evandjeljeumolitvama.blog.hr

srijeda, 21.06.2017.

Nastavak 25

(78) Kako dobiti oproštenje?

Sada, nadam se, neki od vas misle: “To je prava stvar!
Zasigurno je predivno imati oproštene grijehe! Ali kako doći
do toga?
Njedne novine ne izvješćuju o tome, ni jedan suvremeni roman
ne donosi nešto o toj temi, pa ni u filmovima još ne vidjeh da
bi se govorilo o tome. Kako doći do toga?”
Da, zaista, kako doći do toga? Tu ni jedan drugome ne možemo
biti od velike pomoći. Najbolje da još danas potražite neko
tiho mjesto i zazovete Isusa. On je uskrsnuo i danas je živ! U
Bibliji su oni koji su postali vjernicima opisani ovim riječima:
“...svi koji su zazvali Isusovo ime”. Učinite i vi to: pozovite
Isusa!
Je li vam poznat izraz ‘nazvati’? Naziva se telefonom. A jeste li
znali da vi imate izravnu vezu s Isusom?! Ta je veza već dugo
mrtva! Imate izravnu vezu s Isusom, a možda je još nikada
niste koristili! To je žalosno! Pozovite ga sada! Ne trebate
dugo birati broj. Recite samo: “Gospodine Isuse!” – i on je
već na liniji. On je već tu! To je ono što nazivamo molitvom!
A što reći? Jednostavno mu recite sve što vam je na srcu! Recite
mu: “Gospodine Isuse! U grešnim sam odnosima s jednim
muškarcem. Ne mogu se sama osloboditi grijeha u kojem
živim. Ne mogu više živjeti u grijehu, pomozi mi, molim te!”
– “Gospodine Isuse! Teško mije preživjeti mjesec s plaćom
koju zaradim na ovom radnom mjestu. Ne znam kako drugi
uopće mogu preživjeti. Ne mogu više izdržati tu neizvjesnost.
Molim te, pomozi mi!” – “Gospodine Isuse! Nevjeran sam
ženi. Ne mogu se popraviti. Gospodine Isuse, pomozi mi!”
Razumijete li to? Na toj liniji Isusu možete povjeriti ono što
ne možete ni jednom čovjeku. On vas sluša. Olakšajte se! To
je pravo oslobođenje. Recite mu sve svoje grijehe.
Upitajte ga: “Gospodine Isuse, onaj župnik Busch reče da
tvoja krv čisti od svih nečistoća. Je li to istina?” Recite mu to.
Nazovite ga još danas. Počnite razgovarati s Isusom putem
linije koja se tako dugo nije upotrebljavala. Ostanite stalno na
vezi! Vi možete razgovarati s njime. Pridružite se ljudima koji
su “zazvali ime Isusovo”!
“Da”, reći ćete, “sve ću mu reći, ali neću čuti ni riječi od njega!”
– Mogu vam reći da se varate! Pazite, sada ću vam reći na kojoj
liniji trebate govoriti s njim. Nabavite Novi zavjet i čitajte
ga. Kasnije čitajte Stari zavjet. Ali nemojte s njime započeti,
pretežak je za početak. Počnite s Novim zavjetom, s Ivanovim
evanđeljem. Tada čitajte Lukino evanđelje. Čitajte evanđelja
kao što čitate novinska izvješća. Tada ćete shvatiti: “Pa to on
govori!” Po tome se Biblija razlikuje od ostalih knjiga, po tome
što nam putem te linije govori živi Gospodin!
Jedan mi je čovjek rekao: “Kada želim čuti Boga, odem u
šumu.” Ja mu na to odgovorih: “To je glupost! Kad ja idem
u šumu tada slušam šum lišća, cvrkut ptica i žubor potoka.
To je prekrasno. Ali mi šuma ne može reći jesu li moji grijesi
oprošteni, kako zadobiti čisto srce i jesam li u Božjoj milosti.
To mi Bog može reći jedino kroz Bibliju.”
Odvojite barem petnaest minuta na dan za Isusa. Tada ga
zazovite i sve mu recite: “Gospodine, danas imam toliko toga
važnog obaviti. Sam to ne mogu privesti kraju.” Shvaćate li?
Recite mu baš sve! Tada otvorite Novi zavjet i pročitajte pola
poglavlja. “Gospodine Isuse! Sada ti govori!” Odjednom će
vam Bog poslati svoju riječ. Reći ćete sami sebi:
"Pa to je za mene!”
Podcrtajte to. Najbolje da sa strane napišete i datum.
Jedanput sam, još kao mladić, posjetio jednu veliku obitelj.
Na glasoviru u salonu stajala je Biblija. Uzeo sam je u ruke i
listao. Mnogi su reci bili označeni crvenom i zelenom bojom,
a pokraj njih ispisani datumi. Tada upitah: “Kome pripada ova
Biblija?” – “Našoj Emi”, rekoše mi ukućani. Pogledah Emu – i
oženih se njome! Takvu sam djevojku htio za ženu! Djevojku
koja je prihvatila da Isus govori s nama putem te linije i nikako
drukčije.
Pozli mi kad vidim kako se danas mnogi svađaju oko Biblije.
Kažu: “I Bibliju su napisali samo ljudi” i još kojekakve gluposti.
Već mi je to dosadno slušati.
U Prvom svjetskom ratu neko sam vrijeme bio telefonist.
Tada još nismo imali bežičnu vezu, već male uređaje povezane
žicom. Jednoga dana morao sam do promatračnice na nekom
brdu. Ondje još nije bilo nikakva zaklona pa sam legao na tlo
dok sam spajao žice. Tada je preko brda naišao lakše ranjeni
vojnik. Viknuh mu: “Čovječe, lezi! Otkrili su nas! Uskoro će
zapucati!” On se bacio na tlo, dopuzao do mene i rekao mi:
“Lakše sam ranjen; sada ću kući na oporavak... hej, pa ti imaš
stari aparat!” – “Da”, promrmljah, “stari model.” – “I kontakti
su mu oštećeni!” – “Da”, potvrdih, “i kontakti su mu oštećeni.”
– “Gle, pa tu mu nedostaje jedan dio!” reče on, a u meni zakipi.
– “Začepi! Nemam vremena slušati tvoje kritiziranje! Moram
uspostaviti vezu!”
Isto je i s Biblijom. Ja želim slušati Isusov glas, a onda dođu
neki i govore: “I Bibliju su napisali samo ljudi!” Na to mogu
odgovoriti jedino: “Umuknite! U njoj ja slušam Isusov glas!”
Ne dajte da od vas prave budale! Isus nam govori putem te
linije! Tražite društvo takvih koji žele ići istim putem!
Razgovarajući s ljudima velim im sve to, a oni uvijek reagiraju
riječima: “Ah, to je za stare bakice. U crkvama su sami starci.”
Zato se radujem što sam u posljednjih trideset godina, tijekom
kojih sam bio dušobrižnik za mladež, upoznao mnoge mlade
koji vam mogu potvrditi sve ovo što sam vam ispričao: da
postoji oproštenje grijeha, da je moguće razgovarati s Isusom
i da on odgovara.
Potražite zajedništvo s takvima koji su također imali doživljaje
s Isusom. Lako je pronaći ljude koji zajedno s Isusom žele ići
putom koji vodi u nebo.
I sada Isus stoji pred vama i govori vam: “Dođite k meni
svi koji ste umorni i opterećeni jer vas grijesi i prijestupi
neprestano pritišću. Ja ću vam dati odmor! Ja vam mogu
podariti oproštenje grijeha!”

21.06.2017. u 22:01 • 9 KomentaraPrint#

subota, 27.05.2017.

Nastavak 24

POMIRENJE

Biblija donosi nove i nove slike, a jedna od njih
je i slika pomirenja. I najzaostaliji divljak zna da mu je
potrebno pomirenje.
Zbog toga u svim religijama postoje svećenici koji
prinose nekakvu žrtvu pomirnicu. Ali Bog poznaje i priznaje
samo jednu Žrtvu pomirnicu: “Evo Jaganjca Božjeg
koji oduzima grijehe svijeta!” Mnogi su svećenici prinijeli
velik broj žrtava, no Isus je svećenik koji pomiruje s Bogom!
On je i žrtva po kojoj je moguće pomiriti se s Bogom. Samo
nas on može pomiriti s Bogom! Albert Knapp u jednoj pjesmi
reče:
Vječno pred očima mi prizor / kako on, ko’ tiho janje, / krvav sav
i blijed, / na drvu križa visi tam’../ I na me pomisli / kad kriknu:
‘Svršeno je’!
Sljedeća biblijska slika je pranje. Jedan je kršćanin napisao
drugome: “On nas uzljubi i svojom nas krvlju opra od naših
grijeha.”
Poznata vam je priča o izgubljenom sinu koji na
koncu završava u prljavštini – među svinjama. Koliko je samo
ljudi završilo među svinjama! Na to se može reći samo:
šteta za njih! Ali izgubljeni sin je došao k sebi i otrčao, onakav
kakav je bio, kući, u očev zagrljaj. On se nije prvo okupao, kupio
odijelo i nove cipele. Došao je onakav kakav je bio. Tada ga je
otac očistio i dao mu novo odijelo. Mnogi misle da se prvo moraju
popraviti pa tek onda postati kršćanima. To je katastrofalna
zabluda. K Isusu moramo doći ovakvi kakvi jesmo: prljavi. A
kako je samo prljav i jadan naš život! – Dođite k Isusu onakvi
kakvi jeste! On će vas oprati i bit ćete čisti! On će učiniti sve
novo! “Krv Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svakoga
grijeha.” Tako to svjedoči apostol Ivan. Tim riječima možemo
i mi posvjedočiti!
Ne mogu vam sada navesti sve biblijske slike. Mislim da bi
bilo mnogo bolje da sami počnete čitati Bibliju, tako da bolje
upoznate divnu poruku o oproštenju grijeha.
Kako biti sretni u životu ako nas neprestano pritišću naši grijesi
i prijestupi? To ne možemo postići sve dok se ne riješimo tog
tereta, a tereta grijeha mogu se riješiti samo kad pronađem
Isusa i kroz njega doživim oproštenje grijeha! Tada nestaju
naši strahovi i onaj duboki očaj koji nas je do tada ispunjavao.
Kada primite Isusa, bit će vam kao da ste izišli iz mračnog
podruma straha na proljetno svjetlo Božje milosti. To je ono
što vam želim od sveg srca!
Dakle, trebamo li oproštenje grijeha? Naravno! Gdje ga
možemo dobiti? Kod Isusa: raspetog i uskrslog Spasitelja!

Izdvojeno:
- Dođite k Isusu onakvi kakvi jeste!
On će vas oprati i bit ćete čisti!
- Kada primite Isusa,bit će vam kao da ste izišli iz mračnog
podruma straha na proljetno svjetlo Božje milosti!



Slijedi nastavak:
"Kako dobiti oproštenje"


27.05.2017. u 12:21 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.04.2017.

