Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 14.02.2014.
Idealno žensko tijelo u prošlosti: Rimsko carstvo
|
Muškarci su u prošlosti preferirali "prave" žene, to znaju i ptice na granu. Današnja popularnost "mršavica" je samo produkt ispiranja mozga muškarcima koje provode mediji u službi sveprisutne patrijarhije. U ovom slučaju (upozorenje: PG-18), povijest nas vodi u posjet slavnim Pompejima, staro-rimskom gradu kojeg je 79. godine uništila erupcija obližnjeg vulkana Vezuv. Unatoč strahovitom razaranju i gubitku života koje je erupcija uzrokovala, ona je istodobno i pod ohlađenom lavom vjerno sačuvala jedan izrez iz života Rimljana svih slojeva. Erotski murali sa zidova bordela Lupanar dati će nam uvid u to koliko su žene koje su bile smatrane poželjnima prije skoro 2000 godina različite od današnjih. Izvor svih slika su ova dva opsežna članka s Wikipedije. Krenimo s prvom slikom:  Mislim da je došlo do neke zabune. Ova žena mi djeluje prilično slično modernima. Kada sam prije par tjedana gledao nekakav pornić gdje je muškarac svojim jezikom zadovoljavao putenu djevojku, bila je gotovo ista kao i ova: elegantna, glatke kože, vitkog tijela u klasičnom obliku "pješčanog sata". Dragi čitatelji, oprostite mi ovu pogrešku. Evo konačno malo tipičnije slike žene koja je napaljivala Rimljane, po kojoj ćete moći jasno vidjeti da su seksualne preferencije u to doba bilo znatne različite u odnosu na današnjost:  Čekaj, što je sad ovo? Pa ova žena me podsjeća na curu iz Sports Illustrateda koji sam nedavno prelistavao, s tom razlikom što je ona tamo imala na sebi bikini i spuštala se na pijesak na plaži, a ne na penis u erekciji. Kolega, dodajte mi drugu fasciklu. Mora da su tamo ispravne slike. Ah, evo ih:   Ma kakve su sad ovo slike - čekaj, stani sekund. Prebrzo mi ih vrtiš, stani sekund. Stani sekund hebote! Što ih vrtiš tu? Stani! E tako, dobro je:  Čitatelji, ne znam za vas, ali ako ovako nastavimo ja ću dobiti erekciju od ovih slika. Prikazane žene me neodoljivo podsjećaju na žene iz stvarnog života koje bih najradije obradio. Očekivao sam da će ovo biti prilično aseksualan prikaz starih mjerila ljepote, sa ženama na koje se moj isprani mozak umoran od nametanja patrijarhalne propagande nikako ne bi mogao napaliti. Umjesto toga, dobio sam...  Ok, predajem se. Čini se da su seksualne preferencije u vezi ženskog tijela u rimsko doba ipak bile gotovo identične današnjima. Sviđao im se BMI oko 20.5, odnos struka i kukova oko 0.7, te asortiman sitnijih tjelesnih obilježja koji odražava simetriju ljudskog tijela i ukazuje na plodnost i dobro zdravlje. No mora biti i pokoja drugačija...  Pogledajte samo koliko mi je trebalo napora za pronalazak donekle "punije" žene, koja je i dalje mršavija od prosječne žene danas. Je**š to (doslovno).   Oprostite, moram posjetiti kupaonicu. Ne, sve je u redu, zašto pitate? Adios!  Oznake: slike, kiparstvo, Rim, seksualne preferencije, percepcija tijela, debljina, anoreksija, seks, patrijarhija, umjetnost |
- 17:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.12.2013.
Ako ne želiš dildo u guzu, mrziš žene
|
U području feminizma i općenito "liberalne kulture" danas predvladavaju samo ove dvije vrste članaka: dobronamjerni ali pogrešno informirani, te zlonamjerni/parazitski. Danas vam donosim jedan članak koji uvjerljivo spada u drugu kategoriju. Autor je prof. Hugo Schwyzer, bivši profesor "rodnih studija" ("gender studies") na Gradskom sveučilištu Pasadena u Kaliforniji (to vam je onaj gradić u kojemu žive likovi iz Big Bang Theorya; to sveučilište većinom financira država i profesori su plaćeni oko 85 000 dolara godišnje) koji je tamo predavao od 1993. do 2013. godine, kada je dao ostavku. Važno je napomenuti da je smijenjen zbog seksualnog iskorištavanja studentica kojima je držao predavanja, a ne lošeg rada ili kontroverznosti. Može se bez pretjerivanja reći da Hugo Schwyzer predstavlja ekstremni oblik misli koja već mnogo godina ima prevlast na sveučilištima u SAD-u, te ju premoćno financira upravo država. "Istraživački radovi" koje pišu prof. Schwyzer i družina s "rodnih studija" su često citirani u službenim dokumentima s važnim odlukama raznih ministarstava u SAD-u, pogotovo što se tiče problema diskriminacije, seksizma i sličnih problema, te se time prelijevaju u stvarni život građana te države i ostatka svijeta. Ako želiš obzirnijeg dečka, pokušaj ga penetrirati dildom u guzu Želite učiniti heteroseksualne muškarce boljima u krevetu - i boljim saveznicima feminizmu? Put do toga bi mogao biti jednostavan: penetrirajte ih dildom u guzu. Muškarci kojima se sviđa analna penetracija su jedni od najsigurnijih u svoju muškost: jer su se istražili i suočili sa svojim strahovima.  Dobar početak, Hugo! Implicirati da muškarci koji ne vole analnu penetraciju nisu sigurni u svoju muškost će ti garantirano privući simpatiju cijelog društva, a pogotovo muškaraca koje pokušavaš uvjeriti da prime dildo u guzu. Najbolje je početi s uvredama i niskim podmetanjima, slažem se. Bravo, Hugo, majstore odnosa s javnošću. U duboko mizoginičnoj kulturi, nema puno većih strahova s kojima muškarci odrastaju nego što je strah od bivanja označenima "ženskastima", kao netko tko se ponaša poput žene i dopušta da ga penetriraju. Ideja da je penetracija čin dominacije je gotovo sigurno vezana za seksizam i ideju da je ženina uloga inferiorna. Čekaj malo. Penetracija je čin dominacije? Tko kaže? Je li to igdje dokazano? Naime, ja to doživljavam upravo obrnuto. Meni je čin ulaska penisa u vaginu simbol predaje ženi, koja potpuno obuhvaća i guta moju muškost, ponižavajući me i uzimajući mi sve što proizvedem. Stoga je jasno da je penetracija zapravo čin kojim primatelj izražava svoju dominaciju nad onim koji penetrira, a ne obrnuto. Marš s vašim vaginalnim mišićima od moje slobode! Mogu li dobiti pljesak od svih muškaraca koji osjećaju da ih kod svake penetracije tlači matrijarhija? Mnogi muškarci su u podsvijesti absorbirali ove ideje. Čak i ako ne misliš da u penetraciji postoji nešto posebno dominantno ili superiorno, opet je jasno da to misliš. Jer je to u tvojoj pooooooooodsvijestiiiiii.  Vaš um je mjesto zločina. No kako prepoznati muškarca čija je podsvijest zaražena seksističkom idejom o penetraciji kao patrijarhalnoj dominaciji nad inferiornom ženom? Vrlo jednostavno: Čak i ako muškarac ne misli da je penetracija čin dominacije, i dalje bi mogao oklijevati obrnuti uloge jer se boji da će izgubiti svoju muškost ako prima umjesto daje. Žene također absorbiraju ove ideje. Mnoge žene se od toga počnu pitati je li im muškarac gay i bi li i dalje mogle poštovati njegovu muškost nakon što su ga penetrirale dildom u guzu. Još jednom vidimo na djelu genijalni misaoni proces koji prožima gotovo sve grane feminizma: 1. Svi muškarci su seksisti. 2. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi seksista to negirati. 3. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za seksiste zato što bi to jednog dana mogli postati. Korist od igranja prostatom - točnije, kada mu to radi žena, koristeći dildo ili drugu igračku - nije samo zadovoljstvo. To je oslobođenje od okova muškosti, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van spavaće sobe. Nijedno drugo erotsko iskustvo koje muškarac može doživjeti ne mogu proizvesti veću empatiju prema ženama nego to kada ga penetrira njegova partnerica. Također, muškarci će puno manje preskakati predigru jednom kada iskuse koliko je dugo potrebno za opuštenost i udobno primanje dilda u guzu. Što se prije riješe svoje nervoze i osjećaja krivnje, to će više sreće iskusiti. Možda, samo možda, možemo guženjem pronaći put iz seksizma. Korist od pisanja retardiranih članaka o seksizmu - točnije, impliciranje da svi muškarci zapravo žele primiti dildo u guzu, samo se boje ili su pogrešno informirani - nije samo zadovoljstvo, već 85 000 dolara godišnje. To je oslobođenje od okova financija, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van portala gdje je ovaj komad intelektualnog izmeta objavljen.  