Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (9)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

utorak, 21.03.2017.

SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SILOVANJE SVE JE SILOVANJE



Iz već nam dobro poznatoga poznatog legla rogonjstva stiže sljedeći zanimljivi slučaj:

Muškarac osuđen za silovanje zato što je skinuo kondom tjiekom seksa
Žena ne bi pristala na seks da je znala za to, odlučio je sud.

47-godišnji muškarac iz Francuske i žena iz Švicarske koju je upoznao na Tinderu su na drugom spoju (hvala ti Bože na ovom tračku konzervativnosti, op.prev.) imali spolni odnos kada je muškarac bez da je o tome obavijestio ženu skinuo svoj kondom - te je sada zbog toga osuđen za silovanje. Vrhovni sud Švicarske je presudio da je žena, čiji je odvjetnik presudu prokomentirao kao "prvijencem u Švicarskoj", ne bi bila pristala na seks s muškarcem da je znala da ne nosi zaštitu, prenosi portal The Local. Zbog incidenta koji se dogodio u lipnju 2015. godine je dobio uvjetnu kaznu zatvora od 12 mjeseci, objavljeno je u listu Independent.

Iako 12 mjeseci uvjetno nije baš neka kazna (no imajmo na umu da će ovaj muškarac svejedno do kraja života biti na popisu seksualnih napasnika i patiti od raznih mjera za ograničenje slobode), ovaj slučaj definitivno proširuje galeriju bizarnih stvari koje se danas smatraju silovanjem i daje nam definitivni odgovor na pitanje što bi se (u najboljem slučaju) dogodilo Julianu Assangeu kada bi bio izručen. No, o tom neminovnom maršu feminizma u ponor sam već dovoljno pisao, tako da se na toj temi ne treba puno zadržavati.

Najvažniji detalj ovoga slučaja je to što predstavlja konačnu i definitivnu potvrdu Ignissove teze da "Žena nije sposobna osjetiti razliku od par cm jer vagina nije dovoljno osjetljiva da razlikuje ni penis od dilda ili goli penis od penisa s kondomom, a kamoli duljinu..." zbog koje su me prije puno godina popljuvale i čitateljice i žene s kojima sam u to doba spavao. Ipak, sada je jasno da je Igniss kao i uvijek bio u pravu. Napokon imamo sudski presedan da žena bez da joj se to kaže ne može osjetiti nosi li muškarac kondom ili ne.

Sorry dame!

Oznake: silovanje, Vijesti, Švicarska, feminizam, penis, seks, vagina, kondom


- 21:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 07.06.2016.

Ako nisi kriv, i dalje si kriv

Svaki čitatelj ovog bloga je već dobro upoznat s konceptom koji sam nazvao "vrhunac feminizma":

Vrhunac feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima tvrde ili da smo upravo dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu.

Po istom modelu, nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.


Izvor slike


Kada će feminizam biti zadovoljen? Možemo samo nagađati.

Do sada smo na putu prema vrhuncu feminizma otkrili sljedeće zabavne pojave:

- Muškarac je zlostavljač ako bezuvjetno ne preda ženi svu svoju imovinu
- Svaka treća žena je žrtva silovanja
- Spolni odnos je silovanje čak i ako ga je žena samo sanjala
- Spolni odnos u kojemu su muškarac i žena bili pod utjecajem alkohola automatski znači da ju je on silovao
- Spolni odnos je silovanje ako nije izričito rekla "da"
- Spolni odnos je silovanje čak i ako je ona izričito rekla "da"

Sada u galeriju degeneracije možemo dodati i sljedeće čudo:

Čovjek oslobođen optužbe za silovanje svejedno mora 24h unaprijed javljati policiji kada planira spolni odnos s bilo kojom ženom i dostaviti im njene podatke.

U suđenju za silovanje muškarcu 40-ih godina, oslobađajuća presuda donesena je 2015. godine.

Ipak, sudsko vijeće je nakon presude za još četiri mjeseca produžilo "Prijelaznu odredbu o seksualnom riziku" koja je na teret muškarca posljednji put donesena krajem 2015. godine. Odredba muškarcu nalaže prijaviti bilo kakvu planiranu seksualnu aktivnost policiji pod prijetnjom od pet godina zatvora. Tekst odredbe je kako slijedi:

"Obvezni ste prijaviti ženine podatke koji uključuju njeno ime, adresu i datum rođenja. Morate obaviti prijavu najmanje 24 h prije započinjanja bilo kakve seksualne aktivnosti sa ženom."



Odredba također sadrži ograničenja vezana za korištenje interneta i mobilnih uređaja, te obvezu javljanja policiji ako dođe do promjene kućne adrese.

Na sljedećoj sudskoj raspravi tijekom 2016. godine će biti odlučeno hoće li prijelazna odredba biti pretvorena u Punu odredbu, koja traje minimalno dvije godine i može biti produžena neograničen broj puta.

Odredbe o seksualnom riziku su na području Engleske i Walesa uvedene u ožujku 2015. godine i mogu biti primijenjene na bilo kojem pojedincu za kojeg policija procijeni da predstavlja rizik počinjenja seksualnog zločina, čak i ako nikada nisu bili osuđeni za ijedan zločin.

Odredbe spadaju u građanske naloge koje suci izdaju na nalog policije.

Vjerojatno to nikada ne biste pogodili, ali načelnik policije Sjevernog Yorkshirea koji je izdao nalog sudu je zapravo debela feministica s klasičnim psihopatskim pogledom:



Jedini detalj koji me osobno iznenadio je to što njena kosa ipak nije kraća od uha. Eh. Ne možeš baš uvijek biti u pravu.

Oznake: Engleska, feminizam, Vijesti, šovinizam, silovanje


- 15:20 - Komentari (119) - Isprintaj - #

srijeda, 27.04.2016.

Za šaku likeova

U mojim prijašnjim tekstovima o attention whoringu, najčešće sam obrađivao temu sa stajališta muškaraca koji bi mogao grdno nastradati ako završi s pogrešnom ženom. Ipak, iz toga ne bi trebalo izvlačiti zaključak da je attention whoring nebitan za žene. Niska kvaliteta osobe kao partnerice se može vrlo lako i brzo preliti i u nisku kvalitetu osobe u općenitom smislu.

Današnji izložak:


Naslov obećava. Da vidimo...

Tinejdžerica iz Ohia koja je optužena za online prijenos uživo silovanja svoje 17-godišnje prijateljice je porekla višestruke optužbe koje potiču iz incidenta koji se dogodio u veljači 2016. godine.

Optuženica Marina Lonina (18) i neimenovana žrtva (17), koje su prijateljice i pohađaju istu srednju školi - upoznale su Raymonda Gatesa (29) u trgovačkom centru dok su bile u kupovini. On im je kupio bocu votke i nagovorio ih da se sutra nađu s njim, što je žrtva također željela.



27. veljače su pili u Gatesovom domu u gradu Columbus, kada je on počeo seksualni napad na 17-godišnju žrtvu. Lonina je tada počela online prijenos napada uživo koristeći aplikaciju Periscope, rekao je okružni tužitelj Ron O'Brien. Policijsko izvješće navodi da je Gates držao žrtvu ispod sebe težinom svog tijela dok ju je silovao. Tinejdžericu se na snimci može čuti kako više puta vrišti "Ne, jako me boli", "Molim te stani" i "Ne, molim te ne!"

Odvjetnik obrane Sam Shamansky je na sudskoj raspravi prošlog petka ustvrdio da je "Marina pokušavala snimiti silovanje kao dokaz". "Ona ima naviku snimati sve putem ove aplikacije zvane Periscope," objasnio je Shamansky. "Učinila je sve što je moguće da ograniči to što se događalo, čak toliko da je svoje sljedbenike na Periscopeu pitala 'Što ću sada?'" "Moja klijentica nije kriva. Ona se tu našla usput, tako reći," dodao je Shamansky.



Na svojoj stranici, Periscope (koji je inače u vlasništvu Twittera) opisuje kako koristi pametne telefone za prijenos snimaka uživo i kako "predstavlja najbliže teleportaciji što trenutno možete iskusiti". "Slika može vrijediti tisuću riječi, no snimka vas može prenijeti nekamo i pokazati vam sve što se događa," nastavlja opis.

Novi slogan Periscopea: "Silovanje toliko realno da ga možete osjetiti!"

Par je optužen za silovanje, otmicu, seksualni napad i dijeljenje dječje pornografije. Ako budu osuđeni, oboje im prijeti po 40 godina zatvora. Lonina je također optužena za ilegalnu uporabu maloljetne osobe u umjetničkoj predstavi koja sadrži golotinju, prenosi Associated Press. Oboje poriču krivnju i određene su im jamčevine u iznosu od 125 000 i 300 000 $.

Na sudskoj raspravi je okružni tužitelj O'Brien odbio ideju da je Lonina djelovala u najboljem interesu žrtve kada je započela sa snimanjem napada. Ona je na početku rekla da je mislila da će njeno snimanje spriječiti napad. No nakon toga, kako je rekla, "malo se zanijela likeovima" dodaje. "Nikada nisam vidio ovakav slučaj u kojemu bi zapravo prenosili silovanje uživo. Sudeći po snimci koju sam vidio, nije mi se uopće doimalo kao da pokušava pomoći žrtvi." Noć prije, O'Brien je također naveo, Lonina je već potajno slikala djevojku.

Utrka prema dnu se nastavlja. Kada god netko kaže da "gore ne može biti" ili da smo "već došli do dna", pozivam ga da se sjeti ovog slučaja koji dobro ilustrira koncept klizave padine u društvenim odnosima:



1996: SKANDALOZNO: Prolaznici samo pozvali policiju umjesto da pomognu žrtvi silovanja.
2006: SKANDALOZNO: Prolaznici gledali silovanje bez da išta poduzmu.
2016: SKANDALOZNO: Prolaznici prenosili silovanje zbog likeova.
2026: SKANDALOZNO: Prolaznici se kladili koliko će trajati silovanje.
2036: SKANDALOZNO: Prolaznici se pridružili silovanju.


Iste spirale vrijede za razvod, abortus, LGBT, ilegalnu imigraciju i još sijaset nekada "nezamislivih" ili "vrlo ograničenih" pojava.

O'Brien kaže da su vlasti konačno postale svjesne incidenta kada je prijateljica žrtve ugledala slike i potom obavijestila policiju.

Shamansky je zaključio obranu rekavši da je njegova klijentica obična tinejdžerica koju je iskoristio opasni odrasli muškarac. "Ona je dobra djevojka. Pri kraju je srednje škole. Dolazi iz dobre obitelji i potpuna je suprotnost seksualnog napasnika... pravi silovatelj je pred sudom, a ne moja klijentica."

Nimalo ne sumnjam da će optuženica proći samo s malom packom. Tko zna, možda je čeka svijetla budućnost kao kamermana u produkciji BDSM pornića?

U međuvremenu, nema smisla brinuti se o mogućnosti zombi apokalipse. Već je stigla, a razlika je samo jedna: zombiji ne žude za toplim moždanim tkivom, već samo likeovima.


Izvor slike

Oznake: silovanje, nasilje, Smartphone, narcizam, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta


- 13:28 - Komentari (31) - Isprintaj - #

petak, 01.04.2016.

UŽASAVAJUĆI PODACI



Istraživanje provela i predstavila: Klinička bolnica "Sveti hrčak"

Oznake: nasilje, silovanje, statistika, parodija, feminizam, 1. april


- 02:04 - Komentari (68) - Isprintaj - #

srijeda, 10.02.2016.

Cure koje vole kretene 11: Zatvorska čuvarica pobjegla s osuđenim silovateljem

Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?"



Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće."

Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva.

Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine.

Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva.


Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora

Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima.


Izvor slike: Daily Mail

Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi?

Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža.

Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga...

E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga?

Zatvorski čuvari nisu imali pojma da se među to dvoje razvila veza.

Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."

"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."

"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."

'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"?

FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA.



Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka:

"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.

Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.

On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."



- Marko Tulije Ciceron

Oznake: priče sa seksualnog tržišta, Vijesti, silovanje, migrantska kriza, Švicarska, cure koje vole kretene, hipergamija, beta


- 21:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

U prvom dijelu "Rođenih za zgražanje 6" sam opisao globalni lov na vještice i prijetnje smrću koje su zbog muškaraca koji se privatno nalaze na kavi organizirale feminističke udruge, mediji i vladini dužnosnici, time počinivši kaznena djela klevete, govora mržnje i izazivanja nasilja. Ovaj sramotan linč diljem svijeta bi trebao služiti svima kao podsjetnik na činjenicu da svim velikim medijima upravljaju zlokobni interesi koje uopće ne zanima ni prenošenje vijesti ni objektivnost, već samo gola propaganda ništa blaža od one u Sovjetskom savezu.

Unatoč globalnom pritisku i prijetnjama, veseli me što mogu objaviti da je jedan dio sastanaka ipak održan. Neka od izvjeća možete pročitati na ovim linkovima:

Sydney, Australija
Victoria, British Columbia, Kanada
Ohio, SAD
Amsterdam, Nizozemska
Hong Kong, Kina
Boston, Massachusetts, SAD
Tokyo, Japan
Calgary, Kanada
Montreal, Kanada
Dallas, Texas, SAD
Austin, Texas, SAD

Sastanci su velikom većinom prošli mirno, osim u Amsterdamu gdje je članove pronašla i napala rulja iz fašističke organizacije ANTIFA. Policija je intervenirala i spriječila nered.

U međuvremenu, Roosh je u subotu 06.02. u 19:00h održao konferenciju za novinare u hotelu u Washingtonu (DC). Konferenciju možete u potpunosti pogledati ovdje.



S obzirom na to da je Roosh na konferenciji potpuno posramio novinare te su svi pokunjeno priznali da mediji izmišljaju i potiču nasilje protiv nevinog čovjeka koji nema veze sa silovanjem, podrazumijeva se da o Rooshu sutradan više nije objavljeno ni slovo više, čak ni mali članak isprike ili ispravka netočnih navoda.
UPDATE: Vice i Daily Beast su objavili po još jedan članak u kojemu potpuno ignoriraju sve zaključke s konferencije i samo papagajski ponavljaju kako je Roosh pobornik silovanja rolleyes

Evo moje kratke interpretacije konferencije za novinare:


Najdraža izjava?

"Žao mi je što je toliki broj ljudi toliko glup."

Oznake: intervju. Roosh, rođeni za zgražanje, feminizam vijesti, nasilje, silovanje, mediji


- 19:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja

Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.

Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.

Što se dogodilo?

U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.


Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.

No dobro, reći ćete, debila ima posvuda, čemu uzbuđenje? Problem je naravno što ti debili nisu samo izvor problema, već i njegova posljedica. Glavni uzrok se nalazi u senzacionalističkom, zlonamjernom "izvještavanju" medija koji i kod nas i diljem svijeta pripadaju raznim globalističkim kartelima i temelje se na širenju degeneracije, laži i histerije.



Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:

Pobornici silovateljske anti-ženske grupe Return of Kings bi se trebali sastati u Sydneyu (Sydney Morning Herald)
50 000 ljudi potpisalo peticiju za zabranu zavodnika koji podržava silovanje (Guardian)
Zavodnik koji kaže da bi trebalo legalizirati silovanje organizira skup u Cardiffu (Mirror)
Aktivist za podršku silovanjima organizira tajne sastanke (Washington Times)
Policija u Calgaryu u stanju pripravnosti zbog "skupa za silovanje" (Calgary Sun)
itd. itd. itd.



Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.



A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.



Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.

Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.

Isti mediji koji pozivaju na linč Roosha i njegovih prijatelja zbog očito satiričnog članka potpuno ignoriraju tisuće stvarnih slučajeva oružane pljačke, seksualnog napastovanja i silovanja u Njemačkoj i Švedskoj. To nije slučajno.

Ako ne možete vjerovati medijima da pošteno izvjeste o najobičnijem mirnom piću nekolicine ljudi, kako im možete vjerovati u vezi geopolitike, izbora ili bilo koje važne teme?

U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:



Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.

Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:



Neka posljednja osoba ugasi svjetlo kada izađe.

Nastavak sage:
Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

Oznake: silovanje, rođeni za zgražanje, roosh, HISTERIJA, feminizam, Vijesti, australija, Kanada, SAD, Putovanja, mediji


- 10:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #

utorak, 01.12.2015.

Tko se mača laća, od mača i pogiba

Život muškaraca u porno biznisu je mukotrpan i relativno slabo isplativ. U usporedbi s kolegicama:

- direktna zarada je višestruko manja
- potencijal za spin-off gospodarsku djelatnost (proizvodi, reklame, pravi filmovi, etc) je višestruko manji
- zbog aktivne uloge je za obavljanje posla potreban puno veći tjelesni i mentalni napor, kao i zlouporaba lijekova

I što da u takvom svijetu radi jedan ambiciozan muškarac? Kako bi se mogao probiti? Odgovor je, jasno, attention whoringom i feminizmom. Kako smo već objasnili, feminizam ide dobro uz sve na svijetu, te jednostavno ne bi bilo racionalno ne upustiti se u malo parazitskog ponašanja u svrhu vlastitog probitka.

Izložak A: James Deen o feminizmu, svojim obožavateljicama i zašto je toliko popularan

"Morao sam ući u pornobiznis jer su svi drugi glumci bili stereotipni: nabildani muškarci muškog izgleda."



Huh, sudeći po toj slici, meni se Deen čini kao da ima prilično muški izgled, te zavidno nabildan. Ali nema veze, pogledajmo čime se bavi dok ne snima porniće:

Na organiziranoj zabavi, Deen se priprema na spankanje svojih obožavateljica, za po 20 $ po jednom udarcu. Cura koja će primiti šamar po guzi, obična crnka koju biste mogli upoznati bilo gdje, podigne svoj topić i istakne svoju guzu. Deenova ruka je ošamari i cura otiđe kao zadovoljan kupac.

Deenova popularnost kod žena također naglašava nešto drugo: žene (oh ne!) gledaju pornografiju. "2015. godina je," kaže Deen. "Mislim da bismo u današnjem društvu trebali priznati, složiti se i prihvatiti da žene imaju seksualnost."

Svi znamo da je današnje društvo toliko patrijarhalno i primitivno da ne bismo nikako znali da žene imaju seksualnost da nam James Deen slučajno nije rekao. Sličnu srcedrapajuću propagandu je nastavio gurati u intervjuima sa cijelim nizom feminističkih stranica.

Ali, Deen je u svojem ulagivanju feminizmu zaboravio na slavnu izreku: "Tko se mača laća, od mača i pogiba" A u ovom slučaju, onaj tko se uplete u feminizam sam sebe čini ogromnom metom za lažne optužbe za silovanje od strane svojih kolegica pornoglumica:


"Onaj trenutak kada se spojiš na Internet i vidiš da ljudi muškarca koji te silovao idoliziraju kao feminista.
James Deen me držao nempomičnom i jebao me dok sam govorila ne, stani, ponavljala našu dogovorenu riječ za prekid. Ne mogu kimati glavom i smiješiti se kada ga ljudi spomenu."


"Pa što?", pitate se? Neka tamo žena na Twitteru širi glasine o njemu? Gdje su dokazi? Koga briga?

Nažalost, to nije kako stvari funkcioniraju u svijetu feminizma. Svijet feminizma je temeljen na emocijama, glasinama i apstrakciji, a ne na činjenicama i logici. Samo ta dva tweeta su u roku od jednog dana rezultirala ovim:

Magazin Frisky više neće objavljivati kolumnu sa seksualnim savjetima Jamesa Deena

Saznala sam za Stoyine optužbe nekoliko sati nakon što ih je objavila, te sam odmah donijela odluku o ukidanju kolumne Jamesa Deena u našem časopisu. Također će biti uklonjeni svi oglasi koji upućuju na njegovu web stranicu.

James Deen mi se jako sviđao i bilo mi je drago surađivati s njim. Ponudila sam mu ulogu kolumnista jer mi se sviđala njegova direktnost i samopouzdanje, ali ponajviše njegov naglasak na komunikaciji i PRISTANKU. Sada više ne mogu surađivati s njim. Nikakva pozitivna prošlost među nama ne može nadići činjenicu da JA VJERUJEM ŽENAMA.

Predosjećam da će neki reći: "Ali što je s njegovom stranom priče? Što je s dokazima?" Kao i kod velike većine optužbi za silovanje, Stoyina riječ je vjerojatno jedini dokaz, tako da se sve svodi na situaciju "on je rekao/ona je rekla". JA VJERUJEM ŽENAMA.

Ah dobro, ugasili su mu kolumnu.... ništa strašno, zar ne? Ali u svijetu feminizma, osnovni obrazac ponašanja je ponašanje morskog psa - samo kap krvi u vodi je dovoljna da primami i razjari cijelo jato morskih pasa. Tako je bilo i ovaj put:



Tori Lux: James Deen je napao i mene

Zovem se Tori Lux i bivša sam pornoglumica. U lipnju 2011. godine, dok sam snimala scenu u režiji velike pornokuće, napao me James Deen.

Iako James nije toga dana imao scenu sa mnom, bio je prisutan na snimanju, te me čim sam završila svoj dio počeo gnjaviti. Nisam imala vremena ni odjenuti se kada mi je rekao:
"Tori Lux, želiš li pomirisati moja jaja?"
"Ne," odgovorila sam mu neutralnim tonom.
"Ponovit ću: Tori Lux, bi li htjela pomirisati moja jaja?" upitao je, ovog puta agresivnije.
"NE," rekla sam odlučno kako bih postavila granicu - koju je James odmah zanemario, zgrabio me za vrat i gurnuo na madrac na podu.
Zatim je sjeo na moja prsa, podigao ruku i pljusnuo me. Učinio je ovo pet ili šest puta - vrlo jako - prije nego se maknuo s mene.
Dezorijentirana i bolne vilice, ustala sam ali me onda zgrabio za kosu i prisilio da kleknem, gurajući moje lice u njegovo međunožje prije nego me bacio na pod. Bila sam potpuno ošamućena i nisam znala kako reagirati. Osjećala sam pritisak pristojno ponašati s obzirom na to da se ovo dogodilo na velikom snimanju, u sobi s drugim ljudima koji nisu uopće intervenirali.

Ovo je koštalo Deena još više - njegov glavni poslodavac, pornokuća Kink.com je raskinula sve veze s njime i otkazala sve oblike suradnje s Deenom, od glumca do režisera. Također je dao ostavku na mjesto predsjednika sindikata pornoglumaca APAC.

Od super-poznate pornozvijezde s kultnim pokloništvom do totalne sramote i besposlenosti unutar samo nekoliko sati - tko bi mogao zamisliti tako nešto? No, oni koji upletu feminizam u svaku poru svog života su izuzetno ranjivi upravo na njega, te je samo pitanje kada će se bijesni psi koje svojim djelovanjem stvaraju okrenuti i na njih same.

Naravno, jednom kada optužbe počnu, koliko god one jasno bile bullshit, taj vlak je teško zaustaviti.

Amber Rayne: namjerno me ozlijedio tijekom analnog seksa, do te mjere da su mi trebali šavovi
Kora Peters: odbila sam analni seks ali me udario i prisilio na njega
Ashley Fires: pokušao me silovati u svlačionici pod tušem


Konačni rezultat: James Deen svrgnut sa svog trona, a žene na zalazu izgleda obasute pozornošću, pozivima na talk-showove, intervjue, govore na sveučilištima, uhljebničke pozicije u raznim feminističkim organizacijama i sl.


Izložak B: Kanadski radio-voditelj i istaknuti feminist Jian Gnomeshi, koji je tweetao ovo...


Sretan međunarodni dan žena. I dalje vjerujem da bi svijet bio bolje mjesto kada bi njime vladale žene.

...da bi malo nakon toga bio otpušten i uhićen nakon što ga je osam žena optužilo da je "prije nekoliko godina tijekom seksa bio grub prema njima bez njihovog dopuštenja":



Tako uvijek biva kod opasnih igara.

Oznake: feminizam, Vijesti, pornografija, celebrity, silovanje, bijeli vitezovi


- 09:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.08.2015.

Silovanje s pristankom

Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla "Ne". Teret dokazivanja da je ona rekla "Ne" bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi "Ne".



U novije vrijeme smo kao jedno civilizirano društo ostvarili znatan "napredak", pa smo tako u posljednjih par godina doživjeli poplavu zakona tipa "Da znači da", koji su ustvrdili da to što žena nije izričito rekla "Ne" svejedno ne znači da je dala pristanak na seks. Kako bi se smatralo da je pristala, morala je izričito upotrijebiti riječ "Da", te je na muškarca pao teret dokazati da je uistinu rekla "Da" (puno sreće s dokazivanjem tako nečega, ali skrećemo s teme, op.a.).

Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti "Da" ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministički ideali... to je to?

Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?

Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim....

"Da ponekad znači Ne"
- Jordan Bosiljevac, Sveučilište Clairmont Kalifornija, SAD


Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.



Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.

Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici - imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.

Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...

Ironično je da se autorica poziva na Vaginine monologe, s obzirom na to da Vaginini monolozi sadrže scenu u kojoj 13-godišnjakinju napije i seksualno zlostavlja odrasla žena i zatim joj objašnjava: "ako je to bilo silovanje, ona je bilo dobro silovanje". Toliko o idolima društvene pravde, eh?

Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'

Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.



Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.

Evo vam krajnjeg (nadajmo se!) rezultata ideologije koja istodobno tvrdi da su žene superiorne i da su potlačene, ideologije koja je temeljena na oslobađanju žena od posljedica svojih odluka. Dobili ste razmaženo, bešćutno čudovište koje ne zna što točno želi ali to želi odmah, te koje baulja svijetom poput zombija i upire prstom u sve što bi moglo predstavljati prikladno opravdanje za svoje bezumno ponašanje: kulturu silovanja, prijateljstvo, usamljenost, naviku, alkohol, kulturu neobaveznog seksa, i tko zna što sve već ne.

Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel' se to jede?

Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.

Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju 'da' ili 'ne' je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).

Zvuči dobro... gdje se prijavim za to?


Možda čak i trunku predobro?

Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.



Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić...

Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.

Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju... to sve nisu silovanja?



Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su "klasizam", "cis", "sposobnjaštvo", "rodna binarnost" i "transmizoginija" (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi...

Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.

Bome lijepo... država je učinila tvoju egzistenciju najpovlaštenijom i najprivilegiranijom na cijelom svijetu, i sad se ne možeš pouzdati u nju? Kako reče narodna izreka, 'daj feminizmu prst i on bi odmah cijelu ruku'.

Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.


Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.

... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.

Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.

Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.



Čitatelji se pitaju: "Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?" koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:

Sljedeću godinu će neka njena kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje "da znači ne", godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom "postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma 'da'", te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, "argumentirati" progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!



Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja "Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti" doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku - šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom - u prodaji nazivamo "vratima u lice", a u politici "Overtonov prozor".

Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:

Jordan Bosiljevac, jedno od relativno čestih prezimena iz okolice Karlovca

Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma "Django Unleashed":



Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu "korisnog idiota" za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.

I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.

Oznake: silovanje, feminizam, šovinizam, SAD, sociologija, Vijesti


- 22:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2014.

Silovatelji, silovatelji, pomagajte ljudi!

Bio jednom jedan pastir. Mislio je da smije lagati u šali, pa je jednom stao vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Kada su drugi pastiri dotrčali u pomoć, on im se smijao kako ih je prevario.

Jedanput zaista dođu vukovi, a on opet stade vikati: "Vuci! Vuci! Pomagajte, ljudi!" Ali sada mu pastiri nisu došli u pomoć jer su mislili da ih opet vara. Vuci mu napadnu ovce i mnoge pokolju.

Tko slaže jedan put, drugi put mu se ne vjeruje.


- Narodna

20.11.2014., časopis Rolling Stone objavio je članak "Brutalno silovanje i borba za pravdu na Sveučilištu Virginija" u kojemu Jackie, studentica Sveučilišta Virginija u SAD-u, opisuje grupno silovanje na zabavi koju je organiziralo bratstvo Phi Kappa Psi na tom sveučilištu:



"Želiš da odemo gore, gdje je tiše?" pitao ju je Drew i Jackieino srce je počelo brže kucati. Primila ga je za ruku dok ih je odvodio iz gužve u glavnoj sobi gdje se odigravao veliki party i uz stepenice.
...
Ona i Drew su se upoznali dok su radili kao spasioci na sveučilišnom bazenu, i 18-godišnja Jackie je bila oborena s nogu kada ju je Drew pozvao na večeru, a zatim na spoj na partyu 28.09.2012. koji je organiziralo njegovo utjecajno bratstvo Phi Kappa Psi.
...
Drew je uveo Jackie u spavaonicu i zatvorio vrata za njima. Soba je bila potpuno crna. Jackie se u mraku okrenula prema Drewu, izgovarajući njegovo ime. Tog istog trenutka je osjetila kretanje u sobi i kako se netko zabio u nju. Jackie je počela vrištati.

"Začepi" čula je muški glas dok se netko zabijao u nju, oborivši je na leđa. Oboje su pali kroz niski stakleni stolić koji se pri tome slomio na komadiće. Netko težak je bio na njoj i otvarao joj bedra, a druga osoba joj je klečala na kosi. Netko joj je držao ruke pribijene na pod dok su se oštre krhotine stakla zabijale u njena leđa kroz galamu muških glasova u sobi. Kada joj je jedna ruka pokrila lice, Jackie ju je ugrizla ali se ona pretvorila u pesnicu koja ju je udarila u lice. Muškarci oko nje su se počeli smijati. "Zgrabi mu jebenu nogu" čula je kako glas kaže, i tada je Jackie znala da će biti silovana.

Sjeća se svakog trenutka sljedeća tri sata agonije, tijekom kojih se 7 muškaraca izmjenjivalo silujući je, dok su još dva, Drew i još jedan, davali upute i podršku. Sjeća se kako su promatrači cugali pivo i kako su jedni druge zvali nadimcima poput Pazuh i Deka. Sjeća se njihove snage i smrada alkohola i marihuane. Ali najviše od svega, Jacloe se sjeća lupanja.

Dok se posljednji muškarac spuštao na nju, Jackie ga je s užasom prepoznala: to je bio kolega iz antropološke grupe za debatiranje. Izgledao je kao da će plakati ili povraćati dok je obavještavao društvo da mu se ne može dići. "Pičko!" vikali su drugi. "Što je, nije dovoljno zgodna za tebe?" Zatim su ga podjarivali: "Ne želiš biti brat? Svi smo mi morali ovo učiniti, pa moraš i ti!" Netko je njenom kolegi dodao pivsku bocu. Jackie je zurila u mladića, u tišini ga moleći da ne učini to. Kada je zario bocu u nju, Jackie se onesvijestila.
...
Kada se osvijestila oko 3 ujutro, istrčala je iz sobe i zgrade i nazvala prijatelje. Ako je itko na partyu primijetio bosonogu djevojku s razderanom haljinom i licem prepunim krvi, nisu ništa rekli.
...
"Moramo je odvesti u bolnicu" njen prijatelj Randall je rekao. Ostalo dvoje nisu bili uvjereni. "Je li to baš dobra ideja?" sjeća se da je rekla Cindy. "Ona će biti cura koja je špijala i više nikada nećemo moći na zabave bratstva."

Cindy, samoprozvana kraljica neobaveznog seksa, rekla je da ne vidi zašto je Jackie toliko krivo. "Zašto se nisi zabavljala s grupom zgodnih Phi Psi tipova?"
...
Jackie je otišla doma ne prijavivši ništa. Kada je dva tjedna kasnije opet srela Drewa tijekom spasilačke smjene na bazenu, on se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
...
(Ostatak članka se bavi kritikom sveučilišta Virginija, gdje su je kada je nakon dvije godine pokušala sve prijaviti razne službe vozale uokolo i nisu pokretale ikakve procedure protiv počinitelja.)

Usred masivnog vala zgražanja, sveučilište je istog trena odlučilo istražiti slučaj i suspendiralo bilo kakve aktivnosti bratstava na kampusu. Glasovi žedni krvi počinitelja podigli su se iz gotovo svih američkih medija, portala, blogova i organizacija, a zatim i svjetskih (val se prelio sve do nas, gdje su ga rado objavili neki portali žedni senzacije).



Ovaj brutalan slučaj silovanja bio je samo potvrda onoga što su svi odavno tvrdili: postoji duboko ukorijenjena kultura silovanja u našem patrijarhalnom društvu, a pogotovo na kampusima gdje je, kako je dobro poznato, silovana svaka četvrta studentica.

U čemu je onda problem?

Počnimo od toga da je cjelokupna priča izmišljena. Nije se dogodila, ni u sličnom obliku ni uopće. Ništa. Nula. Nada.

Evo kako sa sigurnošću možemo znati da je ova priča o "grupnom silovanju" besramna laž:

1) OPREČNE TVRDNJE:

A) Jackie je silovana na podu prepunom krhotina slomljenog staklenog stolića. Ne samo da bi to uzrokovalo duboke i ozbiljne ozljede njoj, već i samim silovateljima. Koji muškarac želi izložiti svoju alatku oštrim krhotinama stakla?

B) Iako je u sobi bio mrak, Jackie točno zna koliko je bilo silovatelja, tko su, i koji je od njih što radio.

C) Pretučena bosonoga djevojka prepuna krvi i poderane haljine je na neki način prošla kroz bučni party bez da ju je itko opazio ili reagirao.


