Chapter II. Without you it's hard to survive

Prvo jutro u Hogwartsu. Predivan osjećaj. U zraku se još uvijek osjećao miris alkohola od sinoćnjeg partyja dobrodošlice. Ustala sam se iz kreveta i protegnula. Tek sam tada primjetila da Louie leži pored mene. Vladala je grobna tišina pa se moglo čuti samo njegovo skladno predenje. Otvorila sam prozor i udahnula sviježi jutarnji zrak. Osjetila sam tople zrake sunca na svom licu. To mi je izmamilo smješak.

˝Dobro jutro pijanduro!˝ pozdravila me Mikaela.
˝Uh, prava mi se javila. Dobro jutro i tebi˝, nacerila sam se i zatvorila prozor.
˝Kakav čudan osjećaj. Ovdje nikad ne vlada tišina kao sad˝, rekla je zamišljeno Mikaela navlačeći na sebe hlače i majicu.
˝Da˝, potvrdila sam.

Svi su spavali osim nas dvije. Mikaela i ja smo se uvijek prve budile. I uvijek bi svojim smijehom i brbljanjem probudile i ostale cure.

˝Kad se sjetim iz priča mojih roditelja, svi Gryffindori su se bojali dolaziti na te famozne Slytherinske tulume, a gle ih sad...sad ih ne možeš potjerat među svoje˝, komentirala sam sinoćnji tulum.
˝Da, imaš pravo. Znači da im očigledno ne smeta što smo djeca bivših smrtonoša˝, rekla je Mikaela vežući kosu.
˝Očigledno˝, složila sam se.
˝A de mi reci kako ti mama? Kad bi trebala roditi?˝ upitala je Mikaela svalivši se pored mene na krevet.
˝Jučer kad smo se čule još je uvijek bila trudna. A termin joj je bio prošli utorak, dok sam ja još doma bila˝, odgovorila sam.
˝Joj, jedva čekam da vidim to malo slatko stvorenje. Nikad nisam imala priliku biti starija sestra, al' sad ću imat, pa makar ja samo glumila seku˝, rekla je Mikaela. Nasmijale smo se na to i time prouzročile Lizzino i Christinino buđenje.
˝Joj, opet vas dvije tu brbljate?˝ promrmljala je Lizzie živčano.
˝A jebiga. Šta ćeš? Kad moramo˝, rekla sam i dalje se smijući.
˝Da, možeš si mislit...jeste kad čule za društvenu?˝ upitala je Chris protežući se na krevetu.
˝Ne, nismo draga. Da nam ti sad nisi rekla mi za tako šta nikad ne bi znale˝, rekla je Mikaela napola sarkastično.
˝Opet pričate i budite sve okolo?˝ probudila se i Rain. Protezala se na krevetu.
˝A znaš ti nas˝, odgovorila je Chris.
˝Da, znam˝, odgovorila je pospano Rain. Izvukla se iz kreveta i onako u spavaćici otišla u mušku spavaonicu, kod svog dečka Marcusa. To joj je bio običaj.
˝Sad će nam prof. Longbottom dijeliti raspored, jel da?˝ upitala je Lizzie.
˝Tako je svake godine, znači da vjerojatno hoće˝, odgovorila sam ja ustajući iz kreveta. Već je bilo vrijeme doručka pa smo se zaputile u Veliku dvoranu.

Svaki ulazak u Veliku dvoranu ostavljao mi je veličanstveni dojam. Jutros je svod u dvorani pokazivao bistro plavo nebo bez i jednog oblačka sa velikim žutim suncem na Istoku. Na sva četiri stola se čula buka i brbljanje te zveckanje tanjura. Standardna jutarnja atmosfera, koja bi ti i najcrnije jutro razvedrila. Za stolom Rawencalva sam uočila Dusty pa sam joj mahnula. Odmahnula je i ona meni te se radosno nasmiješila. S njom sam znala satima i satima šetati uokolo po parku i nikad nam ne bi bilo dosadno.

