tobić tobić idol mladih

29.10.2007., ponedjeljak

Recenzija na Terapija.net

RAZNI IZVOĐAČI: Šta treba maloj deci (Kornet, 2007)
izvor: TERAPIJA.NET

Već sama činjenica da je na albumu predstavljeno 7 mladih i još uvijek neafirmiranih izvođača (svatko sa 3 kompozicije) koje smo već predstavljali u nekim recenzijama, te su manje-više svi prijatelji i poznanici, dovodi ovu kompilaciju do otprilike onog statusa kojeg je imao čuveni "Paket aranžman" sa Šarlo akrobatom, Električnim orgazmom i Idolima 1981. godine.

Ovdje se redom nalaze ČINČ, TOBIĆTOBIĆ (Idol mladih), ELEKTROLASTA, HORKESTAR, KRŠ (svi iz Beograda), PIKNIK (Novi Sad) i RADOST! (Zagreb), te su izuzev Horkestar i Krš već imali objavljena izdanja za Slušaj najglasnije (ili albume ili učešće na kompilaciji "12 bombardiranje New Yorka"). Za ova dva posljednje navedena sastava nemam adekvatnih podataka. (Horkestar, je pod imenom HORKEŠKART zastupljen na odličnoj kompilaciji "Jutro će promeniti sve" - op. pedja)

Kompilacija je satirički podjeljena na A i B stranu, a tematski na četiri osnovne teme - ljubav, smrt, grotesku i sofistikaciju. No, ove čiste kategorije ovdje ne znače mnogo, već samo sklop koncepta kojim je kompilacija sastavljena po ideji Tobić Tobića (Ivan Tobić).

Da ne bi bilo zabune, "Šta treba maloj deci" nije revolucionarna budnica poput "Paket aranžmana" već je šaljiva "zb(r)ka pop i rock glazbe" kako lijepo piše u samom (nevidljivom) nosaču cd-a kada se otvori pomoću nekog od programa za ripanje. Ovitak je opet priča za sebe gdje su svi izvođači dobili po jednu stranicu (ili polovinu) cd-omota koja se svojim kreativnim dosjetkama od samih fotografija do ideja izvedenih na njima može slobodno smatrati profinjenim izborom svakog izvođača da ponaosob izrazi svoj image na najbolji način. Svi izvođači su se u tom pogledu veoma kreativno izrazili i svakako vrijedi vidjeti omot i sve što se nalazi na njemu. Posebno treba vidjeti idejno riješenje Tobić Tobića u cilindru s brkovima, zaljubljenom suprugom i slikom iz romantičnih 'viktorijanskih' vremena Austro-Ugarske s natpisom "Disubije Glidvatobus Čov' iz ličnos' što zov' tako" gdje Goran Bogunovića naziva klavir-štimer, kočijaš, harfista, basadžija i dvostruki igrač, a sebe kicoš, šlager-pevač, birtaš, tamburaš i šibicar. Također je odličan dio omota uredio Piknik sa otkačenim logotipom koji se slobodno može tiskati na majice - "na podijumu za igru duvali su lepak miš, puž i ker" uz karikaturni crtež slinavog psa sa nožem u ustima, veselog puža i zlobnog miša s bocom u ruci (ovo je već mjesecima otkako sam ih čuo na '12.bombardiranju New Yorka' moja omiljena izreka - "miš, puž i ker!").