Čestitam na ovoj demonstraciji muškog hrčka, Hugo. Nadam se da će ti tih milijun i pol dolara koje si skupio pišući ovakve uvredljive gluposti omogućiti da se preseliš u Tajland i prestaneš terorizirati muškarce. U bolesnom svijetu ovog "profesora" (i legija bijelih vitezova sličnih njemu diljem svijeta), sada više nije dovoljno samo biti heteroseksualni muškarac i tolerirati sva druga živa bića, bez ozbira na spol i orijentaciju. Ne, kako bismo u očima gospode uistinu dokazali da se borimo protiv ženomrzstva, moramo biti potpuno otvoreni prema primanju dilda u guzu.  Ali što ako ne želimo? Što ako smo rođeni takvi? Ono što me najviše iritira oko ovog "članka" kralja svih bijelih vitezova nije pretpostavka da sam muški šovinist samim time što postojim, već nevjerojatno licemjerje što implicira da sam takav samo zato što nisam probao nešto drugo. Zamislimo zgražanje koje bi se podiglo kada bih ja rekao "da bi se sve lezbijke preobratile kada bi samo isprobale PRAVOG MUŠKARCA". Posebno je ironično to što će jedini muškarci koje bi ovaj članak mogao uvjeriti da počnu primati dildo u guzu biti upravo oni koji su već 100% na strani feminizma, u kojima ne postoji ni trunka seksizma. Oni su jedini koji će iskusiti nešto bola i straha primajući "empatični dildo u guzu" i prilagođavajući svoju seksualnost tuđim idejama kako bi dokazali svojim ideološkim vladarima da su "pravi feministi". Svi drugi će samo slegnuti ramenima, reći "ovaj Hugo je debil" i nastaviti dalje. Feminizam se svodi na teroriziranje i uništavanje svojih najvećih pobornika. Poseban problem kod korištenja tradicionalno homoseksualnih pojmova i retorike u feminističkoj borbi protiv patrijarhije je to što je vrlo čest jadan ali efikasan pokušaj razdvajanja muškaraca na gay i straight kampove koji će se međusobno svađati oko toga. A istina je da mene boli neka stvar vole li drugi primati neku stvar ili ne vole dokle god to nekoga ne oštećuje. Isto tako, unatoč skandiranju zgroženih "intelektualaca", misli i većina svih ljudi, bez obzira na spol. No realnost je da je za muškost potpuno nevažno volimo li ili ne volimo da nam dildo škaklja prostatu, doživljavamo li orgazam od stavljanja Voltaren čepića ili ne, kakve grudi volimo, ili želimo li učiti igru kako bismo dobili više seksa ili ne želimo, ili volimo li kada su žene dobre prema nama. To su nijanse, i upravo zbog toga što su nijanse ne postoji potreba dokazivati ih klanjanjem na oltaru feminizma kao što prof. Debil pokušava sugerirati.  Hugo čini veliku pogrešku ako misli da je homoseksualnost i "ženskasti čin" nešto što je i dalje toliki problem da ćemo od njega svi pobjeći iz sobe, guzice stegnute u iščekivanju feminističkog dilda. Ovo je 21. stoljeće. Čak i konzervativci povremeno kupuju seksualne igračke. Ali to što si stimuliraju prostatu ne znači da si ubrizgavaju serum zbog kojega će nadprosječno simpatizirati žene ili zbog kojega žele slušati nelogične i kriminalno loše izjave feminističkih udruga. Oznake: feminizam, patrijarhija, šovinizam, SAD |
- 13:32 - Komentari (19) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.11.2013.
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
|
SRAMOTNE BROJKE Svaku treću ženu mlati bračni partner  T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom: Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje" Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom: 1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:  Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini. Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela: a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom. 1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno. Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini: X = 577 x 15 X = 8655 1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina. 8655 x 80 = 692 400 Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena. 692 400 / 2 218 554 = 31% 31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom, d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.  Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira. Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera" 33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:  Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje. Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe: X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini 7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj) 627 200 / 2 218 554 = 28%. Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te d) da nema lažnih prijava I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu. Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno. Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja." Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo. Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi. U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena". 0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu. Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća. Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit. I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga. Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.  Izvor dijela slike: Novi List Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje |
- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.10.2013.
