evandjeljeumolitvama.blog.hr

nedjelja, 30.04.2017.

Trebamo li oproštenje grijeha?-23

71/2 -
Naravno da trebamo! Ništa ne trebamo toliko kao
oproštenje grijeha!
A što je grijeh? Grijeh je sve što nas odvaja od Boga.
Mi smo se rodili kao grešnici. Dopustite da opet uzmem
jedan primjer:
Dijete rođeno u Engleskoj za vrijeme Drugog svjetskog
rata sigurno nije imalo ništa protiv nas Nijemaca, ali pripadalo
je protivničkoj strani. Tako smo i mi, po naravi, rođeni na strani
koja je protivna Bogu – na ovome svijetu. Time smo od samog
rođenja odvojeni od Boga. Od tada smo se još više odijelili od
Boga time što smo između njega i sebe podignuli zid
svojih grijeha. Svako kršenje Božjih zapovijedi je kao jedna
cigla koju dodajemo tom zidu. Stoga je grijeh neugodna
stvarnost s kojom živimo.
Moram vam ispričati kako sam postao svjestan da je
grijeh strašna stvarnost i da se ni jedan grijeh ne može ispraviti.
Imao sam divnog oca s kojim sam bio u jako dobrim
odnosima.
Jednog sam dana bio u sobici u potkrovlju i učio za ispit, kad
se odozdo začu poziv: “Wilhelme!” Provirivši kroz prozorčić
upitah oca koji me zvao: “Što se dogodilo? Gdje gori?” –
“Moram poći u grad”, reče mi. “Hoćeš li sa mnom? U društvu
je ljepše!” – “Ali, tata”, rekoh mu, “upravo učim za ispit. Sad mi
se baš ne ide.” – “Onda idem sam”, odgovori mi otac.
Četrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas
još vladao običaj da mrtvac do sahrane ostane u kući.
Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj otvorena lijesa. Bila je tiha noć.
Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti kraj otvorena lijesa.
Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac zamolio da
ga pratim u grad – a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh:
“Ah, tata,moli me još jedanput! Ako hoćeš, ići ću i sto
kilometara s tobom!”
Njegova su usta ostala zatvorena. Odjednom sam shvatio:
taj moj mali propust je strašna stvarnost. Da na raspolaganju
imam cijelu vječnost, ne bih to mogao ispraviti.
Što mislite, koliko je grijeha u našim životima, koliko
propusta?! Kako da budemo radosni kad nas grijesi i propusti
neprekidno pritišću? Bez oproštenja grijeha ne možemo biti
zadovoljni u životu!
A kad umremo? Kako će biti onda? Želite li ponijeti svoje
grijehe sa sobom u vječnost? Često sam razmišljao kako će biti
sa mnom. U mojim je godinama sasvim prirodno razmišljati
o tome. Za sada me još zadržava jedna draga ruka, ali
dolazi trenutak kada ću je morati ispustiti. U tom će
trenutku brod mog života u tišini doploviti pred Boga –
pred njegovo lice! Vjerujte mi, to je upravo tako,
Odjednom se nađete pred njim!
Sa svim svojim grijesima, sa svim svojim propustima,
pojavite se pred živim, svetim Bogom! Zaprepastit ćete se kad
otkrijete: “Pa sa sobom sam donio sav svoj grijeh i sve
svoje propuste!”
Trebamo li oproštenje grijeha? Ne postoji ništa na ovome
svijetu što bi nam trebalo više od oproštenja grijeha! Ono
nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!
Gdje ga mogu pronaći?
Postoji li nešto što može izbrisati našu prošlost? Ako postoji,
gdje to mogu pronaći?
Ispričao sam vam priču o svom ocu. Svoju pogrešku s
ocem više nisam mogao ispraviti. Razumijete li to? Mi
nikako ne možemo ispraviti svoju krivicu! Posljedice naših
pogrešaka ostaju pred Bogom! Učinjeno je nešto što će trebati
platiti! Isusov učenik Juda prodao je svog Spasitelja za
trideset srebrnih novčića. Kada je vidio što je učinio, sve mu je
postalo jasno: “Pogriješio sam. Uzmite natrag svoj novac.
Želim sve popraviti!”
Slegnuli su ramenima i odgovorili mu: “Što se to nas tiče?
To je tvoja stvar!” I vi se možete obratiti kome hoćete,
ali svatko će vam odgovoriti: “To je tvoja stvar!”
No je li moguće da nam grijesi i propusti budu izbrisani i
oprošteni? Gdje to postoji? Tko nam može dati oproštenje
grijeha? Dragi prijatelji, na to nam pitanje odgovaraju svi Božji
ljudi iz Biblije. Od Knjige Postanka do Otkrivenja, biblijska je
poruka jasna – oproštenje grijeha postoji!
Gdje? Pođite opet sa mnom od jeruzalemskih vrata do
brda Golgote. Ne obazirite se na okupljenu gomilu, niti na
dvojicu razbojnika. Ne obazirite se na rimske vojnike,
pogledajte čovjeka raspeta na srednjem križu. Tko je taj
čovjek u sredini? On nije čovjek poput nas.
Jednom je stajao pred okupljenom svjetinom i rekao im:
