ponedjeljak, 29.09.2008.

Zbog one šačice ljudi koja me čita

... pišem ovaj post. Vidim da je ovaj blog od skupa informacija o zdravijem i kvalitetnijem pristupu životu prešao u moje prikaze osjećaja i događanja... pa, dobro i to je prikaz skupa informacija, ali nekako u drugom smjeru.

Odlučila sam se odmoriti. Ma ne idem ni na kakav g.o. (nažalost to će još dugo pričekati, a ovo ljeto se čini tako daleko), nego sam poprimila jedan novi motto:
Djeca u svijetu umiru od gladi, a ostali ništa ne čine - to je problem! Sve ostalo se da riješiti.

Tako sam odlučila se odmoriti od svih "nametnutih pravila prehrane"
-jest ću što mi godi i što mi čini dobro, a ako mi šteti neću. Volim sebe, a to znači poštivati svoje organe iznutra. Nikakava pravila, nikakvo skidanje kila, nikakvo lupanje u glavu.

Odmorit ću se od financijskog opterećenja:
- trošit ću koliko mi treba, koliko je bitno i u svojim granicama. Dugove ću na kratko "spremiti u ladicu" i nek malo pričekaju - da se odmorim.

Odmorit ću se od posla:
- bez brige, onako kako ide, brzinom kojom ide. Nema forsiranja, guranja i "dubljenja na trepavicama". Takve akrobacije izbacujem iz upotrebe - nisu zdrave...

Odmorit ću oči:
- slabije vidim. Naočale nosim više od pola dana, a ne samo povremeno... sada imam fotografiju predivne rijeke punu uspomena - odmor za dušu i oči. Kad mi je teško gledati pogledam u to beskrajno zelenilo i utopim se u čistoći prizora.



Odmorit ću se od kućanskih dosadnih poslova:
- zamolit ću muža da ovaj tjedan on pospremi stvari, pobriše prašinu i čisti kupaonicu (iako znam da neće napravit u potpunosti kako treba, ali barem će biti napravljeno), dok ja spečem njemu omiljeni kolač (i to malo umara, ali to je sretan umor), stedim kuhinju, veš i ... malo se odmorim.

I za kraj, jednako važno odmorit ću se od želje za bebom:
- ma i dalje želim bebu, ali prestajem sa cmizdrenjem nad svim trudnicama oko mene i svom malom djećicom koja se nedavno rodila... ne odustajem, samo stavljam na poček. Na neko vrijeme to mi je nebitno, bitno je da se i od toga odmorim...

Kad se odmorim mogu se dalje boriti, ali do tada sve odgađam, da zaliječim dušu načetu stresom i neshvatljivo nametnutim opterećenjem.

- 11:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #