ponedjeljak, 29.09.2008.

Zbog one šačice ljudi koja me čita

... pišem ovaj post. Vidim da je ovaj blog od skupa informacija o zdravijem i kvalitetnijem pristupu životu prešao u moje prikaze osjećaja i događanja... pa, dobro i to je prikaz skupa informacija, ali nekako u drugom smjeru.

Odlučila sam se odmoriti. Ma ne idem ni na kakav g.o. (nažalost to će još dugo pričekati, a ovo ljeto se čini tako daleko), nego sam poprimila jedan novi motto:
Djeca u svijetu umiru od gladi, a ostali ništa ne čine - to je problem! Sve ostalo se da riješiti.

Tako sam odlučila se odmoriti od svih "nametnutih pravila prehrane"
-jest ću što mi godi i što mi čini dobro, a ako mi šteti neću. Volim sebe, a to znači poštivati svoje organe iznutra. Nikakava pravila, nikakvo skidanje kila, nikakvo lupanje u glavu.

Odmorit ću se od financijskog opterećenja:
- trošit ću koliko mi treba, koliko je bitno i u svojim granicama. Dugove ću na kratko "spremiti u ladicu" i nek malo pričekaju - da se odmorim.

Odmorit ću se od posla:
- bez brige, onako kako ide, brzinom kojom ide. Nema forsiranja, guranja i "dubljenja na trepavicama". Takve akrobacije izbacujem iz upotrebe - nisu zdrave...

Odmorit ću oči:
- slabije vidim. Naočale nosim više od pola dana, a ne samo povremeno... sada imam fotografiju predivne rijeke punu uspomena - odmor za dušu i oči. Kad mi je teško gledati pogledam u to beskrajno zelenilo i utopim se u čistoći prizora.



Odmorit ću se od kućanskih dosadnih poslova:
- zamolit ću muža da ovaj tjedan on pospremi stvari, pobriše prašinu i čisti kupaonicu (iako znam da neće napravit u potpunosti kako treba, ali barem će biti napravljeno), dok ja spečem njemu omiljeni kolač (i to malo umara, ali to je sretan umor), stedim kuhinju, veš i ... malo se odmorim.

I za kraj, jednako važno odmorit ću se od želje za bebom:
- ma i dalje želim bebu, ali prestajem sa cmizdrenjem nad svim trudnicama oko mene i svom malom djećicom koja se nedavno rodila... ne odustajem, samo stavljam na poček. Na neko vrijeme to mi je nebitno, bitno je da se i od toga odmorim...

Kad se odmorim mogu se dalje boriti, ali do tada sve odgađam, da zaliječim dušu načetu stresom i neshvatljivo nametnutim opterećenjem.

- 11:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

Sunce moje malo ... klic!

Jel se sjećate te reklame? Meni je preslatka i rado je se sjetim!



Zasjalo je suncei izmamilo guštere na kamen, pardon, osmjeh na lice. Danas sam puna planova za budućnost. Prvo sam si današnji dan isplanirala. Baš onako fino. Ako bude tako bit će super. Onda sam organizirala vikend. Hm... malo gušta, malo koristi, malo zabave... svega u dovoljnim količinama!

Sjetila sam se "mudre" rečenice sebi nadležne da u životu moraš izabrati obitelj ili karijeru (i takvo što reći pred ljudima kojima se dijete upravo rodilo, na putu je ili u planu - mudro?) Naime kako se ne mogu složiti s tom tvrdnjom i kako već kad moram birati, biram obitelj ipak, mislim da mogu i na karijernom planu uspjeti. Tako mi je to dalo poticaja da malo proučim svoje mogućnosti edukativnog napredovanja. Pa sam si uhvatila neki plan... za budućnost. Sutra slijedi par telefonskih poziva, pa će se sve vidjeti.

Što to malo sunca znači u ovim tmurnih tjedan dana. Nisam niti post htjela napisati jer sam samoj sebi bila odvratno tmurna, ko i vrijeme! Čitala sam druge blogre/ice i ostala zaprepaštena - što vas puca depra sve po redu? Nigdje veselja i osmjeha. Pripisala sam sve to vremenski predviđenom ponašanju. Ali, eto, SIJA SUNCE I JA SAM SRETNA! Kako je čovjeku malo dovoljno za sreću!