Svakodnevna pojava na sveučilišnom partyu

D) Jackie se već dva tjedna nakon brutalnog napada vratila na rad na bazenu u bikiniju. Kako su ozljede od stakla zacijelile toliko brzo? Mora da je potajno Wolverine...

2) SUMNJIVI DETALJI (za razliku od Rolling Stonea, meni je stalo do integriteta pa ih neću nazvati činjenicama, već samo sumnjivostima)

A) Sabrina Rubin Erdely, autorica članka, pripada feminističoj kulturi zgražanja kojoj je posao histerizirati o raznim fantomskim prijetnjama, diskriminacijama i problemima. Evo nekih njenih nedavnih članaka:

- "Trans žene i opasnost: još priča s bojišnice"
- "Razumijevanje znanosti transspolnosti"
- "Šestogodišnjak koji želi promijeniti spol"
- "Rat jednog grada protiv gay tinejdžera"
- "Silovanje desetnice Blumer: unutar vojne kulture seksualnog zlostavljanja"
- "Tajni dokumenti o seksualnim zločinima Katoličke crkve"


Kolika je vjerojatnost da će osoba koja zarađuje za život širenjem histerije i zgražanja nekritički i u suprotnosti sa svakim principom novinarskog posla promovirati lažne optužbe?

B) Cijeli slučaj sa svojom masom klišeja djeluje malo previše savršeno da bi bio istinit:

- silovatelji koji siluju zbog moći, a ne seksa; opisivanje žrtve u srednjem rodu, ritualno silovanje kao način pristupanja bratstvu
- smiješni i blesavi nadimci silovatelja ("Pazuh", "Deka")
- klišeizirano krivljenje žrtve za to što joj se dogodilo ("Trebala si se samo zabaviti", "Više nećemo moći na partye")
- potpuno odsustvo sućuti i podrške iz okoline, unatoč vidljivim strašnim ozljedama
- "sućutni" silovatelj kojemu se ne može dići, ali ipak je siluje kako ne bi ispao slabić
- silovanje u trajanju od najmanje tri sata, dakle nevjerojatnih 25 minuta po muškarcu
- unatoč tome što ih je sve prepoznala, nitko se nije potrudio ušutkati je, već su se samo slijepo pouzdali da nikome neće prijaviti


C) "Novinarka" nije niti pokušala kontaktirati baš niti jednog drugog sudionika, od navodnih silovatelja pa do njenih prijatelja/ica.

D) Silovanje nikada, ni prije ni poslije objave članka, nije prijavljeno policiji. Možda zato što se nije ni dogodilo, pa bi policijska istraga to lako utvrdila?

3) OBJEKTIVNE ČINJENICE koje potpuno pobijaju cijelu priču:

A) Pristupanje bratstvu Phi Kappa Psi se odvija u proljeće, ne u jesen
B) 28.09.2012. nije bilo partya u prostorijama bratstva
C) Niti jedan član bratstva nije tijekom 2012. godine radio kao spasilac na sveučilišnom bazenu, kao ni bilo gdje vezano za vodene sportove

Pod teretom svih ovih argumenata koji su neugodno isplutali u tjednu nakon objave članka, priča o grupnom silovanju je doživjela totalni krah:



A Rolling Stone je objavio sljedeći dodatak svom članku:

Suočeni s novim informacijama, sada se čini da postoje nesuglasice u Jackieinoj pripovijesti, te smo došli do zaključka da je naša vjera u nju bila pogrešna. Samo smo htjeli biti osjetljivi prema nepravdi, sramoti i poniženju koje mnoge žene osjećaju nakon seksualnog napada, te žalimo zbog toga što nismo kontaktirali i optužene kako bismo čuli njihove iskaze. Shvaćamo ovo ozbiljno i ispričavamo se bilo kome na koga je imala utjecaj ova priča.

- Will Dana
Glavni urednik

Još jedna histerična priča o silovanju pobijena, zar ne?

Ne. Prava priča ovdje tek počinje. Evo nekih članaka koji su izašli kao reakcija na raspad Jackieine priče:

Bez obzira na to što je Jackie rekla, trebali bismo automatski vjerovati tvrdnjama o silovanju
- Zerlina Maxwell za Washington Post, dnevni list s cirkulacijom od 500 000 tiskanih primjeraka dnevno i 246.-a najposjećenija stranica svijeta

Mnogi ljudi (uključujući i upravu UVA) će biti u napasti vidjeti ovja slučaj kao podsjetnik da bi službenici, novinari i javnost trebali poslušati obje strane priče i prikupiti dokaze prije donošenja zaključka u slučajevima silovanja. To je ono na što mislimo kada kažemo da se netko "smatra nevinim osim ako se ne dokaže suprotno".

Ovo je pogrešno. Trebali bismo automatski vjerovati onome što tužitelj tvrdi.

Na kraju krajeva, šteta od pogrešne vjere u osobu koja je preživjela silovanje daleko nadmašuju štetu od nazivanja pogrešne osobe silovateljem, čak i ako bi optuženik mogao proživjeti grubo razdoblje tijekom kojega je suspendiran s posla, društvo ga se odreklo na Facebooku ili je organiziran bojkot protiv njega.

Da, dobro ste pročitali. Ova žena putem 246.-e najposjećenije stranice svijeta tvrdi da treba automatski vjerovati optužbama za silovanje, te da su nevine žrtve potpuno nebitne. Nakon objave članka je, vidjevši da je možda otišla trunku predaleko, promijenila naslov iz "automatski" u "pretežno", ali smisao je ostao isti:



Mogu li onda i ja strpati feministicu Zerlinu Maxwell u zatvor time što ću anonimno na nekom blogu napisati da me silovala?

Slične članke su objavili ostali veliki mediji kao što su Huffington Post i New York Times (napomena: NYT je 96. najčitanija stranica svijeta), te naravno feministički portali diljem svijeta. U svim slučajevima, tema je bila ista:

A) Inzistiranje da nije važno što je ovaj slučaj lažan jer ih postoji mnogo koji su stvarni (A koji su to i zašto ih nitko nikada ne navodi? Wooops, zaboravio sam da ne postoje, op.prev.)
B) Žaljenje što je ovaj slučaj lažan, jer bi kada bi bio stvaran bilo moguće uništiti par muških života i institucija.
C) Svi znaju da je 25% studentica preživjelo silovanje (Hint: NIJE - stvarna stopa (koja uključuje i značajan dio lažnih prijava i prijestupa koji su daleko blaži od silovanja) je 0.5%)

Sama uprava Sveučilišta Virginija priopćila je da će svejedno zabraniti djelovanje bratstava na kampusu na najmanje godinu dana zato što je "njihova kultura bolesna" i zato što "to što je par činjenica netočno ne znači da nisu potrebne korjenite promjene"


Predsjednica Sveučilišta Virginija Teresa Sullivan (ošišana baba u sredini) - tko je iznenađen?

Cijeloj sveučilišnoj zajednici:

Sigurna sam da ste do sada mnogi od vas već pročitali današnja izvješća iz Washington Posta i Rolling Stonea. Iako smo svi mi kojima je stalo do Sveučilišta Virginija uznemireni tom pričom, sada vam pišem s drukčijom porukom:

Tijekom posljednja dva tjedna, naša zajednica je više nego ikada fokusirana na jedan od najtežih i najkritičnijih problema u današnjem visokom školstvu: seksualno nasilje na kampusima. Današnje vijesti ne smiju promijeniti taj fokus. Ovdje na UVA, sigurnost naših studenata mora nastaviti biti naša glavni prioritet, i to svim studentima, a pogotovo onima koji su preživjeli seksualni napad.

Nastavit ćemo oštro kontrolirati naše običaje, politike i procedure, te se posvjetiti postajanju uzornom institucijom u našoj brizi za žrtve.

Sada je vrijeme da svi zajedno stupimo u vodstvo ovog kritičnog problema.

Iskreno vaša,

- Teresa A. Sullivan
Predsjednica

Da, opet ste dobro pročitali. Iako je temeljito pobijena ova apsurdna optužba, to je samo dokaz da treba nastaviti ugnjetavati muškarce i sve institucije koje bi im slučajno mogle pomoći. Teresa Sullivan je kao predsjednica jednako zadužena za dobrobit svih studenata, a 45% tih studenata je muškog spola!

Zar joj ništa ne znači to što će nevinim muškarcima biti uništeni životi i zauvijek okaljana imena zato što ona besramno potiče histeriju? Gdje je isprika žrtvama ovog lova na vještice? Hoće li opet dopustiti rad bratstvima i nadoknaditi im štetu? LOL, naravno da ne.

Mislite li i dalje da je škvadra rođena za zgražanje samo nekakav daleki fenomen koji nema utjecaja na vaš život?

Možda će vam biti teško povjerovati, ali to još i nije najodvratniji komentar na cijeli ovaj skandal. Evo što je rekla američka demokratska senatorica Caroline Heldman, bivša predsjednica institucije Occidental College, kao komentar na glasine da će bratstvo sada tužiti sveučilište zbog libele:

"Ove tužbe su nevjerojatan izraz arogancije, iste arogancije koja je te muškarce navela na silovanje."

Podsjeća li vas možda ova priča na način suđenja vješticama? Naime, u staro doba bi osobu zavezali i bacili u jezero. Ako bi se utopila to bi značilo da je nevina, ali ako bi isplutala to bi značilo da ima nadnaravne moći i da je treba spaliti kao vješticu.

Dakle ako šutiš ili priznaš, kriv si. Ali ako se braniš, isto si kriv! Što god učinio, ti si silovatelj kojeg treba uništiti. Kako ovakvi ljudi imaju obraza zgražati se nad Katoličkom crkvom?

Još jednom se potvrđuje ono što je svakome razumnome dobro poznato: Muškarci su za feminizam samo topovsko meso.

Ali! Priča još nije gotova.


Poput zombija, optužbe za silovanje su neuništive i ustaju koliko god ih se puta riješio.

Nakon što su isplivale sve ove činjenice, neki od medija iz škvadre rođene za zgražanje počeli su jednu za drugom gurati sljedeće varijante događaja:

- Jackie zapravo ne zna u kojoj su je zgradi silovali, ali prijateljica joj je nakon par godina dok su prolazili ispred zgrade bratstva spomenula da se to dogodilo tamo rofl
- Drew je zapravo bio posjetitelj bazena, a ne zaposlenik rofl
- Drew je zapravo bio član nekog drugog bratstva rofl
- Drew uopće nije bio član bratstva rofl
- Silovanje nije bilo grupno silovanje na polomljenom staklu, već samo prisilni oralni seks s grupom muškaraca rofl
- Reporterka New York Timesa je pokušala dobiti komentar od bratstva, ali su je na vratima zaustavili i zaprijetili joj dvojica muškaraca koji su se predstavili samo kao 'Biker' i 'Kolačić' rofl
- Jackie je ispričala sve Sabrini Erdely ali zamolila da ne objavi priču rofl
- Jackie se našla s prijateljima u noći kada se navodno dogodilo silovanje, ali samo im je rekla da se dogodilo "nešto", nije bila krvava, niti su je oni odgovarali od ičega rofl


Kako vam se sviđa činjenica da žena smije mijenjati svoj iskaz do besvijesti, dokle god muškarcima ne ponestane alibija? Na svu sreću, dok je Jackie raznim navedenim medijima prepričavala novu(e) verziju(e), malo se zanijela i izletilo joj je sljedeće:

- Pričala je ocu o tome da su je grupno silovali i da on nije učinio ništa. Priča koju je ispričala njemu se opet razlikuje od svih do sada navedenih verzija (detalje možete pročitati ovdje), plus čak ni tada stvar nije bila prijavljena policiji. Možda zato što je otac znao s kime ima posla?
- Iznijela je dovoljno detalja o sebi da u javnost procuri njen identitet.


Možete li pogoditi što je Jackie radila 2011., dok je punih godinu dana prije navodnog grupnog silovanja završavala srednju?



Ne znamo je li slika prikazuje samu Jackie. Možda je 2011. godine bila na SlutWalk-u u Washington DC-u i marširala s plakatom na kojemu tvrdi da ju je netko silovao i ostavio polumrtvu u stubištu garaže (ali unatoč tome ta osoba ne zna da je to bilo silovanje), ili samo nosila taj plakat za nekoga drugoga. Ali ono što je prilično sigurno je to da je Jackie opsesivno širila taj plakat za šaku likeova, kao i još barem 30 drugih propagandnih materijala o tobožnjoj "epidemiji silovanja".

Ne upućuje li to možda na zaključak da je Jackie poremećena mlada žena koju je feministička propaganda istrenirala za mržnju prema muškarcima?

Nekada smo ljude poput Jackie u najboljem slučaju ignorirali, a u najgorem zatvarali u umobolnice. Danas im svojevoljno pružamo platforme za komunikaciju sa stotinama milijuna ljudi i uništavamo život bilo kojeg pojedinca u kojeg upere prste. Izvrstan posao, nema što.

Svaka sličnost s "obilježenim" ljudima koje je posjetio Duh Sveti i koji mogu vidjeti prisutnost Sotone u drugima je, naravno, slučajna.

Ali to još nije sve!

Evo što je u časopisu Politico nakon što je sve navedeno temeljito pobijeno napisala Julia Horowitz, visoko pozicionirana djelatnica Sveučilišta Virginija i urednica njihovog službenog lista:

Postaje sve jasnije da priča koja je izazvala eksploziju rasprave o seksualnim napadima na kampusu ima i neke velike, velike rupe.

Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Ipak, s mog stajališta u Charlottsevilleu, Virginija, dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška. "Ovi događaji se bez sumnje odvijaju ovdje," potvrdila mi je Maddie Rita, studentica prve godine.


Dopustiti da provjera činjenica određuje raspravu bi bila ogromna pogreška.


provjera činjenica... bi bila ogromna pogreška


Oznake: silovanje, feminizam, rođeni za zgražanje, inkvizicija, šovinizam, nasilje, faks, Vijesti


- 13:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 15.10.2014.

Rođeni za zgražanje 4: Kako izgleda lažna optužba za silovanje

Buzzfeed, jedan od najvećih bastiona feminizma na internetu, danas nam donosi ovu uzbudljivu vožnju kroz kanjone racionalizacije:

Optužila je TV voditelja za silovanje i našla se pod paljbom tabloida

Kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed voli otvoriti bombastičnim naslovom koji upućuje na samo jedan zaključak: bespomoćna ali hrabra žena, koju je bezobzirno silovao utjecajni cis-het muškarac, pokušala je doći do pravde ali naša odvratna, patrijarhalna kultura silovanja ju je umjesto toga napala. Užasno!

No, kao i većina lijevo orjentiranih portala i novina, Buzzfeed također voli sakriti inkriminirajuće detalje duboko u drugoj polovici teksta, znajući da će većina ljudi samo pročitati prvi dio i odmah krenuti s pravedničkim bijesom. To je jeftina taktika škvadre rođene za zgražanje koja na taj način ubire masne pare, redajući jedan senzacionalistički naslov za drugim i uživajući u rastu prihoda od oglašavanja.

Ono što škvadru rođenu za zgražanje čini toliko odvratnom nije samo jeftini senzacionalizam, već činjenica da ispod kvazi-feminističkog fanatizma nikome od njih nije zapravo stalo do žena, muškaraca ili ljudske patnje i života općenito. Buzzfeed i društvo bi bez problema zastupali bilo koji stav, koliko god on bio licemjeran ili nepravedan, dokle god bi to bilo profitabilno za njih. No o tom potom - pogledajmo nad čime žele da se danas zgrozimo:



Tog listopada 2011. godine, Maria Di Toro je bila 29-godišnja odvjetnička savjetnica, te je još povremeno radila kao manekenka.

Jadna ti je ta zemlja u kojoj je samo činjenica da žena nije morbidno debela dovoljna za bavljenje manekenstvom.

Maria je odrasla u obitelji snažnih žena i ljubitelja životinja.

A) Isprazan opis kako bi protagonistica bila simpatičnija čitateljima
B) Koji vrag znači "snažna žena"? A kakve su to "slabe žene"?
C) Žene koje obožavaju životinje u pravilu vole više igre


Imala je dečka, 48-godišnjeg Francisa Larosa, Južno-afričkog trkača, pomorca i studenta matematike na njujorškom sveučilištu. U tom trenutku su Di Toro i Laros bili skupa 3 godine. Di Toro je govorila da ju je Laros učinio "boljom, strpljivijom ženom" ( rolleyes ). Njihova veza, Francis je rekao, bila je "samo tako blesava" (eng izv: "goofy as hell").

