evandjeljeumolitvama.blog.hr

nedjelja, 01.04.2018.

USKRS

Isus je rekao:
"Jednom kada ljudi otvore svoja srca Meni
po svojoj slobodnoj volji, onda Ja mogu ući i
oprostiti njihove griijehe i podariti im milosti
da Me upoznaju i zavole.
To je odnos ljubavi sa Mnom, koji je neophodan
za sve duše da dođu u nebo da dožive svoj uskrs.
Sv. Toma me je pitao: gdje ja idem, pa sam odgovorio:
(Sv. Ivan 14:6) "Ja sam put, i istina i život.
Nitko ne dolazi Ocu osim po Meni". Ja sam poslan
od Mog Oca da dovedem sve duše u nebo, zbog toga
sam Ja došao umrijeti za grijehe cijelog čovječanstva.
Tako, po otvaranju vaših srca Meni, Ja ću vam dati
milost da budete dovoljno očišćeni da uđete u nebo.

(Dio poruke/prevod od 03. svibnja 2011., Johnu Learyju)

USKRS

Meni najdraži cvijetovi,
još nisu procvijetali,
u vrtu moga proljeća,
u bašti mojih nada
u vječnosti našeg Uskrsa!

Tamo gdje nema kušnji,
nema prezira i boli,
gdje sunce vječno sja,
tamo je Ljubav u cvatu
i osmjeh Onog tko voli!
EuM

01.04.2018. u 21:37 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 13.03.2018.

Kakva korist od života s Bogom?


Dragi prijatelji, kada bih vam htio ispričati što čovjek ima od
života s Bogom i zajedništva s Isusom, morao bih vam govoriti
šest mjeseci i još ne bih završio. Toliko se toga može reći!
Nikada neću zaboraviti što mi je rekao otac pred smrt u
svojoj 53. godini. Ovo su mu bile jedne od posljednjih riječi:
“Wilhelme, reci svim mojim prijateljima i poznanicima kako
me sretnim i blagoslovljenim učinio Isus – u životu i u smrti!”
Znate, kada je tko na samrti, ne priča koještarije ili fraze. I kada
tko pred svoju smrt kaže: “...kako me sretnim učinio Isus – u
životu i u smrti”, tada je to vrlo znakovito. Kako će izgledati
vaše umiranje?
Kada sam kao mladi župnik služio u rurskoj oblasti, dogodilo
mi se nešto zanimljivo. Otprilike 1925. godine bio je priređen
veliki skup na kojem je jedan učeni čovjek dva sata uvjeravao
prisutne da Bog ne postoji. Iznio je sve svoje znanje ne bi li
nekako uvjerio nazočne u svoje pretpostavke. Dvorana je bila
prepuna ljudi. Od dima se nije moglo disati. Sa svih se strana
čulo odobravanje: “Hura! Boga nema! Možemo činiti što nas
volja!” Kada je govornik nakon dva sata napokon završio,
voditelj skupa ustane i reče: “Sada ćemo imati diskusiju. Može
se javiti tko god želi nešto reći!” Naravno, nitko nije imao
hrabrosti javiti se. Svatko je mislio: “Tako učenom čovjeku
nitko se ne može usprotiviti.” Sigurno je bilo mnogo onih koji
se nisu slagali s govornikom, ali tko bi imao hrabrosti popeti
se na podij pred tisuću ljudi.
Ipak, netko se javio za riječ! Iz pozadine se prema podiju
počela probijati jedna starica s crnom kapicom na glavi,
tipična istočnopruska bakica kakvih je mnogo u rurskoj
oblasti. Voditelj je upita: “Bako, vi biste htjeli reći nešto?” –
“Da”, reče baka, “htjela bih nešto reći!” – “Onda morate doći
ovamo na podij!” – “Bez brige, evo dolazim!” reče baka. Baš
hrabra žena!
Baka žustro dođe do podija, pope se za govornicu i reče:
“Gospodine govorniče, dva sata ste govorili o svojoj nevjeri,
Kakva korist čovjeku od života s Bogom? Što se mene osobno
tiče, ne bih mogla živjeti da nemam mir Božji koji sam dobila
od Isusa!
Postoje trenuci kada mi srce hoće puknuti. Danas sam čuo
kako se u susjedstvu dogodio nesretan slučaj koji je dvije
obitelji zavio u crno. Ako sam dobro razumio, djecu im je
pregazio auto. Nismo ni svjesni kako nas brzo može snaći
nesreća. Kada čovjeka nenadano zadesi zla kob, odlazi s ovoga
svijeta usprkos svim velikim riječima kojima se opirao Božjim
pozivima. Sve što tada može učiniti jest ispružiti ruku u tamu i
zavapiti: “Zar nema nikoga tko bi mi mogao pomoći?”
Vidite, u teškim životnim situacijama dolazi do izražaja kakvu
korist imamo od Isusa! Kad sam se oženio, rekao sam svojoj
ženi: “Ženo, htio bih imati šest sinova i svi bi trebali svirati
trublje.” Mislio sam kako bi bilo lijepo imati puhački ansambl
u kući. Mi smo i dobili šestoro djece: četiri lijepe kćeri i dva
sina. Ali mojih sinova više nema. Bog ih je obojicu uzeo na
grozan način: prvo jednoga, a potom i drugoga. To nikako
nisam mogao razumjeti. Cijeli sam život provodio radeći s
mladima – a moji vlastiti dječaci?! Još se sjećam kako me, kad
sam primio vijest o smrti drugog sina, obuzeo osjećaj kao da
mi je netko zabio nož u srce. Došli su ljudi izraziti mi sućut,
ali mi njihove riječi nisu prodrle do srca. Bio sam župnik
za mladež i znao sam: “Večeras moram voditi sastanak i sto
pedesetorici dječaka govoriti radosnu vijest Božju.” – A moje
je srce krvarilo! – Zaključao sam se u sobu, pao na koljena i
molio: “Gospodine Isuse, smiluj mi se, molim te!” Tada sam
otvorio Novi zavjet i pročitao: “Isus reče: ‘Mir svoj dajem
vam!’” Znao sam da Bog uvijek drži svoja obećanja. I tako
sam ga nastavio moliti: “Gospodine Isuse, ne mogu razumjeti
zašto si mi to učinio, ali molim te, daj mi svoj mir!” I on je to
učinio! – Zaista je učinio!
Jednom ćete ga i vi trebati. Tada vam ni jedan čovjek neće
moći pružiti utjehu. Kad vam nitko neće moći pomoći, cijenit
ćete što poznajete Isusa koji vas je na križu otkupio svojom
dragocjenom krvlju i koji je uskrsnuo od mrtvih. Tada će vam
biti drago što mu možete reći: “Gospodine, daj mi svoj mir!”
Mir koji on daje, poput moćne struje utječe u srce. To vrijedi i
za najteži trenutak u našem životu – kad se nađemo na pragu
smrti.
Kako ćete se ponijeti u trenutku smrti? Tada vam neće moći
pomoći ni jedan čovjek. Morat ćete pustiti i ruku osobe koju
ste najviše ljubili. Kako će izgledati kad dođete pred lice
Božje? Želite li doći pred Boga sa svim svojim grijesima? Ah,
kada biste samo prihvatili Spasiteljevu snažnu ruku i rekli mu:
“Ti si me otkupio svojom dragocjenom krvlju i oprostio mi
sve grijehe!” Mogli biste umrijeti bez ikakva straha – spašeni!
Kakva korist čovjeku od života s Bogom? Nabrojit ću vam:
mir s Bogom, radost u srcu, ljubav prema Bogu i bližnjemu,
ljubav prema neprijateljima i svima koji mi idu na živce,
utjeha u nesreći (tako da mi je svaki dan svijetao, makar bio
usred najvećih patnji), sigurna nada u vječni život, Sveti
Duh, oproštenje grijeha, strpljivost... Ah, mogao bih i dalje
nabrajati.
Zaključit ću pjesmom koju posebno volim:
Sretna sigurnost, Isus je moj!
Njemu sam dao sav život svoj.
Baštinik Spasa, sretan sam ja,
rođen od Duha i krvlju spran.
To je moj život, pjesma je to,
hvaliti tebe, o Bože moj!
Veličanstveno je imati spasenje! I vama želim da dobijete to
bogatstvo i tu sreću!