Ako ikoga zanima, ništa od mog detox plana, ili štogod to bilo. Izdržala sam dok bolovi nisu popustili, a popustili su tek kad sam se ikreno dobro isplakala. Da, da, ovdije imate posla s plačljivicom, ali po meni bolje plačljivica, pa sve iz sebe izbaci nego čvrsta i sve u sebi guta, sprema, a ono boli... Još koji put se pojavi koja probadajuća bol, ali , eto sunce sija, pa nije tako strašno.

- 11:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.09.2008.

Detox plan



Boli me...trbuh nisko, skroz nisko... Nisu jajnici znam kako bole kada je nešto te prirode... opet. Stalo, miče se, ali polako. Jako polako. A svaki pomak još jače boli. Pitam se možda bi li vrijedilo provesti kakvu kuru prirodnog čišćenja. A kako?

Pa rekla sam da imam knjigu detoksikacije, jedino što preporučuje provođenje čak do par mjeseci i nije preporučljiva ženama koji rade na potomstvu. Mislim, ja radim na potomstvu (kak to blesavo zvuči) al već "par" mjeseci truda, a rezultata ništa, a moje jadno crijevo se muči.

Malo sam čitala, malo surfala... eto, baš ću probati barem tjedan dana. Mislim da sam definitivno spremna krenuti u rješavanje toksina, makar to odgodilo trudnoću neko vrijeme. Ionako neće samo, pa da barem onda za sebe učinim nešto korisnog.

Još danas jedem svašta. Kolegi je rođendan. Ne bi bilo fer prema meni samoj da danas drepam po juhi dok drugi uživaju odojak... No sutra idem. Svježe smiksano voće i povrće, juhice te lagano meso (puretina, piletina, riba) - here I come!



Bacim koji recept u Zb(i)rku kad naletim na koji dobar recept. Javim sve skupa kako ide. Što doista pomaže a što ne. S obzirom da je to i emotivno čišćenje, a ne samo fizičko, ne sumnjam da će ovdije biti moj ispušni ventil. pa, tko želi čitat, hvala mu od sveg srca, svi ostali skip. Ionako po tom procesu čišćenja ne ginu suze, ljutnja i što sve ne - pa zato... nemojte reći da vas nisam upozorila. A ja krećem - da se riješim svih bolova!



*Update: Taman sam ovo napisala i saznala da mi još jedan kolega za 6 mj očekuje bebu... jel trebam reć da me bacilo u depru? Jao...


- 08:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2008.

Uspomena na izbrisani post

Izbrisala sam prošli post... tko je vidio - vidio je... onaj kome je bio namijenjen je napravio predivnu stvar jučer. Još smo malo razgovarali i puno saznali. Bili jako iskreni. Nevjerojatno da to pišem kad smo oboje tako nevjerojatno iskreni po prirodi stvari. Eto, kako uvijek možeš osobu koju u dušu poznaš još bolje upoznati! Polako ću vrtaiti povjerenje... to ne ide tako brzo, ali konačno se opet smijem i konačno sam sretna iz dubine duše. Volim! Volim! Gotovo je s neprospavanim noćima...

Image and video hosting by TinyPic

Kako je netko komentirao moj blog kao "onaj opterećen hranom" malo ću se osvrnuti i na to "opterećenje". Ovoga, nije bitno, ali brisala sam prašinu, a vaga je pokazala 2 kg manje! Da budem sigurna danas sam opet probala jedna više nego jučer... no dobro, znači po vagi sam lakša! Istina za jednu flašu vode, ali svaka pozitivna stvar je pozitivna, ma kako mala bila! Imam osjećaj da će ovo biti dobar tjedan, sad kad se sve pročistilo: srce, tijelo, duša...


Čitala sam novi blog moje 2be i plakala, plakala... Sada sva pod šokom pišem i samo joj želim puuuno zdravlja!!!

Nemam danas puno mudrosti, puno riječi... zato Vas ostavljam u sjetnom, ali pozitivnom raspoloženju...

Pozdrav!

- 11:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2008.