Goofy, goofy, goofy... gdje sam prije čuo tu riječ? Ah da, kod ovog zbunjenog Beta tipa koji živi u iluziji da je ženama gađanje fluffy jastucima draže od vrućeg seksa. S jedne strane ga ne mogu kriviti što je toliko naivan jer samo sluša ono što su mu drugi "dobronamjerno" rekli no, kako ćete kasnije vidjeti, potpuno zaslužuje sav svoj jad.

p.s. na prvi pogled je to što je 48-godišnji muškarac u vezi sa skoro 20 godina mlađom ženom prilično Alfa, ali ispada da se radi o Beti u Alfa koži. Naposljetku, od žene koja te tretira na ovaj način sasvim sigurno ne dobivaš seks.

Di Toro i Greg Kelly, poznati Foxov TV voditelj koji je nekada izvještavao iz Iraka, upoznali su se na Trećoj aveniji u New Yorku, blizu njenog stana na Manhattanu. Di Troo je šetala svog psa kada je na ulici zaustavila Grega kako bi rekla da ga je prepoznala i da bolje izgleda uživo nego na televiziji. Greg je počeo šetati i pričati s njom i na kraju su razmijenili brojeve.

Ista žena koja će nekom manje privlačnom pričati kako je creepy i kako je loše upadati ženama na ulici će vrlo rado upasti celebrityu na kojeg naleti. Sjeti se toga sljedeći put kada ti neka žena počne pričati kako je nerviraju stranci koji misle da imaju šanse s njom.

Marijina sestra Angela je kasnije toga dana svratila u njen stan. Kada joj je Maria ispričala o svom susretu s Kellyem, Angela je odmah postala na Facebooku da je Greg Kelly pozvao njenu sestru van.

Attention whoring, tipična aktivnost "snažnih žena". Da ne spominjemo to što je nimalo ne smeta što je njena sestra već u vezi.



Greg joj je navečer poslao poruku i počeli su se dopisivati, isprva, sasvim obično i pristojno, a zatim intimnije i s više flertovanja.

Dobro je napravio. Kao što navodim u knjizi, "čekaj X dana prije javljanja" je glup savjet. Javi se kada god hoćeš, samo ne budi očajan.

Sljedećeg tjedna, Greg je nazvao Mariu dok je bila na poslu i među ostalim je pitao koja je njena najdraža poza u seksu. Ona mu je rekla i pitala ga za njegovu. Od tada su njihovi razgovori postali opušteniji, s više povjerenja, i eksplicitniji, opisala je Maria.

Prevoditelj hrčka: "Slavni muškarac može slobodno raditi stvari zbog kojih bi druge prozvala seksualnim zlostavljačima i ohladila se. Također, bila sam vlažna cijeli dan."

Sutradan, na 08. listopada, Maria je rekla Gregu da ide u svoj ured u Wall Streetu oko podne kako bi dovršila nešto. On je predložio da se nađu kad ona završi i ona je prihvatila. Usput su nastavili s dopisivanjem. Prije nego je napustila ured, Maria je nazvala Francisa kako bi otkazala planove s njim ( kiss ), rekavši mu da ide na piće s prijateljicom.

Našla se s Gregom ispred ureda i uputili su se do obale. Negdje u tom trenutku su oboje priznali da su u vezama. Maria kaže da je rekla Gregu da se ništa ne može dogoditi između njih.

Dok su šetali i pričali, odlučili su sjesti na piće u obižnju pivnicu. Greg je platio prvu rundu, a Maria drugu. Njihov razgovor je pomalo postao vrlo izravan i seksualan, prepun fetiša i prepričavanja seksualnih iskustava, kaže Maria. Ona je platila treću rundu ali, nakon samo par gutljaja, iznenada se osjetila prilično omamljenom. Napustili su bar.

Maria se nakon toga ne sjeća puno, ali sjeća da je pitala Grega da joj kupi kolačić iz slastičarne dok su šetali do njenog ureda. Sjeća se "serije vizija" na ulici, ispred ureda i u predvorju. Sjeća se da ju je on gurnuo uz zid i ljubio, rekla je. Također se sjeća bivanja u uredu i gledanja uvis u njegova gola ramena i zamućeno lice. rekla je. Sjeća se da joj je Greg govorio da ustane ali da nije mogla, te da je i dalje bilo sunce. Sjeća se da je on sjedio na stolici s mobitelom u ruci i pitao je uzima li kontracepciju, rekla je (i odgovorila ne; Francis je bio na vazektomiji). Sjeća se da se probudila sama, kotrljala po podu i povraćala dok je vani bio mrak. Njen grudnjak je bio otkopčan ali i dalje na njoj. Ne sjeća se kako se vratila doma ali sjeća se kako se Francis svratio kod nje kasno navečer, zabrinut i sumnjičav jer mu se nije javljala satima; Maria mu je rekla da ne želi pričati o tome, rekla je.

I to je kako se odvilo silovanje po riječima Marie Di Toro. Do sada priča donekle može izazvati simpatiju; ako uzmemo njenu riječ kao istinitu, gad ju je napio i seksualno iskoristio iako ona nije htjela jer je u vezi. No ono što slijedi pokazat će vam da u toj priči ima više rupa nego u ementaleru:

Francis je "zbrojio dva i dva" nakon što je vidio kožu crvenu od tepiha na Marijinim koljenima (dok je klečala i primala ga u usta ili odostraga, op.prev. rofl), rekla je. Pričali su satima i Maria mu nije rekla cijelu istinu, pa ni to da joj se Greg na početku sviđao. Ali malo po malo, priznala je sve čega se sjećala. Francis joj je rekao da joj oprašta. Također joj je rekao da nije pristala na seks i da je bila silovana - što ona nije odmah prihvatila.

Zlikovci, čuvajte se! Beta tip je odlučio uzeti povećalo i igrati se Sherlocka Holmesa!



I umjesto da se povede za onim što zna - da ga je njegova cura po svojim vlastitim riječima uistinu planirala prevariti - odlučio je pretvarati se da to sve ne postoji. Ona njega nikada ne bi prevarila, ali on ju je prisilio! Ona ga obožava, i samo su je droga za silovanje i tjelesna sila mogle prisiliti da primi tuđu kobasicu! Ona je i dalje ludo zaljubljena u njega, njenog viteza koji na bijelom konju juri pomoći joj!

Nekoliko dana kasnije, rekla je svojoj najboljoj prijateljici i sestri blizanki Angeli o svojoj noći s Gregom.
"Prve riječi koje su izašle iz mojih usta bile su 'Znači silovao te?'" Angela je kasnije rekla. Ali Maria i dalje nije vjerovala u to.

Kao prvo, bilo je popodne, ne noć. Kao drugo, ideja da je netko silovan ali nema pojma o tome dok ga drugi u to ne uvjere je možda najapsurdnija vrsta optužbe koju sam ikada vidio. Hajde još kada bi se radilo o videu na kojemu žrtva vidi samu sebe kako se otimala, ali ovo je daleko od toga.

Inače, zašto ljudi uvijek navode "i najbolji prijatelj/ica" kao da je to posebno važno? I zašto je to gotovo uvijek u feminističkim kontekstima, tipa "ostavila sam svog Beta muža, ali on je i dalje moj najbolji prijatelj"? Pa jednostavno: jedini ljudi koji imaju potrebu hvaliti se svojim super-uber-cool-urbanim "prijateljstvima" su oni koji zbog svoje narcisoidnosti nisu sposobni za uspostavljanje iskrene povezanosti s drugim ljudima, te ih gledaju samo kao privremeno korisne objekte.

U ponedjeljak, Greg je nazvao Mariu, rekla je, i pričali su o tome kako su se napili prije dva dana. Pitao ju je je li joj bilo ugodno, Maria je rekla, a ona je odgovorila da se sjeća. On joj je spomenuo neke eksplicitne detalje, uključujući kako je svršio na njene grudi nakon što je htio u njena usta ali "ona mu nije dozvolila". Također ju je pitao želi li se "opet je**ti", na što je ona rekla "Da, svakako."

Dva dana kasnije, ona je njega nazvala kako bi ga obavijestila da njen dečko Francis zna sve i da je "njen svijet okrenut naopačke." Pitala ga je je li svršio u nju, na što je on rekao da nije. Pitala ga je je li stavio nešto u njeno piće, na što je on rekao da se osjeća neugodno od takvih pitanja i da mu se ne sviđa kamo ide ovaj razgovor

Žrtve silovanja tipično žele još seksa sa svojim silovateljima, zar ne? Hajde da je ona prešutila taj detalj, ali ona se otvoreno hvali time! Pa tko je tu lud?

Sljedećeg četvrtka, 13. listopada, Francis je vani trčao kada je naletio na Gregovog oca Raya Kellya kako drži govor pred policijskom spomen-pločom pored rijeke. "Ako ne učinim ovo sada," Francis kaže da je pomislio, "Nikada si neću oprostiti".

Muški hrčak na djelu.

Francis je prišao Rayu i sugerirao pročelniku policije da pita svog sina o događajima koji so doveli do silovanja Francisove cure. Ray je pitao kako se zove ta cura, na što je Francis ponovio neka pita svog sina. Kako Francis navodi, Ray mu je rekao da mu napiše pismo.

Dva dana kasnije, Francis je poslao SMS Gregu. "Samo sam ga htio uplašiti - reći mu da je gotovo, sada kada zna njegova obitelj." "Rekao sam 'Rekao sam tvom ocu da bi te trebao pitati o tome što se dogodilo na dan kada si silovao Mariu. Možda da si upola muškarac kao što je bio tvoj otac, zaštitio bi je, a ne iskoristio.'"


Izvor slike

Dva dana kasnije, Francis nadalje kaže, opet je poslao poruku Gregu kako bi mu rekao da mu se više neće javljati. Greg nije odgovorio ni na jednu ni na drugu poruku.

Nakon toga je Maria još dva puta poslala SMS Gregu, pokušavajući doći do odgovora što se dogodilo te noći. Rekla mu je da ne odobrava Francisove SMS-ove. Rekla je Kellyu da misli da je on dobar tip i da se samo želi naći i porazgovarati, ali on nije odgovorio.

Ovdje se jasno očekuje od čitatelja da se zgrozi nad time kako ju je bitanga Greg ignorirao. No kako biste očekivali da bilo koji čovjek - bio on nevin ili ne - reagira kada mu od nekoga počnu stizati prijetnje? Ja svakako ne bih udovoljavao zahtjevima takvih psihopata.

Inače, uočite kako se Beta ponaša potpuno isto kao i žena koju je odbacio Alfa - prvo prijeti, zatim moli, te se na kraju povlači u faux zgražanju i obećanju da se neće više javiti (iako dobro zna da hoće).

Navečer 31. listopada, Maria kaže, saznala je da je trudna. Opet je nazivala Grega i slala mu SMS-ove, govoreći mu da je Laros obavio vazektomiju tako da to svakako mora biti Gregovo dijete (da da, žena koja je toliko voljna varati svog Beta plišanog medvjedića sigurno ima redovne spolne odnose s njim, op.prev.), te da ne zna kamo se okrenuti. Zatim mu je napisala da ide u kliniku potvrditi trudnoću i da već ima ugovoren termin za abortus, te da će mu se javljati. To je i činila sve do abortusa 12. studenoga, koji je potvrdio njen liječnik. Greg nije odgovarao.

Žena ubije svoje dijete koje je nastalo zbog njene lakomislenosti: hrabra i nezavisna. Muškarac ne odgovara na poruke od luđaka koji mu prijete: kukavica koji ne želi preuzeti odgovornost.

Ne brinite, postaje još bolje:

Negdje u ovo doba, Maria je posjetila misiju Sestara Života (postoji li gori i licemjerniji trenutak za posjet takvoj misiji nego odmah nakon abortusa?), jer je obožavala časne i provela je godine u Katoličkoj školi. Časne su joj tamo rekle da je silovana.
Kako bi se lakše nosila sa svima, neko vrijeme je prisustvovala sastancima u crkvi u sjeverozapadnom New Yorku, organizirajući produkciju Vagininih Monologa, te u radu grupe za širenje svijesti o zlostavljanju žena koju je utemeljila poznata feministica Eve Ensler.



"Vaginini monolozi" u crkvi? Feminizam je duboko i nepovratno inficirao Katoličku crkvu (a da ne govorimo o protestantskoj i ostalim zapadnim crkvama, za koje više nema nikakvog spasa), kao što sam već i prije demonstrirao.

Inače, abortus je baš u skladu s "obožavanjem časnih sestara" i "godinama u Katoličkoj školi".

Dva mjeseca kasnije, u utorak 24. siječnja, Maria i njena sestra ušetale su u 13. policijsku postaju NYPD-a gdje je ispričala cijelu priču, te je nakon toga ponovila barem 5 puta javnom tužitelju i njegovim pomoćnicima.

Mnogo je toga kasnije bilo napisano o tome zašto je Maria odlučila podnijeti prijavu. "Ali postoji li 'pravi trenutak' kada bi žena trebala prijaviti sve?" Maria je pitala? Sve što je znala o seksualnim zločinima i pravima žrtava je dolazilo iz novina ili serije Law & Order.

Sve što jedna visoko školovana pomoćnica odvjetnika zna o seksualnim zločinima dolazi iz televizijske serije. Oooooooooo-----ok.

Istina, kaže Maria, je bila kompliciranija. "Shvaćanje što mi je [Greg] učinio nije došla preko noći. Nisam shvatila da sam silovana.... nisam shvatila da ovo nije kako bi muškarci trebali tretirati žene." Iako je Francis bio glavni faktor koji je Mariji pomogao doći do tog zaključka, kaže da je njen razlog za to što je prijavila Grega bio kompliciraniji.

Nisam shvatio da sam opljačkan sve dok nisam shvatio da ne bih trebao nekom debilu na ulici pokloniti svoj novčanik.

Kada se Maria predstavila organima vlasti kao žrtva silovanja i tijekom te noći ponavljala priču, "osjećala se super, baš svakog puta".

Najčešći detalj koji žrtve silovanja navode je to što je vrlo bolno pred drugima ponavljati što im se dogodilo i opet proživljavati zločin. To je tužan ali nezaobilazan dio pravnog procesa. Ali iz nekog razloga ova žrtva silovanja.... uživa u tome?



Na 7. veljače, Martha Bashford, voditeljica odjela za seksualne zločine javnog tužiteljstva, izjavila je da neće biti poduzimane daljnje pravne akcije protiv Grega Kellya. U službenom pismu upućenom njegovom odvjetniku napisala je da "nakon pregleda cjelokupnih dokaza, utvrdili smo da činjenice utemeljene tijekom naše istrage ne odgovaraju definiciji seksualnog napada po kaznenom zakonu države New York. Stoga, nije prikladan ikakav kazneni progon.”

Naravno, Maria je uvrijeđena time:

Maria kaže da i dalje ima problema s nošenjem s činjenicom da su pismo gđe. Bashford svi mediji upotrijebili protiv nje. "Zbog tog pisma, novine su mogle reći 'evo tjelesnog dokaza da je lagala'", Maria kaže. "Zbog tog pisma, novine su dobile dozvolu za govorenje meni i ostatku svijeta da mi se nije dogodilo to što mi se dogodilo. Zbog tog glupog pisma, kažu mi da nisam silovana."

A) Ti i tvoj bijeli vitez ste oni koji su cijelu stvar iznijeli u javnost i izvan okruga tužiteljstva, nadajući se da će optuženik početi moliti za milost samo zato što je poznata javna osoba koja može puno izgubiti u ovom lovu na vještice
B) Čak i da to niste učinili vi, feminizam je taj koji je uveo praksu javnog posramljivanja i linčovanja muškaraca čim su samo optuženi za silovanje.

Htjeli ste jednakost; jedite jednakost.

C) Ured javnog tužiteljstva je obama stranama dužan uputiti pisano objašnjenje zašto je pokrenut ili nije pokrenut kazneni progon.

Ali jedna pomoćnica odvjetnika nikako to ne bi znala sve to, zar ne?

Linda Fairstein, koja je 26 godina vodila odjel javnog tužiteljstva za seksualne zločine sve dok 2002. godine nije otišla u mirovinu, komentirala je slučaj:

gđa. Fairstein je rekla da "ne vjeruje da je postojao bilo kakav znak nesposobnosti za izražavanje svog odbijanja". Istraga je završila, gđa. Fairstein napominje, onog trenutka kada su prikupljeni dokazi da je Maria donosila svjesne odluke upravo tijekom onog perioda za koji tvrdi da je provela bez svijesti.

"Jedini način za rekonstrukciju slučaja kada se svjedok ne može sjetiti ničega, je pronaći i analizirati ove dokaze," kaže gđa. Fairstein. Po zakonima države New York, tužitelji bi morali dokazati da je Marijina razina onesposobljenosti alkoholom dovela do nesposobnosti za davanje pristanka na seks. Sjeća se da je u ovom slučaju kritičan dokaz ispao "potpisani račun iz pivnice".