Album otvara Činč sa skladbom "Šta treba maloj deci" koja je finog i pop-kabaretskog raspoloženja sve do trenutka kada nakon stihova "maloj deci treba j...t mater" i spominjanja Kineza dolazi do momenata kada se Činč iz naoko šašave i jednostavne ekipe pretvore u prave desničare koji ne dozvole da Srbiju pretvore u ono što je već dobar dio Europe postao - Kineska četvrt. Veliki etnologičari predviđaju da će zadnji 'plavi' čovjek izumrijeti za 500 godina. Tada će ova stvar značiti da je netko dao znak na alarm, makar i u underground krugovima. Uzbunu na desničarski poziv smiruju naredni naslovi Tobić Tobića ("B92"), Piknik ("O da" - možda budući veliki hit?), electro-poperi Elektrolasta ("Guzata tinejdžerka" sa maskiranim citatom 'ljupka oko pupka' iz čuvenog hita "Jugoslovenka" D'Boysa), neobični Horkestar ("Viljuška puna ljubavi"), Krš ("Sirotinju") gdje se kaže "kako je sve na sirotinju izvadilo đoku" koji uglavnom nose 'ljubavno-erotsko- emotivnu' temu. Drugi 'smrtni - poročni' dio kompilacije predstavljaju Radost ("Svi su mrtvi") sa satirično-emotivnim hitićem, nastavlja ga Elektrolasta u elektronskom-pop stilu '80-tih ("(Ne) mrtav čovek"), Tobić Tobić ("Palestina") u gothic-etno-rock asocijaciji na Mizar, zatim Piknik u humpa-cumpa basni o rasturanju tuluma ("Miš, puž i ker"), te sofisticirana intelektualna trilogija "Mornar Popeče" Činča o raspadu koncerta, tradicionalnim svjetonazorima i ulaska u bizaran život gdje se stavovi potpuno mijenjaju, zatim čudnovata "Leptirica" u izvedbi Radost! i Krš u naslovu "Lenjost" o propasti radnih navika. Premda i navede skladbe imaju djelomičan groteskni sadržaj, najbolje su ga dočarale skladbe "Pas e vrte" Tobić Tobića, najkraća "Krastave žabe" Piknika (samo 43 sekunde!), "Plastika" Horkestar (obrada legendarnog hita Idola s "Paket aranžmana"), odlična "Ćurov potencijal" Elektrolaste, "Hvala hvala hvala" Radost!, te premda ovijena u sladunjave melodije, vrlo sofisticirana "Nova" u izvedbi Činč. Posljednje dvije teme su romantično - patetične prirode - "Zaljubljeni par" Krša i "Ulice" Horkestra.

Čitava kompilacija je prije svega zabavna i vedra, te se 'čitajući između redova' razaznaje prava suština njene sofisticiranosti. Isto kao što je to nekad sveta BG trojka na "Paket aranžmanu" ostvarila, tako vrlo sličan efekt ima i "Šta treba maloj deci", samo u metaforičkom pogledu. Dok su Idoli, Šarlo i Orgazam bili relevantni odraz tadašnjeg svjetskog buntovnog rock new-wave trenda, tako su svi ovi izvođači relevantni odbljesak prohujalih vremena koja se danas sukladno povezuju sa globalnim retro trendovima u kojima se po slobodnoj volji može kombinirati kabaret i zborsko pjevanje s pop-rockom (kao u slučaju Činč i Horkestra u kome pjeva čak 34 osoba!), šansonjerski gitaristički stil s bizarnim coverima (Tobić Tobić), elektronika, trip-hop, dance, samplovi sa svime i svačime (Piknik), italo disco i electro-pop '80-tih s erotikom, rockom i punkom (Elektrolasta), ska/new wave, punk (Krš) ili relevantni pop-rock s rhythm'n'bluesom (Radost!).

Sve u svemu, vrlo domišljata i artistički dotjerana kompilacija u svim pogledima - od raznolike glazbe, lirike, tematike do same izvedbe i dizajna.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/10/2007

- 06:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.10.2007., nedjelja

Rekli su o romanu "Tobiđenja dušo moja"

Nakon nekoliko meseci od izlaska i gotovo rasprodatog prvog tiraža, pojavile su se i neke kritike. Evo odabranih isečaka. Inače u Hrvatskoj knjigu možete kupiti u zagrebačkoj knjižari Buksa (Martićeva 14d), te u splitskoj knjižari Utopia (Dosud 10, pored cluba Ghetto, u samom srcu Dioklecijanove palače).

Tobidjenja

"Nakon muzičkog eksperimenta, blogovske ekstravagance i horoskopske tezge u dnevniku Kurir, Ivan Tobić sa dosta takta koristi prednosti književnosti kao (i dalje) najjeftinije, gotovo bezbudžetske umetnosti; svestan je onoga očitog, što su ovde mnogi autori smetnuli s uma – u književnosti je sve moguće i lako izvodljivo. Naravno, ako se poznaje zanat.
Virtuelni superstar Tobićtobićidolmladih napokon je dobio i svoj papirnati dom. I to baš po meri. Roman Tobiđenja, dušo moja Ivana Tobića je čudna zverka – iako bogato odenut postmodernističkom raznovrsnošću (eklektičnost uticaja, pregršt posveta, aluzija i citata, povremeno neposredno obraćanje čitaocima, fragmentiranje tela priče, odmorišta posle svake celine koja pojašnjavaju čitaocu gde se nalazi...), on poseduje i pitkost neophodnu za približavanje čitaocima koji ne haju previše za književno-teorijske finese i sortiranja.
Zoran Janković, Popboks