Trebamo li oproštenje grijeha?-23

71/2 -
Naravno da trebamo! Ništa ne trebamo toliko kao
oproštenje grijeha!
A što je grijeh? Grijeh je sve što nas odvaja od Boga.
Mi smo se rodili kao grešnici. Dopustite da opet uzmem
jedan primjer:
Dijete rođeno u Engleskoj za vrijeme Drugog svjetskog
rata sigurno nije imalo ništa protiv nas Nijemaca, ali pripadalo
je protivničkoj strani. Tako smo i mi, po naravi, rođeni na strani
koja je protivna Bogu – na ovome svijetu. Time smo od samog
rođenja odvojeni od Boga. Od tada smo se još više odijelili od
Boga time što smo između njega i sebe podignuli zid
svojih grijeha. Svako kršenje Božjih zapovijedi je kao jedna
cigla koju dodajemo tom zidu. Stoga je grijeh neugodna
stvarnost s kojom živimo.
Moram vam ispričati kako sam postao svjestan da je
grijeh strašna stvarnost i da se ni jedan grijeh ne može ispraviti.
Imao sam divnog oca s kojim sam bio u jako dobrim
odnosima.
Jednog sam dana bio u sobici u potkrovlju i učio za ispit, kad
se odozdo začu poziv: “Wilhelme!” Provirivši kroz prozorčić
upitah oca koji me zvao: “Što se dogodilo? Gdje gori?” –
“Moram poći u grad”, reče mi. “Hoćeš li sa mnom? U društvu
je ljepše!” – “Ali, tata”, rekoh mu, “upravo učim za ispit. Sad mi
se baš ne ide.” – “Onda idem sam”, odgovori mi otac.
Četrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas
još vladao običaj da mrtvac do sahrane ostane u kući.
Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj otvorena lijesa. Bila je tiha noć.
Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti kraj otvorena lijesa.
Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac zamolio da
ga pratim u grad – a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh:
“Ah, tata,moli me još jedanput! Ako hoćeš, ići ću i sto
kilometara s tobom!”
Njegova su usta ostala zatvorena. Odjednom sam shvatio:
taj moj mali propust je strašna stvarnost. Da na raspolaganju
imam cijelu vječnost, ne bih to mogao ispraviti.
Što mislite, koliko je grijeha u našim životima, koliko
propusta?! Kako da budemo radosni kad nas grijesi i propusti
neprekidno pritišću? Bez oproštenja grijeha ne možemo biti
zadovoljni u životu!
A kad umremo? Kako će biti onda? Želite li ponijeti svoje
grijehe sa sobom u vječnost? Često sam razmišljao kako će biti
sa mnom. U mojim je godinama sasvim prirodno razmišljati
o tome. Za sada me još zadržava jedna draga ruka, ali
dolazi trenutak kada ću je morati ispustiti. U tom će
trenutku brod mog života u tišini doploviti pred Boga –
pred njegovo lice! Vjerujte mi, to je upravo tako,
Odjednom se nađete pred njim!
Sa svim svojim grijesima, sa svim svojim propustima,
pojavite se pred živim, svetim Bogom! Zaprepastit ćete se kad
otkrijete: “Pa sa sobom sam donio sav svoj grijeh i sve
svoje propuste!”
Trebamo li oproštenje grijeha? Ne postoji ništa na ovome
svijetu što bi nam trebalo više od oproštenja grijeha! Ono
nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!
Gdje ga mogu pronaći?
Postoji li nešto što može izbrisati našu prošlost? Ako postoji,
gdje to mogu pronaći?
Ispričao sam vam priču o svom ocu. Svoju pogrešku s
ocem više nisam mogao ispraviti. Razumijete li to? Mi
nikako ne možemo ispraviti svoju krivicu! Posljedice naših
pogrešaka ostaju pred Bogom! Učinjeno je nešto što će trebati
platiti! Isusov učenik Juda prodao je svog Spasitelja za
trideset srebrnih novčića. Kada je vidio što je učinio, sve mu je
postalo jasno: “Pogriješio sam. Uzmite natrag svoj novac.
Želim sve popraviti!”
Slegnuli su ramenima i odgovorili mu: “Što se to nas tiče?
To je tvoja stvar!” I vi se možete obratiti kome hoćete,
ali svatko će vam odgovoriti: “To je tvoja stvar!”
No je li moguće da nam grijesi i propusti budu izbrisani i
oprošteni? Gdje to postoji? Tko nam može dati oproštenje
grijeha? Dragi prijatelji, na to nam pitanje odgovaraju svi Božji
ljudi iz Biblije. Od Knjige Postanka do Otkrivenja, biblijska je
poruka jasna – oproštenje grijeha postoji!
Gdje? Pođite opet sa mnom od jeruzalemskih vrata do
brda Golgote. Ne obazirite se na okupljenu gomilu, niti na
dvojicu razbojnika. Ne obazirite se na rimske vojnike,
pogledajte čovjeka raspeta na srednjem križu. Tko je taj
čovjek u sredini? On nije čovjek poput nas.
Jednom je stajao pred okupljenom svjetinom i rekao im:
"Tko mi može dokazati kakvu krivnju?”
Tada se nije našao nitko tko bi mu se usudio reći riječ. To se
ne bi usudio pitati ni jedan od nas. Tada su ga odveli
pred rimskog upravitelja Pilata i židovsko Veliko vijeće. Ni oni
nisu našli ništa za što bi ga osudili. On nije jedan od nas.
Njemu ne treba oproštenje grijeha. A ipak je visio na križu?!
Tko je taj čovjek?
On ne potječe iz našega svijeta, već je došao iz jedne
druge dimenzije, iz Božjeg svijeta. Govorim o Isusu, Sinu
Božjem. On visi na križu! Zašto? Zbog koga?
Dragi prijatelji, Bog je pravedan. On mora kazniti grijeh. On
je naše grijehe stavio na Isusa, svoga Sina, i na Isusu ih osudio.
“Kazna je bila na njemu radi našega mira!” To je najveća poruka
Biblije: Isus je umjesto nas podnio Božju kaznu za grijehe da
bismo mi mogli imati mir! Eto, tu je oproštenje grijeha!
Gdje se mogu riješiti svojih grijeha? Gdje mogu dobiti mir s
Bogom? Pod križem! “Krv njegova Sina, Isusa Krista, čisti nas
od svakoga grijeha.” Neka nam Bog pomogne da prihvatimo
tu činjenicu!
Iz tiska je izišla zanimljiva knjiga Amerikanca Williama L.
Hulla. Bio je to dušobrižnik koji je trinaest puta posjetio
višestrukog ubojicu Adolfa Eichmanna dok je ovaj bio u
zatvoru. U ćeliji je vodio duge razgovore s njim i pratio ga do
vješala, gdje je smaknut. Bio je nazočan čak i kada je
njegov pepeo bačen u Sredozemno more. Sadržaj svojih
razgovora s Eichmannom objavio je pod nazivom “Bitka za
dušu”. Na početku knjige piše: “Moj je cilj bio spasiti tog
strašnog grešnika da ne ode u pakao. Potresno je kako je taj
čovjek koji je, sjedeći za svojim pisaćim stolom, poslao u
smrt milijune uvukao svijet u užasnu patnju, do posljednjeg
trenutka govorio: ‘Ne trebam nikoga tko bi umro za mene.
Ne treba mi oproštenje grijeha. Ja to ne želim.’”
Želite li i vi ići Eichmannovim stopama i umrijeti na takav
način? Ne? Ako ne želite, tada se svim srcem obratite
Isusu, Sinu Božjemu, koji nam jedini na svijetu može
oprostiti grijehe, koji je umro za to da bi svojom smrću
platio sve što smo mi skrivili!
Tijekom tih razgovora s Eichmannom, dušobrižnik Hull
bojao se ponuditi mu spasenje po krvi Isusa Krista. Može
li, ustvari, takav čovjek dobiti oproštenje grijeha? Da! “Krv
Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svih grijeha”, ali
ja ga moram upoznati, zamoliti ga za oproštenje i čvrsto
prihvatiti činjenicu da je on platio za njih na križu. Tada će biti
kao što kaže pjesma: “Dragocjena Kristova krv, od grijeha čisti
me!” Biblija donosi brojne ilustracije da bi nam objasnila
kako raspeti i uskrsli Gospodin Isus oprašta grijehe. (Nadam
se da znate kako Isus nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo
nakon tri dana.)
Uzmite za primjer jamca. Jamac je čovjek koji jamči da će
platiti moj dug ako ga ne budem mogao podmiriti. Netko
mora platiti! U životu je uvijek tako, dug ne ostaje nenaplaćen
– netko ga uvijek mora platiti! Za svaki grijeh koji u životu
počinimo, obvezni smo Bogu. Biblija kaže: “Plaća za grijeh
jest smrt.” Bog zahtijeva da životom platimo za svoje grijehe.
No tada dolazi Isus i odlazi u smrt za naše grijehe da bismo mi
mogli imati život. On je naš jamac pred Bogom. Preostaje vam
samo dvoje: ili ćete sami platiti za svoje grijehe u paklu ili ćete
doći k Isusu i reći mu: “Gospodine Isuse, želim prihvatiti da si
ti platio za moje grijehe!”
Ernst Gottlieb Woltersdorf u jednoj pjesmi reče: Ostadoh bez
riječi.. / tad jamac se pojavi / što grijehe mi ponese. /
Dug moj preuze na se / i cijelog ga isplati. / Od hrpe
grijeha / ne osta ni trun!
Ta se istina može lijepo prikazati biblijskom slikom otkupnine.
Zamislite čovjeka koga su uhvatili trgovci robljem. On ne
može otkupiti sama sebe. Tada na tržnicu robova dođe
ljubazni gospodin i spazi izložene robove. Srce mu zakuca
jače i on upita: “Koliko vrijedi ovaj rob? Želim ga otkupiti da
bude slobodan!” Od kojeg će trenutka taj rob biti slobodan?
Od trenutka kada za njega bude isplaćen i posljednji novčić.
Gospodin Isus je na Golgoti platio i posljednji novčić! Ono
što vam preostaje jest prihvatiti to i reći: “Gospodine Isuse,
stavljam pred tebe sve svoje grijehe i vjerujem da si ti platio
za svaki moj grijeh.” Isus otkupljuje! Isus oslobađa robove!
Philipp Friedrich Hiller pjeva: Grijesi su oprošteni / To riječ je
života / izmučenu duhu. / Jesu, u Isusovo ime!