"Razina onesposobljenosti mora biti puno ekstremnija od one na kojoj osoba može platiti račun i potpisati se na potvrdi plaćanja kreditnom karticom," kaže gđa. Fairstein. Novine "The Post" su također objavile da su istražitelji došli u posjed videa koji je snimila sigurnosna kamera u zgradi u kojoj se nalazi Marijin ured, na kojemu je "vidljivo kako ona hoda na svoje vlastite dvije noge, bez klaćenja".

"Ako je hodala od pivnice do ureda i pri tome platila račun za treću rundu pića - to je način na koji tužitelj mora izmjeriti je li postojala onesposobljenost ili nije," nastavlja gđa. Fairstein. "Sjetite se da ne trebate biti mortus pijani kako biste otišli na krivi kat. No ona je točno znala gdje se nalazi. Nije greškom otišla u Empire State Building."

Hvala nebesima da ovom glasu razuma, i na činjenici da NYPD (za sada) radi svoj posao onako kako bi ga trebalo raditi: racionalno i temeljeno na materijalnim dokazima.

Maria kaže da se ne sjeća ulaska u svoj ured; ima kratku 'viziju' čuvara na recepciji, ali budući da je on poznaje i da je ona već prije tijekom toga dana posjetila ured, mogao ju je propustiti bez da od nje traži ponovno provlačenje kartice.

Ova žena ima više vizija nego indijanski šaman u zadimljenom tipiju! Ali indijanskog šamana nitko ne bi uzimao ozbiljno i na temelju njegovih doživljaja u transu strpao nekoga u zatvor, iz jednostavnog razloga što šaman nije rođen s vaginom.

"To što se ona ne sjeća da je pristala ne znači da nije pristala," kaže gđa. Fairstein. "Kako tražite od nas, tužiteljstva ili porote, da rekonstruiraju ono čega se svjedok ne sjeća?"

Marijini razgovori s Kellyem poslije njihovog susreta su također djelovali protiv nje. Maria nije sačuvala niti jednu poruku od Grega ili poslanu Gregu, ni prije ni poslije 08.10. - koje su istražitelji iz ureda javnog tužiteljstva. Ali jedan anonimni izvor je izvjestio Daily News da su SMS-ovi i ostale poruke razmijenjene nakon susreta sadržavale dogovore o "ponavljanju svega". The Post je prenio da je poruka bilo 17, te da je njihov ton bio "strastven".

A jesu li bile? "Ne mogu se zamisliti u tom mentalnom stanju," kaže Maria. Zato što nije sačuvala poruke i ne može se sjetiti što je točno pisalo u njima, suzdržava se od izjave da sigurno nisu takve.

Suzdržava se od izjave da poruke nisu strastvene zato što dobro zna da jesu i da bi, ako kaže da nisu, netko mogao izvaditi transkripte sačuvane u arhivama pružatelja telekomunikacijskih usluga koji dokazuju da besramno laže.

I tko to danas u doba neograničene komunikacije i pametnih telefona koji savršeno organiziraju svaki razgovor nema svoje stare poruke? Da bi one nestale, potrebno je ciljano ih izbrisati. A osoba koja prijavljuje cijelu stvar policiji će ih izbrisati samo ako joj ne idu u korist.

Dvije godine poslije, kada Maria razmatra reakcije okoline na njen slučaj, kaže da je zapanjena manjkom ženske podrške - od online komentatora pa do žena u njenoj vlastitoj obitelji. Njena rodica je članu obitelji rekla da je "očito" da je Maria "to htjela".

Neke od kolegica iz srednje su joj napisale pisma podrške, i neki blogeri su kritizirali novine koje su je identificirale. Ali kako je vrijeme prolazilo, Maria kaže da je vidjela samo mračnu stranu, pogotovo na poslu. Novinari su bili pred uredom svakog dana, tako da joj je ponuđen plaćeni dopust. Kada se vratila sljedećeg mjeseca, njeni suradnici - pogotovo žene - kaže, nisu skrivali što misle o njoj. Govorili su joj da je "učinila ovo mjesto užasnim". Nazivali su je "odvratnom". Čekalo ju je puno zakašnjelih obveza, a asistentica koju su joj dodijelili da joj pomogne je odbila raditi s njom, kaže Maria.

Ovo je možda najvažniji paragraf teksta, koji nam pokazuje da nije još sve otišlo nepovratno kvragu. Unatoč medijskoj propagandi i tiraniji feminizma nad javnim mišljenjem, mali ljudi se i dalje ponašaju razumno. No zašto je ovo toliko važno? Pojasnit ću:

U normalnom, civiliziranom društvu, bilo ono patrijarhalno, matrijarhalno ili neutralno, svaki spol sam uređuje svoje ponašanje kako bi ostvario što veću sinergiju s drugim spolom, s tek minimalnim uplivom tog drugog spola.

Npr., žene jedne druge prozivaju zbog lakoće, besramnosti, nemorala i gluposti, bez da se u to miješaju muškarci, te nije ni potrebno ni poželjno da ih muškarci kontroliraju da bi se ponašale normalno. I obrnuto, muškarci prozivaju jedni druge zbog bivanja kriminalcima, probisvjetima, ljenčinama i nepoštenjacima



Drugim riječima, svaki spol u svojoj prirodnoj okolini funkcionira poput nuklearne fuzije u Suncu: oslobođena energija je dovoljno jaka da stalno održava proces fuzije na životu, ali nije toliko ni jaka ni slaba da bi se pretjeralo i uzrokovalo imploziju sunca u neutronsku zvijezdu ili bijelog patuljka. Ako prijeđe određenu granicu, povratna sila korigira originalni pritisak i time je vraća u normalu. Njeno postojanje je urođeno, samostalno balansirano.

U društvu inficiranom feminizmom, ova ravnoteža je poremećena. U takvom društvu, žene zbijaju redove i međusobno se bezuvjetno podržavaju samo zato što su žene. Apsolutno je nemoguće da žena bude kritizirana ili snosi ikakve opipljive posljedice svojih opetovano debilnih odluka. Takvo društvo je podložno velikoj nestabilnosti, što neminovno vodi do kolapsa tog društva.

Utješno je vidjeti da u ovom slučaju žene i dalje funkcioniraju kako trebaju, ako ne na razini javnog mišljenja, onda barem u malom, privatnom mikro-kozmosu radnog okruženja. Gdje feministi iz Buzzfeeda vide nepravdu nad kojom se treba zgražati, ja vidim tračak nade u neugasivost pozitivnih ljudskih nagona.

Francis Laros, što se njega tiče, može biti strpljiv i pun opraštanja, te ne baš "grub", kako ga je nazvao Daily News, ili vrsta koja će podići glas. Ali posjeduje tihu želju za pravdom kada su u vezi Greg Kelly i tabloidi. "Želio bih da Kellyevi do kraja života osjećaju nelagodu kod riječi 'silovanje' ili imena 'Maria', na isti način na koji se Clintonovi moraju crvenjeti kada čuju riječ Monica."

Ne znam na kojem planetu živi ovaj bijeli vitez, ali Clintonovi mirno spavaju i ne brine ih Monica. Ona je ta koja se nikada više nije upustila u ozbiljnu vezu ili brak zato što je nastavila sanjati o svojih 5 minuta Alfe.

Francis i Maria su i dalje zajedno. Kaže da se još uvijek pokušava nositi sa zamišljanjem Marije "u komi" na podu svog ureda - nešto što joj nikada ne spominje.

Awwwwwwww, kako brižno! Kakva vezanost za curu koja ti nikada nije ukazala ni najmanji tračak dobrote ili naklonosti! Francisu bi dobro došlo pročitati ovaj članak. No, ni to mu ne bi pomoglo, jer su neki Bete jednostavno nepopravljivi.

"Nazovite kako to god želite," nastavio je Francis. "To je u najgorem slučaju bilo silovanje. U najboljem je neukusno ostaviti ženu da leži u svojoj povraćevini na podu."

Ovaj idiot također nema nikakvo poimanje pravde (Je li to naučio od svoje pomoćnice odvjetnika, ili je jednostavno rođen takav? Nikada nećemo saznati). Ostaviti nekoga da leži u svojoj povraćevini - osim ako im nije očito ugrožen život - jest kretensko, ali to nije zločin. Silovanje jest zločin.

Nema "najgoreg" i "najboljeg" slučaja. Ili je, ili nije. To bi bilo kao da ja tvrdim da je "skoro pokušaj ubojstva" to što se netko bezobzirno očešao o mene u uskom prolazu. Ili me pokušao ubiti, ili nije. Nema između. A ako ćemo se povesti za Francisom i reći da je ostaviti osobu samu dok je u ranjivom stanju nekakav zločin koji treba opipljivo kazniti, te donijeti takav zakon, onda će i velik broj žena završiti u zatvoru.

No, ono što je najskandaloznije nije to što ova optužba za silovanje sadrži više nelogičnosti i licemjerja od sjednice Sabora.

Skandalozno je to što je Buzzfeed i pripadajući feministi pokušavaju ovaj proziran slučaj upotrijebiti kao primjer očite nepravde prema ženama, u kojemu je svakome "normalnome" jasno da je Maria grubo povrijeđena od strane našeg "patrijarhalnog" društva. Da su se imalo potrudili, sigurno su mogli naći nešto uvjerljivije, gdje je žena uistinu povrijeđena i gdje njena priča ne odiše narcizmom i nije puna rupa i nelogičnosti koje je potrebno zakopati u dno članka u nadi da ih nitko neće primijetiti. Bog zna da se u nerazvijenim zemljama svakog dana događaju takve stvari.

A znate li zašto se Buzzfeed nije potrudio?

Zato što škvadra rođena za zgražanje nije temeljena na racionalnosti, pravednosti ili jednakosti, već samo na bezobzirnom, ciničnom prikupljanju posjeta i oglašivačkog novca kroz bilo kakvu histeriju koju može izazvati, ma koliko god činjenice pokazivale suprotno i koliko god nevinih žrtava nastalo iz te histerije.



To je već vrijedno zgražanja.

Oznake: silovanje, alkohol, feminizam, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 12:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.09.2014.

U tvojim mislima...

Vrhovni Inkvizicijski sud potvrdio presudu za za širenje hereze ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima



Inkvizicijski sud je ove srijede osudio oca za podučavanje heretičkih vjerovanja svojoj kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o heretičkim podučavanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu joj je njen otac iznio heretička vjerovanja, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 1202. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo nije ni prva ni posljednja presuda za širenje heretičkih vjerovanja temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude nižeg inkvizicijskog suda u Barceloni iz 1207. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Niži sud je zatražio mišljenja svećenika i redovnika s iskustvom u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom Inkvizicijskom sudu.

Vrhovni inkvizicijski sud, kojim je presjedao sudac Tomas de Torquemada, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio niži sud: spaljivanje na lomači. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora snositi sljedećeg mjeseca.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac podučavao heretičkim vjerovanjima od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju podučavanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razišli kada se optužba pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od posjeta Sotone i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina egzorcizma, preselila se u drugi grad.

Tamo je u listopadu 1199. posvjedočila da je u samostanu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih sotonskih podučavanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim nacrtati pentagram i pjevati hvalospjeve Nečastivome", rekla je.


Izvor slike

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Glasnogovornik suda Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni inkvizicijski sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam na lomači samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od izlaganja heretičkim vjerovanjima. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima Boga i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti Inkviziciji."


Izvor slike

Na svu sreću, barbarsko razdoblje Inkvizicije, kada su nevini ljudi bili uništavani i spaljivani na lomači samo na temelju nečije optužbe za jedan od posebno nesvetih zločina i bez ikakvih dokaza, odavno je završilo. Danas živimo u modernom svijetu, daleko od mračnog crkvenog doba kada su praznovjerje i religijski fanatizam rezultirali potpunim gaženjem osnovnog ljudskog prava: prava na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže suprotno.

Danas je takav način suđenja postao apsolutno nezamisliv, a cijeli pravni sustav je utemeljen upravo na objektivnom odlučivanju koje se pouzdaje jedino u materijalne dokaze kojima je zločin za koji je netko optužen dokazan "izvan svake razumne sumnje".

Osuditi nekoga na temelju samo nečije riječi (tj. odrediti da je nečija riječ vrijednija nego tuđa) bi bilo skandalozno i bolesno, te bi uzrokovalo golem bijes javnosti i masovne demonstracije. Ne treba napominjati da bi cijela stvar bila još skandaloznija kada se čak ne bi ni radilo o riječi protiv riječi, već o riječi koja je (na temelju vlastitog priznanja) temeljena na snu od prije 15 godina.

Zar ne?

Vrhovni sud potvrdio presudu za silovanje ocu na temelju sna
Presuda temeljena na žrtvinim potisnutim sjećanjima, prva takva u Izraelu.

Vrhovni sud je ove srijede osudio oca za silovanje svoje kćeri prije 27 godina, odbijajući njegovu žalbu na prijašnju presudu u slučaju koji se rastegao na više od desetljeća.

Slučaj je uključivao složena pravna pitanja koja su proizlazila iz kćerinog sjećanja o silovanjima, koja su počela kada joj je bilo 3 godine i nastavila se kada joj je bilo 11 godina. Žena (kojoj je sada 38 godina) je potisnula svoja sjećanja na te događaje dok nije navršila 22 godine, kada se jedne noći probudila iz sna u kojemu ju je njen otac silovao, i po prvi put počela prihvaćati što joj je učinio. Tri godine kasnije, 2002. godine, prijavila je slučaj policiji.

Ovo je prva presuda za silovanje u Izraelu temeljena na potisnutim sjećanjima.

Presuda u srijedu stiže nakon prijašnje presude općinskog kaznenog suda u Tel Avivu iz 2007. godine, na koju su njegovi odvjetnici uložili žalbu i zatražili preispitivanje slučaja, pogotovo problema potisnutih sjećanja na koje se prva presuda nije pozivala. Općinski sud je zatražio mišljenja vještaka u području potisnutih sjećanja, te zatim opet osudio oca, koji se zatim žalio Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud, kojim je presjedala sutkinja Edna Arbel, osudio je oca (kojem je sada 75 godina) na početnu kaznu koju mu je odredio općinski sud: 12 godina zatvora. Tijekom godina je ta kazna odgađana, te je muškarac sada mora početi služiti od 20. listopada ove godine.

Tužiteljica (kojoj je sada 38 godina) je svjedočila da ju je otac silovao i sodomizirao od kada su joj bile 3 godine. S obzirom na zastaru, on je osuđen na temelju silovanja koja su se dogodila kada je imala 10 i 11 godina.

Otac je rekao da je njegova kćer izmislila cijelu stvar zbog svojih psiholoških problema. On i njegova supruga su se razveli kada se optužba za silovanje pojavila prvi put (prije 15 godina).

Kćer je posvjedočila da je od 11 godina nadalje patila od napada panike i napustila školu tijekom devetog razreda osnovne. Kada joj je bilo 22 godine, nakon 6 godina terapije, preselila se u New York.

Tamo je u listopadu 1999. posvjedočila da je na fakultetu učila o podsvijesti i posljedično se sjetila svojih silovanja nakon što se probudila iz sna.

Rekla je da je sanjala o istome do kada god sežu njena sjećanja, pogotovo kao tinejdžerica.

"Osjećala sam se kao da želim uzeti nož i prerezati si žile", rekla je.

Otac je došao pred sud u srijedu kako bi prisustvovao čitanju presude, u pratnji samo svog odvjetnika, Gila Shapire iz ureda javnog branitelja. Sudac Salim Joubran je jednom rečenicom obavijestio branjenika da je njegova žalba odbijena.

Potresenog glasa, otac je novinarima rekao sljedeće: "Nepravda koja mi je danas učinjena je užasna. San koji je moja kćer sanjala prije 15 godine je uništio moj život. Ne postoji nikakav dokaz osim tog sna. Dvije i pol godine sam čekao kako bi Vrhovni sud ispravio ovu nepravdu, a oni su me osudili da skončam u zatvoru samo na temelju sna."

Uri Kedar, kćerin odvjetnik, kaže: "Vrlo nam je drago da je ova priča napokon gotova. Nikada se ne možeš oporaviti od incesta. Sud je pokazao žrtvi da u ovom svijetu ima pravde i poručio ostalim žrtvama da se i one mogu obratiti policiji."

Želite li se kladiti da je sutkinja koja je obrazlagala ovu skandaloznu presudu neka oronula, frustrirana feminstička baba s kratkom kosom?



Jedino u čemu sam pogriješio je što ipak nema kratku kosu. Sve ostalo: ispravno.