Stvarno? "Živimo u muškom svijetu"
|
Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta: Živimo u muškom svijetu, ponekad mi se čini. Kad gledamo televiziju, naprimjer. Uglavnom muške teme, okreneš na History, gledaš ljude kako love ribe, popravljaju aute, voze aute i sijeku drva. A) Te su vještine bile važne za egzistenciju čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarima? B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo. Ok, loš početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.  Ako ćeš film pogledat opet neki tipovi koji se mlate. Ako ćeš sport gledat...opet. A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju većinu ikada snimljenih filmova i većinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su "ženski" filmovi isplativiji - i stoga češći. B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne. C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje. Ako se osvrneš oko sebe vidiš da su na bitnim i dobro plaćenim pozicijama uglavnom muškarci. U politici uglavnom muškarci... Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora. Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci žude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što moraš biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć. U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošačkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila. ...čak i automobilska industrija sve što proizvede...proizvede tako da se svidi muškarcima. Zašto nema ljubičastih auti, naprimjer? Ok, realno, auti su ko cijepljeni od boja, možda i nije neka usporedba, nema tu ni boja za muškarce. Sve neš sivo i crno i sivo. I tamno. Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara. "Kažu, nekoć je davno društvo bilo drugačije uređeno. Kažu, ponegdje još postoje društva gdje su glavne žene. I kažu da u takvim društvima stvari drugačije funkcioniraju." Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati. Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se naslijeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reći da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.  "Čini se" da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene? Kad kažem ponešto o tome najčešće čujem da se trebamo boriti za ravnopravnost, mi žene. Obično ne ulazim u diskusiju. Smatram da sam ravnopravna samim time što sam čovjek, i ne vidim oko čega bi se trebalo boriti niti što bi trebalo dokazivati. Podrazumijeva mi se. Da sam jednako vrijedna kao bilo tko drugi, bez obzira na spol. Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća laž feminizma je da je to zapravo samo "pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci". Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve. Sve ovo je ne spominjući neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštićene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to "ravnopravnost". Od žena se očekuje da znaju skuhati, da očiste kuću, opeglaju robu, i po mogućnosti idu i na posao. I malo što im štedi vrijeme, osim perilice suđa i veša. Malo se radi na tome da se nepotrebni i zaglupljujući kućanski poslovi svedu na minimum. Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za "madraca, a ne mudraca" je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjenje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, friždere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu. Što je još luđe od svega ovoga? Žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što muž više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje. S druge strane, unatrag stotinjak godina su muškarci ostali bez dobrog dijela svojih obaveza. Naprimjer grijanje. Ne tako davno je muški posao bio osigurati drva za zimu. U moderno vrijeme se uglavnom grijemo na neke druge načine. Otkad je struje, zapravo, život je za muškarce postao lakši. Oslobodilo im se nešto više vremena, uz posao. Ne računajući one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (većinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.  Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području. "Ako žena ne želi djecu zbog karijere, puno teže nailazi na razumijevanje okoline od muškarca. Da ne kažem da se takve žene počesto smatra i nenormalnim, čak i bolesnim. I obično se računa da će doći k pameti s vremenom." To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjenica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjene od onih između. Žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se žale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh. Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?     A tu je i strah. U muškom se svijetu neke žene boje muškaraca, ali se malo koji muškarac boji žena. Uglavnom se nekako misli da je to do izvjesne mjere normalno, to da se slabiji spol boji jačega, ali onda opet...mora li to biti tako? Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. Što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteći? Što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka? Kad bi se u fizičkom obračunu sreli muškarac, običan i prosječan i iz nekog razloga nasilan, i žena koja zna koju o samoobrani da li bi tu zaista bilo bitno tko je "slabiji"? Možda ponekad, al ne i uvijek. Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i "pokazivanja"? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reći da je trend. To nasilje, kojeg je muški svijet prepun, to je ono što me smeta. Jer, nasilja je zaista previše, i ne mislim tu nužno samo na ratove. S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje... a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud? Zbrkane su mi misli. Posljedica alkohola, još jedne stvarce koja je uglavnom rezervirana za tipove. Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjeni "stručnjaci". Društveno je neprihvaćeno da žena cuga. Svakako ni izbliza prihvaćeno kao kad je u pitanju muškarac. Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz "pobunjeništva" i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.  Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio. Dakle, ovo je muški svijet. I koliko vidimo, muškarci u vođenju tog svijeta rade poprilično usran posao. A) Ne, nije. Vidi gore. B) Žene imaju pravo glasa već 100 godina. C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima. Dosta se narogušim čim mi na pamet padnu sve one "vještice" koje su spaljene jer se nisu pokoravale čudnovatim pravilima. Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještičarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao "vješci". Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještičarenje, većina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, većina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci. Kažem da vjerujem u zajednicu muškarca i žene. Jer jedni bez drugih ne možemo. Jer se nadopunjavamo i nismo kompletni. I tvrdim da možemo zajedno učiniti ovu malu loptu usred nepreglednog svemira puno sretnijim mjestom. Ali, za to bi trebali jedni drugima vjerovati, poštovati se, uvažavati i smatrati se jednakima. Kako to vrlo rijetko vidim u pojedinačnim slučajevima, čini mi se da je dug put, jako dug, do nekog drugog, nemuškog svijeta. I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom "ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki mogući način." U čemu je problem s ovakvim postovima? Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruše univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve. Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema "usidravanja", tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. "žene su manje plaćene") i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih "svi znaju" tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet: "Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet." - Joseph Goebbels Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa! Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija |
- 11:42 - Komentari (22) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 3 - Zamka raja za muškarce)
|
U prošlim tezama objasnio sam zašto je patrijarhija nužna za razvoj i postojanje civilizacije, te zašto unatoč tome nisu sve patrijarhije civilizacije. To je bila prilično crno-bijela usporedba koja je bila temeljena na činjenici da matrijarhalna društva oštro naginju seksualno tržište prema ženama, što urušava civilizaciju. Kako bismo razumjeli suptilnosti te usporedbe, trebamo uzeti u obzir jedan egzotičan ali nipošto nemoguć slučaj: Može li unazaditi civilizaciju to što je seksualno tržište te civilizacije previše naklonjeno muškarcima, a ne ženama? Što zapravo znači da je seksualno tržište naklonjeno muškarcima? Smatram da se to može uspoređivati preko ovih pet indikatora: 1) sasvim je obična pojava da su ružni i neugledni muškarci sa zgodnim ženama ("test muške ružnoće") 2) postoji velika vjerojatnost da će žena ostati sama ili usidjelica ako se ne uda rano 3) prosječni muškarci (a ne samo Alfe) stvarno imaju slobodu "vrtiti žene" 4) stopa razvoda sastavljena je više od 50% muško-iniciranih razvoda 5) osobine poput vjernosti, stabilnosti, morala i skrbi za obitelj su među ženama iznimno važne i nose veću težinu nego igra (ne postoji sindrom dobrog dečka) Ako provjerite ovih pet indikatora u slučaju recimo Hrvatske (da ne govorimo Amerike) i recimo Rusije, vidjet ćete da naše seksualno tržište nije nimalo naklonjeno muškarcima, dok rusko itekako jest:  Ova tablica naravno ne znači da ne postoji određen broj i Hrvatica i Ruskinja koje ne odgovaraju ovim osobinama, ili da su Ruskinje savršene žene (npr. dobro je poznata njihova tendencija da budu ljubomorne i stalno pokušavaju kontrolirati muškarca kroz dramatične scene) E sad, kako seksualno tržište postaje naklonjeno muškarcima? Postoji mnogo razloga, među njima i kultura, no smatram da je glavni razlog demografska struktura po spolu. Kako sam pisao prije, manjak muškaraca u nekoj ne-izoliranoj sredini sam po sebi neće učiniti seksualno tržište naklonjeno muškarcima. No ako postoji manjak muškaraca svugdje, ne samo u tom malom kutku gdje se žene i dalje mogu zanositi fantazijama o bivanju u Alfa haremu, situacija se vrlo brzo mijenja. Zašto Rusija ima manjak muškaraca? Kao prvo, II. svjetski rat, cca 25 milijuna ljudi ili cca 15% populacije (u obliku vojske sastavljene premoćno od muškaraca i od civila sastavljenih većinom od muškaraca). Zatim, Staljinove čistke prije i poslije rata, još cca 15 milijuna ljudi od klanja, gulaga i gladi, opet većinom muškaraca jer su oni prvi politički protivnici i zato što u doba gladi opet prvi umiru muškarci (jer se često žrtvuju za svoje obitelji). Ukupno možemo govoriti o oko 40 milijuna smrtnih slučajeva (dakle, nešto manje od 10 Hrvatski) u Rusiji između 1930. i 1953. kada je Staljin konačno umro, od čega je oko 30 milijuna muškaraca. Prosječan Rus koji danas uživa u plodovima seksualnog tržišta može se prvenstveno zahvaliti svojim nesretnim sunarodnjacima koji su dali živote kako bi on mogao spavati sa zgodnim, mladim, lijepim ženama koje ga cijene već zato što nije pijanica i ne tuče ih. Ako si bio živi Rus 1950. godine, bio si rock zvijezda koja je mogla birati između više lijepih djevojaka samo zato što postoji. Nije ni čudo da su Ruskinje poznate po ljepoti kada su se kroz tako brutalnu selekciju razmnožile samo one najzgodnije i najplodnije. Isto je (u manjoj mjeri) vrijedilo i za Poljsku, Ukrajinu i Njemačku.  