<body> Tko je dio svih mojih sutra? <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

  svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: foxy lady
kostur: *choco [dz] picture:*


Bog nikome nije obećao dan
bez bola,bez tuge i bez kiše na
putu života,
ali je obećao snagu za dan
utjehu za suze
i svjetlo za put!!

Image Hosted by ImageShack.us

Pronaći točku
koja se zove
JA
uprti prstom u nju
i pokazati je svima...





True colors

You with the sad eyes
Don't be discouraged
Oh I realize
It's hard to take courage
In a world full of people
You can lose sight of it all
And the darkness inside you
Can make you feel so small

But I see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Show me a smile then,
Don't be unhappy, can't remember
When I last saw you laughing
If this world makes you crazy
And you've taken all you can bear
You call me up
Because you know I'll be there

And I'll see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow

Image Hosted by ImageShack.us

I believe that imagination is stronger than knowledge.
That myth is more potent than history.
That dreams are more powerful than facts.
That hope always triumphs over experience.
That laughter is the only cure for grief.
And I believe that love is stronger than death.

Image Hosted by ImageShack.us

"Mašta je važnija od znanja."
(Albert Einstein)

Image Hosted by ImageShack.us

"Osmijehom možete i bez novca izgledati mnogo bolje."
(Nepoznati autor)

"Veseo čovjek je kao sunce:kud god ide osvjetljava!"
(Turska poslovica)

Image Hosted by ImageShack.us

BLIZINE

Blizine nisu ono što se obično misli:
Na vrijeme zaustavljeni doticaji
ili sjedinjena dodirivanja.
Blizine su napušteni prostori samoće
i pokreti prema voljenima.
Doticaji su odviše spori
i rijetki da bi zadovoljili
neodoljiv nagon za blizinama,
zbog kojih smo spremni
i na najduža putovanja.
To je dovoljan razlog
zašto ne bismo smjeli odustati
od vlastita duha:
On nas je uvijek znao dovesti
sasvim blizu dragima,
pa i onda
kada su neki od njih
prekoračili granice dodira.
Duh blizine čini stvarnima
više od svih doticanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Jedina

Kako da znam da ne idem sama ovim stazama
Da l' ima ih mnogo koji traže to što i ja
Jer ako ja lutam, a put se već odavno zna
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Kako da znam da moja zvijezda nema imena
I možda njen sjaj mene u tami ostavlja
I da li je moja ako svima pripada
O reci, zašto misliš da sam jedina.

Možda je blago koje tražim
već odavno nađeno

Možda je carstvo koje gradiš
Za neku drugu stvarano
A ja ne znam to.

Kako da znam koliko proći treba vremena
I da li je pjesma moja već nekome pjevana
Zato mi kaži kad sam tvoja sad
Jesam li dobra ili najbolja.





Tišina, ali ona ugodna...
srijeda, 28.05.2008.

Prisutne su česte promjene raspoloženja.
Tipično, niš čudno, ali novo!
Od tjeskobe, samosažaljenja, jada, očaja, do sreće i radosti. Sva sreća što iz dana u dan ima sve više iskrenih dugih razgovora s najdražima, a to je ono što mi je često falilo!
Priznajem.
Osjećam blizinu, zbližavanje.
Ponekad mi je potreban zagrljaj bez riječi!
ZAGRLI ME! (prvom prilikom)
Ponekad mi je potreban poljubac bez riječi!
POLJUBI ME! (kad želiš)
Samo me primi za ruku i sve bu ok. Ja bum ok.
Hodali budemo cestom i dalje, al ipak ću se osjećati posebnije, bolje.
Samo pomoću dodira.

«Besplatno primiste, besplatno dajte!»
Hvala ti Bože...
Hvala i vama!kiss


| komentari [6] da/ne |


O svemu pomalo
utorak, 20.05.2008.

Slučaj 1: U onima koji se nametljivo definiraju dobrima, tj. žele se definirati dobrima vidim zlo. Vidim zle poglede, zlu netoleranciju, zao pogled na tuđa mišljenja, vidim bljeskove zloće u njihovim očima.

Slučaj 2: Ponekad mi se ne da čitati tuđe nove postove! Znam da su ljudi kreativni, pametni, puni zrelih razmišljanja i da ti tekstovi imaju umjetničku, ali i sentimentalnu vrijednost. Znam isto da za njih to puno znači, kao i za mene moji. Znam isto tako da moje subjektivno mišljenje o mojem pisanju i izražavanju i njihovom pisanju nije isto. Možda zbog toga...(al ljudi, vi samo pišite. ja budem vas čitala)

Slučaj 3: Što definiramo pod pojmom «voljeti»? Voljeti je glagol koji je zapravo jako relativan. To je riječ kojom se objedinjuju svi pozitivni osjećaji usmjereni prema nekoj osobi, naša oduševljenost njenom pojavom, uživanje u njenoj blizini i progovorenoj riječi. Voljeti znači i prihvaćati mane. (priznajem da mane još nisam prihvatila)…Nekad sama sebi velim: ak čovjek može «voljeti», tj. olako reći da voli neku pjesmu, životinju, bend, vrstu hrane ili odjeću, zakaj je tak teško reći stvorenju, živome čovjeku, bližnjemu da ga volimo?

