<body> Tko je dio svih mojih sutra? <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: foxy lady
kostur: *choco [dz] picture:*


Bog nikome nije obećao dan
bez bola,bez tuge i bez kiše na
putu života,
ali je obećao snagu za dan
utjehu za suze
i svjetlo za put!!

Image Hosted by ImageShack.us

Pronaći točku
koja se zove
JA
uprti prstom u nju
i pokazati je svima...





True colors

You with the sad eyes
Don't be discouraged
Oh I realize
It's hard to take courage
In a world full of people
You can lose sight of it all
And the darkness inside you
Can make you feel so small

But I see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Show me a smile then,
Don't be unhappy, can't remember
When I last saw you laughing
If this world makes you crazy
And you've taken all you can bear
You call me up
Because you know I'll be there

And I'll see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Image Hosted by ImageShack.us

I believe that imagination is stronger than knowledge.
That myth is more potent than history.
That dreams are more powerful than facts.
That hope always triumphs over experience.
That laughter is the only cure for grief.
And I believe that love is stronger than death.

Image Hosted by ImageShack.us

"Mašta je važnija od znanja."
(Albert Einstein)

Image Hosted by ImageShack.us

"Osmijehom možete i bez novca izgledati mnogo bolje."
(Nepoznati autor)

"Veseo čovjek je kao sunce:kud god ide osvjetljava!"
(Turska poslovica)

Image Hosted by ImageShack.us

BLIZINE

Blizine nisu ono što se obično misli:
Na vrijeme zaustavljeni doticaji
ili sjedinjena dodirivanja.
Blizine su napušteni prostori samoće
i pokreti prema voljenima.
Doticaji su odviše spori
i rijetki da bi zadovoljili
neodoljiv nagon za blizinama,
zbog kojih smo spremni
i na najduža putovanja.
To je dovoljan razlog
zašto ne bismo smjeli odustati
od vlastita duha:
On nas je uvijek znao dovesti
sasvim blizu dragima,
pa i onda
kada su neki od njih
prekoračili granice dodira.
Duh blizine čini stvarnima
više od svih doticanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Jedina

Kako da znam da ne idem sama ovim stazama
Da l' ima ih mnogo koji traže to što i ja
Jer ako ja lutam, a put se već odavno zna
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Kako da znam da moja zvijezda nema imena
I možda njen sjaj mene u tami ostavlja
I da li je moja ako svima pripada
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Možda je blago koje tražim
već odavno nađeno

Možda je carstvo koje gradiš
Za neku drugu stvarano
A ja ne znam to.

Kako da znam koliko proći treba vremena
I da li je pjesma moja već nekome pjevana
Zato mi kaži kad sam tvoja sad
Jesam li dobra ili najbolja.





Ljudi
utorak, 17.06.2008.

Postoje ljudi…

…pred kojima razmišljam na glas.
…kojima se pokušavam približiti ali oni to na ovaj ili onaj način odbijaju.
…koji zrače jakom pouzdanjem pa imam osjećaj da im mogu reći sve.
…kojima nudim povjerenje, ali njih je sram govoriti otvorenije o određenim temama.
…s kojima se samo smijem.rofl
…koji iskoriste moju pomoć i dobrotu, ali ne zahvaljuju.
…koji mlatare s rukama dok govore.
…čija bespotrebna živčanoća prelazi na druge, jer s kim, si takav si.
…koji bi vam trebali biti najbliži, ali jedine teme koje započinjate su EP i škola.
…koji me ponekad ne doživljavaju.
…s kojima se volim ljubiti jer im je lice mekano!kiss
…koji su ti čas prijatelji, čas potpuni neznanci.
…za koje ne znam kome se uopće povjeravaju.
…koji su naizgled čudaci, a zapravo su miceki i kvalitetne osobe.
…koji definitivno nisu vrijedni moje pažnje, no svejedno ih slušam (da se razumijemo, oni mene ne bi)
…s kojima komuniciram pogledom.
…koji uvijek čekaju da ja prva progovorim, preupitam i pokažem zanimanje.

I svi ti ljudi su danas bili oko mene, dobila sam takvu percepciju njih a da toga nisu bili svjesni. Normalno...
Jer nikad nismo svjesni kakav dojam ostavljamo na ostale ljude, kako nas doživljavaju, nismo svjesni svojeg ponašanja. Možda naša duhovitost, otvorenost ili pak nervoza i letargičnost nekima smeta, živcira ih ili oduševljava.
Fora je u tome kaj nikad ne znamo kaj drugi najiskrenije misle o nama. I onaj papir s vjeronauka ne prikazuje pravu sliku nas, jer mi nismo sastavljeni samo od vrlina i dobrih stvari. U nama postoji i mračna strana koje nismo svjesni, a dosta često ju iskazujemo, izražavamo kroz poglede, kolutanja očima, grube riječi ili bezobrazno ponašanje.
I zato bi trebalo napraviti i popis naših mana.
Znam da to ne bi bilo ugodno, ali baš bih to voljela. Onda bih znala kaj bi trebala i mogla promijeniti, mogla bih savjesno postati bolja osoba. Ili se riješiti tih mana ili ih vješto sakriti.