Evo što je potrebno da žene počnu cijeniti vjernost i skrb za obitelj Iako su užasi rata i Staljinov teror završili s dolaskom Nikite Hruščeva, kriza Sovjetskog saveza, sustavna korupcija te konačni raspad svega su nastavile uzimati svoj danak. Rusija je danas jedna od zemalja najpoznatijih po paraliziranosti korupcijom, kao zemlja gdje pošten čovjek ne može ništa napraviti i gdje oligarhi ili glavni oligarh neprekidno iskorištavaju pučanstvo. U tim uvjetima, nije ni čudo da Rusija ima ogromnu stopu alkoholizma i ogromnu stopu suicida. Obje stope većinom oduzimaju muške živote. Iako je i u svijetu uobičajeno da se muškarci ubijaju dvostruko češće nego žene, u Rusiji to rade šest puta češće. Zbog svega toga, dok je u svijetu normalni odnos spolova oko 1.03 muškaraca na 1 ženu, u Rusiji je taj odnos samo 0.86 muškaraca na 1 ženu. Budući da žene u Rusiji znaju da ih muškarci u okrutnoj utrci biraju samo na temelju izgleda i potpornih kvaliteta, dakle ljepote, sređivanja, vitkosti, vjernosti, pouzdanosti, topline, kuhanja, brige, hraniteljskog instinkta, iznimno se trude paziti na sve to. Više je Amerikanki ostalo šokirano kada je posjetilo Rusiju i uvidjelo da se jednostavno ne mogu natjecati s lokalnim ženama. Jedna voditeljica odjela ljudskih resursa u velikoj banci ostala je poznata po humorističnom opisu na svom blogu: "Moraš shvatiti da nisam lezbijka... ali ovdje sam se svela na lizanje p***e."  Naše žene za Ruskinjama nimalo ne zaostaju izgledom, već potpornim kvalitetama Iako su u Rusiji spolovi potpuno izjednačeni po legalnim pravima i za Rusiju se ne može reći da je patrijarhalna, takva neravnoteža na seksualnom tržištu nagriza provođenje raznih zakona. Recimo, kada je toliko muškaraca pijano i propalo u životu, mnogo je žena koje će odvagnuti opcije i zadovoljiti se nekim tko ih "ne tuče previše često" i neće prijaviti razne kriminalne aktivnosti. Također će mnogo žena odlučiti da im se ne ispati natjecati na tržištu rada u tako korumpiranom društvu i rado biti kućanica nekom Rusu (ili strancu) koji je donekle uspio u životu i ima stabilna primanja. Sve će se ovo možda promijeniti u budućnosti kako dolazak nove generacije pomalo izravnava neravnotežu spolova, no zasada je Rusija seksualni raj za muškarce. Ne da tamo nije potrebna Igra, naravno, ali sve što možete zamisliti je nagnuto u mušku korist, i žene se ponašaju sukladno tome. Razmaženost je na ženskoj strani istrijebljena. Dakle, objasnili smo zašto manjak muškaraca rezultira seksualnom otvorenošću, kvalitetnijim i ljepšim ženama, te zlostavljanjem žena. Kako bi to moglo dugoročno djelovati na društvo? Evo kako: Rusija je slabo do srednje razvijena zemlja zaglavljena u nazadnosti . Njena populacija, iako i dalje sporije od ostalih zemalja istočne Europe, nastavlja opadati. Školstvo u Rusiji je užasno. Zdravstvo je katastrofa. Medije kontroliraju političari, ekonomija im je ovisna o fosilnim gorivima i rudarstvu, i njihova vojska je sjena onoga što je nekada bila. Psihološki i spiritualno, iako nije potpala pod destruktivni utjecaj feminizma trćeg vala, Rusija upravo izvršava vlastito samoubojstvo. Možda će se još nekako izvući iz tog blata, ali bit će to bolan i dugačak put. Evo još jednog razloga zašto: Svi novinari vole pričati o ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i kriviti korupciju za rašireni alkoholizam i bezakonje. Ja mislim da moramo uzeti u obzir još jedan razlog: neravnotežu seksualnog tržišta. Ignissovo pravilo #14: Muškarci će za dolazak do seksa učiniti samo onoliko koliko moraju. Kada muškarci ne trebaju učiniti apsolutno ništa da bi uživali u seksu s lijepim ženama (ili iluziji istoga), upravo toliko će i učiniti. Kada muškarac može biti pijanac, nasilnik i propalitet (bilo svojom bilo tuđom krivnjom) i svejedno ne živjeti u celibatu, upravo takav će i biti (to je među ostalim razlog zašto će sve više muškaraca kod nas biti seksualno uspješno unatoč kriminalnoj prošlosti). Vjenčanje? Djeca? LOL. Civilizacija? Bolje da se civilizacija strpi, jer ruski muškarci imaju pametnijeg posla. Čemu raditi, žrtvovati se i boriti za nešto kada su ti pred nosom piće i lijepe, lako dostupne žene? Bijeli vitezovi koji tvrde da su žene urođeno moralnije pa stoga civiliziraju muškarce su u krivu, no samo napola. Nisu žene, već impresioniranje žena, to što civilizira muškarce. Postoji zlatna ravnoteža koliko muškarci moraju napraviti za dolazak do seksa. Ako je to previše, kao kod nas, u SAD-u ili u Kini, to vodi do implozije sustava i ustanka izgladnjelih masa. Kada je za dolazak do seksa potrebno premalo, kao u Rusiji, muškarci će bez problema pustiti civilizaciju da se uruši svugdje oko njih dok se utapaju u ženama. Civilizacija je održiva samo u određenoj točki ravnoteže. Stoga su tvrdnje da će Rusija (opet) ili Kina biti supersile pogrešne jednako kao i tvrdnja da je naša zapadna civilizacija više od prolazne točke u vremenu, poput Rimskog carstva. Nije moguće napraviti trajno i vrlo razvijeno društvo kada ti su ti svi muški članovi toliko ili seksualno zasićeni ili beznadni da nemaju motivacije išta poboljšati. Oznake: teorija seksualnog tržišta, patrijarhija, kvalitetna žena |
- 13:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.09.2013.