*Ovo je posljednje predavanje župnika Buscha. Održano je
19. lipnja 1966. u Sassnitzu na Rügenu. Bog ga je pozvao k
sebi po povratku s te evangelizacije, 20. lipnja 1966. godine.

13.03.2018. u 17:47 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 30.01.2018.

Gospod moj i Bog moj

Pitanje: Je li Isus Bog? Je li Isus ikada tvrdio da je Bog?

Odgovor: Nigdje u Bibliji ne piše da je Isus doslovno rekao: »Ja sam Bog.« No, to ne znači da On nije objavio da je Bog. Uzmimo za primjer Isusove riječi u Ivanu 10,30: »Ja i Otac jedno smo.« Na prvi pogled, ovo možda ne izgleda kao izjava da je Bog. Međutim, pogledajmo reakciju Židova na njegovu izjavu: »Odgovoriše mu Židovi: zbog dobrog te djela ne kamenujemo nego zbog hule što se praviš Bogom, iako si samo čovjek« (Ivan 10,33). Židovi su Isusovu izjavu razumjeli kao tvrdnju da je Bog. U stihovima koji slijede Isus nikada nije ispravio Židove govoreći: »Ja nisam tvrdio da sam Bog.« To ukazuje na to da je Isus zaista potvrdio da je Bog kada je izjavio: »Ja i Otac jedno smo« (Ivan 10,30). Ivan 8,58 drugi je takav primjer. Isus je rekao: »Isus im odvrati: zaista, zaista kažem vam, prije nego što je Abraham bio, Ja Jesam.« Ponovno, kao odgovor na te njegove riječi, Židovi su uzeli kamenje kako bi ga kamenovali (Ivan 8,59). Zašto bi Židovi htjeli kamenovati Isusa ako On nije rekao nešto što su oni vjerovali da je bogohulno, u ovom slučaju, da je Bog?

Ivan 1,1 kaže da »Bog bijaše Riječ.« Ivan 1,14 kaže »Riječ tijelom postala«. Ovo jasno pokazuje da je Isus Bog u tijelu. U Djelima 20,28 čitamo: »... pasite Crkvu Božju koju je On stekao svojom krvlju.« Tko je kupio Crkvu svojom krvlju? Isus Krist. Djela 20,28 kažu da je Bog kupio Crkvu svojom vlastitom krvi. Prema tome, Isus je Bog!

Toma, jedan od učenika, izjavio je o Isusu: »Gospod moj i Bog moj« (Ivan 20,28). Isus ga ne ispravlja. Titu 2,13 ohrabruje nas da čekamo dolazak našeg Boga i Spasitelja – Isusa Krista (vidi također 2. Petrova 1,1). U Hebrejima 1,8, Otac kaže o Isusu: »Za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno i žezlo je pravde žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.'«

U Otkrivenju jedan, anđeo upućuje apostola Ivana da štuje jedino Boga (Otkrivenje 19,10). Nekoliko puta u Pismu Isus prihvaća štovanje (Matej 2,11; 14,33; 28,9. 17; Luka 24,52; Ivan 9,38). On nikada ne kori ljude kada ga štuju. Da Isus nije bio Bog, On bi ljudima rekao da ga ne štuju, baš kao što je to učinio anđeo u Otkrivenju. Postoji još mnogo stihova i odlomaka u Pismu koji potvrđuju Isusovo božanstvo.

Najvažniji razlog zbog kojega Isus treba biti Bog jest taj što, u slučaju da nije Bog, njegova smrt ne bi bila dovoljna da plati kaznu za grijehe čitavoga svijeta (1. Ivanova 2,2). Samo je Bog mogao platiti tako veliku kaznu. Samo je Bog mogao preuzeti grijeh cijeloga svijeta (2. Korinćanima 5,21), umrijeti i uskrsnuti, dokazujući svoju pobjedu nad grijehom i smrti.

30.01.2018. u 10:36 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.12.2017.

MIR I LJUBAV BOŽIĆA

Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.

Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
i poziv vaš putniku na pomirenje,
Ja sam gospodin, koji kuca
i ulazi na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
kao pozvan gost u nježnosti,
pomirenju, ljubavi i predanju.

I zato kažem Vam, i blagoslov dajem
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.

Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
Danas vam objevljujem novi život,
i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
Zato, dišite snagom moje radosti,
djeco ljubavi, djeco vjere,
djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.

Sretan Božić i 2018. godina
svima koji navratite!

EuM

24.12.2017. u 21:23 • 15 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.10.2017.

Wilhelm Busch

Wilhelm Busch Klasik koji je bio velika pomoć za mnoge!