"Tko mi može dokazati kakvu krivnju?”
Tada se nije našao nitko tko bi mu se usudio reći riječ. To se
ne bi usudio pitati ni jedan od nas. Tada su ga odveli
pred rimskog upravitelja Pilata i židovsko Veliko vijeće. Ni oni
nisu našli ništa za što bi ga osudili. On nije jedan od nas.
Njemu ne treba oproštenje grijeha. A ipak je visio na križu?!
Tko je taj čovjek?
On ne potječe iz našega svijeta, već je došao iz jedne
druge dimenzije, iz Božjeg svijeta. Govorim o Isusu, Sinu
Božjem. On visi na križu! Zašto? Zbog koga?
Dragi prijatelji, Bog je pravedan. On mora kazniti grijeh. On
je naše grijehe stavio na Isusa, svoga Sina, i na Isusu ih osudio.
“Kazna je bila na njemu radi našega mira!” To je najveća poruka
Biblije: Isus je umjesto nas podnio Božju kaznu za grijehe da
bismo mi mogli imati mir! Eto, tu je oproštenje grijeha!
Gdje se mogu riješiti svojih grijeha? Gdje mogu dobiti mir s
Bogom? Pod križem! “Krv njegova Sina, Isusa Krista, čisti nas
od svakoga grijeha.” Neka nam Bog pomogne da prihvatimo
tu činjenicu!
Iz tiska je izišla zanimljiva knjiga Amerikanca Williama L.
Hulla. Bio je to dušobrižnik koji je trinaest puta posjetio
višestrukog ubojicu Adolfa Eichmanna dok je ovaj bio u
zatvoru. U ćeliji je vodio duge razgovore s njim i pratio ga do
vješala, gdje je smaknut. Bio je nazočan čak i kada je
njegov pepeo bačen u Sredozemno more. Sadržaj svojih
razgovora s Eichmannom objavio je pod nazivom “Bitka za
dušu”. Na početku knjige piše: “Moj je cilj bio spasiti tog
strašnog grešnika da ne ode u pakao. Potresno je kako je taj
čovjek koji je, sjedeći za svojim pisaćim stolom, poslao u
smrt milijune uvukao svijet u užasnu patnju, do posljednjeg
trenutka govorio: ‘Ne trebam nikoga tko bi umro za mene.
Ne treba mi oproštenje grijeha. Ja to ne želim.’”
Želite li i vi ići Eichmannovim stopama i umrijeti na takav
način? Ne? Ako ne želite, tada se svim srcem obratite
Isusu, Sinu Božjemu, koji nam jedini na svijetu može
oprostiti grijehe, koji je umro za to da bi svojom smrću
platio sve što smo mi skrivili!
Tijekom tih razgovora s Eichmannom, dušobrižnik Hull
bojao se ponuditi mu spasenje po krvi Isusa Krista. Može
li, ustvari, takav čovjek dobiti oproštenje grijeha? Da! “Krv
Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svih grijeha”, ali
ja ga moram upoznati, zamoliti ga za oproštenje i čvrsto
prihvatiti činjenicu da je on platio za njih na križu. Tada će biti
kao što kaže pjesma: “Dragocjena Kristova krv, od grijeha čisti
me!” Biblija donosi brojne ilustracije da bi nam objasnila
kako raspeti i uskrsli Gospodin Isus oprašta grijehe. (Nadam
se da znate kako Isus nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo
nakon tri dana.)
Uzmite za primjer jamca. Jamac je čovjek koji jamči da će
platiti moj dug ako ga ne budem mogao podmiriti. Netko
mora platiti! U životu je uvijek tako, dug ne ostaje nenaplaćen
– netko ga uvijek mora platiti! Za svaki grijeh koji u životu
počinimo, obvezni smo Bogu. Biblija kaže: “Plaća za grijeh
jest smrt.” Bog zahtijeva da životom platimo za svoje grijehe.
No tada dolazi Isus i odlazi u smrt za naše grijehe da bismo mi
mogli imati život. On je naš jamac pred Bogom. Preostaje vam
samo dvoje: ili ćete sami platiti za svoje grijehe u paklu ili ćete
doći k Isusu i reći mu: “Gospodine Isuse, želim prihvatiti da si
ti platio za moje grijehe!”
Ernst Gottlieb Woltersdorf u jednoj pjesmi reče: Ostadoh bez
riječi.. / tad jamac se pojavi / što grijehe mi ponese. /
Dug moj preuze na se / i cijelog ga isplati. / Od hrpe
grijeha / ne osta ni trun!
Ta se istina može lijepo prikazati biblijskom slikom otkupnine.
Zamislite čovjeka koga su uhvatili trgovci robljem. On ne
može otkupiti sama sebe. Tada na tržnicu robova dođe
ljubazni gospodin i spazi izložene robove. Srce mu zakuca
jače i on upita: “Koliko vrijedi ovaj rob? Želim ga otkupiti da
bude slobodan!” Od kojeg će trenutka taj rob biti slobodan?
Od trenutka kada za njega bude isplaćen i posljednji novčić.
Gospodin Isus je na Golgoti platio i posljednji novčić! Ono
što vam preostaje jest prihvatiti to i reći: “Gospodine Isuse,
stavljam pred tebe sve svoje grijehe i vjerujem da si ti platio
za svaki moj grijeh.” Isus otkupljuje! Isus oslobađa robove!
Philipp Friedrich Hiller pjeva: Grijesi su oprošteni / To riječ je
života / izmučenu duhu. / Jesu, u Isusovo ime!

