|
*Kao što su neki mogli primjetiti, tko čita moj drugi blog, Elbereth, ovaj sam odlučila pisati u vrijeme poslije Voldemorta. Pa mi je tako palo na pamet, da u ovoj priči budu i likovi iz Elbereth, ali njihova djeca. Što znači da je Chloe Elbyno i Chrisovo dijete, Michael Zabinijevo, Christine Tonyjevo . Odnosno od parova koji se spominju na Elbereth. No uglavnom, shvatili biste već u čemu je stvar. Uglavnom, da znate o čem se radi. Eto da vas više ne gnjavim, evo vam post. Uživajte!*
Sjećam se kao da je to sve bilo jučer...
* * *
˝Chloe. Ajde budi se. Vrijeme je za ustajanje˝, blago mi se obratila majka.
˝Još samo 5 minuta˝, zagunđala sam ispod pokrivača.
˝Ne. Ni 4 ni 2 minute nego odmah ustani. Već je pola 10. A najkasnije 15 do 11 moramo biti na King's Crossu. I uostalom Michael te već čeka˝, rekla je rastvorivši zastore na prozoru. U sobu je ušlo jutarnje, rujansko sunce obasjavajući mi cijelu sobu.
˝O Bože˝, promrmljala sam pospano i ustala se iz kreveta.
Stvari su mi bile porazbacane uokolo. Trebala sam se još sinoć spakirati ali ja sam morala otići do Lizzie. Ona, Christine i ja smo cijelo poslijepodne provele u pričanju o toj famoznoj školi. O Hogwartsu. Razglabale smo o tome u koji bi dom mogle upasti i sve tri smo se složile da bi to naravno bio Slytherin. Jer svi naši stariji prijatelji, uključujući Scorpiusa i Michaela, a isto tako i članovi naših obitelji, bili su u domu Slytherina. Iako za Lizzie nismo bili sigurni da je čistokrvna jer je bila posvojena. Dok je bila mala njeni roditelji su je ostavili u sirotištu, pa ju je posvojila jedna čistokrvna obitelj. Pri dolasku u sirotište dobila je prezime Potter što ju je često vezalo za njene bliske prijatelje, obitelj Potter.
˝Ajde požuri. Nemoj da Michael dugo čeka. Znaš da to ne voli˝, rekla mi je stara spakujući mi sve stvari uredno u kovčeg samo jednim pokretom štapića. Uvijek sam joj se divila kako joj sve, čega se god uhvati ispadne uredno.
Obukla sam se i sišla u našu žutu dnevnu sobu. Zidovi su bili boje suncokreta, a na prozorima su bile odgovarajuće zavijese. Namještaj je bio u nijansama žute sa kombinacijom drveta. U svom tom žutilu, isticale su se mamine sobne biljke i naravno Michael, koji je vječno bio u crnoj boji.
˝Ej Mich! Oprosti ako me duže čekaš˝, pozdravila sam ga.
˝Ma jok. Ne čekam dugo. Nego reci ti meni, jesi spremna za Hogwarts?˝ upitao me promrsivši mi kosu.
˝Naravno da jesam. Kakvo ti je to pitanje uopće?˝ odgovorila sam.
˝Samo da te upozorim. To je jako veliki dvorac pa moraš paziti da se ne zagubiš negdje. No otom potom. Ajde sad idi nešto jedi da možemo krenuti na kolodvor˝
˝Na zapovijed kapetane!˝ nasmijala sam se i krenula u kuhinju, koja je za razliku od žutila dnevne sobe bila snježno bijela i sva u mramoru.
Moja je mama pazila na svaki detalj, tako da je sve uvijek moralo biti na svom mjestu. Iz hladnjaka sam si uzela komad čokoladne torte i čašu mlijeka i na brzinu sam to pojela. Kad smo napokon krenuli postala sam vrlo nervozna pa sam stalno ispitivala mamu jesmo li stigli, a kad smo stigli, nervoza je postala još veća. Mama mi je rekla da ju to sve podsjeća na njezin prvi polazak u Hogwarts. Prošavši kroz pregradu, ugledala sam sjajnu crveno-crnu lokomotivu Horwarts-Express i vrevu učenika. Nedaleko od pregrade stajala je Lizzie sa svojom obitelji. A pored njih su stajali Potterovi opraštajući se od sinova.
˝Ej srećo!˝ pozdravila sam je snažno je zagrlivši.
˝Ej! Jesi uzbuđena?˝ upitala je Lizzie držeći u rukama krletku sa svojom sovom. Ja sam imala perzijsku mačku, žute boje. Nazvala sam ju Louie.
˝Uh, još i pitaš˝, rekla sam gledajući oko sebe u potrazi za Christine.
˝Nje još nema?˝ upitala sam.