Postoji posebna ironija u tome da zastupnici ove nemoralne, korumpirane, necivilizirane i bolesne idologije sve svoje protivnike nazivaju "katolibanima", "zatucanima", "primitivnima" i "religijskim fanaticima".

Neka se pogledaju u ogledalo u razmisle o tome odakle potječu njihove današnje tehnike.

Oznake: feminizam, inkvizicija, mizandrija, Vijesti, zločin, šovinizam, rođeni za zgražanje, silovanje


- 14:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2014.

Kriv dok se ne dokaže suprotno

Temeljno načelo modernog pravnog sustava su "onus probandi" i "semper necessitas probandi incumbit ei qui agit", poznatiji kao pravilo da "teret dokazivanja uvijek leži na osobi koja optužuje". Za onoga na kome ne leži teret dokazivanja smatra se da posjeduje pretpostavku nevinosti, tj. da se kod svake činjenice koja nije dokazana smatra točnom ona verzija koja bi njemu bila više u korist.

Novozelandska Stranka rada (Labor party) sada želi obrnuti teret dokazivanja:

Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari

Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.

"Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je.

"Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu."

Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve.

Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.


"Uništenje Sodome i Gomore", John Martin

U osnovi, ako bilo koja žena podigne prst i kaže da si je silovao, gotov si. Nije važno ako je ona silovala tebe, ako je to bilo prije deset godina, ako imaš njen pisani pristanak, ako ste oboje bili pijani; jedan poziv policiji i tvoj život je zauvijek uništen. Njena riječ vrijedi beskonačno, tvoja ne vrijedi ništa. Kako ti možeš dokazati što je druga osoba mislila u nekom trenutku? Naravno da ne možeš.

Ono što me posebno ljuti kod ovih feminstičkih nazadnosti nije ni samo gaženje pravde ni opasnost. Za ovo prvo, vjerujem da nas svakog dana gaze iz raznih smjerova na način koji nas više diraju. Za ovo drugo, čak i kada žene imaju ovakvu moć, opet nije velika šansa naletjeti na neku psihopatkinju koja će te optužiti samo iz zabave. Manje-više si siguran. Većinom.

Ne, ono što me posebno ljuti je drskost i otvorenost s kojom bijeli vitezovi poput Andrewa Littlea istupaju u javnost, sasvim sigurni da mogu reći nešto najgore i najnemoralnije na svijetu i svejedno dobiti svoju udobnu fotelju u parlamentu i vladati nad nama jadnicima, čiji je jedini grijeh to što se nismo na najgori mogući način ulagivali najnižim ljudskim pobudama i širili laži.

Realnost koju će stvoriti ovaj zakon nije ništa novo. Većina zapadnog svijeta već de-facto živi po upravo tom pravilu, samo što ono nije toliko izravno rečeno; recimo, porote u Washington DC-u prije rasprave dobivaju uputu da je "Teret dokazivanja na optuženiku kako bi obiljem dokaza potvrdio da je seksualni čin bio s pristankom".

Unatoč tome, boli vidjeti je sada uobličenu u potpuno društveno prihvaćen, legalan oblik protiv kojega nitko više neće smjeti ni zucnuti jer će se to smatrati "opstruiranjem zakona". g. Little je imao obraza sipati sol na ranu još ovom izjavom: "Ovaj pristup nije u suprotnosti s temeljnim principom da je optuženik nevin dok ga se nedokaže krivim."



Sama činjenica da je moguće uopće izjaviti ovako nešto, a kamoli još to provesti u stvarnost, je signal da treba pokupiti prnje i zbrisati iz ovih prostora što je prije moguće.

Oznake: silovanje, feminizam, bijeli vitezovi, politika, nasilje


- 15:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.09.2013.

Ako piješ, ne seksaj se

"To je bilo silovanje jer ona nije mogla dati pristanak na seks dok je bila pijana."

Uobičajeno je u medijima povremeno vidjeti zgražanje nad sudskim odlukama gdje je optužba za silovanje odbačena jer je žrtva bila pijana. Pretpostavljam da je sudska logika u takvim slučajevima otprilike ovakva:

A) Nema tjelesnih tragova nasilja, prijetnje ili opiranja ->
B) Bez tih tragova, potrebno je dokazati da je žrtva eksplicitno odbila seks ->
C) Sve se svodi na riječ protiv riječi ->
D) Riječ osobe koja je bila u alkoholiziranom stanju je još manje pouzdana nego inače ->
E) Optužba pada zbog manjka dokaza (iako bi pala i da nije bilo alkohola) ->
F) Zgražanje!


Na vrlo razvijenom zapadu je u ovom području ostvaren priličan napredak. Tamo ne samo da žrtva ne može biti smatrana manje vjerodostojnom zato što je bila pijana pa se ne zna na što je pristala, već je i to što je bila pijana čini žrtvom. Pogledajte ovaj poster:


"Pitaj me za moje trijezno 'da'. Pijano 'da' nije pristanak. Bez stalnog pristanka, to je seksualni napad."

Dok bi se za prvi slučaj koji sam opisao moglo dati neke opravdane primjedbe - recimo, ako je sudska praksa smatrati riječ osobe koja je bila alkoholizirana manje vjerodostojnom, može se sumnjati da će zbog toga sud u malom broju slučajeva nepravedno zanemariti druge, opravdane dokaze - ovaj drugi je već pomalo bizaran. Dok bi u prvome još mogla postojati nekakva bojazan od diskriminacije žrtava, ovaj s postera diskriminira sve optuženike time što ih čini odgovornima za potpuno iste stvari za koje žrtve same nisu odgovorne. Usput, budući da je jasno koji je cilj ovakvih jednostranih kampanja, idemo se riješiti maske i nazvati počinitelje muškarcima, a žrtve ženama.

Ovakve kampanje (koje se poslije kroz utjecaj feminističkog lobija pretaču u stvarne zakone i policijsku prisilu) stavljaju muškarce u nemoguću situaciju da mogu biti krivi bez obzira na to što se zapravo dogodilo, samo na temelju nečije riječi. Ako je žena bila pod utjecajem alkohola, samo je na muškarcu teret da to utvrdi. Žena nema nikakve odgovornosti.

Time je njena riječ kao svjedoka stavljena u superioran položaj samim time što je žena - pardon, žrtva (dobro znamo da ovakav zakon nikada ne bio primijenjen u obrnutom slučaju jer "svi znaju" da žene ne mogu silovati muškarce). Ako ona tvrdi da nije rekla "da", nije važno što nema nikakvih dokaza za to - ona je bila pod utjecajem alkohola i on je automatski kriv, čak i ako je ona popila piće prije nego što se našla u njegovom društvu. Alkohol je u ovom slučaju postao bog i batina, konačni faktor koji uvijek preteže spor na stranu žene (isto kao i optužba za nasilje kod razvoda, ali nemojmo sad o tome).


Ženin anđeo čuvar

Ovo bi možda još bilo razumljivo kada bi u našem društvu postojala nekakva općenita politika tretmana alkoholiziranih osoba kao svetaca koji ne mogu učiniti ništa loše, ali ona ne postoji. Pogledajte ove primjere:

- Ako se osoba napije i izazove prometnu nesreću, ona je više, a ne manje, kriva zato što je pila alkohol. Čak i ako se ništa ne dogodi, opet je kriva samo zato što je bila pod utjecajem alkohola.
- Ako se osoba napije, počne vrijeđati ljude i potuče se s nekim, ona je kriva što se napila i išla raditi probleme.
- Ako se osoba napije i kupi nešto što joj zapravo ne treba, ne može dobiti povrat novca i trgovac nije odgovoran što je primio novac od pijane osobe.
- Ako se osoba napije i nekome na ulici da svoj novčanik, iz toga ne slijedi automatski da je opljačkana
- Ako pijanog pješaka zgazi auto, ne podrazumijeva se da je vozač mučko đubre koje je samo čekalo priliku iskaliti se na prvom pijanom prolazniku


Ali, ako je osoba žena i ako je stvar u pitanju seks - jasno je da je ona morala biti iskorištena, da ne snosi nikakvu odgovornost, te da netko treba biti kažnjen zbog toga.

Ono što je ironično je to što upravo ovaj pristup infantilizira žene, smatrajući ih bezumnim objektima ili nedoraslom djecom, bez ikakve osobne odgovornosti za svoju konzumaciju alkohola. To bi trebala biti antiteza feminizma koji (u teoriji) tvrdi da su muškarci i žene jednako sposobni za sve i imaju jednaka prava.

Iako donekle razumijem galamu koja se diže na sudske odluke koje kao argument spominju da je žena bila pijana (pretpostavljam da bi jedini argument trebao biti "manjak dokaza"), ne mogu se oteti dojmu da je to vrlo klizava strmina, kao što vidimo iz primjera naših bogatijih susjeda čije degenerirane pojave pomalo prodiru i kod nas.

Oznake: feminizam, alkohol, silovanje


- 14:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.05.2013.

Penis kao oružje masovnog uništenja

Priča "Preživi ovo" objavljena je u časopisu "The New Inquiry" 26.07.2012. godine.


"Sirena", Allison Schulnik

Kada sam bila u šestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmišljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je pronašao doma kako sama plače zbog prekida. Bila je kod kuće i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kauču gdje ju je tješio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19.

Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sjećanju od prije 17 godina, sjećam se da je Julija zvučala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se činila uznemireno ili kao ošamućeni zombi. Kada sam je upitala je li se željela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviše zato što sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Možda sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok.

U našem društvu, prepoznajemo ovaj čin kao silovanje, čin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvaćen kao najgora moguća stvar koja se može dogoditi ženi - gora od ozbiljne prometne nesreće, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najčešće se poistovjećuje s ubojstvom. Razara život i uništava dušu. Ako si žena, nikada ne možeš nastaviti naprijed od silovanja; možeš samo "naučiti" živjeti s tim, slično kao s iznenadnom sljepoćom ili paralizom. Ako te ne uništi, u najmanju ruku će te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopuštena istina o silovanju. Nema alternativa.

U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva različita muškarca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previše šokirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrši poslije možda šest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masažu, što je značilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za išta osim možda masturbacije rukom. Imala sam 22 godine.

Nakon što je otišao, pomalo sam postala bijesna. Ono što sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoči s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam šansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato što je odučio da me može iskoristiti, drugo ljudsko biće, kako god želi i bez posljedica - što je na kraju i točno ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramoćen.

Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala uživati u seksu.

"Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila," piše Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. "Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osjećala sam se uhvaćeno u zamku. Ali nisam imala osjećaj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ništa više nego što bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije išlo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo."

Odbijam zvati bilo koje od mojih loših seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato što je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio beznačajan u dugom roku. Iako feministi već desetljećima kritiziraju način na koji neke žene "ne kažu da je to silovanje", njihovi napori da označe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogoršavaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se računaju. Nazvati ih silovanjima zvuči previše samo-omaložavajuće. Čini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje plaču u snu i ne mogu spavati noću. Automatski implicira razinu emocionalne štete koja se nije dogodila.

Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masažerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam pokušava živjeti godinu dana prije nego sam se predala i otišla na operaciju. Ljudi često dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Koštalo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vršiti veliku nuždu bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara Židovka vedro mi je objašnjavala kako ću sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada - za nju nije postojalo "ako" - rodim dijete. Sviđala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerače koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je došlo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mrežastim gaćicama koje su pridržavale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog čega mi je bila potrebna operacija.

U činu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo užurbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se našli u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorčić i jedan ručnik za ruke u kupaonici. Nisam ga optužila za išta u prošlosti i on nije prešao nikakve granice. Ništa se nije dogodilo.

Poput Jenny Diski, "više mi se gadio moj silovatelj nego što sam se osjećala posramljeno ili kao da sam nešto izgubila." Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, što je stvarno bio problem i prekid mog života bez boli. Ali to što je učinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispriča - "Od tebe ludim", rekao mi je nakon što je poderao moj anus - učinila me moćnijom od njega. Imala sam nešto što on nikada neće znati: koliko mi se patetičan i jadan činio, i koliko je malo imao mogućnosti povrijediti me na ijedan važan način.

***

Ideja da bi mogle postojati drugačije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukčije su označeni kao "opravdavatelji silovanja". Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uništenja svake žene koja ga proživi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mišljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je "silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa". Nikada neću zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s čitateljima podijelila priču poznanice koja je bila silovana i pronašla psihološko savjetovanje mnogo štetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. "Cijeli sustav je dizajniran da se osjećaš unakaženom i oštećenom do kraja života," rekla je Paglia."Od toga se osjećala još gore."

1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje užasan i ozbiljan zločion, nije sam po sebi "najgora stvar koja se može dogoditi ženi". Objasnila je ovo dodatkom da "naravno, ako si živa, sigurna i neoštećena poslije toga", ali svejedno se suočila s nevjerojatnom količinom uvreda i optužbi. Povrijedila je sve žene svojim "ekstremno opasnim" komentarom, otežala je ženama "izlazak" i "pričala je gluposti". Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu čak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore što mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem čovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati "stupnjevi silovanja" također nije popularna.

Iako neki feministi tretiraju "silovanje = uništenje" kao svetu kravu, ideja da me muškarac može uništiti svojim penisom čini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog ženomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalaže da je mnogo opasnije inzistirati mladim ženama da ih je slomio neželjeni seks nego predložiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budućnost ispred sebe unatoč seksualnom napadu. Weldon je došla do istog zaključka kada je rekla da "definirati to kao nekakav posebno grozan zločin moglo bi biti kontra-produktivno".

Slično tako, Germaine Greer je ustvrdila "nisu žene te koje su odredile da je silovanje tako užasno, već muškarci. Jedino oružje koje vrijedi u slučaju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran." Kada odbijemo prihvatiti mogućnost da bi silovanje za ženu možda moglo biti nešto manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne muške moći i apsolutne ženske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da ženinu vrijednost, samopoštovanje i mogućnost funkcioniranja unutar društva određuju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo.

Što objašnjava tako ekstreman pristup od inače progresivnih ljudi? Možda ih motivira odbijanje našeg društva da se pozabavi silovanjem s toliko žara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzička evidencija prolazi bez testiranja, optužbe za silovanje (posebno optužbe seksualnih radnica) se ne shvaća ozbiljno i žrtvama silovanja uskraćena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju žene za žene, dok se od muškaraca ne očekuje govoriti ili misliti o ovom zločinu jer ih, kao i druge nasilne zločine, čine znatno češće.

Ali naša kultura ne može se pozabaviti sa silovanjem s jasnoćom koju tema zaslužuje jer se i dalje ne možemo pozabaviti seksom s jasnoćom koju zaslužuje. Ideja da je silovanje aseksualni čin nije to nimalo poboljšala, ni neće. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy ističe, "za silovanje može biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zločine." Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, već individualnom muškarcu koji širi patrijarhalni mandat i teror tako što demonstrira svoju "moć" nanosi nam svima štetu.

Ovo otužno stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprječavati ga. Ne bismo trebali tako očajnički pokušavati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se žrtve pljačke mogu osjetiti tužno i uznemireno poslije svojih napada, ne očekujemo od njih da godinama pohađaju terapiju i da se do kraja definiraju kao "preživjeli pljačke", pa ipak i dalje prepoznajemo da je oružana pljačka ozbiljan zločin.

Aktivisti koji se i dalje drže opisa silovanja kao ultimativnog horora shvaćaju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguće ljudsko iskustvo, postat će još češće ili prihvaćeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osjećanjem bijesa, simpatije i suosjećanja kada čujem o silovanjima drugih žena, iako to ne osjećam za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nečije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optužila muškarce odgovorne za moje, kao što nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili učiniti manje kažnjivim zato što se ja nisam raspala od njega. Čak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi "rado pronašla počinitelja i kaznila ga nožem". Skepticizam o priči univerzalnog užasa poslije silovanja nije isto što i oprost.
...
Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da pomažu, ali pomaganje ne znači izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u našu društvenu priču je da žena može biti silovana i nastaviti sa svojim životom, čak i imati daljnje romantične i seksualne odnose bez savjetovanja, te neće stalno razmišljati o tome ili se smatrati drukčijom ili misliti o sebi kao "preživjeloj". A po našoj skripti, žene jednostavno nisu dovoljno snažne za podnošenje toga. Od žena se očekuje da ih to uništi i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomoć, te da zauvijek ostanu "preživjele" (mnogo više emancipira nego "žrtva"). Silovanje nam određuje bića zato što naša bića i dalje potječu iz naših seksualnih povijesti.

Dok su muškarci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko očekujemo da budu emocionalno oštećeni napadom - i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o muškim žrtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna šala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opće antipatije prema [bilo kojem obliku] muške patnje. Ta razlika naglašava seksizam iza našeg shvaćanja ženskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspješno redefinirano kao "muška agresija protiv žena"). Ženama su potrebi centri za rješavanje kriza, udruge, poticaji, marševi i klanjanje zbog proživljene traume, no muškarce nitko nikada ne spominje.

Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj školi i imala nekoliko ozbiljnih veza. Išla je na faks blizu svoje kuće i igrala nekoliko sportova. Činila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem životu moglo bi biti shvaćeno kao dokaz njene emocionalne boli. Možda je iznutra bila korodirana i očajna, trajno oštećena. Možda smo se s vremenom udaljile zato što ja s 12 godina nisam bila puna suosjećanja kada mi je pričala o tom danu na kauču.

Ili je možda bila stvarno sretna i uspješna kao što sve upućuje.

A što je s mojim silovanjem? To je bio još jedan incident na poslu kojeg još nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela već nekoliko puta i koji mi se sviđao - opet je bila masaža u pitanju - rekao je da želi samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se složila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i ušao unutra. Opirala sam se ali me držao na mjestu, uhvatio me i držao u rukama. Rekla sam mu "ne" i "prestani", ali nije odgovarao. Počela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo užasnije od drugih zbog osjećaja izdaje.

Pobjegla sam u kupaonicu i zaključala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je što nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plačem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Pokušala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drži za ruku kako bi me utješio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doživjela nekakav živčani slom ali je dopustila da je utješi stariji muškarac.

To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nečijeg hira.

Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je završilo.

Izvor: Preživi ovo, The New Inquiry, Charlotte Shane

Oznake: silovanje, seks, feminizam, bijeli vitezovi


- 17:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2012.

Fraze za mućenje vode

Kao muškarac prilično iskusan u online igri, doživio sam mnoge lijepe stvari. Istodobno sam imao priliku vidjeti i jedan od mračnih proizvoda racionalizacije modernog feminizma: fraze za mućenje vode. Internet samom svojom slobodom daje mogućnost verbalizacije svega i svačega, tako da je nesumnjivo da će svi fenomeni iz stvarnog života na njemu poprimiti kataklizmičke razmjere, u kojima se svaka sitnica opisuje, analizira, zapisuje i predstavlja kao nešto drugo. Ili drugim riječima, muti vodu.

Kako bi ste se lakše snalazili u toj džungli, potrudio sam se napraviti riječnik ovih fraza. Počnimo s nekoliko riječi koje vrlo često viđam na ženskim online dating profilima:

1. "Upadljiva" (eng. "Striking") - brzo! Zamislite da imate pred sobom u svakom pogledu prosječnu osobu. Ne ističe se ni na koji način, nije zanimljiva, nije nikada postigla ništa posebno. Kako ćete je opisati na pozitivan način? Točno tako: "upadljiva". Ta riječ je savršeni amalgam bezličnosti i posebnosti, te ju je moguće reći za bilo što, od Megan Fox koja uistinu svojim savršenim i neobičnim ali lijepim licem upada u tvoju pozornost htio to ili ne htio, pa do Donne Simpson, koja je sa svojim valovima masti toliko velika da ti jednostavno ne može ne upasti u vidno polje. P.s. nemojte googlati Donnu Simpson ako vam je drag vaš posljednji obrok.

Sinonimi: impresivna, unikatna, jedinstvena. Postoji li iti jedna osoba na svijetu koja nije unikatna?

2. "Panseksualna" - ovo naizgled slatko igranje riječima je produkt feminističkog pokreta i idealan primjer riječi koja ne znači ništa. Teoretski gledano, panseksualnost može biti bilo što od seksualne privlačnosti prema svemu (stolicama, medvjedima, kaktusima, djeci, raketama) pa do zamagljivanja termina "ne samo biseksualna, već i pretenciozna". Naime, osoba koja kaže za sebe da je panseksualna većinom želi poručiti da je seksualno privlače oba spola, ali zato što je feminist ne priznaje da postoje spolovi (spolovi su, naime, samo socio-kulturni pojam). Kako pomiriti te dvije činjenice? Bam, sada je privlači sve živo. Uključujući i kaktuse.

Manja varijanta je samo "biseksualna", i to u smislu "hetereoseksualna ali želim imati izgovor za odbijanje Beta muškaraca koji me ne uzbuđuju". Vidi #3.

Sinonimi: biseksualna+anti-heteronormativna

3. "Romantično aseksualna" - o ovome ću pisati u budućnosti, ali uistinu postoje aseksualni ljudi, koji nikada ne osjećaju baš nikakvu seksualnu privlačnost prema bilo čemu (uključujući i sebe). Sa stajališta biologije, to je poremećaj kao i homoseksualnost, a sa stajališta humanizma, to je fenomen koji treba poštovati i ne diskriminirati ljude zbog toga.

No što se događa kada hrčak jedne mlade žene koja želi vući ljude za nos dohvati sasvim legitiman pojam aseksualnosti? Rezultat je, doslovno prevedeno, "žena koja vjeruje u ljubav kao emociju s pripadajućim aktivnostima (spojevi, veze, poljupci, maženje), ali nikada se ne upušta u seksualne aktivnosti". Kao i kod poliamorije, ako ne vidite gdje je u ovome licemjerje i očiti problem za vas stvarno nema nade.

Sinonim: attention whore (kurva za pozornost)

4. "Sapioseksualna" - doslovno prevedeno, ova riječ znači seksualna privlačnost prema inteligenciji. Čekajte, ne privlači li žene ionako inteligencija (demonstrirana kroz humor, flertovanje, status i sl.)? Ooops. Kako je sada logičan zaključak reći da je sapioseksualnost besmislen, redundantan pojam za nešto što već postoji i dobro je opisano, pojasnit ću što se zapravo krije iza te fraze: "palim se na kretensku igru". Točnije, "može me uzbuditi samo najteža kretenska igra". Plus je to što su ovakve žene, ako dobiju odgovarajuću dozu svoje droge u obliku kretenske igre, redovito odlične u krevetu i spremne upuštati se u sve moguće porno-akrobacije.

Ovo nisam nikada nikome priznao, ali ja sam "vaginoseksualan". Znate li vi kako je teško živjeti s time?

Nisam ni mislio. Šovinisti.

5. Avanturistična - na površini nije ništa loše da ženu ne uzbuđuju obični događaji i načini provođenja vremena, ali osoba koja ima potrebu ovo napisati o sebi najčešće nije avanturistična. Da je avanturistična, napisala bi nešto o tome čime se bavi, iz čega bi čitatelj tu njenu karakternu osobinu lako shvatio. Najčešće stvarno značenje je "ja sam ubitačno dosadna i nezanimljiva, stoga imam potrebu tražiti zabavu od drugih".

Sinonim: zanimljiva

6. Iskusna - netko bi ovo mogao shvatiti kao osobu koja je doživjela puno toga ili se jednostavno opijala i probala drogu, ali ovo je zapravo indikator kategorije "+50". Nastavi s entuzijazmom, ali ne zaboravi ponijeti extra-safe kondome.

Sinonimi: "imala sam divlju fazu", "nisam se mogla smiriti", "eksperimentirala sam"

7. "Ponovno sam pronašla vjeru" - religijsko ili drugačije filozofsko prepakiravanje činjenice iz prošlog stavka. Po kriteriju licemjernosti, ovo je vjerojatno još i gore od samo "iskustva". Ili kako je jednom rekao Tzar: "to što si izlazila sa mnon u isto vrijeme kad i s njim dokazuje da si drolja, a to što više nemožeš izlaziti sa mnom jer se osjećaš "nelagodno" dokazuje da si i dvolična."

Sinonimi: ponovno-rođena djevica, djevica u duši, seksala sam se ali nisam nikada vodila ljubav

8. "Više ne padam na kretene" - ovo je ponekad istina (bravo za učenje na iskustvu), ali u velikoj većini slučajeva, radi se samo o pametnom preoblikovanju činjenice "I dalje padam na kretene, ali sada to bolje racionaliziram."

Sinonim: "sada imam stvarno dobrog dečka", "napokon sam pronašla dečka koji zna kako tretirati ženu"

9. "Tražim muškarca koji može držati u korak sa mnom" - ovo je varijanta broja 4 (sapioseksualnost), ali s druge strane. Dok žena koja se opisuje na spomenuti način traži kretensku igru, ovaj izraz govori o tome kako će tretirati svog muškarca bez obzira na to kakvu joj igru ponudi. U prijevodu: "stalno ću te stvljati pred drama testove, imati nerazumne zahtjeve, izazivati scene, biti nepouzdana, flertovati (ili više) s drugim muškarcima i prijetiti ti prekidom".

10. "Ne izgledam kao model, ali sam ja" - jedna od mnogih riječi koje su ljepši ili društveno prihvatljiviji opis stanja "debela / pretila". Kako bih vam pomogao čitati signale, podsjetit ću vas na najčešće varijacije ovog opisa:

"Nisam tanka kao grančica" = Debela
"Barem nisam anoreksična" = Debela
"Nisam mršava ali sam stvarna" = Debela
"Mogu biti zdrava s bilo kojom težinom" = Debela
"Imam par kila viška" = Debela
"Zanosna" = Debela
"Imam obline" (eng. "Curvy") = Debela


Ova stvar je otišla toliko daleko da čak i najnormalniji izrazi počinju dobivati isto značenje. Pogledajte ovo:



Još je jedna inače pozitivna riječ podlegla bujici. Točnije, riječ "obdarena" (eng. "voluptous") Ovdje treba posebno napomenuti da je riječ "obdarena" originalno značila vitku, elegantnu žensku figuru s neproporcionalno velikom guzom i grudima, nešto tipa Marilyn Monroe. Danas, kao potvrda koliko smo nisko pali, znači samo "debela".

Govoreći o Marilyn Monroe, evo i još jedne stavke:

11. "Sebična sam i malo nesigurna. Radim pogreške, nekontrolirana sam i ponekad me teško podnijeti. Ali ako se ne možeš nositi sa mnom kada sam najgora, onda me sigurno ne zaslužuješ kada sam najbolja." (eng, “I'm selfish, impatient and a little insecure. I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle. But if you can't handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best.”) - Marilyn Monroe

U teoriji, ovo je izjava o samopoštovanju. U praksi, ovo znači gotovo isto što i #9. Ako vidiš ovo na, recimo, njenom Facebook profilu, imaj na umu da je ovo zapravo samo racionalizacija za dramu i nestabilnost koje izviru iz nje. Skraćeno i prevedeno, to bi značilo nešto tipa "bit ću stalno grozna prema tebi, i trebaš to tolerirati u nadi da ću ponekad imati par svijetlih trenutaka."
Činjenica da se ova izjava nalazi na barem 50% ženskih profila (bilo kao like bilo kao citat) bi ti trebala biti indikativna za trenutno stanje seksualnog tržišta.

Sinonim: "Pametna djevojka ljubi ali ne voli, sluša ali ne vjeruje, i odlazi prije nego bude ostavljena" (eng. “A wise girl kisses but doesn't love, listens but doesn't believe, and leaves before she is left.”) - Marilyn Monroe.


"U budućnosti, žene će vaditi moje citate iz konteksta kako bi opravdale ponašanje poput kuja"

Druga varijanti nisu fraze zamišljene kao mućenje vode per se, već samo toliko korištene za sve moguće situacije koje nemaju veze s originalom da su postale razvodnjene i izgubile na važnosti. Te riječi uključuju:

A) Silovanje - opisao sam već jednom što je silovanje. Danas se pojam proširio i može značiti osjećaj jeftinoće zbog prošle burne noći, seksualno uznemiravanje, pipanje, pijanstvo, "kultura silovanja", seks bez kondoma, prijevara i još milijun stvari. Također, muškosfera je prihvatila igru i dodatno uvaljala ovaj pojam u blato upotrebom fraze "divorce rape" (razvodno silovanje), tako da pojam sada stvarno ne znači više ništa bez pojašnjenja.

B) Epidemija - može značiti bilo koju pojavu koja utječe na više od jedne osoba pa na više. Meni je najdraža epidemija anoreksičnosti, koja utječe na nekih 0,5% populacije. Priznat ću da ponekad i sam koristim pojam za stvari koje nisu epidemija, no nisam ja počeo s time belj

Sinonim: kriza

C) Seksizam - bilo koji aspekt života u kojemu žena (a koja je pobornica modernog feminizma) nije favorizirana. Moji omiljeni pojmovi su "stakleni strop" (glass ceiling), "patrijarhalna kultura" i "manjak kavalirstva".

Sinonim: diskriminacija.

D) Creepy - ovo je jednostavno. Sve što ženu uzbuđuje je "zakon", "cool", "uzbudljivo", "awww" ili "romantično". Sve što je ne uzbuđuje je "creepy", odnosno prijeteće na razne načine. To može biti onaj čudni tip s bocom alkohola u ruci kojemu u kutu tramvaja curi slina iz nosa i kašlje kao da će poroditi aliena, a može biti i Beta koji joj je poslao ljubavno pismo, ili tip koji ju je slučajno nazvao jer je sjeo na mobitel i time signalizirao da stalno misli na nju.

Sinonim: "awkward" (neugodno). Sve na svijetu od Velikog praska nadalje.


Tagovi:

Oznake: online dating, silovanje, vrste tijela, debljina, broj, seksualnost, fraze, feminizam, racionalizacijski hrčak


- 12:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2012.

Čudnovati slučaj Juliana Assangea 2 (Dio 2 - Pljuska u lice)

DIO 1

Kao što sam spomenuo u komentarima prvog dijela, nisam bio nešto impresioniran WikiLeaksom, i nije me toliko briga za sukob Assangea i SAD-a koliko za optužbe protiv njega. Razlog tome je što je prvo navedeno samo politička stvar o kojoj možemo salonski raspravljati, a te optužbe su nešto što mnogo direktnije utječe na svih nas - počevši od Švedskih muškaraca protiv kojih se primjenjuju ovakvi zakoni, pa do svih ostalih indirektnih žrtava.

Ako vam možda nije jasno kako to mrtvo slovo na papiru (koje može dovesti do 20 godina zatvora) u nekoj tamo dalekoj kulturi (koja uopće nije toliko različita od ostatka svijeta) može imati negativne posljedice za svih nas, i zašto je strahovito pogrešno u svakom mogućem civilizacijskom i moralnom smislu, dopustite da vam pomognem:

1. Optužbe protiv Assangea su najteža uvreda i pljuska u lice svakoj ženi koja stvarno jest bila silovana

Evo kako zapravo izgleda silovanje:

Kasna večer je i bila si u izlasku s prijateljicama. Kako sve idete na različite strane, tebe će dio puta prevesti nekakav prijatelj prijatelja koji ima auto. Čini se kao pristojan tip, iako ga zapravo ne poznaš dobro. Uostalom, popila si par pića i samo bi htjela što prije doći doma i ispružiti se na kauču.

Nakon pet minuta, shvatiš da ste skrenuli s puta i da se zapravo nalazite u nekom sasvim nepoznatom predjelu. Cesta je postala uska i krivudava. Kroz prozor nazireš obris nekakve kuće ili zgrade, ali nema puno svjetla. Auto se zaustavi. Upravo kada želiš pitati zašto čekate tu, prene te nečiji dodir. Pogledaš na lijevo i shvatiš da je to tvoj vozač, čija ruka klizi od tvoje nadlaktice do dlana, i zatim se spusti na tvoje bedro, kružeći prema unutra. "Što radiš?"
pitaš ga šokirano, još uvijek pomalo omamljena.

"Tako si seksi," promumlja on, očito isto pomalo alkoholiziran. "Znaš da to želiš." Prebaci se na tvoje sjedalo i pritisne te svojom težinom. Refleksno se pokušaš istrgnuti i udaljiti, ali njegova ruka te i dalje drži za nogu kao kliješta. "Ne, nemoj... pusti me," kažeš glasno, ali kao da te ne čuje. Zatim, kada njegova druga ruka počne trgati tvoj topić, tvoj glas preraste u vrisak. "Ne! Pusti me! Prestani" Otkotrljala bi se u stranu, ali ne možeš jer si pritisnuta na sjedalo i veći i jači je od tebe. U panici, jednom rukom napipaš kvaku od vrata i potegneš. Zaključano. On te grubo zgrabi za kosu i gurne dublje u sjedalo. Opet vrisneš.

Šapuće nešto što ne razumiješ dok spušta pokidani komad odjeće s tebe i pokušava pritisnuti svoje usne iz tvoje. Izmakneš glavu i, pokušavajući nešto poduzeti, slobodnom rukom posegneš prema njegovim očima, ali on se udalji i zgrabi tvoju ruku. Ugrizeš ga za lice kojim slini po tebi i pokušaš ga odgurnuti svom silinom, ali uzalud. To je trenutak kada zamahne šakom i osjetiš val goruće boli kako projuri kroz tvoju čeljust. Tvoji zubi se više ne čine kao svaki na svom mjestu.