30.04.2017. u 23:04 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.04.2017.

Vjera - 22


61- Ljubav na koju nemamo nikakvo pravo

Na koncu bih htio još jedanput govoriti o Isusu.
Naslov koji sam odabrao za ovu temu bio je: “Naše pravo
na ljubav”. Moram vam još reći kako postoji jedna ljubav
na koju mi nemamo nikakvo pravo:
ljubav koju možemo primiti isključivo kao dar -
To je ljubav Isusa Krista.
Ispričat ću vam jedno osobno svjedočanstvo.
Bio sam u nacističkom zatvoru zbog svoje vjere.
Posjetio me zatvorski svećenik i rekao mi:
“Ovaj put imate vrlo malo izgleda da iziđete odavde.”
Potom je otišao. Ponovno sam ostao sâm u
toj tijesnoj ćeliji. Visoko na zidu bio je uski otvor
kroz koji je prodiralo malo svjetla. Bilo je hladno i
smrzavao sam se. Ah, cjelokupna atmosfera bila je
užasno hladna.
Uhvatila me nostalgija za ženom, djecom, mojim uredom,
mladima s kojima sam radio; upravo u to doba vodio sam
mladež.
Sjedio sam tamo bez nade da ću ikada biti oslobođen.
Kad se spustila noć, obuzeo me krajnji očaj.
Ne znam jeste li ikada u nekoj životnoj situaciji doživjeli
pravo očajanje.
U tom trenutku u moju je ćeliju ušao Gospodin Isus!
On je živ!
On može prolaziti kroz zaključana vrata.
To je i učinio,
došao je i prikazao mi svoju smrt na križu,
gdje je umro za mene grešnika.
Čuo sam njegove riječi u uhu:
“Ja sam dobri Pastir. Dobri Pastir daje svoj život za ovce.”
U tom trenutku iz Isusovih ruku poteče mojim tijelom takva
struja božanske ljubavi da sam to jedva podnio.
Jedva mi je srce izdržalo.
Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zaslužili,
ljubav na koju nemamo nikakvo pravo,
ljubav koju nam samo Bog može dati kao dar.
– Bog i vama nudi tu ljubav!
Zašto dopuštate da vas mimoilazi rijeka Božje ljubavi?
On je želi uliti u vaše srce!

