| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: foxy lady
kostur: *choco [dz]
picture:*
Bog nikome nije obećao dan
bez bola,bez tuge i bez kiše na
putu života,
ali je obećao snagu za dan
utjehu za suze
i svjetlo za put!!
Pronaći točku
koja se zove
JA
uprti prstom u nju
i pokazati je svima...
Lucija
Tina
Flady
Mega
Baby blue
Rockywitch
Shades of eden
Have no fear
Rocklive
one love one life
True colors
You with the sad eyes
Don't be discouraged
Oh I realize
It's hard to take courage
In a world full of people
You can lose sight of it all
And the darkness inside you
Can make you feel so small
But I see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow
Show me a smile then,
Don't be unhappy, can't remember
When I last saw you laughing
If this world makes you crazy
And you've taken all you can bear
You call me up
Because you know I'll be there
And I'll see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow
I believe that imagination is stronger than knowledge.
That myth is more potent than history.
That dreams are more powerful than facts.
That hope always triumphs over experience.
That laughter is the only cure for grief.
And I believe that love is stronger than death.
"Mašta je važnija od znanja."
(Albert Einstein)
"Osmijehom možete i bez novca izgledati mnogo bolje."
(Nepoznati autor)
"Veseo čovjek je kao sunce:kud god ide osvjetljava!"
(Turska poslovica)
BLIZINE
Blizine nisu ono što se obično misli:
Na vrijeme zaustavljeni doticaji
ili sjedinjena dodirivanja.
Blizine su napušteni prostori samoće
i pokreti prema voljenima.
Doticaji su odviše spori
i rijetki da bi zadovoljili
neodoljiv nagon za blizinama,
zbog kojih smo spremni
i na najduža putovanja.
To je dovoljan razlog
zašto ne bismo smjeli odustati
od vlastita duha:
On nas je uvijek znao dovesti
sasvim blizu dragima,
pa i onda
kada su neki od njih
prekoračili granice dodira.
Duh blizine čini stvarnima
više od svih doticanja.
Jedina
Kako da znam da ne idem sama ovim stazama
Da l' ima ih mnogo koji traže to što i ja
Jer ako ja lutam, a put se već odavno zna
O reci, zašto misliš da sam jedina.
Kako da znam da moja zvijezda nema imena
I možda njen sjaj mene u tami ostavlja
I da li je moja ako svima pripada
O reci, zašto misliš da sam jedina.
Možda je blago koje tražim
već odavno nađeno
Možda je carstvo koje gradiš
Za neku drugu stvarano
A ja ne znam to.
Kako da znam koliko proći treba vremena
I da li je pjesma moja već nekome pjevana
Zato mi kaži kad sam tvoja sad
Jesam li dobra ili najbolja.
Ne volim se svađati, ni u kom pogledu. Ne volim se s nekim prepucavati, ne volim govoriti ružne riječi, ne volim se na nekoga derati. Ne volim u žaru iznositi svoja mišljenja, jer se drugima ne sviđaju. Jer ona su ponekad predmet prepirke.
Ne volim bijesno govoriti povišenim tonom.
Baš me pogodilo to popodne. Pokosilo.
Zakaj bi se uvijek ja morala mijenjati? Zakaj bi ja uvijek trebala doći prva i ispričati se?
Znam da se, ispričavši se, izdižemo na višu razinu i pripadamo sloju koji oprašta, koji je povlašten i koji pokušava stvari popraviti, neovisno o krivici. Postajemo bolji ljudi. Bolje osobe.
Ali teško je. Pogotovo kad niste niš krivi.
Pogotovo kad ste tokom prepirke cijelo vrijeme šutjeli, a osoba koja se derala na vas imala monolog u kojem vas je izvrijeđala, psihički dotukla i opet ponizila.
Opet i opet.
Ja opraštam. Hoću. To je važnije od «moram»
xxx says: mah
xxx says: Bog ti je dal dva uha
xxx says: čez jene nutra, čez druge van! 
Ne volim kad me se okrivljuje za neke kaj nisam napravila, kad nisam kriva. A ja nemam dovoljno hrabrosti, tj. imam i previše strahopoštovanja pa ne velim u facu i ne usprotivim se.
Ne volim kad me se omalovažava i kad me drugi prikazuju onakvom kakva uopće nisam.
A ti se baš naslađuješ u tome…
Stvara se kriva slika, koja se kasnije ne bude mogla samo tak izbrisati.
Čak me i u najdivnijim trenucima dana proganjaju te stvari. Nebi mi trebale tolko značiti, al jače su od mene.
U djeliću sekunde ja shvatim koliko povjerenja (ne) imaju u mene.
Stvarno, al stvarno neznam koji je razlog. Zapravo ga ne bi trebali imati.
Uh što volim gluhe, hladne večeri kad se opuštena uljuljam među jastuke svoga srca i sanjam.
Budna sanjam.
I onda: RAD! Umni rad. Mašta. Kalkuliranje. Razmišljanje. Sjećanja. Uspomene. Buljenje u prazno. Otupljivanje. Smijanje.
Neki odlaze u toplice, saune, masaže.
Mene samo pustite na miru. Pustite me da šutim. U tišini. I ne osuđujte me. Jer ja nisam biljka, nisam robot, nisam čudnovati kljunaš, nisam papir, nisam, nisam, nisam. Ja sam čovjek! (shvatite već jednom)
Znam kaj trebam ispraviti, kaj korigirati, u čemu se popraviti i istaknuti. Al samo odgađam.
Odgađanje mi nikad nije dobro napravilo.
Periculum in mora!!
Od sutra! Od sutra! Od sutra! Poznato?
Prošlo je pola godine. Od sutra????? Jea, wrajt!
A zrake se probijaju kroz gustu mrežu i ipak dolaze, prolaze i obasjaju mi čelo. Prosvijetle me, natjeraju da se smijem i da ne mogu stati.
Dobro je to...
Jer stvarno neznam u kojem sam stanju. U drugom nisam!
Možda trećem, petom, plusbeskonačnom. Nije ni bitno. Bitno je to da ga nemrem definirati.
A da preživim dan, potrebni su mi pravac i ljubavnica mu kružnica, miss piggy, danijel boto, burazeri blizanci, zagrljaj ispred ogledala i neke slatkoga poslije ručka. Ah..
Neznam kaj da velim na sve to napisano...
Ja znam kaj znači. To jedino.
Jagode, ja, jagode sa šlagom!