«Prije mnogo godina razgovarao sam s jednim dvadesetogodišnjakom i taj razgovor nikada nisam zaboravio. Sreli smo se nakon dužeg vremena, pa sam mu rekao: „Dragi Heinz, više te ne viđam na našim sastancima za mladež i proučavanjima Biblije!“ Na to on odgovori: „Pa znate, u međuvremenu samo malo promislio o svemu. Vi neprestano govorite o Isusu koji je umro za grešnike, ali meni ne treba žrtveno janje koje bi platilo za moje grijehe. Ako sam nešto krivo učinio i ako postoji Bog, ja ću zbog svog djela stati pred njega.
Smiješno mi je da bih ondje trebao nekakvog Spasitelja koji je umro za mene!“ Ja odvratih: „Dobro, dragi prijatelju! Ti ćeš se pred svetim Bogom pozvati na pravo. To možeš učiniti, bez daljnjega! Možeš odbaciti Isusa i reći: 'Pozivam se na Božje pravo!' Ali, dragi moj, nek ti bude jasno jedno: u Francuskoj se sudi prema francuskom pravu, u Engleskoj prema engleskom pravu, a pred Bogom – po Božjem pravu! Dragi moj, nadam se da nisi prekršio ni jednu jedinu Božju zapovijed, inače ćeš biti izgubljen! – Doviđenja!“
„Samo trenutak“, reče, „pa nije valjda Bog tako sitničav?!“ „Nego što?“ odvratih ja. „Kako ti zamišljaš Boga?! Zamisli da sam ispravno i dobro proživio pedeset godina i tada tri minute krao. To se sazna i mene izvedu pred sud.
Stojim pred sucem i objašnjavam mu: 'Gospodine suče, ne budite tako sitničavi! Što znači ako sam tri minute krao u odnosu na pedeset ispravno proživljenih godina! Tko bi mogao biti tako sitničav da me sad kazni zbog toga, gospodine suče!?“ – Možeš li si to predočiti? - Na takvo što sudac bi mi odgovorio: 'Samo trenutak! Ja nisam ni spomenuo vaših pedeset ispravno proživljenih godina, već one tri minute u kojima ste krali! Zakon vas osuđuje zbog te tri minute!' – Kada tako postupa jedan zemaljski sudac, koliko li će strože postupiti Bog?“ …»

www.youtube.com (Audio knjiga)

15.10.2017. u 17:08 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.09.2017.

Nastavak 27

Biblija govori o divnoj izvjesnosti

Sada ćete vjerojatno začuđeno upitati: “Dobro, gospodine
Busch, ima li kršćanska vjera kakve veze s izvjesnošću? Nije li
ispravna ona pošalica kako se u kršćanstvu ništa ne zna, a sve
se mora vjerovati?”
Nedavno je jedan čovjek izrekao još jedan u nizu bisera kojih
sam se za života dosta naslušao: “Znate, jasno mi je kako su
dva puta dva četiri, ali u kršćanstvu se ne može ništa znati –
jedino se mora vjerovati.” I to je još jedno od shvaćanja koje
tvrdi da ne upotrebljavamo svoj razum, nego da moramo
slijepo vjerovati u kršćanske istine. Takvo uvjerenje zastupa
većina.
Netko bi mi mogao reći: “Ali, gospodine Busch, pa ni vi,
kršćani, niste jedinstveni. Postoje katolici, evangelici i mnogi
drugi. Kod evangelika postoje još luterani, reformirani itd. Tko
je onda u pravu?” Čini mi se da je i sâm tzv. kršćanski svijet u
osnovi uvjeren kako je kršćanska vjera nešto najneizvjesnije i
najnesigurnije što postoji. Ali to je golema budalaština.
U stvari, tek iz Novog zavjeta možemo naučiti što je
kršćanstvo. U njemu je svaka stranica ispunjena ohrabrujućom
izvjesnošću! Vjerujte mi, u to nema sumnje! Smiješno je
što mnogi kršćani žive u takvoj neizvjesnosti. To nimalo ne
dolikuje kršćanstvu. Zaista ne! Cijeli Novi zavjet ispunjen je
izvjesnošću koja silno zrači.
Najveća izvjesnost je: Bog postoji! Ne nekakvo Vrhovno
Biće, Providnost, Sudbina ili “nekakav Bog”, već živi Bog,
Otac Isusa Krista. Odakle to znamo? Otvorite Bibliju na bilo
kojem mjestu i nećete naići na religijske probleme, nego na
svjedočanstvo: Bog živi! On se objavio u Isusu Kristu! Čovjek
koji živi bez Boga, živi pogrešno i bijedno.
U Bibliji postoji i sigurnost da me taj Bog, koji može uništiti
sve narode i suditi svim ljudima u posljednji dan, ljubi žarkom
ljubavlju. Nije to nikakva pretpostavka, nego obećanje
zapisano u osmom poglavlju Poslanice Rimljanima: “Siguran
sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva,
ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni
bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje
koja je u Isusu Kristu, Gospodinu našemu.” Ljubav Božja je
došla k nama u Isusu! To ne pretpostavljamo, to zasigurno
znamo. Gdje je ljubav Božja? On nas je ljubio u Isusu. Isusovi
sljedbenici pjevaju:

Kad mir mi nebeski proniče svu grud,
ma prijetile bure il’ grom
ja ipak ću pjevat u vjeri posvud:
“Dobro mi je u Gospodu mom!”
Moj grijeh je oprošten, izbrisan dug moj.
Ta vijest pruža mir srcu mom.
Na križu je Krist za me platio sve.
“Slavljen Bog!” kličem sad dušom svom.
...

Biste li i vi mogli pjevati ovu pjesmu? Imate li ikakvu
predodžbu o čemu ona govori?
Ljudi Biblije bili su potpuno sigurni da pripadaju Bogu. David
reče u 49. psalmu: “...moju će dušu Bog ugrabiti iz kandži
Podzemlja i milostivo me primiti.” Nema tu: “Nadam se da
ću jednom biti spašen”, nego “Ja znam: bit ću spašen.” – Ili:
“Bog nas je spasio od vlasti tame i prenio u kraljevstvo svog
ljubljenog Sina.” Isusovi su učenici kroz svog Učitelja doživjeli
korjenitu promjenu u životu – i znali su to! Čujte što govori
jedan od njih: “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život.” “Mi
znamo!” Možete li i vi to reći? – Ili: “Njegov Duh svjedoči
mome duhu: dijete sam Božje.” Uočite to “jesam”! Biblija je
puna takve sigurnosti. Odakle onda našem narodu ovakva
glupa izreka: “Dva i dva su četiri, to mi je dobro znano, ali
u kršćanstvu se ne može ništa znati zasigurno, već se mora
slijepo vjerovati”? I ja dobro znam: dva i dva su četiri, ali s
daleko više sigurnosti znam da postoji Bog! Dobro znam, dva i
dva su četiri, ali još bolje znam da nas Bog ljubi u Isusu Kristu.
Oni koji su se obratili živome Bogu kažu: “Znam, dva i dva su
četiri, ali još sigurnije znam da sam postao dijete Božje!”
Pitam vas, gdje je u današnjem kršćanstvu moguće naići na
takvu sigurnost? Gdje? Ne pokazuje li nam to koliko smo se
udaljili od Biblije i njezinog nauka i kako je krajnje vrijeme
da joj se vratimo? Odbacite svoje površno kršćanstvo! Nećete
imati nimalo koristi od toga ako budete površni kršćani. Prava
je korist tek kad imate biblijski kršćanski stav. Tek to se isplati!
Isplati se jedino imati sigurnost da postoji Bog koji me ljubi
žarkom ljubavlju i kojemu mogu pripadati. Ništa se drugo ne
isplati!
Ta sigurnost zrači iz svih pjesama koje se pjevaju u zajednicama
kršćana. Evo jedne od njih:

Sretna sigurnost, Isus je moj! /
Njemu sam dao sav život ja svoj. /
Baštinik Spasa, sretan sam ja
/ – rođen od Duha i krvlju spran
.