30.04.2017. u 23:04 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.04.2017.

Vjera - 22


61- Ljubav na koju nemamo nikakvo pravo

Na koncu bih htio još jedanput govoriti o Isusu.
Naslov koji sam odabrao za ovu temu bio je: “Naše pravo
na ljubav”. Moram vam još reći kako postoji jedna ljubav
na koju mi nemamo nikakvo pravo:
ljubav koju možemo primiti isključivo kao dar -
To je ljubav Isusa Krista.
Ispričat ću vam jedno osobno svjedočanstvo.
Bio sam u nacističkom zatvoru zbog svoje vjere.
Posjetio me zatvorski svećenik i rekao mi:
“Ovaj put imate vrlo malo izgleda da iziđete odavde.”
Potom je otišao. Ponovno sam ostao sâm u
toj tijesnoj ćeliji. Visoko na zidu bio je uski otvor
kroz koji je prodiralo malo svjetla. Bilo je hladno i
smrzavao sam se. Ah, cjelokupna atmosfera bila je
užasno hladna.
Uhvatila me nostalgija za ženom, djecom, mojim uredom,
mladima s kojima sam radio; upravo u to doba vodio sam
mladež.
Sjedio sam tamo bez nade da ću ikada biti oslobođen.
Kad se spustila noć, obuzeo me krajnji očaj.
Ne znam jeste li ikada u nekoj životnoj situaciji doživjeli
pravo očajanje.
U tom trenutku u moju je ćeliju ušao Gospodin Isus!
On je živ!
On može prolaziti kroz zaključana vrata.
To je i učinio,
došao je i prikazao mi svoju smrt na križu,
gdje je umro za mene grešnika.
Čuo sam njegove riječi u uhu:
“Ja sam dobri Pastir. Dobri Pastir daje svoj život za ovce.”
U tom trenutku iz Isusovih ruku poteče mojim tijelom takva
struja božanske ljubavi da sam to jedva podnio.
Jedva mi je srce izdržalo.
Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zaslužili,
ljubav na koju nemamo nikakvo pravo,
ljubav koju nam samo Bog može dati kao dar.
– Bog i vama nudi tu ljubav!
Zašto dopuštate da vas mimoilazi rijeka Božje ljubavi?
On je želi uliti u vaše srce!

08.04.2017. u 01:58 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 21.02.2017.

