Kakva korist od života s Bogom?

13.03.2018.


Dragi prijatelji, kada bih vam htio ispričati što čovjek ima od
života s Bogom i zajedništva s Isusom, morao bih vam govoriti
šest mjeseci i još ne bih završio. Toliko se toga može reći!
Nikada neću zaboraviti što mi je rekao otac pred smrt u
svojoj 53. godini. Ovo su mu bile jedne od posljednjih riječi:
“Wilhelme, reci svim mojim prijateljima i poznanicima kako
me sretnim i blagoslovljenim učinio Isus – u životu i u smrti!”
Znate, kada je tko na samrti, ne priča koještarije ili fraze. I kada
tko pred svoju smrt kaže: “...kako me sretnim učinio Isus – u
životu i u smrti”, tada je to vrlo znakovito. Kako će izgledati
vaše umiranje?
Kada sam kao mladi župnik služio u rurskoj oblasti, dogodilo
mi se nešto zanimljivo. Otprilike 1925. godine bio je priređen
veliki skup na kojem je jedan učeni čovjek dva sata uvjeravao
prisutne da Bog ne postoji. Iznio je sve svoje znanje ne bi li
nekako uvjerio nazočne u svoje pretpostavke. Dvorana je bila
prepuna ljudi. Od dima se nije moglo disati. Sa svih se strana
čulo odobravanje: “Hura! Boga nema! Možemo činiti što nas
volja!” Kada je govornik nakon dva sata napokon završio,
voditelj skupa ustane i reče: “Sada ćemo imati diskusiju. Može
se javiti tko god želi nešto reći!” Naravno, nitko nije imao
hrabrosti javiti se. Svatko je mislio: “Tako učenom čovjeku
nitko se ne može usprotiviti.” Sigurno je bilo mnogo onih koji
se nisu slagali s govornikom, ali tko bi imao hrabrosti popeti
se na podij pred tisuću ljudi.
Ipak, netko se javio za riječ! Iz pozadine se prema podiju
počela probijati jedna starica s crnom kapicom na glavi,
tipična istočnopruska bakica kakvih je mnogo u rurskoj
oblasti. Voditelj je upita: “Bako, vi biste htjeli reći nešto?” –
“Da”, reče baka, “htjela bih nešto reći!” – “Onda morate doći
ovamo na podij!” – “Bez brige, evo dolazim!” reče baka. Baš
hrabra žena!
Baka žustro dođe do podija, pope se za govornicu i reče:
“Gospodine govorniče, dva sata ste govorili o svojoj nevjeri,
Kakva korist čovjeku od života s Bogom? Što se mene osobno
tiče, ne bih mogla živjeti da nemam mir Božji koji sam dobila
od Isusa!
Postoje trenuci kada mi srce hoće puknuti. Danas sam čuo
kako se u susjedstvu dogodio nesretan slučaj koji je dvije
obitelji zavio u crno. Ako sam dobro razumio, djecu im je
pregazio auto. Nismo ni svjesni kako nas brzo može snaći
nesreća. Kada čovjeka nenadano zadesi zla kob, odlazi s ovoga
svijeta usprkos svim velikim riječima kojima se opirao Božjim
pozivima. Sve što tada može učiniti jest ispružiti ruku u tamu i
zavapiti: “Zar nema nikoga tko bi mi mogao pomoći?”
Vidite, u teškim životnim situacijama dolazi do izražaja kakvu
korist imamo od Isusa! Kad sam se oženio, rekao sam svojoj
ženi: “Ženo, htio bih imati šest sinova i svi bi trebali svirati
trublje.” Mislio sam kako bi bilo lijepo imati puhački ansambl
u kući. Mi smo i dobili šestoro djece: četiri lijepe kćeri i dva
sina. Ali mojih sinova više nema. Bog ih je obojicu uzeo na
grozan način: prvo jednoga, a potom i drugoga. To nikako
nisam mogao razumjeti. Cijeli sam život provodio radeći s
mladima – a moji vlastiti dječaci?! Još se sjećam kako me, kad
sam primio vijest o smrti drugog sina, obuzeo osjećaj kao da
mi je netko zabio nož u srce. Došli su ljudi izraziti mi sućut,
ali mi njihove riječi nisu prodrle do srca. Bio sam župnik
za mladež i znao sam: “Večeras moram voditi sastanak i sto
pedesetorici dječaka govoriti radosnu vijest Božju.” – A moje
je srce krvarilo! – Zaključao sam se u sobu, pao na koljena i
molio: “Gospodine Isuse, smiluj mi se, molim te!” Tada sam
otvorio Novi zavjet i pročitao: “Isus reče: ‘Mir svoj dajem
vam!’” Znao sam da Bog uvijek drži svoja obećanja. I tako
sam ga nastavio moliti: “Gospodine Isuse, ne mogu razumjeti
zašto si mi to učinio, ali molim te, daj mi svoj mir!” I on je to
učinio! – Zaista je učinio!
Jednom ćete ga i vi trebati. Tada vam ni jedan čovjek neće
moći pružiti utjehu. Kad vam nitko neće moći pomoći, cijenit
ćete što poznajete Isusa koji vas je na križu otkupio svojom
dragocjenom krvlju i koji je uskrsnuo od mrtvih. Tada će vam
biti drago što mu možete reći: “Gospodine, daj mi svoj mir!”
Mir koji on daje, poput moćne struje utječe u srce. To vrijedi i
za najteži trenutak u našem životu – kad se nađemo na pragu
smrti.
Kako ćete se ponijeti u trenutku smrti? Tada vam neće moći
pomoći ni jedan čovjek. Morat ćete pustiti i ruku osobe koju
ste najviše ljubili. Kako će izgledati kad dođete pred lice
Božje? Želite li doći pred Boga sa svim svojim grijesima? Ah,
kada biste samo prihvatili Spasiteljevu snažnu ruku i rekli mu:
“Ti si me otkupio svojom dragocjenom krvlju i oprostio mi
sve grijehe!” Mogli biste umrijeti bez ikakva straha – spašeni!
Kakva korist čovjeku od života s Bogom? Nabrojit ću vam:
mir s Bogom, radost u srcu, ljubav prema Bogu i bližnjemu,
ljubav prema neprijateljima i svima koji mi idu na živce,
utjeha u nesreći (tako da mi je svaki dan svijetao, makar bio
usred najvećih patnji), sigurna nada u vječni život, Sveti
Duh, oproštenje grijeha, strpljivost... Ah, mogao bih i dalje
nabrajati.
Zaključit ću pjesmom koju posebno volim:
Sretna sigurnost, Isus je moj!
Njemu sam dao sav život svoj.
Baštinik Spasa, sretan sam ja,
rođen od Duha i krvlju spran.
To je moj život, pjesma je to,
hvaliti tebe, o Bože moj!
Veličanstveno je imati spasenje! I vama želim da dobijete to
bogatstvo i tu sreću!

*Ovo je posljednje predavanje župnika Buscha. Održano je
19. lipnja 1966. u Sassnitzu na Rügenu. Bog ga je pozvao k
sebi po povratku s te evangelizacije, 20. lipnja 1966. godine.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.