˝A-a. A ma ne brini. Doći će. Znaš da uvijek mora kasniti˝, nasmijala se Lizzie. Do nas je došao Michael u društvu sa Scorpiusom.
˝Bok Scorp! Kolko tebe dugo nisam vidjela!˝ ciknula sam radosno, a Harry i Ginny i Lizzini roditelji su me čudno pogledali. Nisu bili oduševljeni što se ona druži sa tamo nekim Slytherinima, no ništa joj nisu branili. Na 1. godinu, također kreće i Albus. James je na 2. godini, a sestra Lily, koja je ista majka kreće, tek za dvije godine. Iako je Lizzie bila samo njihova susjeda, James i Lily su ju voljeli kao da im je rođena sestra, a Albus ju je volio na neki drugačiji način, ne kao sestru, već nešto više. I ona je njega voljela drugačijom ljubavi od one sestrinske, samo to nikome nije priznala. Voljela je ona cijelu tu obitelj.
˝Di ste šojke?˝ rekao je u znak pozdrava Scorpius.
˝Mama, a što to znači šojka?˝ upitala je mala Lily vukući mamu za rukav.
˝Ništa dušo. Idemo se oprostiti pa ćemo na sladoled, može?˝ rekla je Ginny sagnuvši se kako bi maloj Lily mogla pogledati u oči.
˝Oh, može˝, oduševljeno je ciknula Lily odmah zaboravivši što je upitala mamu. Potterovi su se oprostili sa svojim sinovima i pošli, a nedugo nakon njihi Lizzini roditelji.
˝Jedna briga manje˝, rekla je vukući kovčeg prema vlaku.
˝Evo idem se i ja samo oprostiti sa svojima pa dolazim odmah˝, rekla sam poletivši prema starcima. Primjetila sam da su me došli i ujaci, Smeagol i Deagol ispratiti.
˝Mama, idemo si naći mjesto. Ja ti se ujutro javim da ti kažem u koji sam dom upala˝, rekla sam joj u jednom dahu snažno je zagrlivši. S njima su bili i stric Blaise i strina Evan koji su Michaelu čitali bukvicu i naravno Scorpusovi roditelji, Draco i Astoria. Pozdavila sam se sa svima njima te još jednom sa tatom, mamom i ujacima.
˝Dobro se čuvaj...vjerujem da ćeš se brzo uklopiti. Divna je to škola puna iznenađenja˝, govorio mi je stari. Dobro sam znala da pod ovim iznenađenja misli na onaj dan kad su se moji starci upoznali. Nakon te govorancije napokon sam pošla na vlak za Lizzie. Za mnom su pošli i Michael i Scorpius. Nakon nekoliko minuta, naišli smo na prazan odjeljak i smjestili se tamo. Lizzie, Michael, Scorpius i ja. Jedino nam je nedostajala Chris.
˝A gdje je ona mala Christine?˝ upitao je Scorp.
˝Ma sad će ona. Standardno je da kasni˝, odgovorila je Lizzie proturivši glavu kroz prozor kako bi se još jednom mogla pozdraviti sa svima. Nakon nekoliko trenutaka šutnje, kad su svi bili zaokupljeni svojim mislima, u odjeljak je uletila Chris. Crvena u licu.
˝Dobro draga, jel ti baš uvijek moraš kasniti?˝ upitala sam ju ja nasmijavši se.
˝Ah, očigledno da moram˝, nacerila se ona bacivši se na sjedalo. Toliko se umirila da je za nekoliko trenutaka zaspala.
˝Vidi ti nju! Nismo ni krenuli a ona već zaspala!˝ komentirala je Lizzie jedući čokoladu.
˝I šojke, kojem se domu nadate?˝ upitao je Scorpius kad smo napokon krenuli.
˝Slytherin naravno˝, odgovorile smo jednoglasno.
˝Meh...naravno. Onda se nadam da ćete upasti˝, rekao je vadeći iz torbe mp4.
˝Naravno da ćemo upasti. Ali svejedno hvala na željama˝, odgovorila je Lizzie.
Tako smo proveli nekoliko minuta u grobnoj tišini. Moglo se samo čuti tutnjaje vlaka i žamor u drugim odjeljcima. Chris je i dalje spokojno spavala i ništa nije čula. Lizzie i ja smo čitale neki bezjački časopis, a Michael i Scorpius su slušali pjesme. Bili smo tako, svako sa svojim poslom dok nas nije omelo otvaranje vrata. U odjeljak je provirila plavokosa djevočica.
˝Oprostite, ali sve ostalo je puno. Jel bi mogla ostati tu s vama?˝ upitala je djevojčica s vrata. Pogledala sam Michaela koji je samo kimnuo.
˝Uđi˝, rekla sam.
˝Hvala vam puno˝, pristojno je zahvalila dok je ulazila.
˝Inače, ja sam Rain˝, predstavila se kad je unjela sve kovčege u odjeljak.