Kršćanstvo nije lutanje u gustoj magli. Istinski kršćanski stav
je čvrsta i snažna sigurnost! Ili riječima pjesme:
U Kristu čvrst je temelj moj, / na njeg’ oslanjam život svoj. / Sve
drugo brzo nestaje, / Krist čvrsta Stijena ostaje. / Tko u njeg’
nadu položi, / taj na pijesku već ne gradi.
Sigurnost u kršćanstvu znači: objektivno znati da postoji Bog
i da je njegovo otkrivenje u Isusu istinito – pa makar i sav svijet
odbacio istinu da je Isus umro zbog pomirenja Boga i čovjeka,
a potom uskrsnuo kako bi spasio grešnike – čak i ako to nitko
ne prihvati. Sigurnost u kršćanstvu jest kada znam da postoji
Bog koji se objavio u Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo.
To znam jer sam spasonosnom vjerom osobno prihvatio tu
činjenicu.
Makar deset tisuća profesora uvjeravalo mladog kršćanina:
“Isus nije uskrsnuo!” on im mirne duše može reći: “Cijenjeni
deset tisuća profesora! Ja znam: moj Iskupitelj živi!” Ma
bio i cijeli svijet protiv njega, vjernik može reći: “Ja znam
zašto vjerujem!” Kad biste mene zasuli hrpom znanstvenih
pretpostavki, odgovorio bih vam: “Ja znam bolje!” I kad bi sav
svijet bio u nedoumici, ja bih rekao: “Ja imam sigurnost!” –
Dragi prijatelji, tolika je sigurnost u kršćanskoj vjeri koja je
zasnovana na Bibliji.
Nastavak; Imate li vi sigurnost?

24.09.2017. u 23:22 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.07.2017.

Nastavak 26

Postoji li sigurnost u religiji?

Ne postoji! Jedno je savršeno jasno: u religioznosti nema
nimalo izvjesnosti. “Religija” je po svojoj definiciji vječno
traženje Boga. To znači da uz to traženje nužno idu postojani
nemir i nesigurnost. Za razliku od toga, “evanđelje” je
nešto sasvim drugo. Evanđelje je Božje traganje za nama.
Stoga je bolje postaviti pitanje ovako: “Postoji li sigurnost,
to jest izvjesnost u kršćanstvu?”

Nečuvena neizvjesnost u vezi s Bogom:

Moram vam nešto reći: mi, ljudi današnjice, pomalo smo
smiješni. Čim nas negdje malčice zaboli, odmah trčimo
liječniku i upitamo: “Gospodine doktore, ovdje i ovdje
me boli. Što bi to moglo biti?” Čovjek želi točno znati što s
njime nije u redu! Ili jedan drugi slučaj. Obitelj traži kućnu
pomoćnicu i jedna se djevojka javi na oglas. “Da”, objašnjava
joj domaćica, “imat ćete svoju sobu s toplom i hladnom
vodom, televizor i hi–fi uređaj. Imat ćete i jedan slobodan dan
tjedno.” “To je u redu”, djevojka će, “ali ja bih rado htjela znati
koliko ću zarađivati.” “No”, odvrati joj žena, “o tome ćemo se
dogovoriti drugom prigodom. Prvo bih htjela vidjeti kako
radite.” “Ne, ne”, usprotivi se djevojka, “pod tim uvjetima ne
mogu prihvatiti posao. Već bih sada htjela znati koliko ću
zarađivati.”
Je li djevojka bila u pravu? Naravno, jest! Kada tražimo
posao, tada je jedno od najvažnijih pitanja: “Kolika je plaća?”
ili “Kakav će biti moj status?” Želimo znati na čemu smo!
U pitanju novca ne dopuštamo nikakvu neizvjesnost. Da,
na svim područjima želimo znati na čemu smo, samo na
najvažnijem području, u našem odnosu s Bogom, dopuštamo
najnevjerojatniju neizvjesnost.
Prije mnogo godina vodio sam u Augsburgu niz sastanaka
u šatoru postavljenom na Plärreru, trgu na kojemu se održavao
godišnji sajam. Organizatori tih sastanaka došli su na sjajnu
zamisao. Budući da su subotom uvečer lokali bili prepuni,
zaključili su: “Napravit ćemo sastanak u subotu navečer –
u ponoć.” To nismo objavili javno jer tada bi svi dragi, radoznali
kršćani došli na taj sastanak, a to smo htjeli izbjeći. Moji
su prijatelji u pola dvanaest krenuli automobilima i pokupili
sve “noćne ptice” što su izlazile iz lokala koji su se zatvarali u
ponoć: konobare koji su se vraćali kućama i konobarice koje
su završile naporni tjedan. Dugo su iskrcavali svoj “teret” pred
ulazom u šator. Kad sam se u ponoć popeo na podij,
preda mnom je bio skup kakav sam rijetko imao prigodu
vidjeti.
Neki su bili pomalo pripiti. Jedan od takvih sjedio je točno
ispred mene; neki debeljko s napola sažvakanom cigarom u
ustima i šeširom kakav su moji dečki nazivali “lubenicom”.
Pomislih: “Nadajmo se da će sve biti dobro.” Počeo sam
govoriti. Kad sam prvi put spomenuo riječ “Bog”, debeljko
s “lubenicom” mi upadne u riječ: “Bog ne postoji!” Svi se
nasmijaše. Ja se nagnuh s propovjedaonice i upitah ga: “Jeste
li potpuno sigurni da nema Boga? Jeste li sto posto sigurni u
to?” Počeše se po glavi tako da mu “lubenica” skoro pade
na oči, prebaci cigaru u drugi kut usana i konačno reče: “No, pa
ne postoji nitko tko to može znati sto posto.” Na te se
riječi nasmijah debeljku u lice i rekoh mu: “Ipak postoji! Ja to
točno znam!” “Ma nemojte”, prihvati on, “odakle biste vi mogli
znati nešto točno o Bogu!” Nato mu objasnih da od Isusa
znam pouzdano da Bog postoji i sve što čovjek može
shvatiti o njemu. Odjednom se cijeli skup umirio.
Jeste li vi sigurni u vezi s Bogom? Pitam to one koji se smatraju
kršćanima. Možete li reći: “Mogao bih se zakleti da je izbrisana
optužnica s mojim grijesima i da je cijena u potpunosti
isplaćena”? Većina bi, nažalost, odgovorila: “Nadam se!”
Smiješno je to kada u vezi s Bogom i pogani i kršćani
žive u istoj velikoj neizvjesnosti i sumnji. Kada bih prošao kroz
grad i pitao ljude koje sretnem putem: “Recite mi, vjerujete
li da postoji Bog?” odgovorili bi mi: “Da, nekakav Bog postoji”.
Kad bih nastavio s pitanjem: “Pripadate li mu?” odgovorili bi
mi: “Ne znam!” – Kakva nečuvena nejasnoća i neizvjesnost u
vezi s tako važnim pitanjem!
Ovo što ću vam sada ispričati doživio je jedan moj mladi
prijatelj. On je student, a ljeti kad nema predavanja radi kao
pomoćni građevinski radnik kako bi zaradio džeparac. Jednog
su dana njegovi kolege s posla saznali za njegovu aktivnost
crkvenoj omladinskoj grupi. “Čovječe”, upitaše ga, “ti odlaziš
k velečasnom Buschu?” – “Da.” – Radnici počeše namigivati
jedan drugome. – “Onda sigurno svake nedjelje odlaziš
u crkvu?” – “Naravno!” – “Svake nedjelje?” – “Da, svake
nedjelje!” – “Svake nedjelje!? Jesi li poludio?!” – “Ne”, reče,
“kroz tjedan odlazim i na biblijsko proučavanje!” – “Čovječe,
ti si zacijelo poludio!” – I tada počeše izlijevati svoj otrov:
“Popovi zaglupljuju narod!” – “Kršćanstvo je zakazalo, iako je
imalo na raspolaganju skoro dvije tisuće godina!” – “Biblija je
velika glupost!”
Ukratko, mladić je bio izložen groznom izrugivanju, ali je
srećom imao “debelu kožu” pa je sve nekako podnio. Kad
su ‘dečki’ završili, reče im: “Pa kad tako mislite o kršćanstvu,
pretpostavljam da ste napustili crkvu.” Svi su zanijemjeli.
Jedan stariji čovjek konačno prekinu muk: “Što misliš reći
time: ‘napustili crkvu’? Čovječe, i ja vjerujem u Boga! Misliš
li kako si samo ti kršćanin? I ja sam kršćanin! – Ja vjerujem u
Boga!” Tada ga i ostali počeše napadati: “Što se praviš boljim
od nas! I mi smo kršćani! I mi vjerujemo u Boga!” Odjednom
su se uloge zamijenile. Sada su svi vikali u jedan glas:
“I mi vjerujemo u Boga! I mi smo kršćani!” Kad su završili, moj
ih prijatelj upita: “Pa zbog čega me onda ismijavate?” Njihov
je odgovor bio: “Ah, ideš nam na živce! S tobom se ne može
razgovarati!”
Razumijete li to? Odrasli ljudi, prekaljeni građevinari koji
s lakoćom mogu popiti nekoliko boca piva, najprije su
urnebesno ismijavali kršćanstvo da bi naposljetku rekli:
“Samo trenutak, i mi smo kršćani!” Što kazati na to? Nije li
to potresno? Čovjek se prepušta velikoj neizvjesnosti u vezi
s Bogom i vječnošću. Tu se ponekad ponašamo kao pogani,
ponekad kao kršćani: pola–pola. Nisam li i pravu? Bojim se da
većina vas živi u istoj takvoj neizvjesnosti i nejasnoći!

