvni pritisak, čireve, niski rast, probleme plodnosti i povišenu ugroženost svim bolestima.

Moram biti vrlo iskrena i napomenuti kako, iako puno znam o stresu, toj pošasti modrenog doba, nisam ni znala da tako djeluje na naš organizam. Da ga u potpunosti zaustavlja... nije čudno da su izlaz jedino relaksacija, meditacija i ostale opuštajuće taktike kako kome odgovaraju kako naše vlastito tijelo ne bi bila ona nevina životinja koja bi "isto tako sigurno uginula kao i da su snažne čeljusti pregrizle njen vrat"...


Da se čovjek zamisli...