Patrijarhija i civilizacija (Dio 2 - Iracionalnost)
U prošlom dijelu sam objasnio da je, iako više ne živimo u patrijarhiji, svaka prednost nad muškarcima kojom se žene, feministi i bijeli vitezovi vole hvaliti zapravo rezultat muškog napora i dozvole. Kada to spojimo s činjenicom da je mogućnost seksualnog pristupa ženama iznimno snažan motivator za muškarce, a u matrijarhijama je u pravilu jaz između alfa i beta muškaraca ogroman, to gotovo implicira da svaka civilizacija mora biti barem utemeljena na patrijarhiji da bi imala šansu razviti se. Evo kako izgleda ta jednadžba: Naša zapadna civilizacija je na papiru zlatna sredina, no u stvarnosti žene imaju znatno veću moć (jer je feminizam privremeno uvjerio muškarce da će tako biti bolje za sve i uspio uvesti razne privilegije za žene povrh njihove već značajne moći u obliku vlasti nad seksualnim odabirom) i stoga se neminovno mora uskoro ili vratiti u patrijarhiju, ili se urušiti i biti zamijenjena nekom drugom patrijarhalnom civilizacijom. Što će se od toga dogoditi možemo samo nagađati. Treba napomenuti da "patrijarhija" i "matrijarhija" nisu moralni, već samo organizacijski pojmovi koji opisuju tko donosi više od 50% odluka / ima više od 50% utjecaja u nekom društvu. Društvo bi moglo biti potpuno patrijarhalno ili matrijarhalno, pa opet tako dobro donositi odluke i urediti odnose pojedinaca da svi budu zadovoljni i imaju osjećaj pravde.   Why Men Rule: A Theory of Male Dominance Ipak, ne smijemo biti opijeni ovom jednadžbom i zaboraviti na postojanje ovog Vennovog dijagrama:  Dio koji nas danas zanima je ovaj dio crvenog kruga koji ne spada u zlatni krug - dio koji slijedi pravilo da, iako je svaka (uspješna i održiva) civilizacija nužno patrijarhija, nije i svaka patrijarhija civilizacija. Evo za ilustraciju primjera iz Jemena, jedne od najekstremnijih država svijeta po tom pogledu (i nažalost samo jedne od niza primjera u Africi, Indiji i Bliskom istoku: Jemenska djevojčica umrla od unutarnjeg krvarenja prve noći svog prisilnog vjenčanja s mladoženjom pet puta starijim od nje 8-godišnjakinja je umrla u Jemenu od unutarnjeg krvarenja ozljeda koje je zadobila prilikom prve bračne noći, nakon što se bila prisiljena udati za muškarca pet puta starijeg od nje, tvrde aktivisti. Djevojčica koja je nazvana samo "Rawan" umrla je u plemenskom dijelu Hardh u sjeverozapadnom Yemenu, na granici sa Saudijskom Arabijom. Običaj udavanja pred-pubertetskih djevojčica je u Jemenu raširen i privukao je pozornost međunarodnih grupa za ljudska prava koje pritišću vladu da zabrani takve brakove. Jemenovo konstantno siromaštvo otežava napore da se eliminira taj običaj jer siromašne obitelji često nisu u poziciji reći 'ne' otkupninama za mladenke koje mogu iznositi i nekoliko stotina dolara za svaku kćer. Više od četvrtine žena u Jemenu udalo se prije 15.-e godine, ustvrdio je pregled Ministarstva socijalne skrbi 2010. Plemenski običaji također igraju ulogu, uključujući i vjerovanje da se tako mladu ženu može oblikovati u pokornu ženu koja će nositi više djece i biti zaštićena od iskušenja. U rujnu 2010. godine, 12-godišnjakinja djevojčica umrla je tijekom porođaja koji je trajao tri dana, rekla je loikalna organizacija za ljudska prava. Žene koje se porađaju prije 15.-e godine imaju pet puta veći rizik od smrti tijekom porođaja nego one poslije 20.