"Njegovo je delce Tobiđenja, dušo moja nadrealistički galimatijas prekrcan svakovrsnim jezičkim kalamburima i dosetkama, i to neverovatno oscilirajućeg nivoa: od izvanrednih, do stenjuće, deprimantno jeftinih i prostih… Tobiđenja, dušo moja od onih je knjiga baziranih na nekoliko nosećih caka, koje mogu biti i sasvim zgodne, ali koje čitalac vrlo brzo "provali", i nakon kojih se tekst dalje gomila (i gomila, i gomila!) razrađujući i varirajući Već Viđeno, što ubrzo izaziva efekat recepcijske smorenosti. Poneka dobra dosetka, poneka uspela jezička akrobacija: sve to dobro dođe, ali od toga – mislim: samo od toga – ne biva romana. Pa čak ni tripovetke."
Teofil Pančić, Vreme

"Možda su već uveliko i mnogima poznate Tobićeve aktivnosti po blogovima i njegov neodoljivi dečačko-trubadursko-dadaisticki popizam u strategiji, uticali na to da se kod izvesnih "ozbiljnih" poznavalaca umetnosti/književnosti do besmisla akumulišu imbecilne predrasude o nekakvom nedostatku "književne" vrednosti. Ima u tom arbitarskom, uobraženom i, što ne reći?, drkadžijskom gardu mnogo frustracija i straha da će Potemkinsko selo zvano Srpska urbana, pos’moderna (& andergraund, dakako) umetnost/literatura izmigoljiti sa nekakvih već unapred isprojektovanih angažmansko/fantazamsko/fatamorgEnsko/ideološko/komesarskih kurseva koje nam kreiraju ti ovovremeni (a sada još pri tome i) bucmasti & punomasni Skerlići vremena sadašnjeg, zabrinuti, tja, nad ozbiljnošću i dramatičnošću "situacije" koja se nadvila nad našu umetnost & društvo, zabrinuti nad dušama jadnih nepismenih i nekorporativnih Srbalja…"
Bellboy, ugledni zemunski manijak

"Kao i u mnogim Tobićevim spisima, sve se odvija i zavija kao u snu. Neodvojivo od sanjača, i za svaku pohvalu, stvarno dosledno pomereno. Dovoljno da lako poverujemo da svet budnosti i ne postoji. Sve je tačno naopako, upravo s one strane ogledala, da mnogo toga možemo u-videti. O sebi najviše, zatim o Beogradu, Bogu i modi, Đavolu, žurkama, dušama, parama, čuvenom horoskopu, Velikom bratu, festivalima... i što je najvažnije, kako provodimo vreme. Ova prirodna pomerenost romana omogućava nam da čak i gadosti, poput rakije spermovače i grupnog paćeničkog drkanja, prihvatamo sa simpatijama."
Ivan Pravdić, Yellow cab

"Važno je napomenuti, subverzivna psihodelija kao postupak - ali i kao svedočanstvo o izvesnom i za današnja vremena incidentnom antidogmatizmu, depresivnom a ujedno i vitalističkom, antiutopijskom a ipak i radosnom & ljubavlju natopljenom pogledu na svet - prvi put konsekventno, zanimljivo, sha®mantno i inventivno izvedena u jednom našem romanu, itekako približava Tobića ranom Basari! Ako ne njemu, a kome drugom? Ne samo da je tačno da Ivan Tobić nastavlja tamo gde je stao rani Basara, nego je i dobro da se neko napokon setio da reanimira tu retku dragocenu energiju aktiviranu krajem 70-tih i početkom 80-tih famoznim Novim talasom, "Paket aranžmanom", "Vidicima" i "Rečnikom Tehnologije", i u muzici i u tzv. "ozbiljnoj" umetnosti."
Aleksandar B, magacioner u Maxi diskontu

"Za sve one koji nisu čitali knjigu jedan savet: pročitajte knjigu! I zbog knjige same i zbog toga što je vrlo moguće da će vam cela ta početna nepovezana i preterana fantazija biti malo “too much to take”, te da ćete krenuti linijom manjeg otpora i pročitati samo crne strane koje vam u biti čine kratak sadržaj romana. Ili vas naterati da grubim fizičkim i mentalnim gestom odbacite knjigu. Dakle, čitanju knjige je neophodno pristupiti sa smirenjem i u srcu skrušenjem, pa će vaš čitalacki trud biti bogato nagrađen. Obavezno je pročitajte!"
http://www.myspace.com/djeljana

"Zato, mogu samo da kažem: Živeo Ivan Tobić! Živeli Ilegalni Poslastičari! Živela Revolucija koju oni donose diljem Planete i prokaženim, neshvaćenim i primitivnim Srbljima barbarogenijima! Živeo Nadrealizam danas, ponovo i ovde! Nek umre već jednom taj Jovan Skerlić, dosta je vala i živeo!"
Profesor Abel

- 21:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

obavezne destiNacije

nečuveno!

naši nobelovci

prvi srpski manga strip

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se