Slučaj 4: Oni su zatucani i zadrti. Dobro bi im došel Bachov apsolutizam, modernizacija i lansiranje u 2008. godinu 21. tisućljeća.

Slučaj 5: Kad pričamo o grupama, o dijadama, o prijateljstvu osjećam se užasno usamljeno. Znam da sam prijatelj mnogima, al kad se treba odlučiti za jednu osobu, one se odluče. Ja bi vjerojatno ostala sama. Jer ti si predaleko, ti više nisi dio naše dijade. Pripadnost je moj kamen spoticanja.

Slučaj 6: Sjedim i razmišljam kaj da napišem sljedeće. Ne znam. Prije 5 minuta sam znala. I znam svaki dan kad legnem u krevet. Sad ne. Ko da je bitno.

Osjećam se kao da skupljam tuđe mrvice. Mrvice koje oni ostavljaju jer im nisu potrebne, a ja se ko idiot tome radujem. Al ja to ne želim!



Ne želim biti nečija marioneta. Ne želim da netko vlada mojim umom, usmjerava moje stavove i zapovijeda na koju stranu svijeta da gledam.
I ja to nikako nisam.

Samo napominjem.

Smijanje nije dovoljno. Trebam puno više.

Ah...Stvarno čudno popodne.lud


| komentari [12] da/ne |


Običam...
nedjelja, 11.05.2008.

Izmučena tijelom i duhom od dva dana nespavanja, ali slatkog nespavanja, nađem trenutak mira i sklopim oči. Trenutak potpune tišine oko mene, ali i u meni. I čujem kako me netko zove, ali ne dižem glavu. Ona je i dalje naslonjena na koljena i miruje. Netko me zove opet, a kad uvidi da me umor svladao odustane i obrati se prijatelju do. I reče mu:

« Zaspala je…
(tišina nekih 15 sekundi)
…Ona je stvarno super cura! »

Još sam nekoliko minuta slušala o sebi i mirovala vjerojatno radosnija nego ikad do tad, a zatim sam podigla glavu i pokazala svoje nasmiješeno lice. Pokazala sam sreću.
Bila sam radosna jer me se netko sjetio u toj gluhoj noći dok su svi spavali. Dozvao me da bi me nasmijao, da bi me obradovao i da bi sa mnom popričao.
Da bi iskoristili zadnje sate našeg savršenog putovanja.
Putovanja prepunog doživljaja za pamćenje, zagrljaja, razgovora, češkanjafino, lijepih riječi, pjevanja, plesanja, povjeravanja, istomišljenja, sarkazma, zbližavanja...



I onda kad sam još tak neke čula…cijeli svijet je bil moj!
Shvatite da godine izgrađivanja samih sebe, svog karaktera i osobnosti, razvijanja svojih vrlina i vješto skrivanje mana ipak ima rezultata.
I to je najveća radost!
Nekome se sviđate kao osoba...neprocjenjivo!

Koliko nam male, zapravo obične svakodnevne riječi mogu uljepšati trenutak, večer, dan, tjedan. Zaista mogu!
Brišem pločice u kuhinji, radio je upaljen i zasvira pjesma koja me točno vrati godinu unatrag, u točno vrijeme, točnu lokaciju. I zaljuljam se, opustim se i prisjećam isto takvog ljuljanja u ritmu jedne večeri pred mnoštvom ljudi. Ali za mene je postojalo samo dvoje.
Ostali nisu bili važni...

A kad bih mogla vratiti vrijeme možda bih i učinila nešto zbog čega bih u sadašnjosti žalila.
Jer, nisam to napravila i svejedno mi je. Možda bi onako drukčije bilo zanimljivije.
Tak je uvijek u životu. Žalimo za drugom prilikom, jer nismo zadovoljni posljedicama koje je izazvala ili nije izazvala prva prilika.
Prvi pokušaj nečega. Prva odluka.

A za kraj sjećanje na after party oko 5.00 ujutro:

Kad se sjetim ja moja Juliška
kako si mene ljubila
kako smo samo ludo plesali
dok su čardaš svirali

Tvoje male slatke čizmice
zemlju nisu dirale
nije bilo ljepše curice
od tebe golubice...


Kad se spoje tamburaši, solo gitara, nečija ruka na mojoj i žuta boja dobije se, hm… SREĆA!!!
Isijavam, dotaknite me! smijeh


| komentari [10] da/ne |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se