Vrti ti se u glavi, iako si i dalje užasno prisebna i osjećaš kako počinje otkopčavati svoje hlače. Unutar kaosa i košmara, počinješ imati kristalno jasnu spoznaju o tome što će se dogoditi sljedeće. "Pusti me! Molim te! Neću nikome reći!" procviliš, ali on te dočeka još jednim udarcem od kojeg ti se zavrti. "Začepi! Kujice mala..." udari te opet, ovaj put lakše ali već si toliko omamljena da ne možeš osjetiti ništa osim onog dolje kada se pritisne između tvojih nogu.

Nije važno koliko je velik, jer si toliko suha i zgrčena da bi te povrijedio čak i jedan prst. To je upravo ono što i učini, bezobzirnim pokretom koji pošalje još jedan val boli kroz tebe i vrisak iz tvojih usta. "Šuti! Kurvetino jedna! Šuti!!" Pritisne te svom težinom u sjedalo i počne prodirati u tebe. Sljedećih nekoliko minuta su samo nejasno sjećanje njegovog vrućeg daha i sline na tvom vratu i nečeg bolnog i neželjenog kako se zabija u tvoju vaginu. Iako te sve boli i i dalje si užasnuta da ti se ovo stvarno događa, nisi sigurna da tvoje tijelo prepoznaje svu razliku. Preplavljena boli i strahom, i dalje zgrčena, na trenutak možda osjetiš čak i tračak orgazma koji bi inače voljela doživjeti da ovo nije brutalno i odvratno - osjećaj koji će te još godinama proganjati i činiti da se sramiš i pitaš zašto te tvoje vlastito tijelo tako izdalo. Kroz svoj plač i sve tiše moljakanje, čuješ još samo njegovo dahtanje. Čini se kao da nikada neće završiti.

Sve je gotovo za nekoliko minuta. U svojoj magli osjetiš kako otvara vrata i gura te iz auta na vlažnu zemlju. Škripanje guma u maksimalnom ubrzanju. Tišina.*

* = ako živiš u Kongu ili Ruandi, isti taj čovjek s prijateljima posjeti tvoju kuću sljedećeg tjedna i ponovi sve to s tobom i tvojom majkom i malom sestrom prije nego vas ubije.

Naravno, ne želim sugerirati da je penis neko strašno oružje koje će ženi zauvijek uništiti život ako uđe u nju protiv njene volje, jer bi to bilo suprotno duhu oporavka od bilo kojeg tragičnog događaja. Ono što želim reći je da je silovanje - i na što prvenstveno misle svi zakoni i javne osude koje donosimo protiv silovanja - jedno ružno iskustvo, koje uključuje stvarnu bol, traumu i ozljede.

Biti ekstremno laka drolja, koja iz osvete za to što je njen muškarac imao ljubavnicu izmišlja kako ju je povrijedio jer nije zamijenio kondom prilikom seksa, zloupotrebljava riječ "silovanje" na najgori način. Još važnije, zloupotrebljava onaj kritični nagon zaštite i bijesa koji svi civilizirani ljudi opravdano osjećaju prema zlostavljanju "vrijednijeg spola" i zbog kojeg tako oštro reagiraju na sam njegov spomen (kao recimo kod onog smrada Paravinje). Slučaj ove dvije razočarane "obožavateljice" iz Švedske nije ništa manje nego vrijeđanje svih pravih žrtava silovanja, za koje dobro znamo da ih nažalost ima i kod nas, a puno više u nerazvijenim zemljama.

Na svu sreću, iako često optužujem moderni feminizam za poticanje ovakvih gadosti, u ovom slučaju su čak i neki njegovi predstavnici reagirali: sama Naomi Wolf (s kojom s inače ne slažem gotovo ni u čemu) je prozvala slučaj kao "apsurd i uvredu svim žrtvama silovanja".

2. Ovakvi zakoni su diskriminacija i pretpostavljaju da su svi pripadnici muškog spola kriminalci

Zamisli da si u vezi s nekom ženom i iz nekog razloga se posvađate. U prošlosti bi prekinuli i to bi bilo to. Sada ona ima moć odšetati na policiju i reći da prilikom seksa prošlog tjedna nisi promijenio kondom, i policija je po zakonu dužna doći po tebe, uhititi te i odvesti na ispitivanje. Pokaže se da to nije istina? Uvijek može dodati da si "emocionalno manipulirao njome". Što ako imaš alibi? Nema problema, ona ima pravo promijeniti iskaz koliko god puta želi. Čak i ako se otkrije da je njena optužba u potpunosti lažna, njoj se neće ništa dogoditi jer bi to "obeshrabrilo druge žrtve silovanja u davanju svojih iskaza". Isto vrijedi i za razvod.

Ako imaš sreće, proći ćeš s tek malo neugodnosti i sramote (budući da svi stalno trube o objavljivanju imena silovatelja, u koje sada spadaš). Ako nemaš sreće, završit ćeš u zatvoru i do kraja života biti obilježen kao seksualni zlostavljač.

Misliš da je to nemoguće? Kao prvo, čudaka ima posvuda, i to u oba spola. Kao drugo, nema nikakve motivacije za ženu da to ne učini. Nema posljedica, ima potencijalnih nagrada. Štoviše, žene su stalno poticane da učine upravo to. Ako ne vjeruješ, otvori temu na bilo kojem forumu (ali pogotovo Ženskoj mreži, Rodi i sl.), zavali se, i broji koliko ćeš dobiti postova o tome da ne smiješ dopustiti da ti seksističko i patrijahalno društvo kažu da trebaš trpiti nasilje. Imamo cijelu industriju posvećenu punjenju ženskih glava lažnim činjenicama.

3. Proći će još dosta prije nego u Hrvatskoj budu takvi zak.... čekaj malo

U Saboru nedavno za dlaku nije prošao prijedlog koji je inicirala Ženska mreža, a kojim se htjelo uvesti švedski model u reguliranje prostitucije - i.e. da je uvijek ilegalno da muškarac kupi seks, ali ne i da ga žena proda. Osim što je to retardirano i ignorira realnost prostitucije, može značiti i da se može uhititi muškarca zato što je ženi kupio piće, večeru ili bilo kakav dar.

Koliko god meni ekonomski i zbog manje razine korupcije bila draža Kukuriku kolacija nego HDZ, s liberalnom vladom na vlasti i ulaskom u EU treba očekivati da će prijedlozima ekstremnog feminizma s vremenom biti davana sve veća težina.

U međuvremenu, u Francuskoj od početka ovog mjeseca možeš završiti u zatvoru na 2 godine i biti kažnjen do 30 000 € ako ženu uvrijediš, dodirneš protiv njene volje, ispričaš joj šalu koja ima veze sa seksom, buljiš u nju ili je "dovedeš u situaciju za koju osjeća da je prijeteća ili uvredljiva."

To naravno neće zaustaviti Alfa tipove, za koje će ženama uvijek biti drago kada vješto rade takve stvari, ali može značiti da će onaj sramežljivi Beta tip koji je rekao nešto nespretno završiti iza rešetaka.

I meni je već zlo od nabrajanja ovakvih stvari, tako da se uskoro vraćamo uobičajenom sadržaju.

Oznake: silovanje, celebrity, politika, feminizam, Švedska, šovinizam


- 13:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2012.

Veliki popis dvostrukih standarda

U gotovo svakom mom postu se, više ili manje direktno, pojavljuje barem po jedan dvostruki standard. Dvostrukih standarda ima jako puno, te često stvaraju zabunu među čitateljima koji ih koriste kao argumente. U ovom postu ćemo promotriti neke česte dvostruke standarde, odakle dolaze i jesu li opravdani, te kako ih se može iskoristiti ili se zaštititi od njih.

1. Žena koja ima puno seksualnih partnera se smatra droljom, a muškarac igračem
(također vidi: - Ženi djeca iz prošlih veza smanjuju seksualnu vrijednost, muškarcu ne
- Muškarac koji ne želi da bude rođeno dijete koje je začeo je neodgovoran, žena je emancipirana
- Ali ako se dijete ipak rodi, za muškarca to postaje neutralno, a za ženu negativno)


Objašnjenje: Ovaj standard je uistinu vrlo dvostruk no, na opću žalost, utemeljen je na biološkom nasljeđu puno starijem od naše kulture. Zbog veće biološke vrijednosti žena, koja dolazi iz ograničenog kapaciteta razmnožavanja, urođeni ženski instinkt je probirljivost. Dok muškarac može pokušavati s gotovo neograničenim brojem partnerica i ima niže standarde, žena ima potrebu čuvati se za "pravoga", i postavlja za njega puno više standarde. Žena s puno seksualnih partnera je manje probirljiva i sklonija promjenama partnera, što upućuje na povećanu mogućnost nevjere, tj. za muškarca povećanu mogućnost podizanja tuđeg djeteta.

Kako muškarac koji podiže tuđe dijete nije raširio svoje genetsko naslijeđe, ono je s vremenom eliminirano iz genetskog bazena i ostali su samo oni muškarci za koje je kod izbora partnerice bitno da nema puno (ili uopće nema) seksualnih partnera. Osim toga, imati velik broj seksualnih partnera je, objektivno gledano, nešto što od muškarca zahtijeva posjedovanje posebne vještine i umijeća, a od žene nimalo.

Nije li to samo rekla kazala? Osim bezbrojnih empirijskih istraživanja koje svaki dan provodimo očima i ušima, i ona znanstveno ispravna potvrđuju istu stvar: recimo, rizik razvoda (tijekom 10 godina braka) drastično raste sa ženinim brojem prošlih partnera, počevši od samo jednog (!). Ne, ne tvrdim da je jedan, dva ili pet seksualnih partnera nešto loše per se, samo da je činjenica indikativna za neke aspekte ljubavnog života.



Ono što dodatno cementira ovaj dvostruki standard je činjenica da i same žene puno više toleriraju muškarcima veliki broj prošlih partnerica nego što je obrnuto, dapače to često ispada i plus, što je fenomen poznat kao preselekcija ili predselekcija. Nisam ja izumio biologiju.

Savjet za žene: Nemoj se osjećati prisiljeno na nešto samo da ga zadržiš. Muškarac od neobaveznog seksa nema što izgubiti. Ti imaš. I iako tvoj broj nije nešto zbog čega ti treba biti neugodno, svejedno je dobra ideja držati ga za sebe. Čak i ako netko s kim si dugo vremena želi znati, bolje je ostati općenita.

2. Za žene je prihvaćeno da imaju homoseksualne maštarije i iskustva, za muškarce nije
Da se razumijemo, ne govorim o religijskom moralu ili budalama koji idu na splitsku rivu bacati kamenje na "pedere i lezbe", već čisto kako spoznaja da je potencijalni partner/ica biseksualan/a utječe na njihovu privlačnost

Objašnjenje: velika većina ljudi je jedne seksualne orijentacije, s blagim tendencijama drugoj. Te tendencije mogu biti pojačane ili ublažene ovisno o vanjskim faktorima. Neću nagađati zašto, ali činjenica je da su danas muške homoseksualne sklonosti ipak malo rjeđe i, rekao bih, malo manje sklone "nedefiniranom između" nego ženske: i društveno je to, osim spomenutih ekstremista, puno više prihvaćeno. Muškarac koji vidi ženu kako radi nešto seksualno s drugom ženom će to doživjeti uzbudljivim, u najgoru ruku neutralnim. I u slučaju da je u vezi sa ženom koja ga prevari s drugom ženom, bit će skloniji ne doživjeti stvar tako osobno - istina, to je i dalje prijevara u emocionalnom smislu, ali u seksualnom predvladava ono iz broja 1: druga žena nije prijetnja na način na koji bi to bio drugi muškarac.

Obrnuto? Dovraga ne.

Savjet za muškarce: budući da se ženske reakcije na biseksualne muškarce većinom kreću od neutralnih do negativnih, imaj to na umu ako ćeš biti otvoren o seksualnoj prošlosti. Ne mogu ponuditi nikakav koristan savjet.

3. Muškarcima se tolerira lošiji izgled, debljina i etc., a ženama ne

Objašnjenje: Oh, ovo je lako. Pogledajte test za muškarce i zatim test za žene, i sve će vam biti jasno. Svi volimo da nam partner/ica dobro izgleda, ali dok je za žene dobar izgled muškarca samo jedna od jako puno varijabli različitih važnosti u različitim kontekstima, za muškarce ženski izgled nosi enorman dio ukupne ocjene.


Da, znali ste da ovo dolazi

Savjet za žene: budi lijepa? Ne možeš kontrolirati gene, ali možeš kontrolirati svoju modu i svoje tijelo (hint: teretana je tvoj prijatelj). A za muškarce, ovo nije izgovor da se zapusti svoj izgled, držanje i ostalo.

4. Muškarac koji putuje u drugu zemlju i ima seksualne avanture je seks turist, žena "se ne boji iskazati svoju seksualnost"

Objašnjenje: Eat Pray Love itko? Gdje su ženske seksualne avanture slabo prihvaćene u praski, u principu je feminizam ipak pobijedio: motiv žene koja napušta svoj dosadan, udoban život i odlazi u daleku stranu zemlju gdje ima avanture s lokalnim muškarcima je kralj romantičnih drama. Apsolutno nitko se ne bi usudio kritizirati ženu zbog toga. S druge streane, Roosha, jednog od mojih omiljenih bloggera koji putuje po svijetu i piše o lokalnim ženama, proganjaju čak i nacionalne televizije nekih zemalja. To je čudan kontrast, ali neke stvari su (ne)prihvaćene na lokalnoj razini, no na internacionalnoj prelaze u obrnuto.

Savjet za muškarce: Istražuj. Putuj. Uživaj. Ne nužno zbog žena, već zbog sebe. A ako znaš što radiš, to nije loše vrijeme i za isprobavanje malo Igre. Kritike nećeš nikada moći utišati, no to da te nije briga za njih je sve što ti treba.

5. Muškarac optužen za silovanje odmah ide u zatvor i biva osramoćen čak i ako je optužba lažna, obrnuto ne

Objašnjenje: ok, možda kod nas ponekad i ne (zdravo Joso i "analno rukovanje!"), ali to je samo zato što je naša država u ku.... pardon, raspadu. U svom normalnom svijetu, logično je prepoznata činjenica da muškarci počine ogroman dio svih silovanja i povučeni su mnogi koraci kojima se omogućava instantna potpora i zaštita ženi. Sjetimo se samo poznatog slučaja s Dominique-Strauss Kahnom. Tako i treba biti - to su nužne mjere kako bi se zaštitilo žene od nasilja koje neke nažalost i dalje trpe.

S druge strane, obrnuti slučaj je gotovo nemoguće procesuirati, ne smatra se posebno tragičnim, te je povremeno čak i licemjerno racionaliziran kroz razna objašnjenja zašto muškarci ne mogu biti silovani (od strane žene). Učiteljica koja je spavala s učenikom od 13 godina u praksi neće nikada trpiti posljedice, a često niti moralnu osudu. To je druga strana novčića koji predstavlja muškarce kao uvijek jači spol, koji je u kontroli i kojemu se (obiteljskim i seksualnim) nasiljem ne može naškoditi.

Također su danas sve češći i besramni slučajevi zloupotrebe svih pozitivnih institucija stvorenih kako bi se zaštitilo žene, te se obično žaljenje, predomišljanje (tjednima poslije) i sl. svi mogu smatrati silovanjem i završiti pogubno po muškarca. Julian Assange je, iako čovjeka nimalo ne volim iz drugih razloga, jedan od takvih primjera.

Savjet za muškarce: ovo je milosrdno rijedak slučaj, no ako si slučajno s partnericom koja se ne bi ustručavala optužiti te za silovanje ako je naljutiš na bilo koji način, bolje ti je da si sve snimio.

Pa, bilo je dovoljno nesretnih priča. Završimo s nečim mlakim:

6. Isparivanje je društveno prihvatljivo kada ga čine žene, ali ne muškarci


Uhvati me ako možeš!

Predomišljanje, izgovaranje, laganje, neodlučnost i iznenadna tišina i ignoriranje se svi smatraju normalnim dijelom ženskog ponašanja, no ne i muškog. Iako je vrlo ružno na takav način otpiliti nekoga, to nije nešto što bi nužno nazivao lošim, već samo odraz one spomenute veće biološke vrijednosti. Da prosječan muškarac ima toliko opcija koliko i prosječna žena, i on bi svaki čas isparivao, otkazivao, ne javljao se i nestajao.

Savjet za oba spola: Nema potrebe uzbuđivati se što je netko za koga si se zagrijao/la nestao/la. Samo nastavi.

Postoje još neki dvostruki standardi koje bi rado razjasnili?

Oznake: seksualne preferencije, dvostruki standardi, varanje, biologija, homoseksualnost, silovanje


- 13:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se