˝Ovo su Scorpius, Chloe i Elizabeth, ova što spava je Christine, a ja sam Michael˝, predstavio nas je sve redom.
˝Oh, veliko društvo˝, rekla je Rain tiho.
˝I ne možeš zamisliti koliko˝, odgovorila je Lizzie sarkastično. Pogledala sam je u čudu. Ona mi je samo uputila onaj njen pogleda koji govori da nije zadovolja nečim ili joj se ne sviđa. Ovaj put je razlog za to bila Rain.
Proveli smo tako vrijeme u druženju, dok je Christine još uvijek spavala. Probudila se tek kad smo ugledali velebne kule Hogwartsa. Ostala sam očarana prizorom. Dvorac je izgledao kao nacrtan. U vožnji sa Hagridom po jezeru, koji je podosta ostario otkako je predavao mojim starcima, vozila sam se sa Chris, Lizzie i Rain, iako Lizzie nije bila time previše oduševljena.
Na ulazu u dvorac nas je čekala profesorica koja je imala vrlo strogo držanje, no toplina u očima joj je odavala da nije stroga.
˝Dragi prvašići. Dobrodošli u Hogwarts. Moje ime je Josephina Anderson. Vjerojatno ste već svašta čuli od roditelja. Stoga vas molim da pođete za mnom kako bi vas Razredbeni klobuk mogao rasporediti u domove. No sve vam je napisano u pismu koji ste dobili kad ste napunili 11 godina. Slijedite me!˝ rekla je i pokazala nam rukom da krenemo za njom.
Kad smo ušli u Veliku dvoranu ostali smo očarani. Sve je bilo začarano i predivno. Prvi dojam mi je svakako bio očaravajući. Poslagali smo se ispred stola za profesore, a prof. Anderson je razmotala dugi smotuljak i počela izgovarati imena.
˝ Bachelor, Christine˝, progovorila je profesorica i Chris je pošla do klobuka koji ju je smjestio u Slytherine.
˝Black, Mikaela˝, pročitala je dalje. I ona je bila smještena u Slytherine.
˝Davis Zabini, Chloe˝, pročitala je moje ime. Iskoračila sam iz vrste i sjela na stolac. Stavila sam klobuk na glavu.
˝Oh pa to je još jedna Davisica...˝, rekao je klobuk,˝...i majka i otac i svi tvoji preci su bili u tom domu stoga...Slytherin˝, odahnula sam. Koje olakšanje. Michael mi se već smiješio sa Slytherinskog stola. Pošla sam prema njemu i smjestila se između njega i Scorpa.
Hannah Howell je bila smještena u Gryffindore, Dusty Rose postala je Rawenclavka, Rainelle Rosier se pridružila Slytherinima. Albus je postao ponosni Gryffinor, i na kraju Lizzie. S njom se klobuk dugo premišljao što će i kako će te ju je na kraju smjestio u Slytherine. Bile smo oduševljene. Iako je ona bila pomalo razočarana jer su nju i Albusa odvojili.
˝Ma hajde, nije to kako je nekad bilo˝, tješila sam ju misleći na onu silnu mržnju između Gryffindora i Slytherina.. S vremenom je to prihvatila i navikla se. Dapače, to joj je na neki način i odgovaralo jer su se ovako prije spetljali. Iste večeri smo se uklopili u Slytherinsko društvo. Imali smo prvilegiju cijele škole...
* * *
Tako je to bilo prije 6 godina. Sad smo već odrasli i zreliji. I na početku 6. godine školovanja. Hogwarts mi je bio drugi dom. I shvaćala sam majku zašto je i ona toliko ljubila Hogwarts, pogotovo nakon smrti bake i djeda.
U Hogwartsu sam jako promjenila svoje ponašanje. Prije sam bila umiljata djevojčica sanjarskog pogleda, a sad sam postala bahata, ironična no ipak voljena od strane svojih prijatelja i obitelji. Nije mi ni trebalo više. Ja sebe nisam smatrala zlom osobom. Zapravo, nitko od nas nije bio zla osoba. Iako smo Lizzie i ja među Gryffindorima bile na lošem glasu samo zato što smo najbolje prijateljice cijelog života pa si čuvamo leđa jedna drugoj. To je ljudima išlo na živce pa su pričali svakave gluposti o nama. No duboko u dubini moje duše leži ona mala djevojčica što je sa iskricama u svom sanjarskom pogledu gledala na svijet oko sebe...
*Ah da. To bi trebao biti moj prvi post. Valjda vam se svidio. Meni je nekako onako...ne znam. I ispričavam se na dužini, ali bilo mi je bzvz to prepolavljat na dva dijela. A ako dosad niste shvatili, ja obožavam duge postove.
Ljubim vas sve!
Papa!*
|
, 6. godina
, 6. godina