Dobro djelo

Dobro djelo je u biti nesebični čin kojim se ne hvali, ali smatram kako bih ovim svojim hvaljenjem mogla možda potaknuti i druge na slično dobro djelo pa ne vidim zašto se ne bih pohvalila. Dobro djelo obogaćuje ne samo onoga tko prima već i onoga tko daje. Pa kako god bilo nesebično, ipak, vidimo u tome i svoju korist, zadovoljštinu. Tako se i ja sada osjećam. Sretno i predivno obogaćeno! Darovala sam krv!

Ovih je dana nastala opća strka kako u Splitu nema dovoljno krvi i onda „sito i rešeto“ na ljude u bolnici kako nisu na vrijeme reagirali da naprave akcije! Ma dobro zašto je uopće potrebno raditi akcije? Zašto je ova zemlja tako bogata sebičnjacima? Pa zar nije jednostavno i bezbolno svako toliko otići u lokalni glavni centar za transfuziju i pokloniti par deci svoje krvi? Tada je ne bi nedostajalo! Vjerujte, oni koji nisu bili ni ne znaju kako je to jednostavno i potpuno bezbolno. Priče o infekcijama, bolestima i sl. neka si stave svi skupa za uho jer takve izgovore pripisujem sebičnosti. Nikad ne znaš kad će tebi trebati krv, a koga ćeš onda okrivljivati? Možda sebe?

I dobro, pretpostavimo da neki i daju krv. A onda pola tih ljudi očekuje beneficije. A dobro, pitam ja vas, zašto? Pa zar dati krv ne znači činiti dobro nesebično djelo? Da ponovim : D A T I ! Pa kad upakiraš poklon i daš ga nekome, iskreno se nadam, da ne očekuješ da ćeš i ti dobiti poklon? Ako da – onda licemjerju nema kraja! Jer poklon je da se da, i da ti jedina nagrada bude zahvalnost i tvoj unutarnji mir i sreća. Bože, zar smo svi skupa zaboravili što znači darivati. Ili se svi uskogrudno drže onoga „Koliko daš toliko ćeš i dobiti“? Za one koji ne znaju, to ne znači Oko za oko, zub za zub… već da će ti se jednog dana na neki način vratiti…

I tako sam i ja dala krv. Tih par deci, par minuta, a oni me počastili ručkom, dobrom zafrkancijom i zahvalnim osmjehom. Iskreno želim pohvaliti bolničare u Petrovoj jer su stvarno simpatični i znaju svoj posao! Mislim i dalje je davati. Nisam sad par godina za redom zbog niskog tlaka, ali eto mene natrag među darivatelje i već sam si napravila podsjetnik u kalendaru da ne zaboravim za četiri mjeseca ići ponovo.



Ovdije ću citirati jednu blogericu budući da se od riječi do riječi slažem s njom:

Potreba za krvlju u Hrvatskoj je jako velika. Tim više žalosti podatak da samo 3,8 % hrvatskog stanovništva daruje tu tekućinu koja život znači. Nadam da će nekoga i čitanje ovog teksta potaknuti na darivanje krvi. Dati krv prilično je jednostavno. Sve što trebate učiniti je otići do najbližeg zavoda za transfuziju (primjerice; Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Petrova 3, Zagreb, od ponedjeljka do petka između 7.30 i 18.00), tamo se prijaviti, i ako ispunjavate sve uvjete, spremni ste za dati krv. Uvjeti su da ste zdravi, da niste imali nekakvu operaciju u zadnjih pola godine, da imate određenu tjelesnu težinu i sl. Naravno, u samoj ustanovi još će vas pregledati liječnici i odredit će vam krvnu grupu. Kada to sve obavite, prošetat ćete se do prostorije u kojoj će vas udobno smjestiti, ubosti iglom i uzeti krv. Sve to skupa ne traje duže od 20-ak minuta. Poslije toga osjećat ćete se mnogo bolje znajući da ste tim činom upravo spasili ljudski život. A upravo je to najvažniji razlog davanja krvi, humanost na djelu. Krv možete davati svaka 3 do 4 mjeseca, ovisno o vašem zdravlju i težini, čime godišnje možete spasiti nekoliko ljudskih života, a to je neopisivo dobar osjećaj. Stoga podsticem vas da prošetate do Petrove uliceili do nekog drugog transfuzijskog centra i date krv te time postanete dio nečega posebnog.

Samo hrabro!

- 12:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se