Vjera - 21


Osobno sam doživio kakav je Isus
jer Isus oprašta grijehe!
Ne postoji pastor, svećenik ili anđeo koji bi vam mogao oprostiti
grijehe. Prva nečista misao i svaki vaš pad nepopravljivi su
grijesi, a sa svojim grijesima idete u vječnost, na Sud Božji;
dakako, ako prije toga ne pronađete Isusa i priznate mu svoje
grijehe. Isus će vam oprostiti jer on jedini može opraštati
grijehe.
Dođite u duhu pred Kristov križ i recite: “Isuse, donosim ti
grijehe svoje mladosti. Ispovijedam ti sve svoje promašene
ljubavne veze. Ne želim ništa skrivati pred tobom.” Tada
podignite pogled na Raspetoga i recite mu: “Isuse, vjerujem da
je tvoja skupocjena krv prolivena i za moje grijehe. Vjerujem
da si ti umro za mene. Oprosti mi sve moje grijehe, očisti mi
srce i nastani se u njemu.” Biblija kaže: “Krv Isusa Krista, Sina
Božjega, čisti nas od svakoga grijeha.”
Bilo mi je sedamnaest godina kada su me pozvali u vojsku.
Nije teško pretpostaviti što mi se tada dogodilo. Život u
takvoj sredini onečistio je moju mladu dušu. Odjednom sam
se probudio prljav i upitao se: “Tko će me osloboditi mog
grešnog života?” Tada sam shvatio: “Isus je taj koji će izbrisati
moju prošlost! Isus je taj koji će mi oprostiti grijehe!” Obratio
sam mu se i više ne mogu živjeti bez njega.
Na jednom velikom skupu u Düsseldorfu govorio sam o tome
kako Isus, kada nam daje oproštenje grijeha, briše i našu grešnu
prošlost. Kada je skup završio, a ljudi nagrnuli na izlaz, ugledao
sam visokog naočitog muškarca kako se kroz gomilu probija
prema meni. Začas je stajao preda mnom sav zadihan i upitao
me: “Je li istina ono što ste rekli, naime, da postoji oproštenje
grijeha?” “Da”, odgovorih mu, “hvala Bogu što postoji. Zbog
toga i živim!” On nastavi: “Ja sam psihijatar. Vidite, meni
dolaze mnogi duševni bolesnici. Svi oni imaju komplekse, ali
ne znaju od čega boluju. Većinom su to stari grijesi kojih se
više ne mogu ili ne žele sjetiti. Mnogo vremena potrošim s
njima ne bih li im nekako dovukao u svijest te stare doživljaje
pohranjene duboko u podsvijesti. Ali to je sve što ja mogu. Ja
čovjeka mogu dovesti samo do toga da na svjetlo dana iznese
stare grijehe: laži, svađe, nemoralnost... Stoga sam često
razočaran pa razmišljam: ‘Kada bih nekako mogao izbaciti tu
krivnju iz čovjeka!’ Zato vas i pitam, gospodine Busch, postoji
li zaista netko tko može izbrisati grijehe? Je li to zaista istina?”
Još mu jedanput radosno potvrdih: “Hvala Bogu, postoji!”
Iznova sam shvatio kako je značajna i nevjerojatna poruka
Novog zavjeta: Isus oprašta grijehe!


21.02.2017. u 23:09 • 1 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2017.

Vjera - 20

Bio sam duboko dirnut kada je moj otac na srebrnom piru
pogledao mamu i rekao joj: “U tih dvadeset pet godina
postajala si mi svakim danom sve draža!” Tada sam pomislio
na sve one brakove u kojima su supružnici dvadeset pet godina
gledali kako se hlade odnosi među njima. Užasno! Ima mnogo
supružnika koji bi trebali jedno drugom reći: “Čuj, moramo
pokušati još jedanput od samog početka!” To je moguće!
Zaista je moguće!
Kao treće, želim spomenuti da postoji mnogo mladih ljudi
koji kažu: “Ne mislimo se još vjenčati. Što je onda s nama?
Možemo li raditi što nas volja?” Njima želim reći:
Bog želi čistu mladež
Znam da to danas mnogima zvuči smiješno, ali zar mislite da
se Bog ravna po modi? To nisam ja izmislio, tako tvrdi Božja
riječ.
U Bibliji je zapisana pripovijest o mladiću koji se zvao Izak.
Jednog je dana njegov otac poslao slugu u daleku zemlju da
pronađe ženu za Izaka. Mladić je svake večeri izlazio u polje
na molitvu jer je vjerovao da je Bog taj koji će mu pronaći
ženu. Iako nije poznavao djevojku koju će mu Bog odabrati,
svejedno joj je bio vjeran.
I vi, mladići, koji još ni ne pomišljate na ženidbu, budite
uvjereni da će vam Bog u pravo vrijeme pronaći pravu djevojku.
Toj djevojci već sada trebate biti vjerni! Ili obratno: djevojke,
budite vjerne iako još nemate pojma koga će vam Bog dati za
muža! Tako to naučava Biblija. Bog želi čistu mladež!
Jednom mi je neki psihijatar rekao: “Uvjeren sam da djevojka
u osnovi može istinski ljubiti samo jedanput. Samo je
jedanput njezino srce istinski predano voljenom muškarcu.
Nakon što je djevojka imala, recimo, sedmoricu ljubavnika,
ona je ‘zagađena’ za brak. Udala se za sedmog, a neprestance
razmišlja o prvom kojeg je voljela.” – “Vrlo zanimljivo”, rekoh
mu, “vi psihijatri došli ste do istog zaključka koji se nalazi u
Božjoj riječi.”
Reći ću vam sasvim otvoreno: predbračni spolni odnosi,
lezbijstvo, homoseksualnost, preljub i razvod braka – sve su to
grijesi! Grijesi zbog kojih ćete odgovarati pred licem Božjim!
Zapravo bih ovdje mogao završiti. Znam da je za mene kao
mladića bilo od velike pomoći shvatiti što je volja Božja i da
samo on ima pravo tu nešto reći. Ali bio bih žalostan sada
prekinuti i propustiti reći vam još nešto važno.
Kako izbjeći opasnost?
U Bibliji je zapisan jedan prekrasan i potresan događaj: Isus,
Sin živoga Boga, po običaju bio je okružen mnoštvom ljudi.
Odjednom se začula strahovita vika. Ljudi su se razmaknuli
i napravili prolaz. Razjarena gomila – svećenici i svjetina –
gurali su k Isusu zgodnu mladu ženu. Nije mi je teško zamisliti
onako raščupanu i poluobnaženu. Dovukli su je pred Isusa
s riječima: “Gospodine Isuse, ovu smo zatekli s nepoznatim
muškarcem u samom činu preljuba. Božja zapovijed nalaže da
se preljubnike kamenuje. Ti si, Isuse, uvijek tako milosrdan,
ali se sigurno nećeš usprotiviti Božjoj volji. Želimo da upravo
ti osudiš ovu ženu na kamenovanje!” Isus pogleda mladu
ženu i odgovori: “Da, Bog to shvaća vrlo, vrlo ozbiljno. Prema
Božjem zakonu ona je zaslužila smrt.” Licima ljudi prošao je
val zadovoljstva. Neki su već pograbili kamenje (preljubnike
se u Izraelu kažnjavalo kamenovanjem). No, Isus ih zaustavi:
“Samo malo! Neka prvi baci kamen onaj tko je potpuno bez
grijeha – u mislima, riječima i djelima!” Tada se Isus sagnu
i poče pisati po pijesku. Baš me zanima što je pisao, ali nam
to u Bibliji nije ostalo zapisano. Nakon nekog vremena on se
uspravi kad, gle, svi se razišli! Samo je još žena stajala pred
njim. U Bibliji piše da su počeli odlaziti jedan po jedan,
počevši od najstarijih.
Sada pitam sve vas: Biste li vi prvi bacili kamen na tu ženu
kad biste bili potpuno bez grijeha, bilo u mislima, riječima ili
djelima? Biste li mogli prvi baciti kamen? Zar nitko od vas?!
Pa onda smo svi mi samo gomila grešnika. Da, upravo to smo
mi – grešnici!
Vidite, ti su ljudi napravili veliku grešku. Svi su se razišli jer
ih je savjest optuživala, a morali su učiniti upravo suprotno.
Trebali su reći: “Gospodine Isuse, naše je mjesto kraj ove žene.
Ti je nisi osudio, pomozi i nama!”
Ja ne znam nikoga drugog osim Isusa tko bi nam mogao
pomoći da izbjegnemo opasnosti na području spolnosti.
Kada to tvrdim, kažem to kao netko tko je i sâm doživio da
mu je Isus pomogao. Kada ja govorim o Isusu, ne govorim
o nekakvim teorijama. On je postao Životom mog života i
ostao to sve do ovog trenutka. Kao župnik nisam na to imun
i trebam Spasitelja kao i vi.