10.07.2017. u 21:31 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 21.06.2017.

Nastavak 25

(78) Kako dobiti oproštenje?

Sada, nadam se, neki od vas misle: “To je prava stvar!
Zasigurno je predivno imati oproštene grijehe! Ali kako doći
do toga?
Njedne novine ne izvješćuju o tome, ni jedan suvremeni roman
ne donosi nešto o toj temi, pa ni u filmovima još ne vidjeh da
bi se govorilo o tome. Kako doći do toga?”
Da, zaista, kako doći do toga? Tu ni jedan drugome ne možemo
biti od velike pomoći. Najbolje da još danas potražite neko
tiho mjesto i zazovete Isusa. On je uskrsnuo i danas je živ! U
Bibliji su oni koji su postali vjernicima opisani ovim riječima:
“...svi koji su zazvali Isusovo ime”. Učinite i vi to: pozovite
Isusa!
Je li vam poznat izraz ‘nazvati’? Naziva se telefonom. A jeste li
znali da vi imate izravnu vezu s Isusom?! Ta je veza već dugo
mrtva! Imate izravnu vezu s Isusom, a možda je još nikada
niste koristili! To je žalosno! Pozovite ga sada! Ne trebate
dugo birati broj. Recite samo: “Gospodine Isuse!” – i on je
već na liniji. On je već tu! To je ono što nazivamo molitvom!
A što reći? Jednostavno mu recite sve što vam je na srcu! Recite
mu: “Gospodine Isuse! U grešnim sam odnosima s jednim
muškarcem. Ne mogu se sama osloboditi grijeha u kojem
živim. Ne mogu više živjeti u grijehu, pomozi mi, molim te!”
– “Gospodine Isuse! Teško mije preživjeti mjesec s plaćom
koju zaradim na ovom radnom mjestu. Ne znam kako drugi
uopće mogu preživjeti. Ne mogu više izdržati tu neizvjesnost.
Molim te, pomozi mi!” – “Gospodine Isuse! Nevjeran sam
ženi. Ne mogu se popraviti. Gospodine Isuse, pomozi mi!”
Razumijete li to? Na toj liniji Isusu možete povjeriti ono što
ne možete ni jednom čovjeku. On vas sluša. Olakšajte se! To
je pravo oslobođenje. Recite mu sve svoje grijehe.
Upitajte ga: “Gospodine Isuse, onaj župnik Busch reče da
tvoja krv čisti od svih nečistoća. Je li to istina?” Recite mu to.
Nazovite ga još danas. Počnite razgovarati s Isusom putem
linije koja se tako dugo nije upotrebljavala. Ostanite stalno na
vezi! Vi možete razgovarati s njime. Pridružite se ljudima koji
su “zazvali ime Isusovo”!
“Da”, reći ćete, “sve ću mu reći, ali neću čuti ni riječi od njega!”
– Mogu vam reći da se varate! Pazite, sada ću vam reći na kojoj
liniji trebate govoriti s njim. Nabavite Novi zavjet i čitajte
ga. Kasnije čitajte Stari zavjet. Ali nemojte s njime započeti,
pretežak je za početak. Počnite s Novim zavjetom, s Ivanovim
evanđeljem. Tada čitajte Lukino evanđelje. Čitajte evanđelja
kao što čitate novinska izvješća. Tada ćete shvatiti: “Pa to on
govori!” Po tome se Biblija razlikuje od ostalih knjiga, po tome
što nam putem te linije govori živi Gospodin!
Jedan mi je čovjek rekao: “Kada želim čuti Boga, odem u
šumu.” Ja mu na to odgovorih: “To je glupost! Kad ja idem
u šumu tada slušam šum lišća, cvrkut ptica i žubor potoka.
To je prekrasno. Ali mi šuma ne može reći jesu li moji grijesi
oprošteni, kako zadobiti čisto srce i jesam li u Božjoj milosti.
To mi Bog može reći jedino kroz Bibliju.”
Odvojite barem petnaest minuta na dan za Isusa. Tada ga
zazovite i sve mu recite: “Gospodine, danas imam toliko toga
važnog obaviti. Sam to ne mogu privesti kraju.” Shvaćate li?
Recite mu baš sve! Tada otvorite Novi zavjet i pročitajte pola
poglavlja. “Gospodine Isuse! Sada ti govori!” Odjednom će
vam Bog poslati svoju riječ. Reći ćete sami sebi:
"Pa to je za mene!”
Podcrtajte to. Najbolje da sa strane napišete i datum.
Jedanput sam, još kao mladić, posjetio jednu veliku obitelj.
Na glasoviru u salonu stajala je Biblija. Uzeo sam je u ruke i
listao. Mnogi su reci bili označeni crvenom i zelenom bojom,
a pokraj njih ispisani datumi. Tada upitah: “Kome pripada ova
Biblija?” – “Našoj Emi”, rekoše mi ukućani. Pogledah Emu – i
oženih se njome! Takvu sam djevojku htio za ženu! Djevojku
koja je prihvatila da Isus govori s nama putem te linije i nikako
drukčije.
Pozli mi kad vidim kako se danas mnogi svađaju oko Biblije.
Kažu: “I Bibliju su napisali samo ljudi” i još kojekakve gluposti.
Već mi je to dosadno slušati.
U Prvom svjetskom ratu neko sam vrijeme bio telefonist.
Tada još nismo imali bežičnu vezu, već male uređaje povezane
žicom. Jednoga dana morao sam do promatračnice na nekom
brdu. Ondje još nije bilo nikakva zaklona pa sam legao na tlo
dok sam spajao žice. Tada je preko brda naišao lakše ranjeni
vojnik. Viknuh mu: “Čovječe, lezi! Otkrili su nas! Uskoro će
zapucati!” On se bacio na tlo, dopuzao do mene i rekao mi:
“Lakše sam ranjen; sada ću kući na oporavak... hej, pa ti imaš
stari aparat!” – “Da”, promrmljah, “stari model.” – “I kontakti
su mu oštećeni!” – “Da”, potvrdih, “i kontakti su mu oštećeni.”
– “Gle, pa tu mu nedostaje jedan dio!” reče on, a u meni zakipi.
– “Začepi! Nemam vremena slušati tvoje kritiziranje! Moram
uspostaviti vezu!”
Isto je i s Biblijom. Ja želim slušati Isusov glas, a onda dođu
neki i govore: “I Bibliju su napisali samo ljudi!” Na to mogu
odgovoriti jedino: “Umuknite! U njoj ja slušam Isusov glas!”
Ne dajte da od vas prave budale! Isus nam govori putem te
linije! Tražite društvo takvih koji žele ići istim putem!
Razgovarajući s ljudima velim im sve to, a oni uvijek reagiraju
riječima: “Ah, to je za stare bakice. U crkvama su sami starci.”
Zato se radujem što sam u posljednjih trideset godina, tijekom
kojih sam bio dušobrižnik za mladež, upoznao mnoge mlade
koji vam mogu potvrditi sve ovo što sam vam ispričao: da
postoji oproštenje grijeha, da je moguće razgovarati s Isusom
i da on odgovara.
Potražite zajedništvo s takvima koji su također imali doživljaje
s Isusom. Lako je pronaći ljude koji zajedno s Isusom žele ići
putom koji vodi u nebo.
I sada Isus stoji pred vama i govori vam: “Dođite k meni
svi koji ste umorni i opterećeni jer vas grijesi i prijestupi
neprestano pritišću. Ja ću vam dati odmor! Ja vam mogu
podariti oproštenje grijeha!”