-e. Jemen je jednom imao 15 godina kao minimalnu dob za brak, ali parlament je poništio zakon 90-ih s obrazloženjem da bi roditelji trebali imati pravo odlučiti kada udati kćer. ČItajući ovaj članak, čovjek je prirodno zgrožen i prirodno osjeća poriv da spriječi ovakve gadosti. No osim zgražanja, ne može se ne zapitati: zašto? Koji je vrag tim ljudima? Koju korist imaju od toga? Ako bi ekstremna patrijarhija bila nekakav ultimativni izraz muške dominacije nad ženama, naravno u korist muškaraca, ovdje bi taj test zasigurno propao zato što ovdje ne vidim motiv. Iako je za muškarce korisno i normalno biti privučen ženama od 18 godina i čak mlađim, to se odnosi na one koje pokazuju sve znakove plodnosti iako još nisu postale sposobne nositi djecu. Različite koristi od tog pristupa sam naveo ovdje. No vjenčati se s djetetom, koje još nije vidjelo ni P od puberteta i neće biti sposobno nositi djecu još 5-10 godina... to je ludilo. Ajde, mogao bih još i to razumjeti ako se time misli na nekakav odgoj o kućanskim poslovima (sad se već hvatam za slamku), ali za spolne odnose s djevojčicom od 8 godina? Koliko čovjek mora biti ne samo brutalan, već i glup i kratkovidan, da bi radio tako nešto? Uzevši u obzir da će onaj muškarac koji se oženio 16-godišnjom djevicom gotovo garantirano početi dobivati djecu odmah poslije vjenčanja i nastaviti tako još mnogo godina, takav bi se nužno morao razmnožiti znatno više nego ovaj luđak koji pokušava imati djecu s 8-godišnjakinjom. Ovaj prvi ima (sa stajališta razmnožavanja) idealnu situaciju, dok ovaj drugi riskira smrt svoje žene (bilo to od silovanja bilo od poroda), riskira oštetiti je tako da nikada više ne može imati djecu, i čak i ako sve prođe idealno za njega i ona preživi sve te gadarije (a rijetko prođe, koliko sam informiran), opet mora čekati 5-10 godina! Tih 5-10 godina je 5-10 djece koje ova budala neće imati zbog svoje kratkovidnosti (uz moralni teret tretiranja druge osobe poput stoke). Moram priznati da mi nije jasno kako evolucijski pritisak nije eliminirao takve stvari iz bilo kojeg društva. Kulturne norme moraju biti izrazito jake kako bi se običaji koji sami sebe ubijaju mogli održati. Vjerojatno je i Europa u svojoj povijesti imala raznih bizarnih običaja, ali običaja koji sami sebi uništavaju mogućnost nastavka te civilizacije? Takvi se pojavljuju tek danas, a i za njih se ne može reći da stvaraju toliko jake evolucijske pritiske. To me vodi do sljedećeg zaključka: one ekstremne patrijarhije koje nisu civilizacije - koje nemaju ustaljene zakone, jedinstvo ili suradnju potrebnu za razvoj, osnovna načela humanosti u obliku nekakve religije ili običaja - takve patrijarhije funkcioniraju potpuno iracionalno. Iako je nesumnjivo da su rezultirale potlačenim ženama, ne čini mi se da im je glavni cilj bio sadizam. Umjesto toga, jednostavno se bacakaju bez ikakve logike, koristeći svoju moć na iracionalan i auto-destruktivan način i jednostavno radeći što im padne na pamet u tom trenutku. Funkcioniraju samo po bestijalnom instinktu. Isto u nešto manjoj mjeri vrijedi i za naše društvo koje je već odavno prešlo Rubikon zlatne sredine i počelo se opasno naginjati matrijarhiji. Bilo zbog ekstremne patrijarhije ili ekstremnog feminizma, društvo poput Jemena je kao nekakav bijesni pas koji u ludilu grize i sebe i sve oko sebe.  Mislim da bih mogao podnijeti bilo kakvu diktaturu dok god ona ne bila temeljena na iracionalnosti. Pogledajmo sada kako izgleda društvo u kojemu muškarci i žene i na papiru i u provedbi imaju jednaka prava (dakle, ne možemo reći da je patrijarhija), ali gdje je seksualno tržište zbog bioloških faktora nagnuto izrazito u mušku korist i zašto je to dobro ili loše (i za koga). Oznake: patrijarhija, matrijarhija, teorija seksualnog tržišta |
- 11:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