(nastavlja se)

13.01.2017. u 21:42 • 0 KomentaraPrint#

petak, 23.12.2016.

MIR I LJUBAV BOŽIĆA

MIR I LJUBAV BOŽIĆA

Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.

Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
i poziv vaš putniku na pomirenje,
Ja sam gospodin, koji kuca
i ulazi na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
kao pozvan gost u nježnosti,
pomirenju, ljubavi i predanju.

I zato kažem Vam, i blagoslov dajem
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.

Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
Danas vam objevljujem novi život,
i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
Zato, dišite snagom moje radosti,
djeco ljubavi, djeco vjere,
djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.

Sretan Božić svima vama!

EuM

23.12.2016. u 20:31 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 20.12.2016.

Vjera - 19

Ne možemo planirati život tako da do četrdeset pete živimo
bez Boga, a kad ostarimo odjednom odlučimo biti pobožni.
To ne ide! “Tražite Boga dok se još može naći!” govori Biblija.
Ona ne kaže: “Tražite kad se vama svidi.”
Ponavljam još jedanput: Ako Boga nema, možete živjeti kako
hoćete, ali ako Bog postoji, on je taj koji će reći što je dobro, a
što zlo. To je logično, nije li?
A ja vam kažem: Bog postoji! Bog živi! Pitate li me kako to
mogu tvrditi s tolikom sigurnošću, moj je odgovor: “Jer se
objavio u Isusu Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je Isus
došao, svaka ravnodušnost prema Bogu i poricanje njegova
postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo prema njemu! Bog
postoji! Budući da on postoji, on je taj koji će nam reći što je
dobro, a što loše! Možete ga odbaciti i reći mu: “Mi imamo
drukčije poimanje morala!” – no ako to učinite, jamčim vam
da ćete jednog dana stati pred Boga i dati mu račun za svoj
život!
U stvari, golemo je olakšanje kada netko shvati da Bog jedini
može reći što je dobro, a što zlo. U svojoj nam je riječi, Bibliji,
to dovoljno jasno rekao. Jednom me neki čovjek zapanjeno
upitao: “Zar zaista piše takvo što u Bibliji?” Odgovorio sam
mu: “Da, i takvo što piše u Bibliji! U njoj je Bog savršeno jasno
izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.”
Jeste li me pratili? Moramo si postaviti pitanje: “Što zapravo
Bog misli o ovoj temi?” Sada ću vam to pokazati iz Biblije.
Što kaže Bog?
Bog dopušta spolne odnose
Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaže otprilike
ovo: “Od pojasa prema gore sam kršćanin, a od pojasa nadolje
sam poganin.” Kakva je to glupost! Biblija kaže: “I stvori Bog
čovjeka. Muško i žensko stvori ih.” Bog nas je stvorio s našom
spolnošću, zato i govorimo tako otvoreno o tome. Nije to
nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao muškarca – kao i vas
muškarce koji ovo čitate. Pa budimo muškarci, a ne šeprtlje!
Bog je stvorio i vas žene, samo budite i vi prave žene! Očajni
pokušaji nekih žena da budu poput muškaraca, ili obratno,
bolesni su i neprirodni. Shvaćate li? Budite prave žene! Budite
pravi muškarci! “Stvori Bog ljude – muško i žensko stvori ih” –
a ne nekakav treći spol! Bog nema ništa protiv naše spolnosti i
mi nemamo pravo to izvrtati. To svakome mora biti jasno. Još
je u doba stvaranja Bog odlučio da bude tako.
Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije više onakav kakvim ga je
Bog stvorio. Zato je Bog odlučio zaštititi tako važno i osjetljivo
područje našeg života, našu spolnost.
Bog štiti spolnost pomoću braka
Brak je Božji način zaštite naše spolnosti i on nije samo običan
društveni sporazum, nego Božja uredba.
Jedan američki psihijatar, inače nekršćanin, napisao je opsežnu
knjigu na tu temu i iznio: “Nikad na tu temu nije napisano
nešto što bi se moglo usporediti s onime što piše u Bibliji:
I stvori Bog čovjeka – muško i žensko stvori ih’.” I nastavlja:
“Ja nisam kršćanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo
ono što čovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak –
ne sedmi, osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to običavaju
holywoodske filmske zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer
još je jedna od ludosti našeg doba. To može odvesti samo u
duboko razočaranje. Bog je ustanovio instituciju braka, ali
braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.
Još bih rekao nešto o bračnoj zajednici. – Drage žene, da
biste bile dobre žene, nije dovoljno samo dobro kuhati mužu
i prišivati mu dugmad. A i vi, muškarci, znajte da nije brak
samo da ženi predate plaću, a dalje vas više ništa ne zanima.
Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti! Vi, oženjeni, kakav
je vaš brak? Možda biste trebali malo porazgovarati i upitati
jedno drugo: “Kamo smo mi to zašli? Brak bi nam trebao biti
izbavljenje od osamljenosti!” – “Nije dobro”, rekao je Bog u
početku, “da čovjek bude sam; napravit ću mu pomoćnicu.”
Brak je izbavljenje od osamljenosti!
Ispripovjedit ću vam nešto što mnogo govori. Jedanput,
kad sam još bio dječak, roditelji su dopustili sestri i meni da
pođemo s njima na svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi
put bio na vjenčanju i sve mi je bilo jako zanimljivo. Kočijom
smo se odvezli u crkvu i kasnije se vratili u hotel na svadbeni
objed. Na posljednjoj stranici jelovnika koji su stavili pred nas,
pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo sjedili za stolom i
nestrpljivo čekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije stizao
beskrajno dugo jer je jedan “striček” držao podulji govor. Taj
nam je govor bio užasno dosadan. Nakon njega govorio je još
jedan “striček”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u
sjećanje. Htio se malo našaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici!
Kažu da na nebu postoje dvije stolice pripravljene za muža i
ženu koji ni sekundu nisu požalili što su ušli u brak – ali te su
stolice i dan danas prazne!” U tom ga trenutku netko prekinu.
Bio je to moj otac koji se podigao i preko stola povikao majci
koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama, te stolice
čekaju na nas!” Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao
tih riječi, ali mojim je srcem prostrujala ugodna toplina što
pripadam tom domu. – Je li i vaš brak takav? Upravo takvim
ga je Bog zamislio!
Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj održao lijep govor
za stolom. Govorio je o retku iz Knjige Postanka u kojem
Bog kaže: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu
pomoćnicu kao što je on.” – “Ne gospodaricu
”, reče on, “koja će vladati nad njime. Ne robinju koja će
uzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet
koji će on moći odbaciti. Bog je muškarcu stvorio
pomoćnicu kao što je i on sam.”