21.06.2017. u 22:01 • 9 KomentaraPrint#

subota, 27.05.2017.

Nastavak 24

POMIRENJE

Biblija donosi nove i nove slike, a jedna od njih
je i slika pomirenja. I najzaostaliji divljak zna da mu je
potrebno pomirenje.
Zbog toga u svim religijama postoje svećenici koji
prinose nekakvu žrtvu pomirnicu. Ali Bog poznaje i priznaje
samo jednu Žrtvu pomirnicu: “Evo Jaganjca Božjeg
koji oduzima grijehe svijeta!” Mnogi su svećenici prinijeli
velik broj žrtava, no Isus je svećenik koji pomiruje s Bogom!
On je i žrtva po kojoj je moguće pomiriti se s Bogom. Samo
nas on može pomiriti s Bogom! Albert Knapp u jednoj pjesmi
reče:
Vječno pred očima mi prizor / kako on, ko’ tiho janje, / krvav sav
i blijed, / na drvu križa visi tam’../ I na me pomisli / kad kriknu:
‘Svršeno je’!
Sljedeća biblijska slika je pranje. Jedan je kršćanin napisao
drugome: “On nas uzljubi i svojom nas krvlju opra od naših
grijeha.”
Poznata vam je priča o izgubljenom sinu koji na
koncu završava u prljavštini – među svinjama. Koliko je samo
ljudi završilo među svinjama! Na to se može reći samo:
šteta za njih! Ali izgubljeni sin je došao k sebi i otrčao, onakav
kakav je bio, kući, u očev zagrljaj. On se nije prvo okupao, kupio
odijelo i nove cipele. Došao je onakav kakav je bio. Tada ga je
otac očistio i dao mu novo odijelo. Mnogi misle da se prvo moraju
popraviti pa tek onda postati kršćanima. To je katastrofalna
zabluda. K Isusu moramo doći ovakvi kakvi jesmo: prljavi. A
kako je samo prljav i jadan naš život! – Dođite k Isusu onakvi
kakvi jeste! On će vas oprati i bit ćete čisti! On će učiniti sve
novo! “Krv Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svakoga
grijeha.” Tako to svjedoči apostol Ivan. Tim riječima možemo
i mi posvjedočiti!
Ne mogu vam sada navesti sve biblijske slike. Mislim da bi
bilo mnogo bolje da sami počnete čitati Bibliju, tako da bolje
upoznate divnu poruku o oproštenju grijeha.
Kako biti sretni u životu ako nas neprestano pritišću naši grijesi
i prijestupi? To ne možemo postići sve dok se ne riješimo tog
tereta, a tereta grijeha mogu se riješiti samo kad pronađem
Isusa i kroz njega doživim oproštenje grijeha! Tada nestaju
naši strahovi i onaj duboki očaj koji nas je do tada ispunjavao.
Kada primite Isusa, bit će vam kao da ste izišli iz mračnog
podruma straha na proljetno svjetlo Božje milosti. To je ono
što vam želim od sveg srca!
Dakle, trebamo li oproštenje grijeha? Naravno! Gdje ga
možemo dobiti? Kod Isusa: raspetog i uskrslog Spasitelja!

Izdvojeno:
- Dođite k Isusu onakvi kakvi jeste!
On će vas oprati i bit ćete čisti!
- Kada primite Isusa,bit će vam kao da ste izišli iz mračnog
podruma straha na proljetno svjetlo Božje milosti!



Slijedi nastavak:
"Kako dobiti oproštenje"


27.05.2017. u 12:21 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.04.2017.

