Zašto je pobačaj nepravedan - 2

09.07.2014.

II - N A S T A V A K

Posebnost udruge jest u tome što ste provodili istraživačke
kampanje i tajno snimali filmove kako biste razotkrili manipulacije.
Što ste sve tako otkrili?
Kamera je oružje. Kamera može dokumentirati i otkriti laži i
zloupotrebe koje su skrivene od društva i njihovih očiju.
Kada smo tajnim snimanjem i istragama otkrili neke nepravilnosti,
u javnosti se stvorilo raspoloženje za zakonodavne promjene,
uključujući i smanjivanje priljeva državnoga novca klinikama za
pobačaje. Vidjeli smo reakcije zdravstvenih djelatnika i
zakonodavnih stručnjaka, kao i izvještavanje dominantnih medija
o različitim prekršajima kao rezultat našega istraživačkoga rada.

Primili smo mnogo podrške, ali pojavila se i uzrujanost
kod onih koji pobačaj predstavljaju kao pravo žene.
Bilo je prijetnji s njihove strane, ali našim se djelovanjem
pokazalo njihovo pravo lice, koje ljudi zapravo ne vide i misle
da se ništa ne događa. Radi se o činu nasilja, ne liječenja.
Aktualna kampanja koju provodite, »Inhuman«, posvećena je
»kasnim« pobačajima. Kakve posljedice ostavlja abortus -
ponajprije na ženu, ali i na cijelo društvo? Što je istina o pobačaju?

Pobačaj je razarajući za ženu, nema žene koja se odlazeći
pobaciti osjeća snažnom i sretnom. Ona ulaskom u kliniku za
pobačaje osjeća odbačenost i strah. Pobačaj je najgori zločin
protiv djeteta, no isto tako je razarajući za ženu. Presudno je
da se ljudi educiraju o štetnim posljedicama koje pobačaj nanosi
ženi - na fizičkoj, emocionalnoj, psihološkoj i, naravno, duhovnoj
razini.
Prije svega, postupak je sam po sebi opasan jer se koriste jake
sisaljke u prvom tromjesečju pa ako se maternica, koja je poput
velike arterije, ošteti, može doći do unutarnjega krvarenja. Postoji
i mogućnosti da zaostanu dijelovi djeteta u tijelu, što može uzrokovati
infekcije. To su tjelesni problemi. Poteškoće žene koje su proživjele
pobačaj imaju viši postotak samoubojstva, ali i druge zdravstvene
probleme poput karcinoma, potencijalne neplodnosti. Javljaju se i
emocionalni problemi zbog ubojstva djeteta. A društvo često govori
dijete zapravo nije dijete pa ne biste trebali žalovati.

Tim ženama nije dopušteno da žale za gubitkom djeteta.
Tu su i duhovne teškoće jer je ipak riječ o ubojstvu ljudskoga bića
- oni su djeca, a one su još uvijek majke, ali sada mrtvoga djeteta;
otac je još uvijek otac, ali je sada otac mrtvoga djeteta. Žene koje su
proživjele pobačaj imaju viši postotak samoubojstva, ali i druge
zdravstvene probleme poput karcinoma, potencijalne neplodnost
Javljaju se i emocionalni problemi zbog ubojstva djeteta. A društvo
često govori: dijete zapravo nije dijete pa ne biste trebali žalovati.

Tim ženama nije dopušteno da žale za gubitkom djeteta.
Tu su i duhovne teškoće jer je ipak riječ o ubojstvu ljudskoga bića
oni su djeca, a one su još uvijek majke, ali sada mrtvoga djeteta;
otac je još uvijek otac, ali je sada otac mrtvoga djeteta. Posebice
vjernicama koje su pobacile savjest govori da to nije u redu i one u
srcu znaju da to nije ispravno, njima je važno shvatiti težinu grijeha
te u kajanju primiti oproštenje i olakšanje boli nastale zbog
ranjenosti pobačajem.
O tome se ne želi govoriti u javnosti jer bi to značilo propast za
kulturu smrti. Medicinska struka zagušena je lažima kako je pobačaj
medicinsko pitanje, ali riječ je o ubojstvu jer ubojstvo djeteta čin je
nasilja, a ne liječenja. Zbog prakticiranja toga nasilja istina o
štetnosti pobačaja za ženu i društvo stavljena je na stranu i skrivena
od mnogih.
Mnogo je razloga za to, ponajprije činjenica da se pokušava zaštititi
tzv. pravo na pobačaj koje zakoni nazivaju ograničavanjem rađanja.
Važno je pogledati u prošlost i zapitati se zašto je i kako došlo do
tih stvari: realnost je da su zavjera šutnje i laži oko nas.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.