(nastavlja se)

20.12.2016. u 21:05 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.12.2016.

Vjera - 18

Prije više godina održao sam predavanje na sličnu temu u
jednom gradiću u Lipperlandu, i to samo za mlade. Kad sam
ušao u dvoranu, pomislio sam: “Ovo je pakao!” Mladići,
djevojke, cigaretni dim. Nekoliko mladića izvadilo je boce s
rakijom. Neke djevojke sjedile su mladićima u krilu. “Tu bih
trebao govoriti?! Mladeži, mladeži...”, pomislio sam. I onda
sam započeo predavanje ovom rečenicom: “Na području
spolnosti vreba velika opasnost.” Istog trena kao da je netko
podigao rolete. Vidio sam jednog mladića kako je odgurnuo
svoju djevojku. To ga je pogodilo. Nastala je mrtva tišina. Zatim
sam rekao: “Isprva se činilo kao da se radujete i zabavljate, ali i
dalje držim da na području spolnosti vreba velika opasnost!”
U čemu je opasnost?
Opasnost je u činjenici da mi više ne znamo što je dobro, a
što loše. Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaćanja glede
spolnosti, ali sve ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh
je stvarnost! Nakon svakog počinjenog grijeha poveća mi se
teret u savjesti, a to nije utvara, nego stvarnost! Opasnost je to
što se više ne zna što je dobro, a što loše.
Postavit ću vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos
prije braka nešto dobro ili loše? Je li preljub u narušenom braku
potreba ili nešto loše? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju žena)
grijeh ili nije? Je li homoseksualnost (spolni odnos dvojice
muškaraca) nešto loše ili nije? Je li samozadovoljavanje nešto
loše ili nije? Je li razvod braka nešto dobro ili loše? Što je u
stvari zlo, a što dobro? Ovdje je ta opasnost!
Tisuće nas romana želi uvjeriti kako seks nema ništa s
poimanjem dobra i zla, nije li tako? Loše je biti nedruželjubiv,
ali područje spolnosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i
zla. Uzmite, na primjer, suvremene filmove: poljubac u prvom
planu... spušta se zastor i kroza nj se naziru sjene muškarca i
žene u spolnom odnosu. Takva je scena samo dio filma i nitko
se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.
Što je zlo, a što dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to
pitanje, moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna što
je dobro, a što zlo? Tko nam to može reći?”
Jednom mi je došao neki mladi par. Ona je bila jako
našminkana, a on mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba,
prsti su mu bili požutjeli od pušenja. Na samom početku
razgovora rekoh im: “Na deset kilometara se vidi što se s vama
događa!”
“Nema tu ničeg lošeg, velečasni!” objasni mi djevojka. “Stani
malo”, prihvatih, “tko može reći je li to u redu ili nije?” Zaista,
tko ima pravo reći što je dobro, a što zlo? Crkva? Ne! Ja joj
se ne bih nikad pokorio. Tko nam može reći što je dobro, a
što zlo? Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? “Ja slijedim
unutarnji glas!” kažu neki. Hm, hm, tu se nalazite na skliskom
terenu. Zaista, tko nam može reći što je dobro, a što zlo?
Sada smo došli do vrlo važne točke. Ako postoji živi Bog koji
je Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji će nam reći što
je dobro, a što zlo! Ako Boga nema, slobodno činite što vam je
volja! Ako je tako, ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije
morali ponašati drukčije. Tu se svatko suočava s pitanjem:
“Ima li Boga ili nema?” Znam neke koji žive u svakovrsnoj
moralnoj prljavštini, ali kažu: “Ja vjerujem u Gospodina
Boga!” – Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova volja ono
što vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odlučiti. Boga
možete izbaciti iz svog života, ali ćete zbog toga i vi umrijeti!

07.12.2016. u 18:51 • 2 KomentaraPrint#

subota, 03.12.2016.

Vjera - 17

Naše pravo na ljubav

Ovu sam temu inače naslovio: “Može li ljubav biti grijeh?” a
govori o pitanju spolnosti i odnosu među spolovima, čime
smo svi jako zaokupljeni. Dopustite mi da otvorim temu o
našem pravu na ljubav. O njoj vam želim govoriti iskreno i
skrenuti pažnju na važne stvari.