Trebamo li oproštenje grijeha?-23

71/2 -
Naravno da trebamo! Ništa ne trebamo toliko kao
oproštenje grijeha!
A što je grijeh? Grijeh je sve što nas odvaja od Boga.
Mi smo se rodili kao grešnici. Dopustite da opet uzmem
jedan primjer:
Dijete rođeno u Engleskoj za vrijeme Drugog svjetskog
rata sigurno nije imalo ništa protiv nas Nijemaca, ali pripadalo
je protivničkoj strani. Tako smo i mi, po naravi, rođeni na strani
koja je protivna Bogu – na ovome svijetu. Time smo od samog
rođenja odvojeni od Boga. Od tada smo se još više odijelili od
Boga time što smo između njega i sebe podignuli zid
svojih grijeha. Svako kršenje Božjih zapovijedi je kao jedna
cigla koju dodajemo tom zidu. Stoga je grijeh neugodna
stvarnost s kojom živimo.
Moram vam ispričati kako sam postao svjestan da je
grijeh strašna stvarnost i da se ni jedan grijeh ne može ispraviti.
Imao sam divnog oca s kojim sam bio u jako dobrim
odnosima.
Jednog sam dana bio u sobici u potkrovlju i učio za ispit, kad
se odozdo začu poziv: “Wilhelme!” Provirivši kroz prozorčić
upitah oca koji me zvao: “Što se dogodilo? Gdje gori?” –
“Moram poći u grad”, reče mi. “Hoćeš li sa mnom? U društvu
je ljepše!” – “Ali, tata”, rekoh mu, “upravo učim za ispit. Sad mi
se baš ne ide.” – “Onda idem sam”, odgovori mi otac.
Četrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas
još vladao običaj da mrtvac do sahrane ostane u kući.
Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj otvorena lijesa. Bila je tiha noć.
Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti kraj otvorena lijesa.
Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac zamolio da
ga pratim u grad – a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh:
“Ah, tata,moli me još jedanput! Ako hoćeš, ići ću i sto
kilometara s tobom!”
Njegova su usta ostala zatvorena. Odjednom sam shvatio:
taj moj mali propust je strašna stvarnost. Da na raspolaganju
imam cijelu vječnost, ne bih to mogao ispraviti.
Što mislite, koliko je grijeha u našim životima, koliko
propusta?! Kako da budemo radosni kad nas grijesi i propusti
neprekidno pritišću? Bez oproštenja grijeha ne možemo biti
zadovoljni u životu!
A kad umremo? Kako će biti onda? Želite li ponijeti svoje
grijehe sa sobom u vječnost? Često sam razmišljao kako će biti
sa mnom. U mojim je godinama sasvim prirodno razmišljati
o tome. Za sada me još zadržava jedna draga ruka, ali
dolazi trenutak kada ću je morati ispustiti. U tom će
trenutku brod mog života u tišini doploviti pred Boga –
pred njegovo lice! Vjerujte mi, to je upravo tako,
Odjednom se nađete pred njim!
Sa svim svojim grijesima, sa svim svojim propustima,
pojavite se pred živim, svetim Bogom! Zaprepastit ćete se kad
otkrijete: “Pa sa sobom sam donio sav svoj grijeh i sve
svoje propuste!”
Trebamo li oproštenje grijeha? Ne postoji ništa na ovome
svijetu što bi nam trebalo više od oproštenja grijeha! Ono
nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!
Gdje ga mogu pronaći?
Postoji li nešto što može izbrisati našu prošlost? Ako postoji,
gdje to mogu pronaći?
Ispričao sam vam priču o svom ocu. Svoju pogrešku s
ocem više nisam mogao ispraviti. Razumijete li to? Mi
nikako ne možemo ispraviti svoju krivicu! Posljedice naših
pogrešaka ostaju pred Bogom! Učinjeno je nešto što će trebati
platiti! Isusov učenik Juda prodao je svog Spasitelja za
trideset srebrnih novčića. Kada je vidio što je učinio, sve mu je
postalo jasno: “Pogriješio sam. Uzmite natrag svoj novac.
Želim sve popraviti!”
Slegnuli su ramenima i odgovorili mu: “Što se to nas tiče?
To je tvoja stvar!” I vi se možete obratiti kome hoćete,
ali svatko će vam odgovoriti: “To je tvoja stvar!”
No je li moguće da nam grijesi i propusti budu izbrisani i
oprošteni? Gdje to postoji? Tko nam može dati oproštenje
grijeha? Dragi prijatelji, na to nam pitanje odgovaraju svi Božji
ljudi iz Biblije. Od Knjige Postanka do Otkrivenja, biblijska je
poruka jasna – oproštenje grijeha postoji!
Gdje? Pođite opet sa mnom od jeruzalemskih vrata do
brda Golgote. Ne obazirite se na okupljenu gomilu, niti na
dvojicu razbojnika. Ne obazirite se na rimske vojnike,
pogledajte čovjeka raspeta na srednjem križu. Tko je taj
čovjek u sredini? On nije čovjek poput nas.
Jednom je stajao pred okupljenom svjetinom i rekao im:
"Tko mi može dokazati kakvu krivnju?”
Tada se nije našao nitko tko bi mu se usudio reći riječ. To se
ne bi usudio pitati ni jedan od nas. Tada su ga odveli
pred rimskog upravitelja Pilata i židovsko Veliko vijeće. Ni oni
nisu našli ništa za što bi ga osudili. On nije jedan od nas.
Njemu ne treba oproštenje grijeha. A ipak je visio na križu?!
Tko je taj čovjek?
On ne potječe iz našega svijeta, već je došao iz jedne
druge dimenzije, iz Božjeg svijeta. Govorim o Isusu, Sinu
Božjem. On visi na križu! Zašto? Zbog koga?
Dragi prijatelji, Bog je pravedan. On mora kazniti grijeh. On
je naše grijehe stavio na Isusa, svoga Sina, i na Isusu ih osudio.
“Kazna je bila na njemu radi našega mira!” To je najveća poruka
Biblije: Isus je umjesto nas podnio Božju kaznu za grijehe da
bismo mi mogli imati mir! Eto, tu je oproštenje grijeha!
Gdje se mogu riješiti svojih grijeha? Gdje mogu dobiti mir s
Bogom? Pod križem! “Krv njegova Sina, Isusa Krista, čisti nas
od svakoga grijeha.” Neka nam Bog pomogne da prihvatimo
tu činjenicu!
Iz tiska je izišla zanimljiva knjiga Amerikanca Williama L.
Hulla. Bio je to dušobrižnik koji je trinaest puta posjetio
višestrukog ubojicu Adolfa Eichmanna dok je ovaj bio u
zatvoru. U ćeliji je vodio duge razgovore s njim i pratio ga do
vješala, gdje je smaknut. Bio je nazočan čak i kada je
njegov pepeo bačen u Sredozemno more. Sadržaj svojih
razgovora s Eichmannom objavio je pod nazivom “Bitka za
dušu”. Na početku knjige piše: “Moj je cilj bio spasiti tog
strašnog grešnika da ne ode u pakao. Potresno je kako je taj
čovjek koji je, sjedeći za svojim pisaćim stolom, poslao u
smrt milijune uvukao svijet u užasnu patnju, do posljednjeg
trenutka govorio: ‘Ne trebam nikoga tko bi umro za mene.
Ne treba mi oproštenje grijeha. Ja to ne želim.’”
Želite li i vi ići Eichmannovim stopama i umrijeti na takav
način? Ne? Ako ne želite, tada se svim srcem obratite
Isusu, Sinu Božjemu, koji nam jedini na svijetu može
oprostiti grijehe, koji je umro za to da bi svojom smrću
platio sve što smo mi skrivili!
Tijekom tih razgovora s Eichmannom, dušobrižnik Hull
bojao se ponuditi mu spasenje po krvi Isusa Krista. Može
li, ustvari, takav čovjek dobiti oproštenje grijeha? Da! “Krv
Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svih grijeha”, ali
ja ga moram upoznati, zamoliti ga za oproštenje i čvrsto
prihvatiti činjenicu da je on platio za njih na križu. Tada će biti
kao što kaže pjesma: “Dragocjena Kristova krv, od grijeha čisti
me!” Biblija donosi brojne ilustracije da bi nam objasnila
kako raspeti i uskrsli Gospodin Isus oprašta grijehe. (Nadam
se da znate kako Isus nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo
nakon tri dana.)
Uzmite za primjer jamca. Jamac je čovjek koji jamči da će
platiti moj dug ako ga ne budem mogao podmiriti. Netko
mora platiti! U životu je uvijek tako, dug ne ostaje nenaplaćen
– netko ga uvijek mora platiti! Za svaki grijeh koji u životu
počinimo, obvezni smo Bogu. Biblija kaže: “Plaća za grijeh
jest smrt.” Bog zahtijeva da životom platimo za svoje grijehe.
No tada dolazi Isus i odlazi u smrt za naše grijehe da bismo mi
mogli imati život. On je naš jamac pred Bogom. Preostaje vam
samo dvoje: ili ćete sami platiti za svoje grijehe u paklu ili ćete
doći k Isusu i reći mu: “Gospodine Isuse, želim prihvatiti da si
ti platio za moje grijehe!”
Ernst Gottlieb Woltersdorf u jednoj pjesmi reče: Ostadoh bez
riječi.. / tad jamac se pojavi / što grijehe mi ponese. /
Dug moj preuze na se / i cijelog ga isplati. / Od hrpe
grijeha / ne osta ni trun!
Ta se istina može lijepo prikazati biblijskom slikom otkupnine.
Zamislite čovjeka koga su uhvatili trgovci robljem. On ne
može otkupiti sama sebe. Tada na tržnicu robova dođe
ljubazni gospodin i spazi izložene robove. Srce mu zakuca
jače i on upita: “Koliko vrijedi ovaj rob? Želim ga otkupiti da
bude slobodan!” Od kojeg će trenutka taj rob biti slobodan?
Od trenutka kada za njega bude isplaćen i posljednji novčić.
Gospodin Isus je na Golgoti platio i posljednji novčić! Ono
što vam preostaje jest prihvatiti to i reći: “Gospodine Isuse,
stavljam pred tebe sve svoje grijehe i vjerujem da si ti platio
za svaki moj grijeh.” Isus otkupljuje! Isus oslobađa robove!
Philipp Friedrich Hiller pjeva: Grijesi su oprošteni / To riječ je
života / izmučenu duhu. / Jesu, u Isusovo ime!