Smjestile smo se za stol pored Scorpia, Micha i Marcusa kojem je u krilu sjedila Rain. Oni su bili zaljubljeni do ušiju jedno u drugo. Već od 3. godine su zajedno, a jednom nam je Rain rekla da mu planira postati i ženom. No to je tad zvučalo kao šala. Drugi par koji je postojao u našem društvu bili su Albus i Lizzie. Ona je tog dečka voljela jako dugo dok napokon krajem 5. godine nisu završili zajedno. Nadopunjavali su jedno drugo i bili su tipičan zaljubljeni par. Iako su bili različitih domova. No više nije bilo toliko mržnje između Slytherina i Gryffindora kako je to bilo dok su naši roditelji išli u Hogwarts.

Ovo jutro mi j bilo posebno drugačije od svih. Lizzie mi je bila jako čudna. Stalno je svako malo pogledavala u Michaela. Čak je i sjela preko puta njega. To nije na nju sličilo jer otkako je završila s Albusom nijednog dečka nije gledala zaljubljenim pogledom, tim pogledom kakvim je promatrala Micha cijelo jutro.

Svi su bili nekako čudni jutros. I Chris je stalno pogledavala prema Gryffindorskom stolu na drugoj strani dvorane smješkajući se Jamesu. Imala je onaj svoj sanjarski pogled. Nešto se tu čudno događalo.

˝Čudne su mi njih dvije˝, komentirala je Mikaela.
˝Da, i ja kažem. Pogotovo Lizzie. Mislila sam da voli Ala svom svojom dušom˝ odgovorila sam otpivši gutljaj narančina soka.
˝Hmm, da. Za Christine se ne čudim. Svako malo ima novu simpatiju˝, rekla je Mikaela dovršavajući svoj doručak.
˝Da˝ odgovorila sam pogleda uprtog u Lizzie čiji su se obrazi zarumenili jer je bila u razgovoru sa Michaelom.
˝Strava˝, rekla je Mikaela raširivši današnji broj Dnevnog proroka. Odmah je otišla na rubriku Čestitamo roditeljima! kao što je redovito radila u zadnje vrijeme. I našla je ono što je tražila.
˝Chloe!˝ povikala je, ˝Vidi mama ti je rodila!˝ ciknula je radosno pokazujući sliku. Pogledala sam je. Na njoj je bila Elbereth sa sićušnom bebom u naručju. U očima svoje majke sam vidjela radost. Beba je spokojno spavala u ustima držeći svoju malu šačicu. Bila je curica i nazvali su je Mia.

˝Jao preslatka je!˝ komentirala je Lizzie i dalje rumenih obraza.
˝Baš ti liči. Sve ste vi Davisove iste˝, rekao je Scorpio. Bio je u pravu. Ja sam bila Elberethina slika i prilika. Imale smo istu boju kose, iste crte lica i nisam se mogla sakriti da sam njena kći. Jednina razlika od nje je bila u boji očiju. Nasljedila sam očeve, smaragdno zelene oči za razliku od njenih sivih.
˝Zar ne misliš da je malo prerano da se zaključuje na kog mala liči?˝ rekao je Michael gledajući sliku.
˝Hmm..možda. Ali to se samo tako kaže˝, slegnuo je ramenima čitajući što je ispod pisalo.
˝Mia Davis Zabini, kći Elbereth i Chrisa, rođena 01.09. u 05.17h, 3100gr, 53cm˝
˝Mali slatkiš. Kad je budem vidjela ima da ju pojedem˝ rekla je Chris.
˝Onda ju nećeš ni vidjeti˝, našalila sam se.

Postala sam starija sestra. Koja je 16 godina starija. Osjećala sam se odgovorno. Bilo mi je žao što se to nije dogodilo još prošli tjedan kad sam bila doma, ali što je tu je. Mene su moji roditelji dobili dok su bili vrlo mladi, a sad su tek u 33. godini života. Mala Mia će odrastati u domu punom ljubavi. U domu kakav nam je pružila Elbereth jer je njoj takav dom nasilno oduzet od strane Aurora. No mojoj mami to nije bilo toliko teško jer je ona ipak bila već dozrela djevojka. Najteže je bilo mojim ujacima, jer oni još nisu krenuli ni na 1. godinu kad se to dogodilo.

Tako sam se zamislila da nisam ni primjetila da mi je Ariela, moja sova, donjela poštu. Predpostavila sam da mi stari javlja novosti.