08.04.2017. u 01:58 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (7)

Opis bloga

Opis bloga

U narednim postovima su tekstovi poučci i komentari, koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date zadnjih nekoliko godina. Poruke koje razmatram u skadu su sa Evanđeljem i naukom katoličke vjere. Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao životne istine, jeste ujedno moralna vertikala njihova postojanja i djelovanja. Evanđelje je dar svima, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnost ili nezahvalnost).

Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke u ime Božanske obtelji. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati u poruke Neba onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena od strane nevidljivog ali vrlo aktivnog zavodnika svijeta koji sve naše pogreške i mane okreće na svoj mlin. Zato vjerujem u poruke Neba ukoliko su u skladu sa crkvenim Evanđeljem.

Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više odabranih osoba, a i Hrvatski narod je privilegiran sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova..
EuM

Čovjek je slobodno neostvareno biće, sposobno da bira put od nevjernika (bezbožnika) agnostika do vjernika ili sveca, jer se sve to stječe po daru slobode i dostojanstva sa kojom se rađamo a postaje (oblikuje) svojom odlukom, zaslugom i darom Božjim...Ako netko izabere put bez Boga a sačuva dobrotu, poštenje i dostaojanstvo vođen pozitivnom savješću, držim da mu je otvoren put neba kao i vjerniku. No, ponašanje nevjernika koji svoj stav i grijehe žele opravdati cinizmom i napadom na stavove pa i pogreške vjenika, kada ih očito nitko ne dira, držim vidom prokletstva koje ih još više udaljava od pravog puta. Njima je teško ili nemoguće pomoći, to će (ako ne bude prekasno) morati sami kada ih pritisne breme života.
Ovdje u komentarima bitno je odrediti prag tolerancije. Teško je na osnovu nekoliko riječi odrediti profil osobe i zauzeti stav. Pomoći u duhu može se samo onima koji još traže svoj put u miru i uvažavanju, onima koji su svjesni krhkosti i nesavršeni svog bića, onima koji si postavljaju pitanja: od kuda potječem, zašto sam tu i kamo stremim... A onima koji misle da sve znaju, koji nemaju što tražiti, molim neka ne dolaze na ovaj blog, a meni neka zabrane pristup da tamo ne zalutam...
Lp od EuM


MOLITVA ZA BUDUĆNOST

Godine iza nas, mnogima su bremenite, pune životnih nedaća i prirodnih katastrofa, ali i ljepote onima koji prihvaćaju sve kao dar života, dar ljubavi, mira i volje Božje. Što nas čeka dalje, to nitko točno nezna, i nemamo se komu ni obratiti, osim glasu Božjem koji nas vodi, uči i upozorava na putu ka novoj eri, Eri mira, eri bez zla kojemu evo, vrijeme ističe. Zato zavapimo molitvom Gospodinu:
Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobjedio grijeh i smrt meni na spas.
Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala ti za Mariju, moju
nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima.
Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, svjetlošću,
ljubavlju, čednošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razumijevanjem i mudrošću.
Pomozi mi da hodam u tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen Duhom svetim, tako da skupa možemo hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i u vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život, i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju.
Zaista je Bog moj spasitelj, u njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, On je moj spas.
Aleluja. Aleluja. Amen.

(Ovu molitvu sam odabrao za blagoslov svih onih koji ju
pročitaju na ovom blogu)



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se