30.04.2017. u 23:04 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (7)

Opis bloga

Opis bloga

U narednim postovima su tekstovi poučci i komentari, koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date zadnjih nekoliko godina. Poruke koje razmatram u skadu su sa Evanđeljem i naukom katoličke vjere. Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao životne istine, jeste ujedno moralna vertikala njihova postojanja i djelovanja. Evanđelje je dar svima, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnost ili nezahvalnost).

Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke u ime Božanske obtelji. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati u poruke Neba onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena od strane nevidljivog ali vrlo aktivnog zavodnika svijeta koji sve naše pogreške i mane okreće na svoj mlin. Zato vjerujem u poruke Neba ukoliko su u skladu sa crkvenim Evanđeljem.

Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više odabranih osoba, a i Hrvatski narod je privilegiran sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova..
EuM

Čovjek je slobodno neostvareno biće, sposobno da bira put od nevjernika (bezbožnika) agnostika do vjernika ili sveca, jer se sve to stječe po daru slobode i dostojanstva sa kojom se rađamo a postaje (oblikuje) svojom odlukom, zaslugom i darom Božjim...Ako netko izabere put bez Boga a sačuva dobrotu, poštenje i dostaojanstvo vođen pozitivnom savješću, držim da mu je otvoren put neba kao i vjerniku. No, ponašanje nevjernika koji svoj stav i grijehe žele opravdati cinizmom i napadom na stavove pa i pogreške vjenika, kada ih očito nitko ne dira, držim vidom prokletstva koje ih još više udaljava od pravog puta. Njima je teško ili nemoguće pomoći, to će (ako ne bude prekasno) morati sami kada ih pritisne breme života.
Ovdje u komentarima bitno je odrediti prag tolerancije. Teško je na osnovu nekoliko riječi odrediti profil osobe i zauzeti stav. Pomoći u duhu može se samo onima koji još traže svoj put u miru i uvažavanju, onima koji su svjesni krhkosti i nesavršeni svog bića, onima koji si postavljaju pitanja: od kuda potječem, zašto sam tu i kamo stremim... A onima koji misle da sve znaju, koji nemaju što tražiti, molim neka ne dolaze na ovaj blog, a meni neka zabrane pristup da tamo ne zalutam...
Lp od EuM


MOLITVA ZA BUDUĆNOST

Godine iza nas, mnogima su bremenite, pune životnih nedaća i prirodnih katastrofa, ali i ljepote onima koji prihvaćaju sve kao dar života, dar ljubavi, mira i volje Božje. Što nas čeka dalje, to nitko točno nezna, i nemamo se komu ni obratiti, osim glasu Božjem koji nas vodi, uči i upozorava na putu ka novoj eri, Eri mira, eri bez zla kojemu evo, vrijeme ističe. Zato zavapimo molitvom Gospodinu:
Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobjedio grijeh i smrt meni na spas.
Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala ti za Mariju, moju
nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima.
Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, svjetlošću,
ljubavlju, čednošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razumijevanjem i mudrošću.
Pomozi mi da hodam u tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen Duhom svetim, tako da skupa možemo hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i u vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život, i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju.
Zaista je Bog moj spasitelj, u njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, On je moj spas.
Aleluja. Aleluja. Amen.

(Ovu molitvu sam odabrao za blagoslov svih onih koji ju
pročitaju na ovom blogu)



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se