Draga Chloe!

Javljam ti sretnu vijest da je mama napokon rodila zdravu djevojčicu. Iako ćeš ti za ovo već znati dok ti pismo stigne. Nazvali smo je Mia. Nadam se da ti se ime sviđa. Samo nam ti fališ na ovoj fotografiji koju sam ti poslao uz pismo. Budi pametna. Vidimo se za koji tjedan!

Mama i tata


Uz pismo sam dobila sliku. Mala Mia s mamom i tatom. Već je bila uokvirena. Odlučila sam ju staviti na ormarić pored kreveta.

˝Prekrasna slika. Fališ im samo ti˝, rekla je Lizzie zagrlivši me.
˝Da, samo ja˝, prošaptala sam i dalje zureći u sliku.

* * *

Moji roditelji više nisu morali skrivati da su bivše smrtonoše. Nisu ni Scorpiovi niti ičiji roditelji morali skrivati da su nekad bili smotonoše, jer su bili premladi da bi ikakvu štetu mogli napraviti. Mene je malo ljutilo jer je njima bilo zanimljivije. Oni su učili tamnu magiju, bili su smrtonoše, bilo im je puno zanimljivije.

Mi niti ne spominjemo tamnu magiju. Niti nam pokazuju bilo što zanimljivo. Samo tratimo vrijeme učeći neke dosadne inakntacije i čarolije. No kako nam je Scorpiov stari pričao, mi živimo u boljm vremenima. To je donekle bila istina, ali i dalje nam je bilo dosadno. Taj smo dan sjedili u društvenoj i došli na tu temu.

˝Ali stvarno nije pošteno. Njima je bilo uzbudljivije˝, rekla je Mikaela šarajući svoje zelene starke koje su bile toliko pohabane da boja zapravo nije bila prepoznatljiva.
˝Da! Hoću i ja da mi bude uzbudljivo!˝ pobunila se Rain.
˝Kaže se želim da, a ne hoću da...˝, ispravila je Lizzie Rain. To je bilo vrlo čudno, no njih dvije se već 6 godina ne vole iako su stalno u istom društvu.
˝Kao da je važno˝, odgovorila je Rain sarkastično otpuhnuvši.
˝I ja bi željela bit smrtonoša...ili barem učiti crnu magiju. To mi se čini tako uzbudljivo˝, rekla je Christine.
˝Hmm, a zašto mi ne bi sami učili crnu magiju?˝ predložila je Lizzie raširivši oči.
˝A zašto? Znamo li mi uopče šta o crnoj magiji?˝ odgovorila je Rain protupitanjem.
˝Zar nikad nisi čula za Zabranjeni odjel u knjižnici? Odemo tamo po nekakve podatke, a uostalom starci su vam bivše smrtonoše. Trebala bi nešto znati o crnoj magiji˝, odgovorila je Lizzie ljutito.
˝Da, Rain. Lizzie je u pravu. Nije valjda da nemaš pojma o tome?˝ upitala je Chris.
˝Pa ono...nije da ne znam baš ništa..ali...˝, odgovorila je spustivši glavu.
˝Ma nema problema. Znamo mi. Naučit ćeš od nas i ponešto iz knjiga...i stvar rješena˝, umješala se Mikaela samo da izbjegne prepirku koja je mogla izbiti između Rain i Lizzie.
˝Da. Znači svi smo složni da sami sebe učimo crnu magiju?˝ upitao je Scorpio.
˝Naravno da jesmo. Želim učiti nešto uzbudljivo kad već ne mogu biti smrtonoša˝, odgovorila sam ja za sve nas.
˝Eh pa onda nam samo ostaje jedan problem˝, rekao je Scorpio.
˝Koji?˝
˝Gdje ćemo se okupljati? Jer ne možemo baš svima na očigled to raditi u društvenoj˝
˝Ja znam˝, oglasio se Michael, ˝...u Sobi potrebe˝

>Ehm, ljudi sorryte na traljavom postu, ali vruče mi je pa me inspiracija napustila...xD. sljedeći bude bio bolji...dada. Ajde budite pozdravljeni. Ljubim vas sve!

Papa!<

- 15:14 - Komentari { 17 }

<< Arhiva >>