Zar ljudima toliko znači biti u centru pažnje? Što li su samo spremni napraviti kako bi oči bliže javnosti bile uprte u njih? To su neka od pitanja koje mi se povlače po glavi u zadnje vrijeme! Mislim, ok je željeti pozornost, mislim kako ne postoji osoba koja ne želi pozornost, ali neki ipak to forsiraju i malo pretjeruju! Jednom ili dva puta je zanimljivo vidjeti kako netko izvodi gluposti, no poslije to više nije zanimljivo, poslije to prijeđe u neku opsesiju čovijeka! Stvara mu neko prividno zadovoljstvo, misli da ga ljudi cijene zbog toga! A reakcije ljudi kada vide takvu osobo su nerijetko iste, a reakcija je otprilike ovakva: Gle onu budalu, stalno izvodi neke gluposti! Ljudi počnu ismijavati tu osobu, a ona jednostavno ne vidi to, nego i dalje misli kako ju ljudi zbog toga poštuju! Ali to jednostavno nema nikakve veze sa poštivanjem! Ta osoba s vremenom postaje nekakva luda, koja služi samo za zabavu, samo za podizanje atmosfere. Ne znam što bih na to rekao, jer takvih ljudi ima jako mnogo! Neki možda ne rade gluposti kako bi ih svi gledali, nego jednostavno pokušavaju biti različiti od drugih, a to uopće nisu! Potpuno su isti, a pokušavaju se prikazati kao nešto sasvim drugo. Jednostavno ne razumijem zašto ljudi imaju takvu potrebu, da ih svi vide!? Ja recimo osobno, volim izvoditi gluposti ali onako u užem društvu, i više uživam u pozornosti dvoje ljudi do kojih mi je stalo, nego do pozornosti nekoliko desetaka ljudi koji su se našli tamo tek tako! U svemu treba naći neku sredinu, treba imati ono nešto, što će nas zaustaviti na vrijeme, što će nas zadržati da ne prijeđemo granicu dobrog ukusa. No mislim kako svi mi imamo to, ali rijetki to poslušaju, večina zanemare taj osjećaj, i vide kako se ljudi oko njega smiju, a ne razumije da se smiju njemu a ne forama koje izvodi.
Nažalost, nekoliko puta samo to vidio. Ako bi to bila osoba do koje mi je stalo onda bih mu objasnio svoje mišljenje i rekao kako mislim da pretjeruje. Ali ako bi to bila osoba koju ja ne poznajem, nažalost moram priznati da bih bio kao i svi ljudi, smijao bih mu se, u neku ruku bih tako reći „uživao“ u njegovoj sramoti, pustio bih ga da izvodi dalje gluposti. I naravno kada bih ga vidio negdje, prvo šta bi mi palo na pamet, bilo bi, gle one budale što sama sebe sramoti. Ali takvi smo mi ljudi, volimo se smijati drugima i uživati u njihovoj sramoti, ali opet ako mi tako nešto radimo očekujemo od svakoga da nam kaže da pretjerujemo, a ni mi sami nebi to napravili nego bi se samo smijali!
Čudne smo mi biljke. To se mora priznati. No jednostavno to je tako, takvi smo rođeni i takvi ćemo umrijeti. Ne možemo mi birati. Bilo bi zanimljivo da nam kada se rodimo, daju da biramo kakvi bi ljudi bili. Ja recimo bih si uzeo od svih vrsti po malo, jer svima nama treba naravno puno dobrote, treba nam malo i umišljenosti, pa čak nam treba i malo prokletosti. Jer ipak nekada se treba postaviti, nakon dužeg vremena iskorištavanja dobrote, treba okrenuti malo neku drugu stranu i pokazati kako ipak nismo glupi!
No da se ja ipak vratim na temu. Da, pozornost. Gadna je to stvar, nešto poput droge, kada ju jednom okusiš, nikada ti nije dosta, uvijek se može uživati u pozornosti. No nažalost kao i kod droge, dođe vrijeme kada pretjeramo, kada se predoziramo. A onda kada shvatimo što se zapravo događa, da ustvari nismo uopće zanimljivi, e onda je malo kasno. No onda je najgore povući se u sebe i ne pokazivati se više u javnosti. Nego onda treba normalno živiti, kao i do tada, naravno bez nekih ekscesa traženja pozornosti, nego jednostavno da ljudima pokažemo da koliko smo jaki ustvari, da nas ne mogu tek tako pokolebati.
Sada se baš sjetih nečega, odustajanje! Najgora stvar koju ikada možemo napraviti, odustati od nečega i pokazati drugima da smo slabi da ne možemo, da nemam snage da to izguramo! Nažalost ja sam odustao od jedne stvari ove godine! Odustao sam od pokušaja upisivanja fakulteta u Zagrebu, ali ne zbog toga što se to meni ne da, što ja to ne mogu, nego jednostavno iz financijskih razloga. Nekako mi se ne da sada objasnjavati o čemu se radi, ali ukratko, malo puno novaca dati za pokušaj koji teško da će se ostvariti, mislim ja bih trebao upasti na taj fakultet bez plačanje kako bih mogao pohađati taj fakultet, a to teško da bih postigao. Pa mi je onda bezveze trošiti novce na neki uzaludan pokušaj! No to ne znaći da ja odustajem od svega. Baš naprotiv, ne odustajem lako, i nemam namjeru odustajati. A ako se dogodi da se spotaknem i padnem, naravno, ustati ću se i nastaviti dalje, truditi se jos više i davati 110% od sebe. Jer ipak sav taj trud će nam se jednom isplatiti, možda ne u skoroj budučosti ali jednom hoće!
Eto vračam se ja u formu pisanja postova. Znam da je post poduži i da će se rijetki odvažiti i uzeti si nekoliko minuta od svoga dragocijenog života da ovo pročitaju, no ipak ja ću biti zadovoljan i zahvalan, sa onim malim brojem ljudi koji će ovo pročitati!
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tu bih kao trebao opisati blog? E pa neda mi se, ako ste vec tu onda mozete i samo malo proci pa si ga sami opisati!
msn:rainmaker607@hotmail.com
Malo o meni!!
Ime: Imam, ali ne koristim!
Prezime: Uvijek isto. I pre i posle zime!
Škola: Još malo pa gotova!
Godine: Imam, mislim imam ih dovoljno! za sada ne trebam više
Slušam: Dobri stari rock, i dobri sadašnji balkan Hip-Hop! Kombinacija je malo bolja, ali š'a ćeš!
Bračno stanje: Mračno, šala! U vezi sam, sretnoj vezi!
Nemam love, nemam auto, a jel imam šansu?
Živim već 18 godina previše u ovom "najlijepšem malom gradu"! Možda je najlijepši, ali definitivno najdosadniji, i grad bez imalo mogučnosti!
A sada malo stvarno o meni:
Neki mi kažu da me je bolje tri puta izgubiti nego jednom naći! Pa sada, vi si to protumacite kako hocete!
S | Spunky |
K | Keen |
A | Appealing |
N | Noisy |
T | Trustworthy |
A | Awesome |