Nesaglediva opasnost nevjerojatna činjenica našeg doba
jest to da u povijesti naše civilizacije ljudi nikada nisu
toliko patili od osamljenosti.
A opet, ljudi još nikada nisu bili tako povezani kao danas.
Premalo je reći “povezani”, bolji je izraz “stisnuti kao srdele”.
Uza sve to, čovjek je osamljeniji no ikad!
Jedan mi šesnaestogodišnjak reče: “Nemam nikoga na svijetu!”
– “Ne govori gluposti”, rekoh mu, “pa imaš valjda oca!”
“Ah, stari!” odgovori mi. “On dolazi kući u pet sati, malo
progunđa, pojede nešto i opet ode.” – “A što je s mamom?”
“Ah, ona ima posla preko glave. Nema ona vremena za mene!”
– “A što je s prijateljima u školi?” – “Nisu to nikakvi prijatelji!
Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”
Eto, to su riječi jednog šesnaestogodišnjaka! Ali takva
osamljenost ne postoji samo među djecom. Udate žene često
žive užasno – osamljene uz svoje muževe. I obratno, žena
često nema pojma čime joj se bavi muž. I to se onda naziva
brakom! I tako postajemo sve osamljeniji.
Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naćule uši.
Čovjek vapi za rješenjem problema osamljenosti. No u tome
postoji jedan problem: to traženje izlaska iz osamljenosti
najčešće je povezano s najsnažnijom silom koja djeluje u
našim životima – sa spolnim nagonom. Tu nastaju veliki
problemi: petnaestogodišnjak traži djevojku koja će ga izbaviti
od osamljenosti; ozbiljan, oženjen muškarac koji je strašno
osamljen uz svoju ženu, počne održavati vezu sa svojom
tajnicom misleći da će ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi
student, jedan od jedanaest ili dvadeset tisuća studenata nekog
sveučilišta, ali ipak strahovito osamljen, počne se družiti sa
studenticom, također jako osamljenom.

Bijeg od osamljenosti u svim ovim slučajevima povezan je s
najmoćnijim nagonom u životu – spolnim nagonom. Zbog
toga je današnji svijet opčinjen seksom.
To što čovjek izbavljenje od osamljenosti traži u seksu,
uzrok je bogaćenju filmskih producenata i pisaca. Danas je
nemoguće snimiti film bez ijedne scene u postelji! Teško je
pronaći suvremeni roman bez barem jednog preljuba.
Jedna mi mlada djevojka reče: “Velečasni, mi danas imamo
potpuno drukčije shvaćanje nego što su ga imali naši djedovi.
Mi imamo novi moral, novu etiku!” Na te bih joj riječi skinuo
šešir da sam ga imao na glavi. – “Svaka čast!” rekoh, ali kada je
netko tako dugo kao ja dušobrižnik u velegradu, tada se više ne
može vjerovati njezinim riječima. Iz iskustva znam da su takve
riječi samo lijepa vanjština unutar koje se krije nesaglediva
opasnost. Mladići i djevojke koji žive u mutnim odnosima, u
duši su nedorasla djeca – kao i supružnici koji prikrivaju svoje
preljube ili se rastaju. To je golema opasnost i svima nam je
dobro poznata. Ja, naime, ne govorim o “drugima”, ja govorim
o nama!

03.12.2016. u 19:05 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (7)

Opis bloga

Opis bloga

U narednim postovima su tekstovi poučci i komentari, koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date zadnjih nekoliko godina. Poruke koje razmatram u skadu su sa Evanđeljem i naukom katoličke vjere. Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao životne istine, jeste ujedno moralna vertikala njihova postojanja i djelovanja. Evanđelje je dar svima, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnost ili nezahvalnost).

Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke u ime Božanske obtelji. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati u poruke Neba onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena od strane nevidljivog ali vrlo aktivnog zavodnika svijeta koji sve naše pogreške i mane okreće na svoj mlin. Zato vjerujem u poruke Neba ukoliko su u skladu sa crkvenim Evanđeljem.

Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više odabranih osoba, a i Hrvatski narod je privilegiran sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova..
EuM

Čovjek je slobodno neostvareno biće, sposobno da bira put od nevjernika (bezbožnika) agnostika do vjernika ili sveca, jer se sve to stječe po daru slobode i dostojanstva sa kojom se rađamo a postaje (oblikuje) svojom odlukom, zaslugom i darom Božjim...Ako netko izabere put bez Boga a sačuva dobrotu, poštenje i dostaojanstvo vođen pozitivnom savješću, držim da mu je otvoren put neba kao i vjerniku. No, ponašanje nevjernika koji svoj stav i grijehe žele opravdati cinizmom i napadom na stavove pa i pogreške vjenika, kada ih očito nitko ne dira, držim vidom prokletstva koje ih još više udaljava od pravog puta. Njima je teško ili nemoguće pomoći, to će (ako ne bude prekasno) morati sami kada ih pritisne breme života.
Ovdje u komentarima bitno je odrediti prag tolerancije. Teško je na osnovu nekoliko riječi odrediti profil osobe i zauzeti stav. Pomoći u duhu može se samo onima koji još traže svoj put u miru i uvažavanju, onima koji su svjesni krhkosti i nesavršeni svog bića, onima koji si postavljaju pitanja: od kuda potječem, zašto sam tu i kamo stremim... A onima koji misle da sve znaju, koji nemaju što tražiti, molim neka ne dolaze na ovaj blog, a meni neka zabrane pristup da tamo ne zalutam...
Lp od EuM


MOLITVA ZA BUDUĆNOST

Godine iza nas, mnogima su bremenite, pune životnih nedaća i prirodnih katastrofa, ali i ljepote onima koji prihvaćaju sve kao dar života, dar ljubavi, mira i volje Božje. Što nas čeka dalje, to nitko točno nezna, i nemamo se komu ni obratiti, osim glasu Božjem koji nas vodi, uči i upozorava na putu ka novoj eri, Eri mira, eri bez zla kojemu evo, vrijeme ističe. Zato zavapimo molitvom Gospodinu:
Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobjedio grijeh i smrt meni na spas.
Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala ti za Mariju, moju
nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima.
Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, svjetlošću,
ljubavlju, čednošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razumijevanjem i mudrošću.
Pomozi mi da hodam u tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen Duhom svetim, tako da skupa možemo hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i u vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život, i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju.
Zaista je Bog moj spasitelj, u njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, On je moj spas.
Aleluja. Aleluja. Amen.

(Ovu molitvu sam odabrao za blagoslov svih onih koji ju
pročitaju na ovom blogu)



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se