S L O B O D A
Čovjek je oosoba nepovrediva dostojanstva
te ima prava koja mu ni jedna vlast ne udjeljuje
kao milost, nego se rađa kao slobodno biće.
Sloboda je dar Neba, Božji dar čovjeku.
Bog je ograničio svoju svemoć radi velike
ljubavi prema čovjeku, darujući mu slobodu.
Tko dakle, u svojoj slobodi prihvati vjeru
i u vjeri ljubav, taj polazi putem svetosti.
Svetost znači nutarnje duhovno ozdravljenje,
od posljedica grijeha i rast u Božjoj blizini.
Tko raste prema naumu koji je Bog utisnuo
u ljudsko srce, ostaje u ljubavi i postaje svet.
K tome ljubiti drugog čovjeka kao samoga sebe
te činiti drugome ono što želiš da se čini tebi,
ostvario si cilj slobode i sav zakon Božji...
Čovjek se može oduprijet božjem naumu
ali, tada se udaljava, te izostaje njegov rast.
Ostaje tajna zašto čovjek odmah, sa lakoćom
i sa radošću ne prihvaća poziv na svetost,
jer je svetost najnaravnije stanje duha.
Marija, Kraljica mira, poštuje našu slobodu,
ona je sveta, jer je snagom primljene milosti
ostvarila puninu svetosti u njezinom životu
čime se Božja volja se potpuno ostvarila.
Marija želi da i mi slijedimo siguran put,
svoj put nutarnjeg oslobođenja od grijeha,
jer je to naš prvi korak prma svetosti.
Kod toga, ona nas ne želi siliti, jer ne želi
Poslušne robove nego svoju slobodnu djecu.
Na putu slobodnog prihvaćanja volje Božje
važna su i mala odricanja, žrtve, napori,
da bi se potom krenulo većim koracima
prema željenim dubinama Božje ljubavi.
Vjera je čin ne samo razuma nego i (dar) srca.
Ljubav je čin srca, događanje srca i razuma.
Zato se nitko ne može siliti na ljubav niti na vjeru.
Ostaje činjenica da čovjek mora imati neku vjeru
da bi živio i mora biti ljubljen da bi mogao preživjeti.
Ostajući u vjeri, poštenju, uzdržljivost i postojanosti,
imajući bratsku ljubav, a sa njome i ljubav uopće,
pobožan čovjek time posjedujete sve kreposti,
a napredak u krepostima put je prave spoznaje.
(obrada EuM)
komentiraj (17) * ispiši * #