I znam da su motivi ovog posta upotrijebljeni u već desecima ostalih, ali kad se to tebi dogodi, drukčije je.
Osjećaji su jaki. Razmišljanja naporna.
Misli teške i zamorne.

Tjeram samu sebe da razmišljam pozitivno i da sam sretna. Ide mi. Valjda.


| komentari [15] da/ne |


Samo...
ponedjeljak, 09.06.2008.

Vilo moja (kliknite i poslušajte)

Zbog takvih i sličnih pjesama, ja žalim kaj nemam nikoga da mu pošaljem poruku kad se sjetim ili jednostavno velim da mislim na njega.
Ili da mi samo neko veli: vilo moja...
Svaki put se rastopim. I zamislim.
Kud to vodi? Kud ja to vodim?


| komentari [6] da/ne |


Svima, ne samo njima
srijeda, 04.06.2008.

Ne volim se svađati, ni u kom pogledu. Ne volim se s nekim prepucavati, ne volim govoriti ružne riječi, ne volim se na nekoga derati. Ne volim u žaru iznositi svoja mišljenja, jer se drugima ne sviđaju. Jer ona su ponekad predmet prepirke.
Ne volim bijesno govoriti povišenim tonom.
Baš me pogodilo to popodne. Pokosilo.
Zakaj bi se uvijek ja morala mijenjati? Zakaj bi ja uvijek trebala doći prva i ispričati se?
Znam da se, ispričavši se, izdižemo na višu razinu i pripadamo sloju koji oprašta, koji je povlašten i koji pokušava stvari popraviti, neovisno o krivici. Postajemo bolji ljudi. Bolje osobe.
Ali teško je. Pogotovo kad niste niš krivi.
Pogotovo kad ste tokom prepirke cijelo vrijeme šutjeli, a osoba koja se derala na vas imala monolog u kojem vas je izvrijeđala, psihički dotukla i opet ponizila.
Opet
i opet.
Ja opraštam. Hoću. To je važnije od «moram»

xxx says: mah
xxx says: Bog ti je dal dva uha
xxx says: čez jene nutra, čez druge van! yes

Ne volim kad me se okrivljuje za neke kaj nisam napravila, kad nisam kriva. A ja nemam dovoljno hrabrosti, tj. imam i previše strahopoštovanja pa ne velim u facu i ne usprotivim se.
Ne volim kad me se omalovažava i kad me drugi prikazuju onakvom kakva uopće nisam.
A ti se baš naslađuješ u tome…
Stvara se kriva slika, koja se kasnije ne bude mogla samo tak izbrisati.

Čak me i u najdivnijim trenucima dana proganjaju te stvari. Nebi mi trebale tolko značiti, al jače su od mene.
U djeliću sekunde ja shvatim koliko povjerenja (ne) imaju u mene.
Stvarno, al stvarno neznam koji je razlog. Zapravo ga ne bi trebali imati.

Uh što volim gluhe, hladne večeri kad se opuštena uljuljam među jastuke svoga srca i sanjam.
Budna sanjam.
I onda: RAD! Umni rad. Mašta. Kalkuliranje. Razmišljanje. Sjećanja. Uspomene. Buljenje u prazno. Otupljivanje. Smijanje.
Neki odlaze u toplice, saune, masaže.
Mene samo pustite na miru. Pustite me da šutim. U tišini. I ne osuđujte me. Jer ja nisam biljka, nisam robot, nisam čudnovati kljunaš, nisam papir, nisam, nisam, nisam. Ja sam čovjek! (shvatite već jednom)

Znam kaj trebam ispraviti, kaj korigirati, u čemu se popraviti i istaknuti. Al samo odgađam.
Odgađanje mi nikad nije dobro napravilo.
Periculum in mora!!
Od sutra! Od sutra! Od sutra! Poznato?
Prošlo je pola godine. Od sutra????? Jea, wrajt!



A zrake se probijaju kroz gustu mrežu i ipak dolaze, prolaze i obasjaju mi čelo. Prosvijetle me, natjeraju da se smijem i da ne mogu stati.
Dobro je to...
Jer stvarno neznam u kojem sam stanju. U drugom nisam!smijeh
Možda trećem, petom, plusbeskonačnom. Nije ni bitno. Bitno je to da ga nemrem definirati.
A da preživim dan, potrebni su mi pravac i ljubavnica mu kružnica, miss piggy, danijel boto, burazeri blizanci, zagrljaj ispred ogledala i neke slatkoga poslije ručka. Ah..
Neznam kaj da velim na sve to napisano...
Ja znam kaj znači.
To jedino.

Jagode, ja, jagode sa šlagom!fino


| komentari [7] da/ne |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se